Author

FMteam

Browsing

Molitva Majci Božjoj Trsatskoj

Bezgrešna Djevice Marijo, Majko Isusova i naša Majko!

Na našem Trsatu, ti kao Majka Milosti, svim Isusovim vjernicima iskazuješ majčinsku ljubav i tako izvršavaš oporuku svoga božanskog Sina koji nas je, umirući na križu, povjerio tebi.

Ponizno te molimo, sa svim narodom Božjim, da budeš naša sućutna i samilosna Majka, Čuvarica i Zaštitnica naša. Sa svim poštovanjem i odanošću te pozdravljamo i tebi se u sinovskoj ljubavi povjeravamo.

Tvome Bezgrešnom Srcu posvećujemo, i tvojoj majčinskoj brizi i zagovoru, danas i zauvijek izručujemo sebe i sve svoje. Po tebi i s tobom, i u zajedništvu sa Sinom tvojim, Gospodinom našim Isusom Kristom, mi se predajemo u ruke nebeskog Oca i njemu izručujemo sve svoje poslove i brige, svoje potrebe i nevolje, svoj život i smrt.

Bezgrešna Djevice, isprosi nam djelovanje i snagu Duha Svetoga da provodimo u život sve obveze koje smo preuzeli svojim krsnim posvećenjem, da se uvijek odričemo zla i grijeha i da u svemu budemo odani svome Spasitelju Isusu Kristu i Svetoj Crkvi Katoličkoj. Pomozi nam da naš život bude svima dobar primjer u vršenju Božjeg zakona i u prakticiranju kršćanskih kreposti, osobito čistoće.

Iz ovog Trsatskoga svetišta blagoslovi sve nas, naše obitelji, roditelje i djecu, djedove i bake, mladiće i djevojke. S tobom ujedinjene u vjeri neka naše obitelji napreduju u miru i zajedništvu, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, na dobro i rast Crkve i naše domovine. Amen!

Molitve za zagovor bl. Ivana Merza

Odmah nakon svetačke smrti Ivana Merza, 10. V. 1928., mnogi su počeli posjećivati njegov grob i preporučivati mu se u zagovor u svojim potrebama. Tako se počelo širiti njegovo štovanje. Već tjedan dana nakon smrti, 17. V. 1928. bila je sastavljena prva molitva s njegovim spomenom, a potom su slijedile ostale kojima se molilo od Boga uslišanje u potrebama po zagovoru Ivana Merza. Neke od tih molitvi dobile su crkveno odobrenje. U nastavku je pet takvih molitava koje se mogu moliti i sada nakon njegove beatifikacije.

1. Molitva

Gospode Isuse Kriste, koji si, kako se ufamo, dušu vjernoga službenika svoga Ivana učinio dionikom života presvetoga Trojstva u nebeskoj slavi, molimo, da po njegovu primjeru, a po zagovoru svetog Ivana, apostola i evanđeliste, u nerazrješivoj zajednici sa svetom Katoličkom Crkvom i rimskim Papom živimo, radimo i trpimo za slavu i proširenje kraljevstva tvoga, koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

S dopuštenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu od 17. svibnja 1928., br. 5664.

2. Molitva

Svemogući vječni Bože, u Ivanu Merzu dao si nam divan primjer vjere i ljubavi prema Kristu i Crkvi. U svom kratkom životu Ivan je uz pomoć Tvoje milosti postigao mnoge vrline i potaknuo nas da nasljedujemo njegovu predanost u Tvoju svetu volju, strpljivost u podnašanju križeva svakodnevnog života, te nesebičnu ljubav prema bližnjemu. Njegov neumorni rad za proširenje Kristova Kraljevstva u dušama mladih mnoge je priveo Tebi koji jedini daješ čovjeku pravi smisao života. Uvjereni da Ti je Ivan svojim svetim životom omilio, molimo Te da ga se udostojiš proslaviti čašću oltara kako bi njegov primjer pomogao ljudima na putovanju prema nebeskoj domovini. Udijeli nam milost da nasljedujemo čvrstoću njegove vjere, nesebičnost njegove ljubavi, te apostolsku revnost da se tako približimo idealu kršćanske savršenosti koji nam je on svojim životom pokazao. Njegovim zagovorom udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim…. ako je to na korist mojoj duši, a Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Imprimatur. Br. 1415. – Zagreb 25. VII. 1979. – Nadbiskupski duhovni stol. Dr. Josip Lach, biskup.

3. Molitva za milosti po zagovoru bl. Ivana Merza

Svemogući vječni Bože, u Ivanu Merzu dao si nam divan uzor kršćanskih vrlina. Svojim svetim životom on nam je pokazao kako se uz pomoć Tvoje milosti i u laičkom staležu može postići svetost života. Pomozi nam da ohrabreni njegovom ljubavlju prema Kristu i Crkvi idemo putem svetosti i nasljedujemo njegovu apostolsku revnost u širenju Tvoga Kraljevstva. Po njegovu zagovoru udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim… ako je to na korist mome vječnom spasenju, a Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Ovu je molitvu sastavila Postulatura prigodom beatifikacije bl. Ivana Merza 2003. a prikladna je za obavljanje devetnice.

4. Molitva za proglašenje svetim bl. Ivana Merza

Oče nebeski, u blaženome Ivanu dao si nam divan uzor kršćanskih vrlina. Svojim svetim životom on nam je pokazao kako se uz pomoć tvoje milosti i u laičkom staležu može postići svetost života. Pomozi nam da, potaknuti njegovim primjerom i ohrabreni njegovom ljubavlju prema Kristu i Crkvi, idemo putem svetosti i nasljedujemo njegovu apostolsku revnost u širenju tvoga Kraljevstva.
Molimo te za milost da blaženi Ivan bude što prije proglašen svetim te tako našem narodu još više pomaže na putu spasenja i posvećenja kao Kristov svjedok i zaštitnik, a naš suputnik i uzor. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Ovu je molitvu sastavila Postulatura.

5. Molitva bl. Ivanu Merzu za izgradnju župne crkve u Španskom

Blaženi Ivane, zaštitniče naše župe, naša mlada župna zajednica još nema svoju crkvu u kojoj bi se mogla okupljati, moliti te dostojno vršiti bogoslužje. Jednom si napisao da u svetoj Crkvi, od Krista utemeljenoj na Petrovoj stijeni, vidiš „jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima“. Ti nisi samo ljubio Crkvu i bio joj odan kao božanskoj instituciji, nego si već od mladosti volio i poštivao svaku crkvu kraj koje bi prošao. U crkve si uvijek navraćao na molitvu i adoraciju te dnevno sudjelovao u Euharistiji. Kad je ustrebalo, branio si ih kao i crkvu u susjednoj Župi Uznesenja Blažene djevice Marije u Stenjevcu za čiju si obranu bio spreman podnijeti i mučeničku smrt. Svojim spisima poticao si Hrvate da vole svoje crkve, da ih uređuju, za njih brinu, posjećuju ih i u njima mole. Molimo te da svojim nebeskim zagovorom kod Boga pomogneš da i naša župna zajednica što prije dobije svoju župnu crkvu odakle bi se tvoje poruke i tvoja svetost širile u našem narodu i po svijetu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Ovu je molitvu sastavila Postulatura.

LITANIJE BLAŽENOG IVANA MERZA

Ove su litanije sastavljene prema nazivima što su ih prijatelji i štovatelji pridavali bl. Ivanu Merzu nakon njegove smrti, a objavljeni su u raznim člancima i publikacijama njemu posvećenima.

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Blaženi Ivane, svjetlo s neba, moli za nas!
Vitezu Božji, moli za nas!
Vitezu Krista Kralja, moli za nas!
Vitezu Srca Isusova, moli za nas!
Revni štovatelju Euharistije, moli za nas!
Poslušni i vjerni sine Crkve Katoličke, moli za nas!
Iskreni ljubitelju Svetoga Oca, moli za nas!
Odani poštovatelju crkvene hijerarhije, moli za nas!
Marni provoditelju crkvenog učenja, moli za nas!
Čisti sine Blažene Djevice, moli za nas!
Molitelju Gospine krunice, moli za nas!
Novi čovječe u Kristu, moli za nas!
Proroče Božji, moli za nas!
Katolički mužu, moli za nas!

Blaženi Ivane, heroju ljubavi, moli za nas!
Božja umjetnino, moli za nas!
Dive duha, moli za nas!
Remek-djelo Duha Svetog, moli za nas!
Čudo milosti Božje, moli za nas!
Velika liturgijska dušo, moli za nas!
Apostolska dušo, moli za nas!
Apostole vedrine, moli za nas!
Apostole mladeži, moli za nas!
Vitezu ženske časti, moli za nas!
Borče s bijelih planina, moli za nas!

Blaženi Ivane, uzore borbe protiv grijeha, moli za nas!
Uzore svladavanja i askeze, moli za nas!
Uzore rasta u svetosti, moli za nas!
Uzore modernog katolika, moli za nas!
Uzore katoličkih intelektualaca, moli za nas!
Strpljivi nositelju križa, moli za nas!
Punino kršćanske zrelosti, moli za nas!
Putokazu suvremenog naraštaja, moli za nas!
Blaženi Ivane, pute naših dana, moli za nas!
Svjedoče, zaštitniče i naš suputniče, moli za nas!
Brate Ivane, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se, Gospodine!

Pomolimo se:
Bože, naš Oče, blaženi je Ivan, vjeran krsnome pozivu na svetost, revno radio na odgoju mladeži u vjeri i kršćanskome životu. Udijeli i nama da, ojačani njegovim zagovorom i potaknuti njegovim primjerom, vjerno i hrabro nastavimo navješćivati Evanđelje i za nj svjedočiti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Svetište Majke Božje Trsatske – Kako je Bog od Trsata napravio hrvatski Nazaret

Početak štovanja Blažene Djevice Marije na Trsatu seže u 1291. godinu kada je na tom mjestu čudesno osvanula kućica iz Nazareta u kojoj je nekada živjela Isusova majka

Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je nazaretska kućica Svete obitelji. U toj kućici je nekoć Arkanđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti po Duhu Svetomu. Predaja kaže da je Sveta kućica bila sazdana od crvenkastog kamena, da nije imala temelj, pod i strop, dok su joj crveni krov krasile posute zvijezde. Na Trsatu, na mjestu današnje bazilike, nalazila se 10. prosinca 1294. g., kada je “na krilima anđela odletjela” u talijanski gradić Loreto kod Ancone, gdje je i danas.

Dolazak Svete kućice iz Nazareta u Trsat dogodio se po predaji 1291. g., u vrijeme vladavine kneza Nikole I. Frankopana, doživljen je kao znak Božje milosti. Mnogi vjernici su stoga počeli pohađati Trsat. Stizali su i brojni bolesnici, pošto se steklo uvjerenje da je tadašnji trsatski župnik Aleksandar, teško bolestan, ozdravio vidjevši nazaretsku kućicu.

Trsatski vladar Nikola I. Frankopan odlučio je stoga uputiti poslanstvo u Svetu Zemlju kako bi razjasnio čudesni dolazak Svete kućice. U poslanstvu je bio i župnik Aleksandar, koji je o putovanju i svojim saznanjima napisao izvještaj poznat pod nazivom “Medvedgradske uspomene”. Taj rukopis, na žalost, nije sačuvan u izvorniku, jer je izgorio u požaru samostana 1629. g.

Trsatsko svetište njeguje štovanje Blažene Djevice Marije već 700 godina. Predaja kaže da je nakon odlaska Svete nazaretske kućice s Trsata velika pobožnost hrvatskih vjernika duboko dojmila papu Urbana V. Stoga je on 1367.g., u zamjenu za Svetu kućicu poslao u Trsat sliku s likom Djevice Marije. Autorstvo slike papa Urban V. je pripisao sv. Luki. Hrvatski povjesničar umjetnosti Grga Gamulin dokazuje, suprotno tomu, kako u Hrvatskoj, Italiji i Belgiji postoji više slika, koje valja pripisati istom nepoznatom autoru. Njegova se majstorska ruka prepoznaje i na slici “Majke Milosti”. Tom djelu hodočasnici pripisuju veliku čudotvornu moć. Slika je okrunjena 8. rujna 1715. g.

Slika “Majke Milosti”, ima iznimno značenje u naraštaju čašćenja Djevice Marije na Trsatu. Dva pisma pape Martina V. potvrđuju ugled svetišta već u XV. st. Sveti Otac dopušta 1419. g. poseban oprost hodočasnicima koji su dolazili na trsatski brijeg.

Trsatsko svetište postupno je postalo središte koje okuplja vjernike u jednu obitelj. Mariju predstavlja kao čuvaricu te obitelji i majku koja vodi brigu o svim ljudima.
Zato je ona zaštitnica putnika, mornara, siromašnih i običnih ljudi koje biju nevolje života. Marija je učiteljica obiteljskih vrlina, miriteljica zavađenih, spremna uvijek podržati one koji praštaju i one koji mole za oproštenje.

Posvetna molitva Majci Božjoj Trsatskoj

Bezgrešna Djevice Marijo, Majko Isusova i naša Majko!

Na našem Trsatu, ti kao Majka Milosti, svim Isusovim vjernicima iskazuješ majčinsku ljubav i tako izvršavaš oporuku svoga božanskog Sina koji nas je, umirući na križu, povjerio tebi.

Ponizno te molimo, sa svim narodom Božjim, da budeš naša sućutna i samilosna Majka, Čuvarica i Zaštitnica naša. Sa svim poštovanjem i odanošću te pozdravljamo i tebi se u sinovskoj ljubavi povjeravamo.

Tvome Bezgrešnom Srcu posvećujemo, i tvojoj majčinskoj brizi i zagovoru, danas i zauvijek izručujemo sebe i sve svoje. Po tebi i s tobom, i u zajedništvu sa Sinom tvojim, Gospodinom našim Isusom Kristom, mi se predajemo u ruke nebeskog Oca i njemu izručujemo sve svoje poslove i brige, svoje potrebe i nevolje, svoj život i smrt.

Bezgrešna Djevice, isprosi nam djelovanje i snagu Duha Svetoga da provodimo u život sve obveze koje smo preuzeli svojim krsnim posvećenjem, da se uvijek odričemo zla i grijeha i da u svemu budemo odani svome Spasitelju Isusu Kristu  i Svetoj Crkvi Katoličkoj. Pomozi nam da naš život bude svima dobar primjer u vršenju Božjeg zakona i u prakticiranju kršćanskih kreposti, osobito čistoće.

Iz ovog Trsatskoga svetišta blagoslovi sve nas, naše obitelji, roditelje i djecu, djedove i bake, mladiće i djevojke. S tobom ujedinjene u vjeri neka naše obitelji napreduju u miru i zajedništvu, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, na dobro i rast Crkve i naše domovine. Amen!

Preuzeto s bitno.net

SVETAC DANA – BL. IVAN MERZ

Ivan Merz svojim je apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima

Blaženi Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci, 16. XII. 1896. godine. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju s maturom završava u Banjoj Luci. Po želji roditelja kroz tri mjeseca pohađa Vojnu akademiju, a potom počinje studij u Beču. Prvi svjetski rat prekida mu studij, te je mobiliziran i poslan na bojište. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji, te u susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: “Katolička vjera je moje životno zvanje.” Po završetku studija dolazi u Zagreb i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je  na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom pisanom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce.

Razmišljanjem, studijem, a osobito u vihoru rata, dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski Orlovski Savez kojoj je dao geslo: Žrtva – Euharistija – Apostolat. Kao katolički intelektualac oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu u Hrvatskoj. Sustavno uvodi u Crkvu u Hrvata Katoličku akciju pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav i odanost prema Crkvi i Kristovu namjesniku papi, što je nastojao usaditi kod svih s kojima se susretao. Živi svetačkim životom prožetim štovanjem Euharistije. Premda mlad i kao laik, smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj.

Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut, tj. zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao po njegovu nadahnuću djelomično ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu suradnica Krista Kralja, kao prvi laički institut Bogu posvećenih osoba u Hrvatskoj. Bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne pričesti, adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav. Na samrti je prikazao Bogu svoj život kao žrtvu za hrvatsku mladež. Umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1928. u 32. godini, na glasu svetosti. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: “Hvala ti, Orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu.” Grob mu se nalazi u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na sv. misu i sv. pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodile su se po njegovu zagovoru.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Banjoj Luci 22. lipnja 2003., i postavio ga je, posebice mladima i vjernicima laicima za uzor kršćanskog života. Na beatifikaciji bl. Ivana Merza Sveti Otac Ivan Pavao II. rekao je i ove riječi: “Njega vam dajem kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima. Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!”

Donosimo vam i neke od njegovih najznačajnijih misli:

  • Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost.
  • Budimo junački, žrtvujmo sekundu ovoga života da uđemo u beskonačno nebo.
  • Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više.
  • Činjenica je da Bog postoji, da Ga osjećam oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje.
  • Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera.
  • Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom čovjeku bez iznimke.
  • Pričest je izvor života.
  • U Crkvi vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima.
  • Papa mora biti predmet našeg posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše.
  • Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju.
  • Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 10. SVIBNJA 2024.

Radosti vaše nitko vam oteti neće!

VI. vazmeni tjedan

Petak, 10. 05. 2024.

Svagdan ‘ili: Bl. Ivan Merz

ČITANJA:
Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Job, Antonin, Viro

Prvo čitanje:

Dj 18, 9-18

Mnogo je naroda mojega u ovome gradu.

Čitanje Djela apostolskih

Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!« Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.

Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.

Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-7

Pripjev:

Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
baštinu nam odabrao —
ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Evanđelje:

Iv 16,20-23a

Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam:

vi ćete plakati i jaukati,

a svijet će se veseliti.

Vi ćete se žalostiti,

ali žalost će se vaša okrenuti u radost.

Žena kad rađa, žalosna je

jer je došao njezin čas;

ali kad rodi djetešce,

ne spominje se više muke

od radosti što se čovjek rodio na svijet.

Tako dakle i vi:

sad ste u žalosti,

no ja ću vas opet vidjeti;

i srce će vam se radovati

i radosti vaše nitko vam oteti neće.

U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četrnaesti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

ČETRNAESTI ČETVRTAK (9. svibnja)

Praštanje

U ime Oca i Sina I Duha Svetoga. Amen.

IZ BIBLIJE

“Nego, velim vama koji slušate i ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Praštajte i oprostit će vam se.” (Lk 6,27-29.36.37)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslomu Sinu mu,
s Tješiteljem presvetim
nek’ bude sad i uvijeke. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Praštanje i ljubav prema neprijateljima jedne su od najljepših pouka svetosti koje nam nudi Sveta Rita. Oprost je bio životni stav njenog srca: dala ga je svom mužu koji je bio nečedan prema njoj. Poklonila ga je svima u svojoj obitelji i izvan nje. Iskazala ga je strpljivošću, smirenošću i gostoljubljivošću, a nadasve molitvom i stvarnim djelima. Kad joj je ubijen muž, sakrila je njegovu krvavu odjeću da njeni sinovi ne bi gajili mržnju i pomišljali na osvetu. Mnogi su šaputali imena ubojica, ali bez sigurnog dokaza ona nije htjela podizati nikakve optužbe. Njezina je uplašena i gnjevna rodbina smatrala da su i životi njenih sinova u opasnosti zbog ubojičina straha od reakcije na ubojstvo njihova oca. Ali, Rita je govorila neka ne dopuste da prevlada strah te da svi koji vjeruju u Isusovo uskrsnuće mogu ljubiti i živjeti poput Njega. Nakon bolesti i smrti sinova donijela je pomirenje u srca, domove i na ulice. Sv Rita nas uči da je praštanje, kad se proživljava na izvoran način, jedan od najučinkovitijih pusteva za izgradnju mira u obitelji i društvu. Praštanje je obvezatan put za svakoga, tko želi iznutra ozdraviti i ostati zdrav.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Bog je s nama napravio savez, dogovor, čvrst ugovor u kojem kaže: “Kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Svi koji pouzdano žele reći “otpusti nama duge naše” iskreno moraju reći i “kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Ako su ove riječi izrečene neiskreno, one gube svoje značenje.

Ponekad čovjek oprosti usnama, ali u srcu i dalje zadrži mržnju,a to čini stoga jer u sebi nema straha Božjega Srdžba je trun, a mržnja je brvno. Često korimo srdite ljude, a u svom srcu gajimo mržnju. Krist nam stoga govori: “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svom ne opažaš?” (Mt 7,3)

Zašto trun izraste do brvna? Zato jer se na vrijeme ne iščupa. Kad se srdžba dugo zadrži u srcu, ona se duboko ukorijeni, razvije se i naraste do brvna. Učini poboljšanja, ispravi se. Kad bi se u tvoju kuću naselili štipavci i zmije. S koliko napora bi ih pokušao istrijebiti i dovesti kuću u red? No, ti letiš jarostan i srdžba zrije u tvom srcu, pretvara se u toliku mržnju, a tolika brvna, u štipavce i zmije, a niti ne pokušavaš iščistiti svoje srce, tu “Božju kuću” u sebi? Učini stoga što ti je rečeno “kako i mi otpuštamo dužnicima našim” i zatim s pouzdanjem reci “oprosti nam duge naše”. (Rasprava 58,6.7-7.89)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Bujica milosrđa ne može prodrijeti u naše srce, sve dok ne oprostimo onima koji su nas uvrijedili. Ljubav je, kao i tijelo Kristovo, nedjeljiva: ne možemo ljubiti Boga koga ne vidimo, ako ne ljubimo brata i sestru koje vidimo. Odbijanjem praštanja braći i sestrama naše se srce zatvara i njegova tvrdoća čini ga nepropusnim za milosnu ljubav Očevu.

Prispodoba o nemilosrdnom sluzi, koja zaokružuje Gospodinov nauk o crkvenom zajedništvu, završava ovim riječima: “Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu” (Mt 18,35) Sve se veže i razvezuje tu u “dubini srca”.

Nije u našoj moći ne osjetiti i zaboraviti uvredu, ali srce koje se predaje Duhu Svetom pretvara ranu u samilost i pročišćava sjećanje okrećući uvredu u zagovor. Kršćanska molitva ide sve do opraštanja neprijateljima. Preobražava učenika uobličujući ga njegovom učitelju. Opraštanje je vrhunac kršćanske molitve; samo srce, usklađeno s Božjom samilošću, može primiti dar molitve. Opraštanje također svjedoči da je ljubav jača od grijeha. Opraštanje je osnovni uvjet pomirenja kako djece Božje s njihovim ocem tako i ljudi međusobno. (KKC 2840, 2843, 2844)

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

Oče naš…

ZAVRŠNA MOLITVA

Oče, Ti snagom Duha djeluješ u najskrovitijim dijelovima srca kako bi se neprijatelji otvorili dijalogu, protivnici izmirili, a narodi susreli u slozi. Oče, po tvom daru iskreno traganje za mirom gasi sve sukobe, ljubav pobjeđuje mržnju, a praštanjem se razoružava osveta. Hvalimo te i slavimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Tijekom tjedna, pokušaj se sjetiti kome još nisi oprostio (roditeljima, djeci, bračnom drugu, kolegama.) i razlog zbog kojeg ne možeš oprostiti. Potom se ispovjedi i slijedi svećenikov savjet.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (osmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deveti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (jedanaesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (dvanaesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (trinaesti četvrtak)

Fra Petar Ljubičić: UZAŠAŠĆE Gospodina našega Isusa Krista

Svake godine, četrdeset dana nakon Uskrsa, slavimo Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo.

Blagdan Uzašašća je blagdan radosti i kršćanske nade. Isus je došao k nama, trpio i umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo i potom nakon četrdest dana okupio je svoje učenike, podigao ruke da ih blagoslovi, ojača u vjeri, učvrsti u nadi i raspali u ljubavi i uzašao na nebo. I tako se žalost učenika zbog rastanka pretvorila u radost i utjehu. 

I ove godine želimo se sjetiti obećanja dana apostolima kako će taj isti Isus koji je na današnji dan uznesen na nebo isto tako doći kao što je otišao. Taj njegov dolazak zbit će se na kraju svih vremena. Ali dan koji će biti posljednji nije nama, niti ikome, poznat. Naše iščekivanje Isusova povratka još traje.
Nakon što se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima i uvjeravao ih u činjenicu uskrsnuća, Isus je prešao u slavu Očevu.
Isus je govorio svojim učenicima prije svoga odlaska kako trebaju biti njegovi svjedoci i propovijedati Radosnu vijest svima.

“Uzašao je na nebo”. Vratio se k Ocu, ali nije ostavio nas: s nama je, među nama je – po-ruka je svetkovine UZAŠAŠĆA. Krist je doduše uzašao na nebo ali nas nije ostavio. On nas je spasio. Rekao je: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta…!”

Pokazao nam je tko smo, što smo i kamo idemo?
Tko s Bogom živi, s Bogom će biti u vječnosti i radovati se i uživati…
Koliko budemo svojim životom Kristu sličniji, toliko će i naš uspon prema nebu biti lakši.
Uzašašće je Isusovo potvrdilo i opravdalo naš kršćanski optimizam.
Živimo radosno u svojoj vjeri, jer ne ostajemo na zemlji. Ovdje smo kratko.

Događaj uzašašća jedna je od temeljnih istina našega kršćanstva jedan od stupova-nosača našega života.

Prije svoga Uzašašća na nebo rekao je Isus svojim učenicima: “Ja idem k Ocu da vam pripravim mjesto. A kad odem i za vas mjesto pripravim, opet ću doći i vas uzeti k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Iv 14,2).
Kolike li utjehe u ovim riječima Isusovim?! Isus je uzašao na nebo, ne samo zato jer je nebo njegov pravi stan, nego i radi nas, da i nama pripravi mjesto na nebu gdje ćemo otpočinuti nakon dugoga i napornog puta po ovoj dolini suza.

“Dom, domovina, zavičaj, nebo”, – to su riječi koje tako snažno pokreću i diraju ljudsko srce, kao malo koja druga riječ u ljudskom govoru. Jedva da ima još koji drugi osjećaj koji tako bolno razdire srce i dušu kao bol za domom, domovinom, zemaljskom, a još više nebeskom. Mnogi sveci toliko su čeznuli za nebeskom domovinom da bi od tog bola gotovo mogli i umrijeti.

Gdje je nebo? Riječ nebo ima dva značenja. Nebo je materijalno, a stan Boga je duhovan, jer je Bog duh. Dakle stan Božji nije materijalan, vidljiv, opipljiv.
Bog je duhovno posvuda, posebno u srcu čovjeka, stvorena na njegovu sliku. U tom smislu je slavni učenjak Fabre izjavio: “Ja ne vjerujemu Boga, ja ga vidim!”
Nije pronašao Boga svojim tjelesnim očima nego ga je upoznao zahvaljujući svjetlu vjere. Upoznao je njegovu nazočnost i njegovo djelovanje.

Već kralj David toliko je čeznuo za nebom da je govorio: “Kad ću doći i lice tvoje gledati?” Sveti Pavao bolno je uzdisao: “Tko će me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela? Želim se rastaviti i biti s Kristom.”
Sveti Franjo izgarao je od želje da smije poći kući, u nebo, i zato je često govorio: “Gadi mi se zemlja kad mislim na nebo.”

Biskup Sailer pripovijeda o jednom malom prvopričesniku koji je Djetetu Isusu napisao pismo i postavio ga iza tabernakula. Sadržaj pisma bio je: “Dragi Isuse, na ovom svijetu nije više lijepo. Meni se ovdje više ništa ne sviđa. Ja bih htio kući, kući u nebo!” Četrnaest dana iza toga mališan je već zaista bio kod kuće, u nebu.
Svakoga dana za 24 sata bliže smo svome izbavljenju, bliže svojoj domovini, bliže nebu, bliže vječnoj Ljubavi, bliže vječnoj sreći!

Isusu pred svetohraništem možemo i mi reći: i mi bismo htjeli kući, k tebi! U divno nebo! Bol za nebom veoma je teška! Jer gore kod tebe čeka nas ona sreća i blaženstvo o kojoj govori Sveto pismo: „Niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji njega ljube!” I nemirno je srce naše. I nemirno ostaje srce naše tako dugo, dokle god ne počine, dokle god se ne smiri kod kuće – u nebu u Bogu svome!

Naša nebeska Majka Marija došla je k nama da nam pomogne doći u nebo. Kada nas zove da se svaki dan obraćamo, da čvrsto u Boga vjerujemo, da mu se klanjamo i molimo mu se srcem, želi nam reći da je to najsigurniji put koji vodi u raj.
Koje iznenađenje za sve naas!? Koja će to radost biti, možemo samo slutiti.
Isplati se danas biti katolik. Zahvalimo se Bogu što nam je Mariju poslao da nas pouči i povede u raj.

Isus je otišao da se vrati…
Sva je mudrost našega života: biti spreman, dočekati ga. Biti spreman – spremati se.

Zanimljiv je razgovor jednoga misionara s jednim Indijcem.
Pitao je misionara: “Vjerujete li, da će doista Krist opet doći?”
– “Da, ja to vjerujem!”
– A onda će Indijac: “Svakoga jutra prije nego odem na posao ja molim: Gospodine, daj da tako živim – da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš!”
Evo, što nam je činiti!!!

– Zato nas ne zavaravaju izjave nevjernika.
Jedan ruski kozmonaut izjavio je: „Išao sam na nebo i tamo Boga nigdje ne nađoh!“ Jedan svećenik iz Moskve odgovorio mu je: „Ako nisi Boga sreo na zemlji, nećeš ga nikada sresti na nebu!“

– Bog djeluje u svijetu u i našim srcima… Sjetimo se svetoga Stjepana kako umire gledajući otvorena nebesa i Sina Božjega… svetoga Pavla koji se obraća pred Damaskom… i onoga razbojnika s Isusove desne strane… Na njegove riječi: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” Isus mu odgovara: “Još danas ćeš biti sa mnom u raju”.

Nebo je dakle u nama i u drugima. Trebalo bi ga samo otkriti. Nemojmo zamišljati Boga i njegova Sina kao onoga koji stanuje na oblacima.
Bog je posvuda, nebo je posvuda za one koji ga ljube: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i moj otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!”

Za lansiranje rakete u svemir potrebno je snažno i skupo gorivo. Da se sjedinimo s Bogom i da druge sjedinimo s njim, dovoljno je ljubiti i iz ljubavi živjeti.
Ne zaboravimo na dan svoga uzašašća svima nam je Isus otvorio vrata u nebo – u vječni, sretni život. Budimo pozorni da ih ne zatvorimo opakom grješnom rukom.
Nastojmo živjeti tako da budemo spremni stati pred Krista i poći, ako on danas dođe.
Blago svakome onome tko tako bude živio.  

Bogataš i nebo

Doznao sam, gdje se nalazi nebo?

Neki je župnik na blagdan Uzašašća zanosno propovijedao o nebu – raju. Kad je izišao iz crkve, pristupi k njemu jedan bogati čovjek i veli mu: “Velečasni, vi ste danas vrlo lijepo govorili o nebu, ali niste nam rekli gdje se nebo nalazi?”

Svećenik će mu na to: “Odmah ću vam pokazati. Gore u onoj kući, na zadnjem katu nalazi se siromašna udovica sa svoja dva sinčića. Svi su bolesni, gladni, nalaze se u velikoj bijedi. Pošaljite nekoga da ih posjeti i dajte im hrane, drva i odjeće. Zatim uzmite Sv. pismo i pročitajte poglavlje 25. Matejeva evanđelja, gdje Krist govori o sudnjem danu. Ja sam uvjeren da ćete odmah doznati gdje je nebo. Ako ne doznate, dođite k meni i ja ću vam pokazati!”
Bogati gospodin posluša župnika. Istoga dana posjeti bolesnicu i obilato je nadari.
Vrativši se župniku veli mu: “Velečasni, ne samo da sam doznao gdje je nebo, nego sam u nj i ušao. Ne mogu vam kazati što u duši osjećam, nikada nisam bio tako sretan.”

Bogu služiti najveća je čast
“Kristu služiti – to je nad sve časti;
Njega Ijubiti – nema veće slasti;
Njega slijediti – to je veličina;
Sve drugo je varka i taština!”

“Čim sam povjerovao da postoji Bog, shvatio sam
da ne mogu drukčije nego živjeti samo za njega.”

“Ako je naša vjera istina, ako je Evanđelje Božja riječ,
mi smo dužni vjerovati i nasljedovati je!”
(Charles de Foucauld)

MISNA ČITANJA – 9. SVIBNJA 2024.

Isus bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

VI. vazmeni tjedan

Četvrtak, 9. 05. 2024.

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Dj 1,1-11; Ps 47,2-3.6-9; Ef 1,17-23 (ili: Ef 4,1-13); Mk 16,15-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Pahomije, Beato, Blaženko, Kristofor, Mirna

Prvo čitanje:

Dj 1, 1-11

Bî uzdignut njima naočigled.

Početak Djela apostolskih

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-3.6-9

Pripjev:

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Drugo čitanje:

Ef 1, 17-23 (ili: Ef 4,1-13)

Posjede ga sebi zdesna na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Riječ Gospodnja.

ili po volji Ef 4,1-13;

Do mjere uzrasta punine Kristove.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoj poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

Zato veli: »Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.« Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 16,15-20

Isus bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Svršetak svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Započela velika devetnica Kraljici Mira župe Krista Kralja iz Čitluka

Danas, 5. svibnja, polaskom u 15 sati ispred župne crkve Krista Kralja u Čitluku, započela je 4. velika zavjetna molitvena devetnica povodom 43. obljetnice ukazanja Kraljice Mira u župi Međugorje. Kao i svake godine, devetnicu organiziraju župa Krista Kralja u Čitluku i Udruga “Zavjet Gospi”. Župljani župe Krista Kralja, te vjernici iz okolnih župa i mjesta, predvođeni župnikom fra Mirom Šego i župnim vikarima fra Ivanom Sliškovićem i fra Slavenom Tomićem, hodočastili su do Brda ukazanja u Bijakovićima. Hodočašće je započelo molitvom krunice Božjega milosrđa, te se nastavilo molitvom Gospine krunice kroz Krehin Gradac, Vionicu i Bijakoviće. Nekoliko stotina vjernika u koloni, s krunicom u rukama i molitvom na usnama, krenuli su prema Brdu ukazanja, a župljani Međugorja su radosno dočekali hodočasnike ispred svojih domova, te im ponudili osvježenje u obliku vode, sokova ili kolača koje su sami pripremili.

Došavši na Brdo ukazanja, vjernici su penjajući se do Gospina kipa molili radosna otajstva Gospine krunice, a dolaskom do Gospina kipa izmolili su i Vjerovanje, sedam Očenaša, Zdravo Kraljice i Marijin hvalospjev Veliča, a hodočašće je završilo završnim mladomisničkim blagoslovom kojega je udijelio fra Slaven Tomić. Vidno umoran, ali ispunjenoga srca, čitlučki župnik fra Miro Šego s nama je podijelio nekoliko dojmova.

„Ovo je danas prvi dan velike Devetnice župe Krista Kralja i Udruge ”Zavjet Gospi” koju već četvrti put organiziramo u zahvali Kraljici Mira za njezinu prisutnost kroz ove 43 godine i zahvalnost za sve milosti koje smo primili i koje primamo i dalje ovdje, u zahvalnost za Gospinu nazočnost, za njezinu blizinu u našim srcima, u našim potrebama i svemu onome što je važno za nas i za naš život. Danas smo krenuli, kao i obično, u 15 sati ispred župne crkve u Čitluku i evo stigli smo ovdje, Bogu hvala, u jednom lijepom raspoloženju i molitvi, te zajedništvu, pjesmi i radosti. Ono što me posebno veseli je da je bilo jako puno mladih obitelji i djece i to mi nekako stvarno srce ispuni radošću. Danas je prvi put, a ove godine planiramo ići osam nedjelja, do 23. lipnja kada će biti zadnja osma nedjelja, a već sutradan, 24. lipnja imamo završno, deveto hodočašće, zavjetno hodočašće, na samu Uočnicu Gospina ukazanja koje će krenuti ispred župne crkve u Čitluku u 16 sati prema župnoj crkvi u Međugorju”, kazao je čitlučki župnik fra Miro Šego. Zavjetna molitvena devetnica nastavlja se i iduće nedjelje od 15 sati polaskom ispred župne crkve Krista Kralja u Čitluku.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Na današnji dan 8. svibnja 1898. rođen bl. Alojzije Stepinac

U Brezarićima kraj Krašića 8. svibnja 1898. godine rođen je kardinal Alojzije Stepinac, višegodišnji zagrebački nadbiskup i hrvatski mučenik.


Zagrebački nadbiskup, a od 1952. godine i kardinal Alojzije Stepinac, čvrst i moralno dosljedan, hrabro je prkosio svim režimima za dobrobit hrvatskog naroda i u obrani vjere. Ustrajao je protiv velikosrpskog terora, protiv fašizma i ustaške NDH, protiv komunizma i njegovih pritisaka. Stoga su ga svi vlastodršci smatrali neprijateljem. Razlozi su bili jednostavni: nadbiskup Stepinac kao najviši hrvatski katolički velikodostojnik uvijek je dostojno i neodstupno branio prava hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu, protivio se svakom totelitarizmu. U slučaju NDH on se nikad nije izjednačio s ustaškim režimom, već mu se, naprotiv, stalno suprotstavljao. U vihoru Drugog svjetskog rata postao je jedan od rijetkih koji je oštro, mnogo puta i javno, reagirao na fašističko bezumlje.

Mnogobrojna dokumentacija govori o Stepinčevim kritikama velikosrpskog terora, o oštrim prosvjedima Paveliću zbog ustaških zločina te o njegovu spašavanju tisuća ljudi, osobito Židova i Srba.

‘Svaki čovjek, bez obzira na rasu i naciju, ima sva neotuđiva prava koja mu ne smije oteti ili ograničiti samovoljno nijedna vlast’, govorio je javno Stepinac.

Poslije rata Stepinac je odbio odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Vatikana, što je tražio komunistički diktator Josip Broz Tito, jer je to trebalo oslabiti njezinu ulogu zaštitnice identiteta i slobode hrvatskog naroda.

Usprotivio se neopravdanim egzekucijama i tražio milosrđe, zagovarao slobodni razvitak vjere i poštovanja neotuđivih prava čovjeka. Komunistička vlast osudila ga je na 16 godina tamnice.

‘Moja je savjest čista. Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda. Što sam govorio o pravu na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s načelima Jalte i Atlantske povelje’, rekao je u sudnici.

Mnogobrojne dokaze i svjedoke u korist optuženoga sud nije prihvatio.

Stepinčeva golgota u Lepoglavi, i kasnije, zatočenje u rodnome Krašiću, ostaje svjedočanstvo o moralnoj čvrstini i hrabrom protivljenju nepravdi.

Kad je kardinal Stepinac 1960. godine umro, komunistička vlast morala je dopustiti da se pokopa u katedrali, posljednjem počivalištu zagrebačkih biskupa.

U listopadu 1998. papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim na svečanom misnom slavlju u Mariji Bistrici. Već prije, prvi hrvatski demokratski Sabor donio je Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu Alojziju Stepincu. Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače.

Na proslavi Stepinčeva u Rimu 2014., u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, prefekt vatikanske kurijalne Kongregacije za kauze svetih, kardinal Angelo Amato, obznanio je da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru bl. Stepinca te da je o tome obavijestio papu Franju.

Pin It