IMENDANI: Ćiril, Metod; Antun, Marta, Zaharija, Robert, Matej
Prvo čitanje:
Dj 13, 46-49
Obraćamo se evo poganima.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Pavao i Barnaba rekoše Židovima: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnim života vječnoga, obraćamo se evo poganima.
Jer ovako nam je zapovijedio Gospodin:
Postavih te za svjetlost poganima,
da budeš na spasenje do nakraj zemlje.«
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju , te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 117, 1-2
Pripjev:
Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!
Hvalite Gospodina, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Evanđelje:
Lk 10, 1-9
Žetva je velika, ali radnika malo.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«
Na današnji dan obilježava se obljetnica nastanka molitvene skupine koju vodi Ivan Dragičević
Na današnji dan, 4. srpnja 2024. proslavlja se obljetnica nastanka molitvene skupine koju vodi Ivan Dragičević. Datum okupljanja 4. srpanj 1982. sada je urezan u kamen na podnožju obnovljenog „prvog plavog križa“.
Ivan Dragičević ovako svjedoči o tome kako se oblikovala molitvena grupa i kako je nastao prvi, a zatim i drugi plavi križ! Njegovo svjedočanstvo slijedi u nastavku:
“Dana Gospodnjega 4. srpnja 1982. godine (bila je nedjelja), grupa mladića i djevojaka koji su se nalazili ispred Vickine stare kuće odlučiše se zajedno sa Ivanom vidiocem, unatoč policijskoj zabrani, popeti na Podbrdo na takozvano “Glavno mjesto” i tu su počeli moliti i slaviti Gospoda!
Nije nevažno napomenuti da je taj dan bio “Dan Borca” veliki komunistički praznik!
I tako moleći i slaveći Gospoda, Gospa se neočekivano ukaza Ivanu i kaže mu da želi da se formira molitvena skupina i da se sastaje dva puta tjedno, te da će ona pratiti molitvenu skupinu sa svojim ukazanjima!
Rekla je također da mi odredimo dane i vrijeme, pošto su neki članovi bili u radnom odnosu i nisu mogli nazočiti u svako vrijeme na ukazanju.
Bili su određeni dani, to su bili utorak i petak i susreti u večernjim satima poslije večernje svete mise kada su svi mogli nazočiti!
I tako je molitvena skupina, po traženju Gospe, išla ta dva dana uvečer na Podbrdo i okupljala se na pjesmu i molitvu u naznačeno večernje vrijeme oko 22h!
Tako i u utorak, dana 27. srpnja, molitvena skupina polazi na Brdo Ukazanja, ali sa ove strane gdje su prvih dana išli vidioci na Brdo!
Na mjestu gdje se danas nalazi prvi plavi križ (desni na fotografiji) Ivan je iznenada imao viđenje, u kojem je bio upozoren da se sa molitvenom skupinom ne penje na Brdo, jer niti 200 metara od tog mjesta bila je postavljena zasjeda od više policajaca, tadašnje “milicije”!
I tako, te večeri Gospa je zaštitila molitvenu skupinu i Ivanu je rekla gdje se grupa može sastajati na molitvu, da ne bi riskirala uhićenje!
Jedan član molitvene skupine, preciznije Nedjeljko Brečić, u dogovoru sa Ivanom vidiocem, označuje mjesto gdje je Gospa svojim ukazanjem zaštitila molitvenu skupinu i postavlja drveni križ, veličine otprilike 2.5 metra!
Da bi ga zaštitio od kiše i hrđanja, Nedjeljko i Ivan uzimaju boju od Ivanova oca Stanka, koji je bojao jednu ogradu! Boja je bila plava i zato je taj križ postao “Plavi Križ”!
Po popuštanju komunističke stege grupa bi se sastajala na Plavom Križu i oko Plavog Križa i u maloj uvali, koja je blizu Plavog Križa, udaljenosti nekih 15 metara!
Kako od 1987. godine svi koji žele mogu nazočiti pojedinim ukazanjima zajedno sa molitvenom skupinom (jer do te godine skupina je bila zatvorena i mogli su nazočiti ukazanjima samo članovi), polako se širi prostor molitve na tu uvalu i dalje!
Godine 1989., po dopuštenju molitvene skupine, jedan talijanski hodočasnik (Fausto iz Bormia) zamjenjuje drveni križ sa željeznim, jer drveni križ bijaše nagorio od svijeća, pošto bi se na tom mjestu sastajalo i molilo puno ljudi znajući da je to mjesto na kojem se Gospa ukazuje!
Godine 1999., na 17. obljetnicu molitvene skupine, to jest opet na datum 4. srpnja iznenada, tijekom molitvenog programa za skupinu, umire član koji je postavio prvi plavi križ, Nedjeljko Brečić!
Članovi molitvene skupine, zajedno sa Ivanom vidiocem, podigoše drugi plavi križ u maloj uvali (lijevi na fotografiji), kao spomen na preminulog člana molitvene zajednice, Nedjeljka Brečića!
I od tada, pred tim drugim križem, se sastaje molitvena skupina i od tada na tom mjestu oni dolaze, te tu se događaju ukazanja!” Ivan Dragičević.
Blaženi Pier Giorgio Frassati, preminuo je 4. srpnja 1925. od Poliomyelitisa, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovoj pogrebnoj povorci, koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina koji su dolazili u kontakt s Pier Giorgiom, potpisali su peticiju u kojoj traže od nadbiskupa Torina da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio papa Ivan Pavao II.
Pier Giorgio Frassati rođen je 1901. u Torinu u Italiji. Njegova obitelj bila je vrlo bogata i moćna, bila je vlasnik novina La Stampa, međutim djeca su odgajana skromno i nikada se nisu ponašala rasipnički.
Stoga je ovaj blaženik smatrao primjerenim da i ono malo novca kojeg mu je otac davao podjeli onima kojima je bio nužan, prenosi Katolički tjednik Nedjelja.ba. Svoj antifašistički stav javno je pokazivao te je, kada je bio uhićen na prosvjedima u Rimu, odbio bilo kakav poseban tretman koji je mogao dobiti s obzirom na očev politički položaj, ostajući s prijateljima u zatvoru. Bio je posvećen socijalnom radu, pomaganju potrebitima, molitvi i zajednici. Također je bio uključen u katoličke omladinske i studentske organizacije, te je osnivač novina Momento čija se načela temelje na enciklici pape Lava XIII., Rerum Novarum.
Frassati je također bio posvećen socijalnom radu, pomaganju potrebitima, ali i molitvi i zajednici. Euharistija je bila središte njegova duhovnog života. Već od 17 godine znao je cijelu noć moliti pred Presvetim, objašnjavajući to riječima: „Isus me posjećuje svakog jutra u svetoj pričesti. Ja mu to uzvraćam kao bijednik molitvom i posjećivanjem bolesnika”. Mladima je govorio: „Potičem vas sa svom snagom svoje duše da pristupate Euharistijskom stolu što je češće moguće. Hranite se ovim Anđeoskim Kruhom iz kojega ćete crpiti snagu za unutarnje borbe.”
Poznat kao “čovjek blaženstava”, blaženi Pier Giorgio Frassati cijelog je života služio siromašnima. Kada bi njegova obitelj otišla na godišnji odmor, Frassati bi ostao kod kuće govoreći: “Ako svi napuste Torino, tko će se brinuti za siromašne?”
Na pogrebu ovoga blaženika, njegova je obitelj bila iznenađena mnoštvom ljudi koji su došli na posljednji ispraćaj, a koje nisu poznavali. Ulice su bile prepune siromašnih i potrebitih kojima je Frassati nesebično služio tijekom kratkog života. Njegov je život obilježen izvanrednom ljubavlju koju je svakodnevno hranio meditirajući nad jednim ulomkom Biblije.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav!
Frassati je sa sobom uvijek nosio “Hvalospjev ljubavi” iz 1. poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima. “Hvalospjev ljubavi” pomagao mu je da se usredotoči na ono što je uistinu važno u životu. Znao je, bez obzira na sve što čini na ovome svijetu, ako nema ljubavi onda je samo “mjed što ječi ili cimbal što zveči”, prenosi portal Aleteia.
Frassati je cijeli ulomak prepisao rukom i čuvao u svome džepu. Ulomak je to koji se može uvijek iznova izgovarati, a ako on postane dio naše svakodnevnice, ne postoji granica u količini ljubavi koju možemo dati ovome svijetu.
Pobjeda Svetih
Molitva krunice potaknula ga je da 1922. postane članom Trećeg reda sv. oca Dominika, uzevši ime Girolamo. Bio je uključen u katoličke omladinske i studentske organizacije te je bio osnivač novina ‘Momento,’ čija se načela temelje na enciklici pape Lava XIII. ‘Rerum Novarum’.
Blaženi Pier Giorgio Frassati preminuo je 4. srpnja 1925. u 24. godini života. Jednom je prilikom izjavio: „Dan moja smrt bit će najljepši dan moga života. “Na njegovoj pogrebnoj povorci koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina zamolili su nadbiskupa da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio sv. Ivan Pavao II., koji ga je nazvao “čovjekom osam blaženstava”. Njegovo tijelo čuva se u katedrali u Torinu.
Piera Giorgia Frassatija možda najbolje opisuje njegova rečenica: „Živjeti bez vjere, bez baštine za obraniti, bez stalne borbe za Istinu, ne znači živjeti, nego životariti. Želim živjeti, ne životariti.” Na fotografiji nekog stepeništa koju je poslao svom prijatelju napisao je: “Prema gore”, aludirajući na kršćansko savršenstvo i na vječni život.
Pier Giorgio Frassati
„U svijetu odlutalom od Boga, nema mira, ali također nedostaje i samilosti koja je prava i savršena ljubav. Ništa nije ljepše od ljubavi. Zaista vjera i nada će završiti kad umremo, dok će ljubav koja je velikodušnost trajati vječno, ako ništa bit će još življa u idućem životu”, poručuje nam također ovaj blaženik.
Ljubav prema Euharistiji
Euharistija je bila središte njegova duhovnog života. Od trenutka kada je shvatio što je sv. Misa, cijenio ju je i ljubio. „Puno sam puta – priča njegov učitelj Antonio Fossati – planinario s Pierom Frassatijem.
Sveta Pričest pomagala je Pieru radosno gledati u oči svakom novom danu, suprotstaviti se svakoj poteškoći. Molio je druge: „Hranite se ovim anđeoskim Kruhom i u njemu ćete naći snagu za nutarnje borbe, za borbu s požudama i različitim protivštinama, jer Isus je obećao onima koji se budu hranili Presvetim Tijelom vječni život i milost jednostavnog pristup k Njemu. A kada vas ovaj euharistijski plamen potpuno prožme, moći ćete čitavom sviješću zahvaliti Bogu koji vas je pozvao da mu služite i radovat ćete se miru kakav nikada nisu upoznali oni koji su sretni u očima svijeta, prenosi Božje milosrđe.net.
Čistoća
Luciana piše: „Možda se nije mogla primijetiti Pier Giorgiova ljubav prema bližnjemu, pobožnost i inteligencija, ali njegova čistoća je bila snažno vidljiva, pa i usputnom promatraču. Bila je to njegova najistaknutija krjepost, čitavo je njegovo biće bilo njime prožeto, nije ju zaklanjala čak ni skromnost; bila je to urođena krjepost, jača i bolja od obične stidljivosti.“
Pierova pisma prijateljima također svjedoče o čistoći kojom se odlikovao čitav njegov život. Između mišljenja njegovih ispovjednika vrijedi istaknuti riječi župnika iz Forte: „Neće biti odavanje tajne ako kažem da je u kolovozu 1924. godine Pier Giorgio bio nevin kao i u trenutku krštenja.“
Njegovi prijatelji ne pamte ni jedan razgovor u kojem bi iz Pierovih usta izišle bilo kakve nepristojne riječi. Nisu primijetili ni da bi koja od brojnih šala kojima se znao našaliti u bilo kojem trenutku bila protivna čistoći.
Pier je po prirodi bio izrazito vedre naravi. Gdje je bio on, ondje je bilo puno smijeha. Malo je tko znao da je imao više razloga za tugu negoli brojni drugi, ali je toliko ovladao njome da nikada nije dao naslutiti da nešto nije u redu. Stavio je sebi u zadatak vedrinom osvajati svoje prijatelje za Boga.
Pier Giorgio Frassati
Najljepši dan
Nakon smrti prijatelja koji je preminuo od tuberkuloze, Pier je napisao da je smrt je čudesno otajstvo koje ne bira. Doći će i k meni jednom, i u kratkom trenutku promijeniti mi tijelo u prah. No, osim tijela imamo i dušu i moramo usredotočiti sve svoje snage da bismo bez krivice stali pred Božji sud.
No, osim tijela imamo i dušu i moramo usredotočiti sve svoje snage da bismo bez krivice stali pred Božji sud.
O dubokoj duhovnoj zrelosti svjedoče i ove riječi: „Dan moje smrti bit će najljepši dan moga života.“ A ta smrt došla je jako brzo. U 24. godini života Pier Giorgio teško je obolio od tada neizlječive bolesti – dječje paralize kojom ga je zarazio jedan bolesni siromah. Umro je 4. srpnja 1925. godine. Od danas, svaki dan ću se pomalo pripremati za smrt, da ne bih bio nespreman za taj trenutak, da ne bih morao okajati lijepe godine svoje mladosti jer su bile protraćene za dušu.
Vijest o Pierovoj smrti brzo se proširila po Torinu. Mnoštvo ljudi došlo je na njegov pogreb i obilazilo oko njegovog lijesa u nepreglednoj koloni. Među njima je bilo puno siromaha o kojima se Pier brinuo. Od usta do usta se prenosilo: „Bio je svet.“ Na njegovu su grobu upisane riječi koje je izrekao anđeo nakon Kristova uskrsnuća: „Zašto tražite živoga među mrtvima?“
Zbog brojnih krjeposti koje su resile Piera, Sveti Otac potaknuo je mlade: „Budite kao Frassati!
Blaženi Pier Giorgio Frassati, preminuo je 4. srpnja 1925. od Poliomyelitisa, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovoj pogrebnoj povorci, koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina koji su dolazili u kontakt s Pier Giorgiom, potpisali su peticiju u kojoj traže od nadbiskupa Torina da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio papa Ivan Pavao II.
Papa Franjo ovako je opisao njegov lik: „Pier Giorgio bio je mladić koji je shvaćao što znači imati milosrdno, osjetljivo srce za bližnjeg koji je u potrebi. Darovao im je puno više od materijalnih darova, davao je samoga sebe, posvećivao im je svoje vrijeme, riječi, sposobnost slušanja. Služio je siromašnima s velikom diskrecijom, nikada se ne hvaleći time. Uistinu je živio Evanđelje.“ Prema odluci pape Franje, relikvija bl. Piera Giorgia Frassatija bila je donesena u Krakov na Svjetski dan mladih 2016. godine.
Ljudski gledajući, njezin je život bio veliki “torzo”, nešto promašeno. Ali ta žena velike vjere i ljubavi svoj je život pretvorila u ružičnjak svetosti
Elizabeta Portugalska rodila se god. 1271. kao kraljevska kći aragonskog kralja Petra III. i Konstancije, koja je potjecala iz sicilijske kraljevske kuće. Tek što joj je bilo 12 godina, zbog dinastijskih interesa, morala se udati za portugalskoga kralja Dionizija. Nije se, dakle, radilo o ljubavi – što bi morao biti normalan preduvjet braka – već o političkim probicima. Druga bi žena na Elizabetinu mjestu kukala i jalovo oplakivala svoju sudbinu, a ona je izabrala bolji način. Kao kršćanka prihvatila je stvarnost i nastojala se u njoj ponašati kako je najbolje znala i mogla, te činiti ono što je dobro.
Elizabeta je rodila jednog sina, kome ime dade Alfonz, a koji će Oca naslijediti na kraljevskome prijestolju, i jednu kćer, kojoj je dala ime Konstancija, a koja će se udati za kastilskoga kralja Ferdinanda IV.
Elizabetin brak, na žalost, nije bio sretan, jer je kralj bio vjeroloman, te podržavao nezakonite i grešne veze sa svojim ljubavnicama. S njima je imao čak i nekoliko nezakonite djece. Elizabeta je upravo evanđeoskom strpljivošću i nadljudskom dobrotom podnosila preljubničke čine svoga muža. Promatrajući sve to, ona je pronalazila smisao svoga života u djelima ljubavi prema bližnjemu, u molitvi i pokori za obraćenje svoga muža. Plakala je, ali više zato što se muževljevim preljubom Bog vrijeđa, nego što je njoj samoj i nepravda i sramota nanesena. Njezin heroizam u kreposti išao je tako daleko da je s ljubavlju prihvatila čak i nezakonitu djecu svoga muža.
Kad joj je poodrastao sin Alfonz i došao u sukob s ocem, Elizabeta se kao anđeo mira postavila između dvije zavađene i naoružane strane spriječivši tako krvoproliće. Kralj ju je, spočitavajući joj da pristaje uz Alfonzovu stranu, dao prognati u Alenquer, ali spoznavši kasnije da je krivo sudio, pozvao ju je natrag i primio s najvećim počastima.
U vezi s kraljevskim preokretom, pripovijeda se jedna afera koja se sa sigurnošću ne može potvrditi. Navodimo je ipak kao jednu zanimljivost:
Neki je paz bio oklevetan da održava s kraljicom Elizabetom nedopuštene veze. U stvari, kraljica se njime samo služila u dijeljenju milostinje. Kralj je odlučio pogubiti ga i to u vapnenoj peći. Za to su bili postavljeni nadglednici koji će izvršiti taj zločin. Paza je, koji nije slutio nikakva zla, kralj poslao k njima. Na putu je ušao u jednu crkvu i ondje se malo duže zadržao na misi. To ga je spasilo od sigurne smrti. Na mjesto zločina poslan je i klevetnik da se uvjeri je li izvršen kraljev nalog. Nadglednici su ovoga bacili u goruće vapno, misleći da je on onaj pravi koga moraju usmrtiti. Kad je kralj saznao što se zapravo dogodilo, upoznao je u tom događaju Božji zahvat, koji je Bog učinio da potvrdi nedužnost njegove žene.
Ovo dalje nije legenda, već dokazana stvarnost. Kad se kralj Dionizije teško razbolio, kraljica ga je Elizabeta sama brižno dvorila. Njezina nesebična ljubav tako je djelovala na njega da se i on posve preokrenuo, te raskajano i sveto u Gospodinu preminuo, 1325. godine.
Ostavši udovica, kraljica se još većom revnošću dade na dobra djela u korist siromaha i nevoljnika. Prodala je svoj imetak, svoje dragulje, a novac podijelila sirotinji i samostanima. Obukla je siromašni habit franjevačke trećoredice, te pošla na hodočašće u Compostelu, na grob svetog Jakova. Kad se vratila, stupila je u samostan klarisa u Coimbri. Zavjete je položila tek na smrtnome času. Prije toga je kao mirotvorka opet pošla na put, da smiri spor između svoga sina Alfonza i kastilskog kralja Ferdinanda. Na putu za Estremoz uhvatila ju je jaka vrućica te je preminula, okrijepljena sakramentima 4. srpnja 1336.god.
Tijelo su joj prenijeli u Coimbru, a grob te divne žene i majke brzo postade metom hodočašća. Ljudi su dolazili i po njezinu zagovoru molili i zadobili razne milosti. Papa Urban VIII. proglasio ju je 25. svibnja 1625. svetom.
Ta svetica uči nas kako moramo biti mirotvorci, te ondje gdje među ljudima postoji jaz, graditi mostove. Na ljudsku gledajući, njezin je život bio veliki “torzo”, nešto promašeno. Ali ta žena velike vjere, svetosti i najveće ljubavi znala je to pretvoriti u pravu epopeju herojske kreposti i djelotvorne ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I jer je bila sposobna mnogo ljubiti, svoj je život pretvorila u ružičnjak svetosti.
Razumijemo posve one brojne hodočasnike što su stoljećima dolazili na njezin grob. Nisu oni na njemu tražili samo čudesna uslišenja, već su htjeli odati poštovanje jednoj velikoj ženi, koja je znala biti velika u teškom životu, u okolini koja joj je zadala mnoge boli.
Ime je hebrejskog porijekla i znači: Bog je moja prisega.
Molitva za sretan brak
Oče, najljepše što možemo reći o tebi jest: ti si ljubav. Sva ljubav na ovom svijetu samo je odsjaj tvoje ljubavi. Može se ostvariti potpuna sreća u tome da se drugoga usrećuje i dubok osjećaj da primamo sreću od drugoga. Zahvaljujemo ti što cijelim svojim bićem možemo jedni drugima pokloniti ljubav kada pripadamo jedni drugima u braku. Očuvaj nas od sebeljublja. Podaj nam da svoju ljubav uvijek mjerimo po tvojoj ljubavi. Amen. Oče naš…
Podali su slavu Bogu koji takvu vlast daje ljudima.
XIII. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 4. 07. 2024.Svagdan ili:
Sv. Elizabeta Portugalska
ČITANJA: Am 7,10-17; Ps 19,8-11; Mt 9,1-8
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Elizabeta, Elza, Laura, Berta
Prvo čitanje:
Am 7, 10-17
Idi, proroče, k narodu mojemu!
Čitanje Knjige proroka Amosa
U one dane: Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’«
Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram!«
Amos odgovori Amasji: »Nisam ja prorok ni proročki sin, nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«
Sada čuj riječ Gospodnju.
Ti veliš:
‘Ne prorokuj protiv Izraela,
ne proriči protiv doma Izakova.
Zato ovako govori Gospodin:
»Tvoja će žena bludničit po gradu,
sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti,
tvoja će se zemlja užetom razdijeliti,
a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu,
i Izrael će otići u prognanstvo
iz svoje zemlje.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 19, 8-11
Pripjev:
Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.
Savršen je Zakon Gospodnji, dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje, neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja, srce sladi; čista je zapovijed Gospodnja, oči prosvjetljuje.
Neokaljan je strah Gospodnji, ostaje svagda; istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.
Dragocjeniji od zlata, zlata čistoga; slađi od meda, meda samotoka.
Evanđelje:
Mt 9, 1-8
Podali su slavu Bogu koji takvu vlast daje ljudima.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, reče Isus: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate da je vlastan Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe — tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
“Dragi Isuse, toliko te volim. Želim se predati u tvoje ruke. Želim se prepustiti u tvoje naručje. Čini sa mnom što god hoćeš. Pomogni mi svojom milošću. Pomogni mi, jer bez tvoje milosti ništa sam”, pisala je Antoniette Isusu stavljajući svako pismo u podnožje raspela koje je držala u sobi.
Časna službenica Božja Antonietta Meo rođena je u Rimu, od roditelja koji su se zvali Michele i Maria Meo. Od najranije dobi bilo je očito da je ovo dijete nešto izvanredno. Njen kratki život pun je nevjerojatnih i mističnih događaja koji su produbili vjeru i dotaknuli srca mnogih. Već u drugoj godini izražava zelju da postane časna sestra. njeno srce gorjelo ja za Gospodina od najranije dobi zbog njihova dubokog i prisnog odnosa, prenosi Vacitan.va.
Naravno da su te iskaze roditelji držali dječjom tlapnjom, ali u svjetlu kasnijih događaja, posebno za vrijeme kanonizacijskog procesa, istraživači herojskih kreposti ovoga djeteta prisjetili su se činjenice da je i Mala Terezija od Djeteta Isusa u istoj dobi izrazila jednaku zelju. Već u trećoj godini Antonietta moli Isusa: “Isuse, daj mi milost radije umrijeti, negoli počiniti smrtni grijeh”. Svakako, valja reci da su roditelji ovog djeteta Antonietti čitali životopise djece svetaca i redovito dnevno s njome molili, sto je vidno utjecalo na njezino usmjerenje.
U petoj godini života pojavili su se prvi simptomi zloćudnog raka. Dijagnosticiran joj je osteosarkom, maligni agresivni tumor kosti, radi čega je noga bila amputirana. To ipak nije spriječilo rak te je bolest nastavila napredovati zahvativši joj ubrzo ruku, grlo i jezik. Zdravlje joj se ubrzo počelo pogoršavati, pa je župnik njezine Župe sv. Križa, poznavajući nevjerojatnu duhovnu zrelost djeteta, odlučio malenoj podijeliti sve ostale sakramente inicijacije. Antonietti je bilo pet i pol godina kada se spremala za ispovijed. U šestoj godini dopušteno joj je primiti sakrament svete potvrde. Da bismo naslutili duhovnu veličinu ovog divnog Božjeg stvorenja, zavirimo na koji trenutak u njen dječji dnevnik posljednjih mjeseci njezina života.
Crkveni službenici ustvrdili su kako je ova pobožna djevojčica imala najmanje 4 ekstaze i 7 viđenja, a otisci toga mogu se vidjeti u njezinim pismima koja je pisala Isusu i Mariji, ali i u njezinim osobnim molitvama.
“Dragi Isuse, toliko te volim. Želim se predati u tvoje ruke. Želim se prepustiti u tvoje naručje. Čini sa mnom što god hoćeš. Pomogni mi svojom milošću. Pomogni mi, jer bez tvoje milosti ništa sam”, pisala je Antoniette Isusu stavljajući svako pismo u podnožje raspela koje je držala u sobi. Mnogi teolozi su se kasnije divili njezinim riječima i promišljanjima iskazanim Gospodinu. Međutim taj teološki, premda dubok, odavao je dječju zaigranost, kao da je njeno biće dotaknuto i dovedeno do savršenstva njezinog zemaljskog postojanja. Svjedoci kažu kako je često poslije mise znala doći pred svetohranište i govoriti Isusu: “Isuse, dođi se igrati sa mnom”.
“Dragi mali Isuse, pomozi mi i daj mi ovu milost, i povrati mi moju nogu ako ti hoćeš. Ako nećeš neka bude tvoja volja. Dragi mali Isuse, želim te jako ljubiti, znam da si jako dobar i da nema nikoga tako dobroga kao što si Ti. Oh, mali Isuse! Dragi Raspeti Isuse! Zahvaljujem ti što si mi poslao ovu bolest jer je sredstvo za dolazak u Raj. Dragi Isuse, reci Gospici da je jako volim i da s njom želim stajati ispod Kalvarije jer ja želim biti tvoja žrtva ljubavi, Isuse”, pisala je u svojim pismima.
Dragi Isuse! Želim uvijek biti tvoja mala lampica, koja danju i noću gori blizu i pored tebe u Oltarskom Sakramentu.
“Isuse daj mi duše, ljubljeni Isuse…..nikada nemoj otići iz moga srca, uvijek ostani sa mnom. Dragi Isuse! Želim uvijek biti tvoja mala lampica, koja danju i noću gori blizu i pored tebe u Oltarskom Sakramentu. Isuse, molim te za ove tri milosti: 1. učini me svetom – i ovo je najvažnija stvar; 2. daj mi duše; 3. daj mi da mogu dobro hodati – ali ovo zaista nije toliko važno. Ne molim da mi vratiš nogu, nju sam Ti već poklonila. Predragi Bože, Oče! Dragi Bože, Oče, Oče, Oče! Uvijek bih rado ponavljala ovo ime, koje je tako lijepo. Dragi Isuse, ti koji si puno trpio pod križem nauči me najprije ispunjavati svoje obaveze kako bih mogla činiti i žrtve”, pisala je.
Dragi Isuse, ti koji si puno trpio pod križem nauči me najprije ispunjavati svoje obaveze kako bih mogla činiti i žrtve.
Kad je bilo očito da se primakla “sestrica smrt”, najbliži su djevojčicu “tješili” da će se na Nebu zabavljati, ali ona je samouvjereno odgovorila: “Ja se u Nebu neću zabavljati, želim raditi za duše”.
Za vrijeme posljednjeg boravka u bolnici, liječnik joj je davao nadu u skori oporavak i u odlazak iz bolnice, a ona je tada izrekla proročanstvo, koje se i obistinilo: “U bolnici ću ostati nešto manje od 10 dana”. Kad je umrla, do 10 dana nedostajalo je svega 11 sati.
U procesu za Antoniettino proglašenje službenicom Božjom pouzdano je utvrđeno da je imala najmanje četiri ekstaze i sedam viđenja. Svom ispovjedniku jednom je diskretno povjerila: “Trpim, oce! Vama to mogu reci: trpim puno! Ovo “puno” – posvjedočio je spomenuti ispovjednik – izrekla je posebnim naglaskom i pokretom usana, sto je dalo do znanja da zaista strasno trpi. Bol je hrabro podnosila, navodno je uspoređujući s tkaninom – što je jača, to je vrjednija. Svoju je muku posvetila Isusu Kristu kao žrtvu za obraćenje grješnika. Prije smrti primila je svete sakramente ispovijedi i prve pričesti. Za njena je pisma procijenjeno da su izvanredna za njenu dob i da odražavaju mističnu povezanost s Isusom Kristom. Kad je došao njen trenutak, smrt je hrabro podnijela.
Antonietta se preselila Gospodinu 3. srpnja 1937.godine. Za časnu službenicu Božju Antoniettu Meo pokrenut je postupak beatifikacije. Već joj time pripada naslov službenice Božje u Katoličkoj Crkvi. Dapače, papa Benedikt XVI. priznao je 2007. godine njene herojske kreposti, čime je dobila službeni naslov časne službenice Božje.
O njoj je papa Benedikt XVI. rekao:
Pokazuje da je svetost za sve uzraste: za djecu i za mlade, za odrasle i za starije osobe. Svako doba našeg života može biti dobro vrijeme za odluku da ozbiljno volimo Isusa i da ga vjerno slijedimo. U samo nekoliko godina Nennolina je dosegla vrhunac kršćanskog savršenstva na koji smo svi pozvani; projurila je autocestom koja vodi do Isusa. Kao što ste i sami rekli, Isus je istinski “put” koji nas vodi do Oca i do njegova i našeg konačnog doma, a to je Raj.
Devetnica svetim supružnicima Ljudevitu i Zélie Martin
Sveti Louis i Zélie Martin prvi su bračni par koji je zajedno proglašen svetim. Dobili su devetero djece, no četvero od njih umrlo je u ranoj dobi. Među petorima djece koja su doživjela odraslu dob bila je i sveta Mala Terezija, naučiteljica Crkve. Ostale četiri sestre također su postale redovnice. Srednja kći Léonie Martin trenutno je također kandidatkinja za sveticu. Izvrsni su sveci kojima se možete uteći za pomoć u bračnome i obiteljskome životu. Možete ih moliti za pomoć u pronalaženju svetoga bračnog partnera ili u vjernome izvršavanju zadaća svetoga supružnika ili roditelja. Možete tražiti njihov zagovor ako vam dijete razmišlja o redovničkome pozivu, s obzirom na to da im je pet kćeri postalo redovnicama. Također su i odlični sveci kojima se možete obratiti za pomoć u vezi s anksioznošću, depresijom ili mentalnim poremećajima, s obzirom na to da je Louis u kasnijim godinama patio od sve slabijega mentalnog zdravlja. Možete im se također moliti i tijekom razdoblja žalovanja za bračnim drugom ili djetetom ili ako vam je bračni drug bolestan. Ovu devetnicu možete moliti na bilo koju nakanu. Iskoristit je kako biste ovaj sveti bračni par zamolili za zagovor u svojim životima Zajednički im spomendan slavimo 12. srpnja. Devetnica se moli od do 11. srpnja.
Prvi dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam svete Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da slijedimo njihov primjer otvorenosti tvojoj volji kako bismo bili spremni odgovoriti na tvoj poziv kao što su i oni bili.
Sveti Louise i Zélie Martin, oboje ste htjeli predati se u potpunosti Bogu s pomoću redovništva. Toliko ste cijenili redovnički život da ste oboje bili uvjereni u to da je to put za vas. No Bog vam je oboma pokazao da ima drukčije planove za vaše živote. Vidjevši da vas zove na drukčiji poziv od onoga koji ste vi planirali, spremno ste mu se predali po sakramentu ženidbe.
Molite za mene da i ja mogu jednako tako biti otvoren za Božju volju. Pomozite mi da budem spreman prihvatiti poziv koji mi je Bog namijenio iako ga možda ne očekujem. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Drugi dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam svete Louisa i Zélie kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da slijedimo njihov primjer svetoga i radosnoga obiteljskog života i da širimo taj duh svetosti i radosti u svijetu.
Sveti Louise i Zélie, znali ste koliko je obiteljski život važan u životima djece kao i za naš svijet. Znali ste da će svet i radostan život u obitelji pomoći vašoj djeci da izrastu u svete odrasle osobe. Revno ste radili na tome da vaša obitelj bude mjesto kreposti, radosti i ljubavi.
Molim vas, molite za sve obitelji na svijetu. Zagovarajte nas u našoj borbi protiv zla koje se obrušilo na obitelj i želi je uništiti te nam pomozite da naše obitelji postanu svetima i radosnima. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zelie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Treći dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam svete Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da nasljedujemo njihov primjer kreposti u obavljanju svakodnevnih zadataka i poslova. Sveti Louise i Zélie Martin, bili ste vjerni i kreposni u izvršavanju svojih dužnosti: biti dobar supružnik i dobar roditelj svojoj djeci. Svoju ste ljubav jedno prema drugome i prema djeci crpili iz izvora Božje ljubavi.
Život u vašemu domu nije uvijek bio lak, ali ste ustrajali u ljubavi u radosnim trenucima obiteljskoga života kao i u teškima. Molim vas, molite za mene i članove moje obitelji dok izvršavamo dužnosti našega obiteljskog života. Zagovarajte nas kako bismo mogli biti sveti u svome obiteljskom životu poput vas. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecitc svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Četvrti dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam svete Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da slijedimo njihov primjer kreposti, da im budemo slični u svetosti koju su živjeli u radostima i teškoćama roditeljstva.
Sveti Louise i Zélie Martin, donijeli ste devetero djece na svijet. U vjernosti ste prošli izazove trudnoće i poroda. Petero svoje djece podigli ste do odrasle dobi i pružili ste im svet, sretan dom.
Skrbiti se za djecu i pomagati im da postanu svete osobe nije nimalo lako, a vi ste svoje dužnosti prema djeci izvršili s ljubavlju, čak i u teškim trenucima roditeljstva. Molim vas, molite za mene da ostanem vjeran i u životnim iskušenjima. Pomozite mi da svoje dužnosti izvršavam vjerno kao što ste to i vi učinili u podizanju svoje djece. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Peti dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam svete Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da slijedimo njihov primjer kreposti čak i u trenucima gubitka i tuge, kada nam je možda i teško ostati vjernima.
Sveti Louise i Zélie Martin, u vašim životima bilo je mnogo radosti, ali ste također i duboko patili kao roditelji. Četvero djece koju ste začeli i donijeli na svijet taj je svijet napustilo rano. Sigurno ste veoma voljeli tu djecu i nadali se da će postati svete odrasle osobe.
Unatoč boli i patnji koje ste sigurno osjećali zbog tih gubitaka, nikada niste izgubili vjeru u Boga. U vama nije rasla ogorčenost na Boga, već ste ostali kreposni unatoč svojoj tuzi. Molim vas, molite za mene da uslijed dubokih boli i teškoća u svome životu mogu ostati krepostan poput vas. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Šesti dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da im budemo slični u krepostima koje su živjeli i koje su postavile temelj za to da svih njihovih pet kćeri posveti svoje živote Bogu.
Sveti Louise i Zélie Martin, podigli ste na noge pet kćeri i u njima njegovali duboku ljubav prema Bogu. Tako ste svoje kćeri oblikovali u vjeri da su odlučile posve se predati Bogu. Utisnuli ste u njih važnost vjere, a vaš primjer i odgoj usmjerili su ih sve prema tome da postanu zaručnice Kristove po redovničkome životu. Molim vas, molite za mene da i ja mogu voljeti Boga ljubavlju dubokom i nadahnjujućom poput vaše. Molite i za sve muškarce i žene koje Bog poziva da mu služe kao redovnici i redovnice da spremno odgovore na redovnički poziv kako su to učinile i vaše kćeri. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Sedmi dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da im budemo slični u krepostima u malim, napornim trenucima svakodnevnoga života, krepostima koje su postavile temelj za poznati „mali put svetosti” njihove kćeri svete Terezije.
Sveti Louise i Zelie Martin, znali ste kako vaš svakodnevni život i rad mogu biti sredstva posvećenja i svetosti. Vježbali ste se u krepostima u svakodnevnome radu i odgojili svoje kćeri da i one tako čine.
Vođena vašim primjerom i savjetima, vaša kći Terezija postala je na-učiteljicom Crkve. Brojne je naraštaje vjernika poučila tomu kako da posvete Bogu male svakodnevne trenutke života. Molim vas, molite za mene da nikada ne propustim priliku vježbati se u krepostima u malim, napornim trenucima svakodnevnoga života. Molim vas, molite i n osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Osmi dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da im u našemu obiteljskom životu budemo slični u svetosti i da pomognemo našim bližnjima spoznati koliko su brak i obitelj sveti i važni.
Sveti Louise i Zélie Martin, vi ste znali da su brak i obitelj darovi od Boga za pojedinca i za društvo. Svoje bračne i obiteljske dužnosti uzimali ste ozbiljno znajući da vam je Bog puno toga povjerio u vašemu obiteljskom životu. Zahvaljujući svojoj brizi i kreposti, svoju ste obitelj mogli pretvoriti u kućnu Crkvu, kako je Bog to i zamislio.
Molim vas, molite za nas da se prema braku i obitelji uvijek odnosimo s poštovanjem koje zaslužuju i da naše kreposno življenje obiteljskoga života pomogne širenju toga poštovanja u društvu. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Louise i Zélie Martin, molite za nas!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Deveti dan
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi Bože, dao si nam Louisa i Zélie Martin kao primjere svetosti i vjernosti u obiteljskome životu. Pomozi nam da im budemo slični u krepostima kada se suočavamo s teškoćama i opterećenjima, čak i kada osjećamo da su preteški i da ih ne možemo nositi.
Sveti Louise i Zélie Martin, nakon što ste mnogo propatili izgubivši četvero djece, dodatno ste patili kada je Zélie oboljela od raka dojke. Ona je podnijela velike fizičke boli, a oboje ste patili znajući da će vas smrt uskoro rastaviti. No niste očajavali niti ste bili ogorčeni na Boga, već ste ostali snažni u vjeri i ustrajali u kreposnome životu kao supružnici i roditelji. Molim vas, molite za mene da ostanem vjeran u velikim iskušenjima, pod teretima koje mi život donese. Molim vas, molite i za osobitu milost… (izrecite svoju nakanu).
Sveti Toma Apostole. Ti si riječju, životom i mučeničkom smrću dao svjedočanstvo za Gospodina našega Isusa Krista.
Pomozi nam svojim zagovorom da ga s tobom zajedno uvijek priznajemo Bogom i Gospodinom, da svoju vjeru djelima i životom svjedočimo te tako dademo svoj doprinos u širenju Kristova Kraljevstva po kojemu nas on vodi pravoj punini života i potpunoj radosti koja je u nama zalog vječnoga života. Amen.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Toma, moli za nas! Apostole Indijaca, moli za nas! Svjetlo slijepih, moli za nas! Vodiču neukih, moli za nas! Razoritelju poganstva, moli za nas! Pronositelju evanđelja, moli za nas! Vjerni učeniče Gospodinov, moli za nas! Štite nesretnih, moli za nas! Pomoći žalosnih, moli za nas! Oče siromašnih, moli za nas! Pomoćniče nevoljnih, moli za nas! Odabrani svjedoče uskrsnuća Isusova, moli za nas! Koji si bio dostojan rane Otkupiteljeve dodirnuti, moli za nas! Koji si pao pred Njega i ispovjedio Njegovo božanstvo, moli za nas! Koji si otišao poganima donijeti vjeru u Krista, moli za nas! Kojega su iz mržnje sve do smrti tražili poganski svećenici, moli za nas! Kojega su isti za vrijeme molitve pod križem kopljem proboli, moli za nas!
Mi, siromašni grješnici, molimo te, zagovaraj nas! Da nam izmoliš milost da ostanemo vjerni Bogu, molimo te, zagovaraj nas! Da se po tvom zagovoru nikada ne pokolebamo u vjeri u Isusa Krista, molimo te, zagovaraj nas! Da poput tebe Isusa Krista priznajemo pravim Bogom i čovjekom, molimo te, zagovaraj nas! Da s tobom čvrsto vjerujemo u Njega kao u svoga Otkupitelja, molimo te, zagovaraj nas! Da nas krijepi tvoj zagovor u vjeri u Njegovo uskrsnuće, molimo te, zagovaraj nas! Da nas po tvom zagovoru Njegovo uzašašće u ovom životu tješi, molimo te, zagovaraj nas! Da nam zadobiješ milost da se pripravimo na Njegov dolazak kao Suca, molimo te, zagovaraj nas! Da nam izmoliš darove Duha Svetoga, molimo te, zagovaraj nas! Da nam isprosiš milost da se čvrsto i nepokolebljivo držimo naše Crkve, molimo te, zagovaraj nas! Da poput tebe pred Bogom hodimo čisti i sveti, molimo te, zagovaraj nas! Da nam isprosiš oproštenje naših grijeha, molimo te, zagovaraj nas! Da nas pred sudom svojim zagovorom zaštitiš, molimo te, zagovaraj nas! Da nam svojim zagovorom pomogneš da dospijemo do vječnoga života, molimo te, zagovaraj nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.
Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas!
Oče naš…
℣. Moli za nas sv. Toma. ℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se: Dobrostivi Gospodine Isuse Kriste koji si svoga apostola Tomu ojačao u vjeri po dodirivanju Tvojih svetih rana i proslavio ga mučeničkom smrću, molimo Te po njegovim zaslugama: uzdrži nas u pravoj katoličkoj vjeri, očuvaj nas od odvajanja i zablude i daj da živimo po vjeri kako bismo jednom postigli Tvoja obećanja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Današnji svetac najviše je poznat po svojoj nevjeri koja je iščezla kad mu se ukazao uskrsli Krist. Tada je ispovjedio uskrsnu vjeru Crkve riječima: “Gospodin moj i Bog moj!” O sv. Tomi kao uzoru vjere za kršćane govorio je i papa Benedikt XVI. čije razmišljanje donosimo u nastavku.
Nastavljajući svoje susrete s dvanaestoricom apostola koje je sam Isus izabrao, danas posvećujemo svoju pozornost Tomi. Prisutan je u sva četiri popisa što ih donosi Novi zavjet, u prva tri Evanđelja smješten je uz Mateja (usp. Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15), dok se u Djelima apostolskim nalazi uz Filipa (usp. Dj 1,13). Njegovo ime izvedeno je iz hebrejskoga korijena ta am što znači “u paru, blizanac”. Tako mu Evanđelje po Ivanu više puta daje nadimak “Didimos” (usp. Iv11,16; 20,24; 21,2), što na grčkom znači upravo “blizanac”.
Nije jasno zašto je dobio taj nadimak. U prvom redu Četvrto evanđelje nudi nekoliko informacija koje naznačuju pokoju važnu crtu njegove osobnosti. Prva se odnosi na poticaj što ga daje ostalim apostolima, kad Isus, u kritičnom trenutku svoga života, odlučuje poći u Betaniju i uskrisiti Lazara, opasno se približujući Jeruzalemu (usp. Mk 10,32). Tom prilikom Toma reče učenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16). Ta njegova odlučnost u nasljedovanju Učitelja doista je za primjer te nam daje dragocjenu pouku: ona otkriva potpunu raspoloživost za prianjanje uz Isusa, sve do poistovjećivanja vlastite sudbine s Njegovom i želje da se smrću s Njime podijeli najviše svjedočanstvo. Zapravo najvažnija stvar i jest nikada se ne odvojiti od Isusa. Osim toga, kad Evanđelja koriste glagol “slijediti”, to znači da kamo On krene, onamo kreće i njegov učenik. Na taj se način kršćanski život određuje kao život s Isusom Kristom, život što ga valja provesti skupa s Njime. Sveti Pavao opisuje nešto slično kad ovako ohrabruje korintske kršćane: “U srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno” (2 Kor 7,3). To što je vidljivo između apostola i njegovih kršćana, mora, naravno, vrijediti ponajprije za odnos između kršćana i samoga Krista.
Druga Tomina riječ zabilježena je s Posljednje večere. Tom prilikom Isus, predviđajući svoj skori odlazak, naviješta da će otići pripraviti mjesto učenicima kako bi i oni bili ondje gdje se on nalazi; te im pojašnjava: “Kamo ja odlazim, znate put” (Iv 14,4). Tada uzima riječ Toma govoreći: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? (Iv 14,5). On se zapravo ovim pitanjem stavlja na vrlo nisku razinu razumijevanja; no te riječi pružaju Isusu priliku da izgovori slavnu definiciju: “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14,6). Tako je ova objava otkrivena ponajprije Tomi, ali ona vrijedi za sve. Svaki put kad čujemo ili čitamo ove riječi, možemo se mišlju staviti uz Tomu te zamisliti da Gospodin govori i nama kao što je govorio njemu. U isto vrijeme, njegovo pitanje na neki način daje i nama pravo da od Isusa tražimo objašnjenja. Na taj način doživljavamo slabost svoje sposobnosti razumijevanja, a istovremeno zauzimamo stav povjerenja onih koji očekuju svjetlo i snagu od onoga koji ih može dati. Vrlo je poznat, pa je čak ušao i u svijet narodnih izreka, prizor nevjernoga Tome, koji se dogodio osam dana nakon Uskrsa.
U početku on nije vjerovao da se Isus ukazao dok njega nije bilo, te je rekao: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati” (Iv 20,25). U biti, iz ovih riječi izvire uvjerenje da je Isus prepoznatljiv, ne toliko po svome liku, koliko po svojim ranama. Toma smatra da su dokazni znakovi Isusova identiteta sada u prvom redu rane, kojima se otkriva do koje nas je mjere On ljubio. U tome ovaj apostol ne griješi. Kao što znamo, osam dana kasnije Isus se ponovno pojavljuje među svojim učenicima, no ovaj je put prisutan i Toma. A Isus ga poziva: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran” (Iv 20,27). Toma odgovara najsjajnijom ispovijesti vjere u čitavom Novom zavjetu: “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20,28). S tim u vezi sveti Augustin tumači: Toma je “gledao i dodirivao čovjeka, no ispovijedao je svoju vjeru u Boga kojega nije ni gledao ni dodirivao. No, ono što je gledao i dodirivao vodilo ga je prema vjeri u ono u što je dotada sumnjao” (In Iohann, 121,5). Evanđelist nastavlja donoseći još i posljednju Isusovu riječ Tomi: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Iv 20,29). Ova se rečenica može prereći i u sadašnjem vremenu: “Blaženi koji ne vide, pa ipak vjeruju”. U svakom slučaju, Isus ovdje navješćuje temeljno načelo za kršćane koji će doći nakon Tome, dakle za sve nas. Zanimljivo je promotriti kako jedan drugi Toma, veliki srednjovjekovni teolog iz Aquina, ovoj formuli blaženstva pridružuje onu koja joj je naizgled suprotna, a donosi je Luka: “Blago očima koje gledaju što vi gledate” (Lk 10,23). No, Akvinac tumači: “Zaslužio je mnogo više onaj koji vjeruje bez gledanja od onoga koji gledajući vjeruje” (In Johann. XX lectio VI čl. 2566). Zapravo, Poslanica Hebrejima, podsjećajući na čitav niz biblijskih Praotaca, koji su povjerovali u Boga bez da vide ispunjenje njegovih obećanja, opisuje vjeru kao “neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo” (Heb 11,1). Slučaj apostola Tome važan je za nas iz najmanje tri razloga: prvo, jer nas tješi u našim nedoumicama; drugo, jer nam pokazuje da svaka sumnja može dovesti do jasnog ishoda iznad svake nesigurnosti; te, konačno, jer nas riječi što mu ih je Isus upravio podsjećaju na pravi smisao zrele vjere te nas ohrabruju da nastavimo, unatoč teškoćama, svojim putem prianjanja uz Njega.
Posljednja bilješka o Tomi sačuvana nam je u Četvrtom evanđelju koje ga predstavlja kao svjedoka Uskrsloga u prizoru koji slijedi, a opisuje čudesan ulov na Tiberijadskom jezeru (usp. Iv21,2). Tom je prilikom čak spomenut odmah nakon Šimuna Petra, što je očiti znak velike važnosti koju je imao u krugu prve kršćanske zajednice. Doista, pod njegovim su imenom kasnije napisana Djela apostola Tome i Tomino evanđelje. Oba su ova spisa apokrifi, ali ipak važni za proučavanje kršćanskih početaka. Spominjemo na koncu da je, prema drevnoj predaji, Toma evangelizirao najprije Siriju i Perziju (tako izvješćuje Origen, a prenosi Euzebije Cezarejski, Hist. eccl. 3,1), odakle je potom kršćanstvo pristiglo i u južnu Indiju. Tako, imajući u vidu misijsku djelatnost, završavamo svoje razmišljanje, izričući nadu da će Tomin primjer sve više jačati našu vjeru u Isusa Krista, Gospodina našeg i Boga našeg.
Pomolimo se: Svemogući Bože, daj nam radosno slaviti blagdan svetoga Tome apostola. Njegova zaštita nek nas trajno podržava da po vjeri imamo život u imenu Isusa Krista, koga je on priznao Gospodinom i koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji, 27. rujna 2006. (www.vatican.va)
IMENDANI: Toma, Tomislav, Tomo; Rajmund, Leon, Lav
Prvo čitanje:
Ef 2, 19-22
Nazidani na temelju apostolâ.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Više niste tuđinci ni pridošlice,
nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji
nazidani na temelju apostolâ i prorokâ,
a zaglavni je kamen sam Krist Isus.
U njemu je sva građevina povezana
i raste u hram svet u Gospodinu.
U njemu ste i vi ugrađeni
u prebivalište Božje u Duhu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 117, 1-2
Pripjev:
Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!
Hvalite Gospodina, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Evanđelje:
Iv 20, 24-29
Gospodin moj i Bog moj!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus:
