POBOŽNOST PRVIH PET SUBOTA U ČAST BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU
Marija se ukazala u Fatimi, u Portugalu,1917.g. Sestri Luciji, Marija je pokazala svoje srce ovijeno trnjem i uputila riječi: Imaj sažaljenja prema Srcu svoje Presvete Majke, izbodeno trnjem, što ga svaki trenutak u njega zabadaju nezahvalni ljudi, a nema nikoga tko bi ga pokorom izvlačio! Barem ti me pokušaj utješiti i poruči da svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu zaredom ispovijede, pričeste, izmole krunicu i 15 minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice, a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećajem svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!
Pet subota, a ne sedam ili devet, jer postoji pet oblika uvreda i psovki koji se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu: psovke protiv Bezgrješnog začeća, psovke protiv njezinog Djevičanstva, psovke protiv Božanskog majčinstva, zajedno s odbijanjem da je se prizna za Majku svih ljudi; javni pokušaji usadjivanja u srca djece ravnodušnost, prijezir i konačno mržnju prema ovoj Bezgrješnoj majci i direktno vrijedjanje Srca Marijina na Njenim svetim slikama.
Ova pobožnost sastoji se u tome, da se onog dana vjernici:
1. ispovijede i pričeste;
2. izmole jedno otajstvo svete Krunice;
3. razmatraju četvrt sata o otajstvima svete Krunice;
4. da imaju nakanu dati zadovoljštinu Bezgrješnom Srcu.
Sveta je Djevica kazala časnoj sestri Luciji od Isusa ovo: “Gledaj kćeri moja, moje Srce probodeno trnjem što ga ljudi zabadaju svaki čas svojim psovkama i nezahvalnostima. Nastoj barem ti da me utješiš te poruči ljudima moje obećanje da ću pribaviti na čas smrti sve milosti potrebne za vječno spasenje svima onim koji se budu kroz pet prvih subota u mjesecu redom ispovjedili, koji se pričeste, izmole krunicu i proborave sa Mnom četvrt sata, razmatrajući o petnaest otajstava svete krunice, s nakanom da mi dadu zadovoljštinu”.
Tko obavlja ovu pobožnost može dobiti potpuni oprost. Zanimljivo je da je sv. otac Papa Pio X. dana 13. lipnja 1912. potpisao odredbu kojom je poticao vjernike, da u duhu zadovoljštine, za mrske psovke protiv Marijina uzvišenog Imena i Njezina dostojanstva pristupe svetoj ispovijedi i svetoj pričesti svake prve subote u mjesecu. Onima, koji budu osim toga vršili djela kojima će posebno častiti Mariju i koji budu molili na nakane sv. Oca, Papa je podijelio potpuni oprost, koji se može namijeniti i dušama u čistilištu. Blažena Djevica je u Fatimi potvrdila dakle izbor i odluku Namjesnika Njezina sina na zemlji samo je potanje odredila koja se dobra djela moraju vršiti. I to je učinila pet godina kasnije (13. lipnja 1917. za drugog ukazanja).
Kako obavljati razmatranje
Donosimo u ovom molitveniku petnaest razmatranja o otajstvima svete krunice. Svako je sastavljeno tako da traje barem četvrt sata.
(Napomena: Za razmatranje odabrati ono otajstvo krunice koje molimo.)
U razmatranju tri su stvari važne: predmet, čuvstva i odluke. Predmet razrađujemo pomoću razuma, sjećanja i mašte; zatim ga primjenjujemo na sebe da stvorimo koju korisnu odluku. Prihvaćanju odluke mnogo koriste čuvstva, koja su kao krila koja olakšavaju dizanje naše duše k Bogu. Kad razmatramo događaje iz života Isusa, Marije, ili svetaca, zgodno je uživjeti se u čuvstva koja su te svete osobe imale – ili mogle imati – te zajedno s njima radovati se, žaliti, mrziti grijeh, slaviti Boga, moliti. To sve činimo i kod prve i kod ostalih točaka razmatranja. Iza svake točke treba naime zastati i sabrati se.
Dobro je započeti razmatranje molitvom, kojom se stavljamo u Božju prisutnost, i zaključiti je također molitvom.
Nema pravoga kršćanskog života bez dnevnog razmatranja.
Molitva prije razmatranja
Tvrdo vjerujem, da se ovdje nalazim pred Tobom, Stvoritelju moj, Gospodaru moj, Bože moj, neizmjerno Veličanstvo, neizmjerna dobroto. Dođite, sve moći duše moje, da se poklonite svom Bogu i da slušate Njegov glas.
(Klečeći) Duboko Ti se klanjam, o Bože neizmjernog veličanstva, što se dostojiš pripustiti ovo nevoljno stvorenje Tvojem prisustvu i razgovoru s Tobom. Molim Te da upraviš na Tvoju slavu ovo razmatranje i sve ono što budem u njemu učinio. Neokaljano Srce moje nebeske Majke, budi mi u pomoći! Sveci zaštitnici, anđele čuvaru, molite za me!
Molitva poslije razmatranja
Hvala Ti, svemogući Bože, za sve dobre i korisne misli, koje si mi dao i za odluke koje si mi nadahnuo. Daj mi milost da ih danas izvršim. Zdravo Marijo, itd.
Naučiš li se razmatrati svako jutro ova će ti vježba postati tako mila da će ti biti teško bez nje. Razmatranje je također najbolja priprava na sv. Misu i sv. pričest. Tko pravo i ustrajno razmatra ostavit će se grijeha i mana te će napredovati u krepostima.
1. Otajstvo radosno
MEÐU SVIMA IZABRANA
1. Marija, izabrana među svim ženama, ustala je prije zore da posveti prve časove dana klanjanju Bogu, molitvi i razmatranju. Je li takav početak svakoga moga dana? – Gledam Te, nebeski Cvijete, okruženu siromaštvom ali prebogatu u Tvom Srcu. Divna li si i mila, Marijo, kad ovako čedno moliš u svojoj sobici. Ti ne znaš još tajnu svoga Srca. Istočni grijeh ga nije okaljao. Ono, jedino od svih ljudskih srdaca, bilo je uvijek čisto… Stvoritelj ga je uresio svojom Božanskom ljepotom. Ti si mu bila pred očima, kad još svijeta nije bilo. Još ne bješe bezdana, a Ti bijaše začeta; još ne bjehu provreli izvori voda; niti još postojahu goleme planine, a Ti se bijaše već rodila u Božjoj namisli. Sv. Brigita u svojim objavama kaže da je to bilo tako, da je Stvoritelj imao Tebe u Svojoj namisli, kao drugi, manji svijet od našega, ali čudesne krasote. Ljepote vidljivog svijeta su zato tek slabi odraz Tvojih ljepota. Nek je slava dragom Bogu! Neka si proslavljena i Ti, Marijo! – Kako mogu ja stajati pred Tobom svojom okaljanom dušom? Čime je ona okaljana?
2. Moliš, srdačno i sabrano. Lice Ti se zažarilo. Krasne ruke dižeš k nebu. U očima Ti čitam tugu zbog grijeha ljudi… osobito zbog grijeha Tvoga naroda: neharan je, puten, ohol, tvrdoglav. I robuje tuđincu. Kako ti je teško… Shvaćam… A moj narod? moja obitelj? ja?… Ti znaš: Danielove su godine na izmaku. Mesija bi imao skoro doći. I On će otkupiti Izraela od svih bezakonja njegovih. Tvoje će Ga oči vidjeti, Tvoje uši će slušati Njegov glas! I čudesa će se zbivati, i proročanstva će se ispuniti. Kako dršće od uzbuđenja Tvoje Srce! Milo šapće: Rosite nebesa s visine i oblaci neka daždu Pravednika! Neka se otvori zemlja i nek iz nje nikne Spasitelj! Blagoslovljen si Ti, koji ideš na krilima vjetra preko valova morskih, vrijedan si hvale i slavan uvijeke! – Pridružujem se, Marijo, Tvojoj žarkoj molitvi. Neka također za mene, za moje mile i drage, za moju domovinu nikne Spas! Moli i za grješnike, da prime Spasitelja.
3. Ali ni druga, divna tajna, nije Ti još poznata. Pazi, o milo uzbuđeno Srce presvete Djevice, Nebo se sprema da Ti je objavi… Čudo! Velik sjaj je najednom uništio blagu jutarnju polutamu u Tvojoj odaji. Je li zar sunce ušlo u nju? Ne, Anđeo je tu, koji Te pozdravlja: Zdravo, blagoslovljena među ženama! O, Marijo, blagoslovljena među ženama! Ti! Kako je to divno! Uistinu, kad sam Te promatrao, osjećao sam da će se nešto velika dogoditi. I dogodilo se! Milina rastapa moje srce… Ali Tvoje se Srce plaši… Čedna golubice! Ne boj se. Marijo, našla si milost u Boga. Puna si milosti. Gospodin je s Tobom. On divni, Bog jaki, Knez mira, On je odlučio začeti se u Tebi, pod Tvojim neporočnim Srcem. Hoćeš li? – “Ali ja sam posvetila Njemu i svoje tijelo; neću da poznam muža”, govoriš. – “Ni ne treba”, kaže Ti Anđeo s velikim počitanjem. “Duh će Sveti doći na Tebe i osjenit će Te sila Svevišnjega. Ništa nije Njemu nemoguće. Zato Onaj, sveti, koji će se od Tebe roditi, zvat će se Sin Božji…” Drhtavim rukama pritiskaš Svoje Srce, koje gubi sile u slatkom zanosu. Glavu si priklonila i izustiš kao uzdah: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj”. Taj uzdah nam je dao Spasitelja, Isusa. Hvala Ti, Marijo, Majko! – I ja hoću da Ti služim, Tebi i Njemu. U čistoći, u poniznosti, u posluhu. To odlučujem. Moli za me! Moli i za sve one, koji neće da primaju Božje poruke. Koliko ih ima! I među mojim dragima! Moli Ti, Majko Božja! A meni isprosi da im mogu pomoći svojim žrtvama i dobrim djelima.
2. Otajstvo radosno
SLUŽBENICA
1. Na putu si. Netom Ti je anđeo rekao, da će i Tvoja rodica Elizabeta u starosti roditi sina i shvatila si da neka veza već postoji između njezina čeda i ploda Tvoje utrobe. A Elizabeta je k tomu sama. Hoćeš je vidjeti, čestitati joj, biti joj pri ruci u nuždi. Kako si plemenita! Tuđemu se dobru veseliš i ne gledaš na vlastite teškoće, samo da drugome pomažeš! Ja često postupam obratno, priznajem… žurno si se pridružila prvoj karavani, koja ide prema jugu. Ali od svih onih koji s Tobom putuju nitko Tebe ne zanima. Sina imaš, koji već živi u Tebi. Sin je i Božji! Ti se gubiš u promatranju otajstva, koje se u Tebi zbiva. Mesija, očekivani od svih naroda, kojemu će ljudi na svetom brdu dolaziti sa svih strana, koji će vladati od mora do mora i od rijeke do granice zemlje, Mesija je u Tebi. On je najkrasniji među ljudskim sinovima. Stoji iza zida, u Tvom Srcu, viri kroz njegove rešetke i kliče Ti: Pohitaj, prijateljice moja, golubice moja i hodi; jer zima već prođe, dažd minu i otiđe; cvijeće se ukaza u zemlji našoj, glas se grličin čuje, smokva je pustila zametke svoje, procvali vinogradi mirišu! Osjećaš nebesku radost, Marijo, jer si se odazvala pozivu ljubavi. Nisam li ja često žalostan, jer se tom pozivu oglušujem?
2. Stigla si. Buduć si mlađa, prva pozdravljaš rodicu. Evanđelje nam nije sačuvalo Tvoje prve riječi. Ali one su već svemoguće. Na njihov zvuk Duh je Sveti sišao na Elizabetu, prosvijetlio ju je, posvetio dijete koje je u njoj očistivši ga od istočnoga grijeha. Koliko je čudesa učinio Tvoj pozdrav! O, reci i meni jednu riječ, i neka Tvoj Zaručnik, Duh Sveti, posveti moju dušu!… Blagoslovljena si Ti među ženama, i blagoslovljen je plod Tvoje utrobe, Marijo! Neću Te pak s Tvojom rodicom pitati: Odkud meni ovo, da dođe Mati Gospodina mojega k meni? Jer ja znam Tvoje Srce: kako ne bi prišla nevoljniku i siromahu, da mu pomažeš i obogatiš ga Svojom ljubavlju? Pa i u naše doba ne hodaš li po našoj zemlji, samo da spasiš grješnike? O dubine otajstava Božje ljubavi!
3. U ovaj čas zanosa, kad Duh Sveti zahvaća svojom vatrom dvije divne majke, Tvoje se Srce, Marijo, rastvara i pjeva. Pjeva divni “Veliča”. Pjevaš o Svojem ništavilu, jer je Svemogući pogledao na neznatnost Tvoju i u njoj zasadio Cedar, koji će povezati zemlju s nebom: pjevaš o Svojem siromaštvu, jer Te je Onaj, koji Je silan, napunio neizmjernim bogatstvom, samim Sobom; pjevaš o Svojem poniženju Ti, koja si sada već i Elizabetina službenica, jer će Te odsad zvati blaženom svi naraštaji… Ganutljiva li proročanstva siromašne petnaestogodišnje djevojčice iz Nazareta, koje se već dvadeset vjekova ispunjava, a svaki dan se više ispunjuje!
Marijo, u ovom času neizmjerne radosti, pogledaj i na me: gladan sam Tvoje ljubavi, nahrani me. I ostani sa mnom, ne samo tri mjeseca, nego do konca moga života i u vrijeme moje smrti. Veliča Te duša moja i duh se moj raduje u mojoj preslatkoj Majci, jer me preko Tvojih ruku prima Gospodin, kao dijete Svoje, spomenuvši se milosrđa Svoga. Hvalite Boga svi narodi, hvalite Njega svi puci svijeta!
Odlučujem biti uslužan i ljubazan prema svakomu. Marijo, daj da slijedim Tvoj primjer, jer inače ne mogu omiliti Tvojem Isusu. Njegov je zakon: Nosite bremena jedan drugoga.
3. Otajstvo radosno
PONOVNI “VELIČA”
1. Kad si pošla pohoditi Tvoju rodicu nisi ni sanjala o slavnom dočeku ni o velikim milostima, kojima će Bog nagraditi Tvoju žrtvu. Ni sada, kad Te careva naredba sili na novo, teže putovanje u Betlehem, ne znaš što Te tamo čeka. Božja Providnost voli one koji joj se potpuno predadu. Ti znaš da je treba odano slijediti. Ne prigovaraš, ne mrmljaš, već ideš noseći Sobom Svoj slatki teret, Isusa. U Sebi osjećaš fizičku prisutnost Boga. S Njime ponizno razgovaraš. Od dana u dan raste Tvoja ljubav prema Njemu, prema svim ljudima, koje će On s Tobom sjedinjen spasiti. Tvoj je Sin duša Tvoje duše. Srce Tvojega Srca, život Tvojega života. S njime bi ovako, u siromaštvu, pa i trnovitim putem, išla do kraja svijeta, samo da Mu ugodiš, samo da Mu pomažeš u spašavanju duša. Kako si dobra, Marijo! Revnost plamti u Tvom materinskom Srcu. U njemu već gori božanska vatra Srca Tvoga Sina. – Kad će ta vatra, taj plamen zahvatiti i mene? Moje jadno srce teži za prolaznim dobrima i revan sam samo za ono što meni godi i koristi. Majko, udijeli mi dio revnosti Tvojega žarkoga prečistog Srca! Daj, da prezirem svijet, taštinu, novac, isprazne zabave, ludu slavu.
2. Nema mjesta za vas u gostionici! Ni za Josipa, ni za Tebe, ni za Onoga, kojega očekuješ. Ali Ti se ne žalostiš. Znadeš, da On sve vodi. On, koji hrani ptice i odijeva poljsku travu, neće vas pustiti bez krova i ležaja. Krov je doista od kamena, ležaj od drva, hladan vjetar piri u spilju, ali vjera vas štiti, nada vas tješi, ljubav vas grije. Kako ste sretni, Marijo i Josipe, u nevolji!… Najednom, sreća je postala Tijelom. Ni ne znaš kako, i već Ga imaš na Svojim rukama, na Svojemu Srcu, Njega, Tvoga Sina, Božjega Sina. I grliš Ga, i cjelivaš, i povijaš, i mećeš u jasle te mu se preblažena klanjaš. U velikoj i blagoj svjetlosti Božićne noći… Ali jao, na stijenu je spilje pala neka sjena, kao od nevidljivog križa. Zašto se uzbuniše narodi i ljudi izmisliše svašta protiv ovoga slatkog Djeteta koje već roni prve suze za spasenje svijeta?
Isuse, klanjam Ti se s Tvojom Majkom i Josipom. Majko Marijo, daj mi Tvog Sina, da Mu poljubim noge, koje će za me biti jednom razapete.
3. Svjetlost je danas zasjala nad nama, jer nam se rodi Gospodin! Tako kliču pastiri koji hrle k jaslicama. Ti radosno primaš posjetitelje: sada su oni braća Novorođenoga, dakle Tvoji sinovi, prvi koji su došli k Tebi. Ti im pokazuješ Dijete, a oni Ga promatraju, ljube Njegove nožice, izmjenjuju među sobom utiske. Vani anđeli pjevaju, ovčice bleje, psi začuđeno gledaju veliko neobično svjetlo. Sva se priroda probudila, da pjeva rođenje Svoga Stvoritelja na zemlji. Mogu li ja ostati hladan?… Prvi pastiri javljaju drugovima što ste im Ti i Josip kazali o Djetetu. Tada se svi vraćaju slaveći i hvaleći Boga. A Ti čuvaš u dubini Svoga Srca sve ove tako neobične događaje i o njima razmišljaš. Tiho ponavljaš “Veliča”. – I ja ću, Majko presretna, čuvati u svom srcu ove događaje i o njima razmišljati.
Dnevno razmatranje neka bude odsad zora svakog mog dana! U zajednici s Tobom…
4. Otajstvo radosno
BOLNA PROROČANSTVA
1. Božićna svjetlost još obasjava svijet. Tvoj je Sin u sjaju te svjetlosti dobio ime određeno od Oca: On se zove Isus. Slatko i preslatko i svemoćno ime!… Ali danas treba da se izvrši što zakon zapovijeda. Porodila si muško dijete, četrdeseti je dan, i Ti treba da ideš u Jeruzalem, da u hramu prikažeš propisanu žrtvu, “dvije prebijele golubice”, prema viđenju sv. Gertrude. Jer u očima zakona Ti si “nečista”, jer si rodila dijete koje bi imalo biti u grijehu. Nije nikako tako: Ti si prečista koja je rodila Najčišćega. Ali za Tebe pitanje Tvoje povlastice ne postoji. Što zakon zapovijeda, Ti izvršuješ. A šutljivi Te Josip prati diveći se svemu. Kako ste veliki u svojoj poniznosti! Kako ste slavni u svom točnom posluhu!
Kad ću i ja ići vašim stopama?
2. Ukrasi hram svoj, Jeruzaleme, i primi Krista; zagrli Mariju, koja je nebeska vrata; jer Ona nosi slavnoga Kralja nove svjetlosti; evo stoji Djevica, noseći na rukama Sina, rođenoga prije Danice! Prvi put ulazi u svoj dom Gospodar. On je kao oganj, koji tali, i kao trava bjeljarska i sjest će lijući i čisteći srebro, i očistit će nas sve, koji hoćemo ići za Njim, i pretopit će nas kao zlato i kao srebro. Sretnih li nas! Duh Sveti, kao vjerni Skrbnik, navješćuje ponovno časnom proroku dolazak Marije i Isusa… Simeone, mužu sveti, primi Ga u naručaj i u moje ime, i zahvali Ocu nebeskomu, što nam Ga je dao. Neka je svijetlo našim očima, da ih više ne zamagli strast, da ih ne zablješti varavi sjaj svijeta. Blagoslovi Boga, časni starče, i u moje ime, jer nam je On dao Svoje Svjetlo, koje će Ga objavljivati narodima. A Ti, Marijo, isplati pet srebrnih sikala hramskoj blagajni, da otkupiš Onoga, koji će nas jednom otkupiti Svojom Krvlju. Sada je Isus Tvoj, posve Tvoj za nekoliko godina. Uživaj Ga! Ali nemoj zaboraviti mene. I ja hoću uživati Isusa, jer je On i meni moje blago i moje sve. Je li tako?… Hoću li samo biti dostojan te radosti?
3. Već se zaključuje doba božićnoga veselja. Sjena, koja je pred četrdeset dana pala na stijenu spilje, uzima sada oblik dvostrukoga oštrog mača. I Bog hoće da bude upravo Simeon onaj, koji će Ti ga zarinuti u Srce, o Marijo. Jer, dok se Ti i Tvoj sveti zaručnik divite njegovoj izjavi, da je po objavi Duha Svetoga dnevno čekao u hramu Izabranika, starac se obraća Tebi i veli: “Gle, ovaj je postavljen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu, i za znak, kome će se protiviti; i Tebi će samoj mač probosti dušu, da se otkriju misli mnogih srdaca”. Sada znaš, što Te čeka. Sada si Majka slavljenog Kralja; kasnije, kad On bude okrunjen krunom naših grijeha, Ti ćeš biti Kraljica mučenika. Tvoje probodeno Srce bit će naše prvo utočište, prolaz kroz koji ćemo se uzdići do probodenog Srca Tvoga Sina. Tko bude služio Tvojemu ranjenom Srcu dat će najbolji dokaz da iskreno misli, a imat će, dok Ti bude vjeran, i najjače jamstvo vječnoga spasenja.
Koliko sam lijepih pouka danas dobio, Majko! Uistinu, primio sam milosrđe Tvoje usred hrama Tvojega! Veliko je svjetlo prosvijetlilo moj um: razumio sam svoj kršćanski poziv, u žrtvi i svetosti. Od sada Ti si mi Majka milosrđa. Hvala!
5. Otajstvo radosno
S ISUSOM…
1. Ideš s Isusom i s Josipom u hram. Nije to prvi put. Evanđelista sv. Luka, koji je od Tebe doznao sve potankosti o Isusovu djetinjstvu, kaže da si s Josipom išla svake godine u Jeruzalem o blagdanu Pashe. S vama je, možda već od svoje šeste godine bio, prema običaju, i Tvoj dragi Isus. Ali On Je sada već prošao dvanaestu godinu. Svijet Ga naziva dječakom, a On znade da je došao Njegov prvi čas, kad će makar prolazno vršiti službu, koju Mu je Otac odredio. Ti ni ne slutiš što će se dogoditi. Sa zadovoljstvom promatraš dvorište hrama, veliki žrtvenik, sobice gdje si Ti i Tvoje drugarice provele djetinjstvo. Ovdje si čula prvi put tumačenja onih proročanstava, koja su govorila o obećanom Mesiji. Nisi znala, da si Ti ona mladica Jesejina, koja će dati najljepši cvijet, da si Ti ona djevica koja će zatrudnjeti i poroditi sina i ona žena, koja će satrti zmiji glavu… A ipak… Taj cvijet, taj sin, porod Tvojega Srca koji će s Tobom pobijediti Sotonu, eno Ga, to je Isus… Slatki Isuse… Kako Ga milo gledaš… “Dobri Bože, kako si me uzvisio!” šapćeš… I dok Josip kolje vazmenog jaganjca, a svećenik skuplja krv koju pak lijeva oko oltara, Tebi se Srce stišće, jer misliš na Svog nevinog Jaganjca, na žrtvu koja ga čeka.
O zašto Ga ja, Majko, ne ljubim kao Ti?
2. Vazmena je večera. Obitelj, kod koje ste odsjeli, skupila se poslije zalaza sunca oko stola, na kojemu se dimi pečeno janje. Poglavica obitelji tumači njegovo značenje. Spominje misirsko ropstvo, Mojsiju, oslobođenje. A Tebi se stvorila pred očima slika Tvojeg bijega u Misir, s Isusom u naručaju, da spasiš Dijete od Herodova bijesa. Ponovno proživljavaš onu skrb, onaj strah, onu odanost Božjoj volji, koja vas je poslala ne u Nazaret nego: u tuđinu, onaj dugi put kroz pustinju… I onda, dvije godine provedene tamo, u najvećoj bijedi. Sve ste lako podnosili, Ti i Josip, jer je Isus bio s vama. Ja se naprotiv tužim na svaku neprijatnost, mrmljam na svaku protivštinu, bunim se na svaki nered. Kako sam zločest! Ili nije Isus sa mnom? – Ali što je Tvome Isusu? On gleda janje, pogledom prelazi od prijesnih hljebova na čaše vina, oči Mu se sjaje, lice Mu se žari… Što Mu je? Ah, Ti ne znaš, Majko, On već vidi posljednju Svoju vazmenu večeru, koju već sada žarko želi blagovati.
3. Završeni su svečani dani, vi se vraćate. Isus nije ni u Tvojoj skupini ni u drugoj, u kojoj se nalaze muškarci. Večeras ćete opaziti da Ga nema. Kakva bol! Ipak, niste krivi. Božja Providnost sve uređuje prema Svojoj namisli. Tvoj je Sin imao ostati u hramu, imao je kazati književnicima da je kraljevstvo Božje blizu, da se već pojavila zora, koja navješta dan… Njegov dan… Tvoj dan… Sjajan i krvav… Ah Ti ne znaš još sve, zato i neke stvari ne razumiješ. On Ti još krije tajne Oca Svoga, jer moraš znati da je On ipak Gospodar, da nije došao na svijet da uvijek ostane s Tobom, da ima drugi kruh što ga mora jesti. I jer ne znaš, Ti si u velikoj brizi, u velikoj boli, u velikoj tjeskobi… Ali On će Te umiriti vladarskom riječi: “Što ste me tražili? Niste li znali da meni treba biti u onome, što je Oca moga?” I vratit će se s Tobom u Nazaret, da Ti bude poslušan, jer On Te silno ljubi… Ali ipak, prije svega, volja se Očeva mora vršiti. Jer tko ljubi makar i mater svoju više nego Boga, nije Boga dostojan… O, isprosi mi, da budem uvijek s Isusom, da Ga nikada ne izgubim! Kako bi bilo krasno, kad bi Ga uvijek uza se osjećao! Kakav mora za to biti moj život? Čujem Tvoj odgovor: Ti moraš, veliš, ljubiti poniznost i čistoću; kršćanska uslužnost prema svakom neka resi tvoj život; ugledaj se u siromaštvo Moga Sina i sjeti se da prvo blaženstvo glasi: Blaženi oni koji nisu dušom privezani uz zemaljska dobra; znaj da ništa nema bez žrtve; nastoji uvijek vršiti Božju volju i evo ploda radosnih otajstava.
1. Otajstvo žalosno
POČETAK ISUSOVE MUKE
1. Stara kršćanska predaja kaže da je Spasitelj Isus održao posljednju večeru u kući sv. Marka evanđeliste. U toj kući bi se Učitelj nastanio, kad bi došao u Jeruzalem. Budući da je za Isusove muke i blažena Djevica bila u svetom gradu, možemo držati da je u onoj svetoj večeri, uoči Isusove smrti, Gospa, dok je u susjednoj sobi Isus bio s apostolima, blagovala Vazam s Markovom obitelji. Marija je, po pričanju posluge ili koga od apostola, bez dvojbe pratila događaje u susjednoj dvorani. Promisli tjeskobu, koju je osjetilo Njezino nježno Srce kad je čula kako je Isus rekao da će Ga jedan od njegovih apostola izdati… kad Joj ponavljaše Njegove oprosne riječi, pune žara i žalosti… kad Joj kazaše da je Isus pretvorio kruh u Svoje Tijelo i vino u Svoju Krv te njima nahranio svoje prijatelje… rekao im je, da će se ono Tijelo predati, da će ona krv biti prolivena… Blaženoj Djevici se stislo Srce, ali se ona ipak raduje, što je Isus ustanovio sakramenat, kojim će se sama moći hraniti dok bude na zemlji; po kojemu će se Njezin mili Sin davati ljudima sve do kraja vjekova… Raduj se i Ti sa svojom Majkom… Zahvali Isusu na velikom daru… Sjeti se, na što te taj dar obvezuje: da budeš uvijek sjedinjen s Tvojim Spasiteljem kao loza s čokotom, da budeš jedno s braćom, koja se, kao ti, hrane Euharistijom, onako kao što su jedno Sin i Otac nebeski. Moli nebesku Majku, da ti isprosi ljubav, pravu, odanu i požrtvovnu ljubav. Onu ljubav, koju još nemaš.
2. Isus je pošao u Getsemani. Marija je ostala kod kuće s Marijom, Markovom majkom, i s ostalom obitelji. Tužno razgovaraju o bolnim događajima, o onome što čeka Spasitelja. Žalosna Djevica prati mislima miloga Sina, kako klečeći u vrtu razmišlja o Svojoj skoroj smrti. Sjeća se Izajinih riječi: “Doista bolesti naše On nosi i žalosti naše On na sebe uze!”
Pridruži se Srcu tvoje Majke, promatraj i ti Isusa; tište Ga ljudski grijesi… i tvoji grijesi… tišti Ga žalost, što će mnogi i kraj svih Njegovih boli ipak prezreti Njega i Njegovu milost… Strijepi od strašnih muka, što će ih trpjeti… Od velikog straha, koji osjeća kao čovjek, On se znoji krvavim znojem… Približi se tvome Isusu… Apostoli spavaju: ti bdij i moli. Moli Ga neka ti po zagovoru prečiste zajedničke Majke udijeli milost da mrziš svoje grijehe, neka ti ih oprosti, neka te jača, da više ne padneš… Kako možeš vrijeđati svoga najvećeg dobročinitelja? Gledaj Ga, kako leži satrven na zemlji, kao “posljednji među ljudima, čovjek bolan i vičan slabosti; lice Mu je zastrto – iščezla je slava s njega – i prezreno je…”
Isuse, oprosti!
Isus moli Oca, neka Ga oslobodi muke, koja Ga čeka. Ali, po prvi i posljednji put u Njegovu životu, Njegova molitva nije uslišana. Otac Mu šalje samo Anđela, koji Mu javlja odgovor. Spasitelj ponizno prihvaća: “Neka se vrši Tvoja volja, Oče!”
Kako ti prihvaćaš Božju volju?
3. Slatka i rastužena Majka bdije i moli kod kuće. Ona prikazuje Ocu nebeskome rane Svog Srca… Prihvaća patnje, hoće da bude žrtva sa žrtvom koja se sada u vrtu sprema na smrt. “Primi me, Oče nebeski”, vapi, “primi moju krv, samo da se što više duša spasi, samo da žrtva mojeg Jedinca ne bude uzaludna!”
Budi anđeo, koji tješi Srca Isusa i Marije svojom sućuti, primajući dio patnje na sebe; obećaj da ćeš ih slijediti na Kalvariji. Prije svake ispovjedi sjeti se Isusa u Getsemanskom vrtu, Njegovih muka i Njegove žalosti, pa ćeš zaista zamrziti na grijeh. Upiši se u Bratovštinu “Svete Ure” i redovito, po mogućnosti svakog četvrtka na večer ili u noći, proboravi uru s Isusom u Maslinskom vrtu.
2. Otajstvo žalosno
ISUS IZBIČEVAN
1. Glasnici javljaju žalosnoj Majci što se događa s Njezinim milim Sinom. Cijele noći nije zatvorila oka. Pratila je u duhu Isusa pred sudom, zamišljala kako trpi među surovim vojnicima, a u jutro joj dojaviše da su Svetoga dovukli do Pilata, pa do Heroda, i da svjetina, nahuškana od svojih poglavara, traži Njegovu smrt. Nek se razapne! viču bjesomučno. Marija prima ove vijesti, koje joj probadaju dušu, te razmišlja o njima u svom Srcu. Koliko mora Spasitelj trpjeti da oduzme grijeh svijeta!… I kako je nezahvalan onaj narod, kojemu je On toliko dobra učinio!… A oni farizeji, pismoznanci i svećenici, zašto ga toliko mrze? No Djevica se ne buni: Ona odano prikazuje nebeskomu Ocu žalost, koju osjeća zbog grijeha čovječanstva … Sada joj javljaju da je Pilat odlučio prepustiti nevinog Jaganjca krvoločnosti vojnika: “Ne nađoh u Njemu”, reče, “nijedne krivice… ništa, što bi zasluživalo smrt. Dakle da ga izbijem i pustim”. Mač boli, dublje se zarinuo u Marijino Srce. Kakva nepravda! Sam namjesnik proglašuje Isusa nevinim, a ipak Ga dade bičevati!… No, neka se vrši volja Božja!
Uđi u Srce tvoje predobre Majke, koja trpi i za te. Primi i ti iz Božjih ruku nevolje i nepravde. Prikaži ih za oproštenje svojih grijeha i grijeha slijepog svijeta…
2. Marija znade što znači bičevanje kažnjenika. “Stari pisci zgražavaju se nad tom kaznom”, veli Vimer. “Mjesto bičevati kažu oni sjeći, rezati, jer je takav kažnjenik poslije pretrpljene kazne bio kao noževima isječen i izrezan. Jedan, koji je vidio bičevanje na svoje oči, opisuje ga ovako: S tijela kažnjenika vise komadi mesa, što su ih izrezali bičevi. Na mjestima se vide krvave žile, gole kosti, iza kojih se može zaviriti u utrobu. Mnogi je pod udarcima izdahnuo i srušio se mrtav”. Tu strašnu kaznu trpi sada ni kriv ni dužan Spasitelj Isus. Marija gleda u duhu kako skidaju s Njegova tijela haljinu do pasa, kako Ga sile da se prigne i vežu Mu ruke na kariku niskoga stupa, da mogu slobodno udarati Ga po leđima. Sada vojnici pristupaju s kandžijama. Marija se svija u boli, Srce Joj jauče, htjela bi potrčati u Pilatovu kasarnu, osloboditi svoje milo Zlato. Ali ne! Grješnici treba da budu otkupljeni… On je ranjen za bezakonja naša, izbijen je za zločine naše. Kazna bi na Njemu radi mira našega, modricom Njegovom ozdravismo.
Što veliš na to? Je li moguće da dalje griješiš?
3. Udarci padaju po mesu, pak po kostima i rebrima. Tijelo se kida; Isusova sveta krv teče za otkupljenje svijeta. “Kao po nakovnju udarahu po mojim leđima, prebrojiše sve kosti moje” tako je Gospodin već mnogo prije govorio kroz Izajinina usta. Tko će prodrijeti u nježno Marijino Srce, koje se grči pri pomisli na ove riječi? – Pristupi Isusu, koji se srušio gotovo onesviješten, a konop drži Mu visoko ruke vezane o stup. Srušio se u lokvu krvi, one krvi koju je nekad primio iz Marijina Srca.
Šta Mu imaš kazati? Šta obećati? Ljubi Ga! Zahvaljuj Mu! Suzama operi dušu svoju. Hoćeš li još griješiti?
3. Otajstvo žalosno
ISUS KRALJ
1. I okruniše Ga trnovom krunom. Čuli su vojnici da glavari naroda optužuju Isusa kao da hoće postati židovskim kraljem. On hoće da sruši vlast njihova cara! Neka okusi slast kraljevske krune! Oko šest stotina momaka se skupilo oko žrtve. Posadili su Isusa na razbijeni kameni stup, pokrili su Mu izranjena leđa komadom izderane kabanice, metnuli su Joj na glavu krunu napravljenu od drača. I sada Ga ćuškaju, rugaju Mu se pozdravljajući Ga “Zdravo, kralju židovski”, i trstikom udaraju po trnovoj kruni na glavi. Trnje zadire u kožu na čelu i na cijeloj glavi; ono oštrije uspije da rani i kost. Isus trpi užasne boli. Krv curi iz stotine rana niz lice i kosu, zamagljuje Mu oči, zgusne se u bradi. Nema više ljepote ni obličja u Onome, kome se anđeli u nebu dive! Kako je naša zloća iznakazila lice Sina Božjega!… A On sve trpi šutke i mirno. Stoji kao ovčica pred onim koji je striže, kaže prorok.
Kako se ja vladam kad me ljudi vrijeđaju, kad mi se rugaju, kad me možda i tuku?
2. I ovu muku su dojavili Mariji. Marko ili koji drugi opisuju Joj riječima isprekidanim jecajima, kako je izgledao Isus kad Ga je Pilat pokazao narodu i rekao: “Evo čovjeka”. Marija shvaća, da je Njezin Sin ovom novom mukom htio dati zadovoljštinu u prvom redu za nečiste misli i želje, kojima se toliki zabavljaju. Možda i ti? Evo, pogledaj kako Spasitelj u Svom isprebijanom tijelu i u Svojoj iznakaženoj glavi daje zadovoljštinu za nečiste grijehe, kako nam zaslužuje milost, da svladamo napasti i da budemo čisti. A ne poziva li nas na čistoću u mislima, čuvstvima i djelima i prečisto Srce Naše Majke, koje trpi za nas?
Nečistoća je zavladala svijetom. Kako mogu toliki i toliki, koji Njoj služe, pristupiti Djevici nad djevicama, moliti Je i očekivati Njezinu pomoć? Je si li Ti čedan (čedna) ne samo na ulici nego i kod kuće, pa i kad si sam(a)? Ako si otac ili majka, kako oblačiš svoju djecu?
3. Narod se nije ganuo kad mu je poganin Pilat pokazao izmrcvarenog Isusa, te ga pozvao da Mu se smiluje. Kako je grijeh kadar da uništi svako ljudsko čuvstvo u čovjeku! “Evo Kralja vašega”, kliknuo je namjesnik. Narod je bijesno odgovorio: “Nemamo drugoga kralja osim cesara”… A cesarova ih je vojska tlačila, dok im je Isus donio ljubav i kraljevstvo! Oni odbiše. Nezahvalnici! Slijepci!
Koliko smo puta i mi odbili Isusa i predali se kraljevstvu Njegova neprijatelja, Sotone?… Svjetina kruži ulicama grada. “Baraba na slobodu!” viču. “Isus neka se razapne!” Ovi sotonski poklici dopiru do ušiju ucviljene Djevice, oni još dublje ranjavaju Njezino već izranjeno Srce.
Jadna Majko, kako ću Te tješiti?… O prokleti grijesi… Nikada, nikada više!…
Marija se trgla: javili su Joj da je osuda pala, da je Isus već primio na Svoja leđa Križ i da se žalosna povorka koja Ga vodi na Kalvariju već uputila. Ah, neće Ga pustiti sama. Ona hoće da Ga vidi, da Ga prati, da Ga tješi… željela bi da i Njezino Srce prestane kucati na Golgoti.
Uputimo se i mi s Marijom za Isusom, da Mu pomognemo nositi križ! Misleći na Isusov križni put odluči što strpljivije snositi poteškoće života. Odluči također obavljati što češće Križni put.
4. Otajstvo žalosno
KRIŽNI PUT
1. Žalosna se povorka kreće jeruzalemskim ulicama. Na čelu joj stupa jedan stotnik a iza njega ide glasnik noseći ploču, na kojoj je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski”. Slijede nekoliko vojnika koji čuvaju tri osuđenika: svaki od ovih nosi na ramenu gredu na koju će biti razapet. Odličnici i svećenici prate skupinu vojnika i osuđenika. Sva je njihova pažnja usredotočena na onoga koji je u sredini, na Isusa. Mrze ga iz dna svoga opakog srca, sve su poduzeli da podnese sramotnu smrt i sada će im se napokon želja ispuniti. Put od Pilatove sudnice do Kalvarije nije dulji od kilometra, ali povorka ide obilaznim putem, jer je tako običaj, da što više naroda vidi, kako se kažnjavaju zločinci. Svjetina gleda prezirno Boga – čovjeka koji, oslabljen od neprospavane noći, od udaraca i rana, tetura i pada – a vojnici ga tuku, jer hoće da što prije završe svoj posao. Deriščad prati povorku, ruga se i nabacuje kamenjem na osuđenike…
Siromašni moj Spasitelju, za koga toliko trpiš? Za mene nezahvalnika… Tko će dati suze mojim očima, da se dovoljno naplačem? Tko će mi dati žuči da se njome napojim u naknadu, što sam toliko puta srkao iz čaše nedozvoljenih užitaka?… Isuse, okružuje Te mržnja i jal, zašto Te ne mogu utješiti svojom ljubavlju?
2. Na jednom zaokretu Jaganjac je Božji stao. Eno, ondje je Njegova Majka. Slatka i ljubljena Majka! Plačnim očima Ga Ona gleda; Srce hoće da Joj pukne kad promatra iznakaženog Sina. Htjela bi Mu prići, otrti Njegovo izudarano, ranjeno, popljuvano lice, ali vojnici ne dadu Joj bliže: zakon zabranjuje bližoj rodbini da dvori osuđenike. O ucviljeno Srce Marijino! S kim da Te uporedim, Djevice, sionska kćeri? Kao more velika je bol Tvoja, tko će je iscijeliti? A nijema tužba, koju čitaš na Isusovu licu, produbljuje ranu Tvojega Srca: “Čovjek sam što trpi muku”, veli, “od srdite šibe grješnika; on me goni i vodi, kida mi meso i kožu, potire sve kosti moje, i kad zavapim za pomoć, ušutkuje moju molbu”…
Isuse, ja, grješnik, hoću da s Tobom nosim križ patnja i poniženja! Hoću da taj križ primim, kao što ga prima Marija, koja se pridružuje tužnoj povorci.
3. Spasitelj se jedva dogurao do vrha brežuljka, i već po treći put pada pod teretom Drva. Doskora će se žrtva dovršiti. Nijema od boli, Marija u društvu pobožnih žena stoji postrance i prikazuje Svoje muke Ocu nebeskomu. Dušom Njenom rastuženom, razboljelom, skamenjenom, prolazi mača brid. O koliko ucviljena bješe Ona uzvišena Majka Sina jedinog!… Blagoslovio Te, Gospodin u moći Svojoj, jer je po Tebi uništio neprijatelje naše duše: Tvoje je naime Srce izvor one Ljubavi koja nas spašava. Blagoslovljena si Ti, Marijo, od Gospodina Boga uzvišenoga, nad svim ženama na svijetu, jer nisi požalila života Svoga da izbaviš iz nevolje svoj puk nego si mu pohitala u pomoć, da ne bude satrt pred očima pravednoga Boga: žrtvovala si Sebe za nas…
Dopusti, Bože, da mi, koji se s počitanjem i zahvalnošću sjećamo boli naše prečiste Majke, Njezinim zagovorom sretni primimo plod Tvoje muke!
5. Otajstvo žalosno
SMRT DOBROG PASTIRA
1. “Došavši na mjesto, koje se zove Golgota, to jest Lubanja, dadoše vojnici Isusu da pije vina pomješana sa smirnom”. Ovo su piće priređivale osuđenicima na smrt dobre žene, možda udružene u tu svrhu, da im ublažuju bol, jer bi ih to piće omamilo. Da ne povrijedi dobročiniteljice, Isus je okušao pića, ali ne htjede da ga pije, jer je htio da trpi i umre u potpunoj svijesti. “Ondje razapeše Njega i dva razbojnika, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane Njemu. I izvrši se Pismo, koje govori: ubrojiše Ga među zločince”.
Tri su velike patnje koje naš dobar Pastir trpi na Križu: strašne boli, jer visi na čavlima, a jedva da Mu je tijelo nekako daskom poduprto da ne bi čavli razderali ruke i noge; krajnje poniženje, što On, Bog i Spasitelj čovječanstva, mora, visjeti nekoliko sati na križu kao razbojnik, jer razapinjanje je bila kazna za zločince najgore vrste i što Mu se neprijatelji rugaju i izazivaju Ga; sramotno siromaštvo, jer su skinuli s Njega odjeću, a jedva su Mu bokove zastrli, jer pristojnost nije u Židova dozvoljavala da netko, makar na križu, bude potpuno gol izložen pogledima.
Nastoj prodrijeti u te tri vrsti Isusovih patnja i pridruži svoje osjećaje prema umirućem svom Spasitelju čuvstvima prenježnog Marijina Srca. Vidi, kako Isus plaća nečistoću svijeta.
2. “Dostojno je Janje, koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i mudrost i jakost i slavu! Njemu slava i kraljevstvo u vijeke vjekova”. Tako pjevaju nebesnici u Ivanovu “Otkrivenju”. Kad je Isus bio uzdignut na Križ, Njegovi su neprijatelji mislili da je Njegove moći nestalo, da su ušutkali Njegovu riječ, da Njegova čudesa neće više privlačiti svijet. Jadni slijepci! “Raskinimo”, govorili su, “sveze Njegove i zbacimo sa sebe jaram Njegov… Ali Gospodin, koji stanuje na nebesima, podsmijeva im se.” I Svemogući danas govori svom ljubljenom Sinu: “Dat ću Ti narode u nasljedstvo, i Tebi pod vlast kraljeve zemaljske”. Blago svima koji se uzdaju u Njega. Židovi odbiše u ovaj tužni dan Njegovo kraljevstvo, a Otac pretvori tugu u slavu i dade Sinu kraljevstvo nad cijelom zemljom. Veseli se, dušo moja, jer si krvlju Pravednika otkupljena i postala si Njegova. Da ta zajednica bude vidnija, On ti daje danas dvije Majke: Mariju, kojoj si od danas povjeren jer te je baštinila u preteškim Svojim bolovima, i Crkvu, koja je izašla, krasna i sveta, iz Spasiteljeva otvorenog Srca. Isusova krv donosi već svoje plodove. Neka klikne množina anđela u nebesima, neka jekne trublja spasenja, jer slavimo pobjedu tolikoga Kralja, Kralja za nas razapeta i okrunjena trnovom krunom.
3. Velika tragedija započela je mirnim prizorom kod stola; ona završava mirnim prizorom kod groba. Kad je Isus umro dogodiše se razne čudne stvari: zemlja se potresla, sunce se pomračilo, neki mrtvi su ustali iz groba. Tko se nije već bio odalečio s Golgote pobježe sada od straha. Ostadoše vjernici, a među njima divna njihova Majka i Kraljica, Marija. Skinuše s Križa sveto mrtvo Tijelo. Gledaj, kakvim počitanjem, kakvom ljubavlju, kakvom predanošću prečista Djevica ljubi, čisti i zatvara svete Isusove rane, kako skida s Njegove glave krunu orošenu biserima krvi… Moli Je, neka dozvoli da se i Ti približiš, pa da utisneš svoje usne u one svježe ruže, iz kojih teče sok vječnog života.
Kako je Isus bio dobar, što je za Tebe umro! A Ti, što si dosada za Njega učinio? Što ćeš odsada činiti? Ljubiti Ga ne znači li posvetiti se?
Isus je položen u grob. Josip Arimatejski i njegovi drugovi zatvaraju velikom pločom ulaz u grob. Marija, sada mirna i preobražena bolju i dostojanstvom patnice, vraća se u grad s Ivanom i ostalim društvom. Idi i ti s njima, i ne ostavi nikad više svoje Majke.
Častiš li koliko možeš Isusovu Muku? Da li prisustvuješ pobožno svetoj Misi ne samo kada moraš nego i preko tjedna? Jesu li ti Isusove patnje utjeha i putokaz u tvojim patnjama? Moli!
1. Otajstvo slavno
RADUJ SE, MARIJO!
1. Noć imade veliko značenje u Božjoj promisli. Kod pripovjedanja o stvaranju svijeta, iza svakog razdoblja čitamo: i bi veče, i bi jutro, prvi, drugi dan. U tišini, koju sv. Pismo uspoređuje s vremenom između večere i jutra, razvijalo se je mirno ono, što je Božja volja odredila. Iz prve noći sinulo je prvo naravno svjetlo. I nadnaravno svijetlo, Isus, zasjalo je u ljudskoj naravi u dubini mirne betlehemske noći. Tako će i početak Njegova vječnoga života, uskrsnuće, biti u noći. Samo je ona blažena noć zavrijedila znati vrijeme i čas, kad Krist uskrsne od mrtvih! Kao što je Spasitelj počivao u grobu tako je i Njegova Majka one noći počivala jer je znala da je ljudski rod otkupljen i da će Sin doskora uskrsnuti.
Divi se ovom svetom počinku. Kako je lijep mir čiste duše, makar trpjela teške patnje!… Najednom izvanredan sjaj napuni Marijinu sobu. Mnogo jači nego onda kad Joj se Anđeo ukazao. Pred Njom stoji Isus, preobražen. Lice je Njegovo svijetlo kao sunce, odjeća bijela kao snijeg. Iz mnogih rana izlaze meke sjajne zrake, koje griju Srce Majke. “Raduj se i veseli se, Marijo”, kliče Isus, “uskrsnuh i s Tobom sam, aleluja. Prestala je studen poniženja, nestalo je vjetrova strasti, ne bije me više led mržnje. Otac me je kušao, poznata Mu je moja muka. Svetkujmo, Majko, moju pobjedu!”
Pridruži se i Ti, kršćanska dušo, uskrsnoj radosti.
2. Pobožne su žene stigle ka grobu. Hoće da mirodijama pomažu sveto Tijelo bolje nego što je učinio Josip iz Arimateje dva dana prije. Kako su vjerne ove Gospodnje pratilice! One se ne boje ni noćne tame, ni vojnika, ni onih koji su razapeli Krista. Ne znaju što je ljudski obzir. A ti? Možda se bojiš i prekrstiti se i pomoliti se kod stola ili kad na ulici čuješ zvoniti anđeoski pozdrav? Iz straha pred porugom možda tajiš svoje vjersko osvjedočenje. A ne slijediš li iz ljudskog obzira možda “modu”, ne čitaš li iz obzira prema drugima ono što se protivi vjeri i ćudoređu, ne ideš li katkad na zabavu koja ne pristoji kršćaninu, u kakvo društvo, samo da ti se ne “rugaju”?… Ah, ti ne tražiš Isusa kao što Ga traže ove žene, kao što Ga traži obraćenica Marija! Pa Ga ovako nećeš ni naći! Očisti dakle od sebe stari kvasac oholosti i duhovne mlakosti; budi novo tijesto iskrenosti i istine, kršćansko krjeposti i odvažnosti, jer se vazmeno Janje zato žrtvovalo, da ti obnovi život. Svetoj žrtvi uskrsnici, dajmo javno slavu, krštenici! Janje ovce oslobodi, Krist nas grješne preporodi! Veseli se, kliči i zahvaljuj!
3. Uđi u dvoranu, gdje se nalaze apostoli. Žive u strahu pred svojim sunarodnjacima: oni su ubili Isusa, zašto ne bi mogli i njih ubiti? Malodušni su! Žene su im javile da je Isus uskrsnuo; Petar i Ivan su vidjeli da je grob prazan, ali to nije još dosta. Petru se posebno Spasitelj ukazao, pa i učenicima iz Emausa. Ipak, kad se Isus ukazuje, apostoli “zastrašeni i poplašeni misle da vide duha!” Zaista, bijedni su ti strašljivci, na kojima Spasitelj hoće da sagradi Crkvu, koja će ostati do vijeka! Ali On je upravo ove slabe izabrao da pobijedi jake. Jer neće iznijeti pobjedu njihova slaboća već jakost Duha Svetoga. I trebalo je prije da Krist pretrpi gorku muku; treba da još uđe u slavu Svoju – tad će se ispuniti Pismo, i On će zavladati i kraljevstvu Njegovu neće biti konca.
Razmišljaj, kršćanska dušo, o tim događajima, o tim istinama. Moli Spasitelja da i tebi otvori razum, da shvatiš dubinu ovih otajstava. Slušaj Isusa, koji još govori da sada treba da se propovijeda u ime Njegovo pokora za oproštenje grijeha po svim narodima. On sada i ustanovljuje sakrament pokore, divan dar Njegova Srca. Cijeniš li ga dovoljno? Kakve su tvoje ispovijedi? Bit će pak posebna uloga Marijina Srca da bude utočište grješnika. Padni na koljena, poljubi svijetle Isusove rane, zahvaljuj i zapjevaj Aleluja!
2. Otajstvo slavno
ODLAZAK U NEBO
1. Prošlo je četrdeset dana od slavnog Uskrsnuća Isusova. Maslinskim brdom uspinje se skupina ljudi, ista kao na večer Velikog četvrtka.. Ali, koja razlika u njihovu raspoloženju! Tada su hodali tmurni i žalosni: pratili su Isusa, koji je išao u smrt. Sada im se lica sjaju od veselja, jer pred njima stupa Isus pobjednik. A u društvu je sada i Blažena Djevica. “Nemojte otići iz Jeruzalema, govori im Isus. Dao sam vam svu vlast na nebu i na zemlji. Ali počekajte još malo, dok se izvrši obećanje Očevo, koje čuste od Mene. Jer, dok je Ivan krstio vodom, vi ćete se krstiti Duhom Svetim, ne dugo poslije ovih dana”. Apostoli slušaju radosno, ponosni su i pitaju hoće li napokon onih dana obnoviti Izraelsko kraljevstvo, u kojem će oni biti Njegovi doglavnici! Kratke li ljudske pameti! Tako i mi u svojim molitvama tražimo samo vremenita dobra i mislimo da time dajemo Bogu čast. Blažena Djevica sažaljuje ovakvo shvaćanje ovih izabranika Božjih, a u svom materinskom Srcu osjeća još veću ljubav i skrb za njih i za sve one, koji budu po njima vjerovali u Isusa.
Majko, moli Svog slavnog Sina i za me, da ne tražim zemlje, da ne mislim samo na zdravlje i na ugodan život, nego da On bude moja radost i moja plaća na nebu; da k Sebi višnjom milosti privuče moje srce.
2. Radosnu riječ navještajte, da se čuje, aleluja; navještajte do na kraj zemlje, aleluja, jer Gospodin uzlazi u oblaku. Usklikni Bogu sva zemljo, pjevajmo pjesmu Imenu Njegovu, dajmo hvalu slavi Njegovoj! Otvorite, nebesa, svoja vječna vrata, jer će sada Kralj slave unići u svoj dom, aleluja! – Zašto uzlazi Spasitelj? On je to kazao apostolima na posljednjoj večeri: ide nam pripraviti mjesto. Krvlju Svojom zaslužio nam je to mjesto u Nebu; sada ide da nas dočeka, da sjedi o desnu Oca i da Mu prikaže za nas Svoje svete rane. Tko može dovoljno prodrijeti u blagost i dobrotu Srca Isusova, koje tako postupa prema nama? O, hvala Ti, mili Spasitelju!… Kakvim osjećajima prati Marijino Srce Isusov uzlazak na nebo? Uniđi u ono Srce prepuno ljubavi, koje kliče od radosti što su se napokon završili za Isusa dani boli i tuge, što je dovršeno spasenje ljudi, što se približava dan kad će se i Ona premjestiti u nebesku slavu. Kako će onda biti lijepo!… A kako će biti lijepo kad dođe i moj dan. Nebo, Bog, Isus, Marija, anđeli, sveci, koja divota! Kao što jelen žudi izvore voda tako moja duša žudi tebe, nebesko kraljevstvo… Podaj nam, svemogući Bože, da mi, koji vjerujemo da je Jedinorođeni Tvoj, Otkupitelj naš, uzašao na nebesa, i sami duhom ondje obitavamo.
3. No nije još došlo vrijeme za to određeno. Svaki dan treba da započne molitvom i razgovorom s Njime, kao što su Ga apostoli promatrali i s Njime razgovarali na dan Njegova Uzašašća. Ali, poslije toga treba sići s Marijom s brda u dolinu, u grad, na posao, u kuću, u školu, u radionu, u ured. “Ovaj Isus, koji se od vas uznio na nebo, tako će doći, kao što ste gledali” opominje nas Anđeo čuvar. Treba dakle raditi, uložiti primljene talente na sto po sto, da Spasitelja dočekamo rukama punih dobrih djela i zasluga. Bdijmo, da budemo uvijek spremni na Njegov poziv. I ostanimo trajno uz našu Majku i pratilicu, uz Mariju, kojoj je Isus povjerio nas i sve vjernike, koja nas štiti i pomaže. Ona će nam, budemo li Joj vjerni, pokazati na kraju života blagoslovljeni Plod utrobe Svoje, Ona, blaga, mila, slatka Djevica Marija. Razmisli o svemu tomu. – Daj, dobri Spasitelju, meni i mojim milima, da doživimo taj dan!
3. Otajstvo slavno
SILAZAK DUHA
1. Jedanaestorica se apostola vraća u grad. Nije se ispunilo njihovo očekivanje o zemaljskom kraljevstvu. Ipak uzašašće im je Gospodinovo dalo nov, nepobitan dokaz, da će se ispuniti ono drugo, što im je Učitelj obećao, a zapravo još ne znadu jasno o čemu se radi. Duh će ih Sveti, reče Isus, prosvijetliti. Sada je njihova vjera nepokolebljiva i njihovo ufanje stalno.
Tako treba da se i ja prepustim uvijek odano Božjoj Providnosti. Često su mi Njezini nacrti nepoznati, Njezini putovi nejasni i teški, osobito kad vode stazom križa, ali neprestano mi mora odjekivati u ušima odrješit Spasiteljev poziv: “Uzdajte se, Ja sam svladao svijet!”…
Apostoli s Marijom, Isusovom Majkom i s ostalim pobožnim ženama dođoše u kuću, “gdje su obično boravili”, valjda u Markovu; popeše se u gornju sobu i “bili su jednodušni u molitvi”. Promatraj onu svetu zajednicu, koju sada vodi Marija. Slušaj njihove razgovore o Isusu: preko deset dana obnavljaju uspomene o Njegovu životu, o smrti, o uskrsnuću, o uzašašću. Razgovaraju i o velikoj zadaći, za koju ih je Isus odredio: da idu po svem svijetu, da propovijedaju svim narodima; kako će to činiti oni, neznalice i plašljivci? Pridruži se njihovu razgovoru, njihovim željama: Duh Sveti će sve poučiti i hrabriti. “O dođi, Stvorče, Duše Svet”, molimo usrdno s Marijom i ostalima, “pohodi duše vjernika, zapali svjetlo u srcu, opoji dušu ljubavlju, a slabost tijela našega vječnom ohrabri “krepošću. Ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!”
2. Navršava se deset dana postojane molitve, svi su zajedno na istom mjestu. Najednom, eto šuma s neba kao kad puše silan vjetar koji napunja svu kuću, i nad prisutnima pokazuju se razdijeljeni jezici kao od vatre, i zaustavljaju se nad svakim od njih. Novo čudo se dogodilo. Nov je život prostrujao njihovim žilama. Srca su im sada hrabra, pamet najednom bogata znanjem, govore više jezika. Kamene su ćudi umekšane, ledene grudi ogrijane, suha srca zalivena: Duh Sveti koji je svjetlo, život, snaga, znanje, voda koja sve opere, vatra koja sve zapali, moć koja sve smekšava, sišao je na njih, u njih, zahvatio ih je, zagospodario njima. Divne li moći, krasnog li dara!
Divi se ovoj nagloj i čudesnoj promjeni u apostolima. O, molim Te, Duše koji si ljubav Oca i Sina, pogledaj i na mene slaba i nemoćna, koji se već dugo borim s napastima, s grijesima, s duhom opakog svijeta, i pomozi mi! Dođi, Oče ubogih, budi odmor umornome, lahor u vrućini strasti, jer bez Tebe čovjek je bez ičega, on sav tone u crnome zlu. Dođi, svjetlosti, jakosti, ljubavi! Daj mi svojih sedam svetih darova! Marijo, isprosi mi milost od Tvoga Zaručnika; po Njemu otvori mi svoje majčinsko Srce!
3. Stvaranje i uređivanje svijeta zbivalo se noću. Svjetlo Božje objave bilo je tada doskora zastrto grijehom a kasnije ga je gotovo svuda nestalo, osim u malom izabranom narodu. Rođenje Isusovo zbilo se o ponoći: približavamo se danu. Njegovo uskrsnuće biva pred zorom: to sve simbolizira razvoj Božjih nacrta u pogledu čovječanstva. Ali žarki Duh, koji je plam znanja i ljubavi, silazi na apostole kad je sunce već visoko: oni odmah odlaze, počnu propovijedati dobru vijest i milost Kristovu, narod se gane, plače, kaje se, traži krštenje. O podne se Crkva već porodila, jer se je oko tri tisuće ljudi već preporodilo vodom i Duhom Svetim. Odsada će dan, katkad vedar katkad tmuran, trajati do zapada, do kraja svijeta, da poslije nove noći uasa zasja konačni nepomućeni dan vječnosti. Duh Sveti, koji je u početku lebdio nad vodama, koji je oplodio Djevicu, povratio Isusovu tijelu život, sišao na apostole, On je naš Vođa i Tješitelj. Kako Ga se malo sjećam! Kako Ga malo štujem i molim! Marijo, moli za me Svog moćnog Zaručnika!
Odlučujem, posebno, da ću se uvijek prekržiti pažljivo i pobožno, zazvati Duha Svetoga svakog jutra i prije važnijih poslova, nakloniti s poštovanjem glavu kad molim “Slava Ocu”.
4. Otajstvo slavno
BLAŽENI PRIJELAZ
1. Sveta Djevica Marija živi već nekoliko godina u Jeruzalemu. Apostoli su se razišli, da po svijetu propovijedaju Kristovu dobru Vijest. Gospa ih je otpratila Svojim blagoslovom; Svojim žarkim molitvama, Ona prati i sada njihov misijski rad. Nov Je naslov resi: Ona je Mati misionara i kraljica misija.
Molim li ja često za misije, za obraćenje pogana i nekatolika, za one koji šire evanđelje, za sve svećenike? Koja dobra djela prikazujem Bogu u tu svrhu?
U Jeruzalemu su ostali Ivan, posinak Marijin, i Jakov, rođak Gospodinov, koji je i gradski biskup. Kršćanska se nauka širi u gradu, u okolici i u čitavoj Palestini. Gospa se raduje što se umnožava broj Njezine duhovne djece: s najvećim zanimanjem prati sve događaje; kadgod ljudi je zamole, u užem krugu, priča događaje iz Isusova djetinjstva i mladenačkog doba, koje pobožni Luka osobitim marom biljžei. Ali u samu upravu Crkve i u njezino vodstvo Ona se ne miješa. Nije žena zato određena, pa ni sama Majka Božja. Marija je prva pobornica suradnje vjernika sa svećenstvom, onoga što se danas zove Katolička Akcija: sa žarom koji Duh Sveti daje Njezinu Srcu Ona širi kraljevstvo Božje.
Nastojiš li i u ovom slijediti svoju Majku? Predoči sebi Marijin život, u Jeruzalemu, usred prvog kršćanskog stada. Kako je privlačiv! Kako bi uživao, da si tamo bio!
2. Napokon je došao i za Mariju čas kad će se rastati s ovom zemljom. Srce Njezino već je davno u nebu, a treba da i tijelo ide onamo uživati zasluženu nagradu. Smrt je slatka svakomu onomu, koji je proveo život u zajednici s Isusom; ona je samo most, koji spaja vrijeme s vječnošću, prijelaz između prvog i posljednjeg doba života. Je li i ti tako osjećaš? – Promatraj Mariju koja leži na siromašnom krevetu, okruženu svojim milima. Nevidljivi je anđeli dvore. Ona diže prekrasne oči prema nebu i ovako vapije: “Sinko moj mili, predajem u Tvoje ruke ovu dušu, koju si očuvao od svake ljage, ovo Srce, od kojega je kroz devet mjeseci živjelo Tvoje božansko Srce, a koje je kasnije uvijek kucalo kako je Tvoje kucalo; predajem Ti moje tijelo, koje je bilo vrt iz kojega si Ti nikao, izvor iz kojega si Ti crpio život; predajem Ti ovu moju djecu i sve one koji budu do kraja svijeta vjerovali u Ime Tvoje, jer sam sve njih duhovno porodila u bolovima na Kalvariji; primi me, povuci me k Sebi, Sinko dragi!” Ivan i svi prisutni prigibaju glave da prime posljednji Majčin blagoslov, a Marijina duša, kao mirisni, bijeli oblačić tamjana, odleti u Božji naručaj.
I ti ćeš umrijeti spokojno i blaženo, budeš li kreposno živio. O Marijo, budi uza me na času moje smrti!
3. Malo će dana proći, pa će Svemogući opet sjediniti Marijino tijelo, koje leži u grobu, s Njezinom prečistom dušom, jer svetom tijelu, nije mjesto u truleži zemlje već u slavi neba. I anđeli će Je na svojim rukama ponijeti u nebo. Radujmo se svi u Gospodinu slaveći uznesenje blažene Djevice Marije! Iz mog srca izvire divna pjesma: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, slava prečistoj Djevici, koju neopisivim veseljem primaju anđeoski korovi. Isprosi i meni, Majko, da živim u istini, u pravednosti i u krotkosti, da zaslužim blaženu smrt, slavno uskrsnuće i vječni život s Tobom i s Isusom u raju.
5. Otajstvo slavno
RAJSKA SLAVA
1. I gle, vrata se nebeska širom otvaraju, a nutrina se pokazuje u svom veličanstvu, kako se pokazala Ivanu apostolu i evanđelistu na Patmosu: “Prijestolje je stajalo u sredini neba, na prijestolju sjedio je Bog Otac. Oko prijestolja bijaše duga kao smaragd. Oko Božjega prijestolja bijahu dvadeset i četiri prijestolja a na njima dvadeset i četiri starješine, gdje sjede obučene u bijele haljine, i imahu krune na glavama. Posred starješina bijaše Janje Božje. I najednom padoše starješine pred Janjetom i pjevahu: Dostojan si da uzmeš knjigu Božjih naredaba i otvoriš njezine pečate, jer si bio zaklan i otkupio si za Boga krvlju svojom nas, od svakoga plemena i jezika i puka i naroda. I složiše se s njima mnogi anđeli, na tisuće, i govorili su glasom velikim: dostojno je Janje da primi silu i bogatstvo i mudrost i jakost i čast i slavu! I svako stvorenje, što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i na moru, sve je klicalo: Onome što sjedi na prijestolju i Janjetu blagoslov i čast i slava i jakost u vijeke vjekova!”
Promatraj ovu divnu sliku i naslađuj se ovim prizorom. Ne gori li ti srce od želje da ga i uvidiš i uživaš?
2. “I znak veliki pokaza se na nebu. Žena, obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim” ulazi dostojanstveno u nebeske dvorove. Uznesena je Marija na nebo, raduju se anđeli, hvaleći blagoslivljaju Gospodina! Svjetlost joj je odijelo i nakit. Ona gazi mjesec, jer je mjesec simbol promjene i nestalnosti, dok je Ona čvrst kamen svetosti. Na glavi se Njezinoj sjaji kruna od dvanaest zvijezda; dvanaest je kreposti rese: one su miraz, što ga je dobila od Duha Svetoga na dan Svojih zaruka. Njoj ide u susret ljubljeni Sin, pobjedničko Janje Božje, a Otac je ljubezno oslovljuje: “Slušaj, kćeri, dođi, gledaj i prigni uho svoje, jer omilje Kralju ljepota Tvoja”. I nebo prihvaća: aleluja, aleluja! Anđeli i sveci duboko se klanjaju Božjoj Roditeljici a Sin Njezin polaže joj na glavu sjajnu krunu; ponizna Djevica iz Nazareta okrunjena je za kraljicu neba i zemlje! I anđeli i sveci ponovno prihvate zanosni aleluja.
Iz dubine svojeg ništavila pjevaj i Ti slavu svoje Majke i zahvaljuj Bogu što ju je tako uzvisio. Marijo, Ti si kraljica mojega srca. Ne dozvoli da ikad u njemu zauzme mjesto Sotona! – (Ponavljaj pjesmu “Veliča” motreći Mariju u slavi).
3. Prostrta pred ovom nebeskom vizijom slušaj, dušo moja, što Ti veli Tvoja nebeska Kraljica: “Bila sam ponizna službenica pa me Bog uzvisi kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Sionskoj; bila sam čista, i sada sam krasna kao nasad ruža u Jerihu, i dajem miris kao balzam i odabrana mira; uvijek sam bila umiljata i strpljiva, a Bog me podiže kao krasnu maslinu u polju; nosila sam i odano i dragovoljno u Svom Srcu i u Svom životu križ Mojega Sina, a sada se ukorijenih u časnome puku, koji je Božje nasljedstvo, i u zboru svetih je moje boravište. Dođi, dušo, svojoj odvjetnici i Majci, slijedi sa mnom Isusove stope na zemlji, pa ćemo s Isusom zauvijek kraljevati na nebu!” Možeš li ne odazvati se ovom milom pozivu? Što kažeš svojoj Majci? – Nebeska Djevice, neka me krase uvijek poniznost, čistoća, blagost i ustrpljivost. Moli za me!
Marija se ukazala u Fatimi, u Portugalu,1917.g. Sestri Luciji, Marija je pokazala svoje srce ovijeno trnjem i uputila riječi: Imaj sažaljenja prema Srcu svoje Presvete Majke, izbodeno trnjem, što ga svaki trenutak u njega zabadaju nezahvalni ljudi, a nema nikoga tko bi ga pokorom izvlačio!
Barem ti me pokušaj utješiti i poruči da svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu zaredom ispovijede, pričeste, izmole krunicu i 15 minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice, a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećajem svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!
Pet subota, a ne sedam ili devet, jer postoji pet oblika uvreda i psovki koji se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu: psovke protiv Bezgrješnog začeća, psovke protiv njezinog Djevičanstva, psovke protiv Božanskog majčinstva, zajedno s odbijanjem da je se prizna za Majku svih ljudi; javni pokušaji usađivanja u srca djece ravnodušnost, prijezir i konačno mržnju prema ovoj Bezgrješnoj majci i direktno vrijeđanje Srca Marijina na Njenim svetim slikama.
Preuzeto s rastimougospodinu.hr
