Author

FMteam

Browsing

Molitva svetom Ekspeditu u bezizlaznoj situaciji, u kojoj trebate žurnu pomoć…

† U ime Oca i Sina i Duha Svetoga…

Sveti Ekspedite, zaštitniče u hitnim i trenutnim nevoljama, zagovaraj nas kod Gospodina našega, Isusa Krista, i pomozi mi u ovome času nevolje i muke. Snažno me zagovaraj kod Boga! Sveti Ekspedite, ti si svetac ratnik! Ti si svetac koji je okusio nesreću i očajne, bezizlazne situacije.

Ti si zaštitnik svih u hitnoj potrebi, zaštiti me, pomozi mi, daj mi snagu, hrabrost i spokoj kakve si i ti imao.

Posreduj kod Gospodina za moju molbu (navesti molitvenu nakanu).

Moj sveti Ekspedite! Pomozi mi da nadvladam ove teške sate, zaštiti me od svih koji me žele povrijediti ili mi naškoditi, brani moju obitelj, posreduj žurno za moju posebnu molitvu za koju te molim (navesti svoju nakanu). Povrati mi mir i vedrinu. Sveti Ekspedite! Do kraja života bit ću ti zahvalan i širiti tvoju pobožnosti. Hvala ti!

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

SVETAC DANA – SV. EKSPEDIT IZ MELITENE

Sveti Ekspedit ili Elpidije (Expeditus ili Elpidius), rimski je legionar, časnik i mučenik, rođen u III. stoljeću.

Bio je centurion (stotnik), zapovjednik legije u rimskoj provinciji Armeniji. O Ekspeditovom životu doznajemo najviše iz martirologija svetog Jeronima.

Većina pripadnika Ekspeditove legije bili su kršćani i štitili su Jeruzalem od barbarskih napada. Kad su barbarske čete krenule na legionare, rimski vojnici su kleknuli i molili, a potom su do nogu porazili barbare.
Nazvani su „vatrenom legijom“, a njihov zapovjednik Ekspedit promaknut je u viši čin. Za vrijeme progona cara Dioklecijana na udaru su se našli i brojni kršćani legionari. Među ostalima uhvatili su i Ekspeditusa.

U gradu Meliteni (danas je to turski grad Malatya, u istočnoj Anatoliji) Ekspedit je bičevan do krvi, a zatim mu je odrubljena glava i bačena u odvodni kanal. Dogodilo se to na današnji dan, 19. travnja 303. Mučeničkom smrću zaglavili su tada i drugi armenski legionari, među njima i Ekspeditovi prijatelji i suborci, sveti Aristonik, Gaj, Galata, Hermogen i Ruf, koje Crkva također slavi na današnji dan.

Svetog Ekspedita umjetnici prikazuju s palmom u jednoj ruci, znakom mučeništva, a s križem u drugoj ruci, na kojem piše „hodie“ – „danas“, dok nogom gnječi crnog gavrana, simbol Zloga, koji grakće „cras“ – „sutra“.

O svetom Ekspeditu kruže već stoljećima mnoge legende i neobične anegdote. Zazivaju ga za pomoć nevoljnici u hitnim potrebama, teški bolesnici, sukobljeni u svađi, učenici i studenti prije ispita, otuđeni supružnici, lažno oklevetani, roditelji i prijatelji teških grešnika, sudionici sudskih procesa, a zaštitnik je moreplovaca i trgovaca. U Torinu su ga štovali već u srednjem vijeku, a na Siciliji od sredine XVIII. stoljeća. I danas ga štuju diljem svijeta, a naročito u Latinskoj Americi (posebno u Čileu i brazilskom gradu São Paulu), u američkoj saveznoj državi Louisiani, te na francuskom otoku Réunionu, u Indijskom oceanu (istočno od Madagaskara, 200 kilometara jugozapadno od Mauricijusa).

MISNA ČITANJA – 19. TRAVNJA 2024.

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

III. vazmeni tjedan

Petak, 19. 04. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 9,1-20; Ps 117,1-2; Iv 6,52-59

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Marta, Leon, Berta

Prvo čitanje:

Dj 9, 1-20

On mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Savao sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«

On upita: »Tko si, Gospodine?«

A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«

Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«

On se odazva: »Evo me, Gospodine!«

A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«

Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«

Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«

Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«

I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 117, 1-2

Pripjev:

Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!

Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Evanđelje:

Iv 6, 52-59

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam:

ako ne jedete tijela Sina Čovječjega

i ne pijete krvi njegove,

nemate života u sebi!

Tko blaguje tijelo moje

i pije krv moju,

ima život vječni;

i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Tijelo je moje jelo istinsko,

krv je moja piće istinsko.

Tko jede moje tijelo

i pije moju krv,

u meni ostaje

i ja u njemu.

Kao što je mene poslao živi Otac

i ja živim po Ocu,

tako i onaj koji mene blaguje

živjet će po meni.

Ovo je kruh koji je s neba sišao,

ne kao onaj koji jedoše očevi

i pomriješe.

Tko jede ovaj kruh,

živjet će uvijeke.«

To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (jedanaesti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

JEDANAESTI ČETVRTAK – (18. travnja)

Obitelj

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

IZ BIBLIJE

Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer je to pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem da ti bude dobro i da dugo živiš na zemlji. A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte sa stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! (Ef 6,1-4)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslomu Sinu mu,
s Tješiteljem presvetim
nek’ bude sad i uvijeke. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sveta Rita je imala dva sina. Njima i suprugu Paolu potpuno se posvetila. Osobitu je pozornost posvetila poučavanju svojih sinova evanđeoskim vrijednostima bratske ljubavi, praštanja, mira i služenja. Nažalost, muž joj nije pomogao u tom odgoju. Rita je iskusila sve radosti i patnje, zadovoljstva i brige majke za zdravlje, razvoj, obrazovanje, odgoj i uspjeh svoje djece. Nakon Paolova ubojstva, Rita je proživjela dramu videći kako njeni sinovi napuštaju sve njene pouke i povode se za idejama i ponašanjem sredine, prijatelja i rodbine. Sv Rita uči roditelje da budu odgajatelji osobnim primjerom, riječju i molitvom te da ljube svoju djecu u svjetlu vjere u Boga i njegova obećanja. Kad su Giangiacomo i Paolomaria odlučili počiniti ubojstvo kako bi osvetili oca, donijela je hrabru, a za naše poimanje i uznemirujuću odluku. Zamolila je Boga da im radije oduzme živote nego da ih vidi uprljane krvlju. Time nas podsjeća na riječi Evanđelja: “Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan.” (Mt 10,37)

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Meditiranje o tekstu u kojem sv. Augustin opisuje životne okolnosti svoje majke sv. Monike.
Ispočetka je njezina svekrva bila protiv nje, jer su joj svašta došaptavale zle sluškinje, ali ih je ona pridobila svojim popuštanjem te ustrajnom strpljivošću i blagošću, tako da je ona sama od sebe svome sinu odavala smutljive jezike sluškinja zbog kojih je između nje i snahe bio potkopan kućni mir i tražila je za njih kaznu. Gdje su se duše nalazile u međusobnoj svađi i sukobu, ona bi ih nastojala pomiriti. Poslušala bi s jedne i s druge strane mnoge izljeve gorčine protiv one druge strane kako ih običava rigati nadut i neobuzdan razdor, gdje ju pred nazočnom prijateljicom u ubjedljivim razgovorima iskaljuje nepromišljena mržnja na nenazočnu prijateljicu, ali nijednoj nije ništa odavala o drugoj osim onog što je moglo pridonijeti njihovom pomirenju. Meni bi se taj dar činio malenim da nisam, nažalost, iskusio kako bezbroj ljudi pod utjecajem neke strane, veoma proširene kuge grijeha ne samo izdaju srditim neprijateljima što su rekli njihovi srediti neprijatelji, nego još dodaju i ono što nisu rekli. Bila je također sluškinja slugu tvojih: Tko god ju je od njih poznavao, mnogo je u njoj hvalio, častio, ljubio Tebe, jer je osjećao Tvoju prisutnost u njezinu srcu, što su svjedočili plodovi njene sveta života. Bijaše, naime žena jednog muža. Kućom svojom je pobožno upravljala, dobra su djela svjedočila za nju. (1Tim 5,9) Svoje je sinove odgajala rađajući ih toliko puta koliko ih je puta vidjela kako se okreću od Tebe. (Prema Ispovijesti 9,20-22)

IZ UČENJA CRKVE

Obitelj, zasnovana na davanju života ljubavlju, je zajednica osoba: muža i žene, roditelja i djece, rodbine. Njena prva zadaća je živjeti u vjernosti zajedništva. Ovo zajedništvo je ukorijenjeno u prirodnim krvnim vezama, a raste do osobnog ljudskog savršenstva sa zrijanjem, produbljivanjem i obogaćivanjem duhovnih veza. Svi članovi obitelji, svaki prema svojim darovima, imaju milost i odgovornost iz dana u dan graditi obitelj “školom dublje ljudskosti” u kojoj su briga i ljubav za malene, bolesne i stare, gdje se uzajamno služenje susreće svaki dan i gdje se dijeli sve pa i sreća i tuga.
(Ivan Pavao II – Enciklika Familiaris Consorcio 18.21)

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

ZAVRŠNA MOLITVA

Bože, Oče, koji si nam u Svetoj Obitelji Isusa, Josipa i Marije dao pravi uzor života, daj da u našim obiteljima cvatu iste krijeposti i ista ljubav kako bi združeni u tvome domu mogli uživati vječno blaženstvo. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Manje vremena provodite pred televizorom, a više pozornosti obratite članovima svoje obitelji i njihovim potrebama. Dogovorite se s ukućanima da ćete gasiti televizor tijekom zajedničkog objeda. Kad zajedno blagujete, prije sjedanja za stol izmolite Oče naš i Zdravo Marijo.

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (osmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deveti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Devetnica blaženoj Ozani Kotorskoj

Blažena Ozana Kotorska prva je hrvatska blaženica, dominikanska trećoredica koja je kao zazidana djevica u svome dragovoljnom zatvoru provela više od pedeset godina. Blažena Ozana Kotorska bila je velika štovateljica muke Kristove. Najprije je živjela kao pokornica, dvije godine kasnije postala je dominikanska trećoredica, položila je redovničke zavjete i nazvala se Ozanom u čast bl. Ozane iz Mantove. Uslijed 44 godine provedene u molitvi i pokori doživjela je mistično sjedinjenje s Kristom. Utecite joj se devetnicom moleći za milost vjere i produbljivanja osobnog odnosa s Bogom. Spomendan slavimo 27. travnja, devetnica se moli od 18. travnja do 26. travnja.


I. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Čežnja za Bogom

Ozana Kosić, krsnim imenom Katarina, čeznula je za Bogom od svoje rane mladosti. Čuvajući stado po planinama svog zavičaja, divila se prirodi: cvijetu i travi, planini i potoku, suncu i zvijezdama, te je svoju misao zahvalno upravljala k Onomu koji je sve to stvorio i divno uredio. Naša je Blaženica sreću i radost tražila i nalazila samo u Bogu. Brzo je shvatila da izvan Njega nema istinskog zadovoljstva ni mira, zato se sva njemu posvetila.

Neka nas njezin primjer potakne da zapažamo, divimo se i zahvaljujemo Bogu koji je sve stvorio iz ljubavi prema čovjeku, da se svemu divi, svime se koristi i za sve zahvaljuje.

Pomolimo se:

Draga naša Blaženice! Isprosi nam milost, da prepoznajemo Boga u svemu što nas okružuje: u ljudima, prirodi i u stvarima, da mu dostojno zahvaljujemo zbog beskrajne njegove ljubavi sada i u vječnosti. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

II. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Vjernost u služenju

Ozana je svom dušom željela trajno boraviti u Božjoj blizini. Kao mlada djevojka, nastanila se u Kotoru radeći kao kućna pomoćnica, gdje je mogla pohađati crkve i njegovati sakramentalni život. Ispunjena Bogom, unosila ga je u svaki posao, u svako mjesto gdje je boravila. A Bog joj je, na čudesan način, iskazivao svoju naklonost.

Gdje Bog i čovjek djeluju zajedno kraljevstvo je Božje vidljivo svakom stvorenju. A kakav je moj odnos s Bogom? Je li i po meni kraljevstvo Božje prisutno u sredini gdje boravim?

Pomolimo se:

O, blažena naša Ozano! Ti si ponizno slušala svoje pretpostavljene i uzorno vršila svoje dužnosti. Isprosi nam milost, da i mi savjesno, iz ljubavi prema Bogu, ispunjavamo dužnosti svoga staleža, kako bi, na kraju naših dana, iz usta Vječnog Gospodara čuli utješne riječi: „Slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.“Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

III. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Ljubav prema bližnjemu

Još kao služavka u kući svojih gospodara, Ozana je pokazivala osobitu skrb za siromahe. Nije joj bilo dovoljno dijeliti ostatke jela s gospodareva stola, već je i svoj zalogaj s njima dijelila. Isto je tako i svoju zaradu dijelila siromasima. Brojnim drugim djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa svjedočila je svoju ljubav prema potrebnima. Bog je na čudesan način nagrađivao njenu velikodušnost. Svako dobro djelo, učinjeno iz kršćanske ljubavi, pretvara se u cvijeće kojim se plete vijenac za Darovatelja svih stvari, koji je rekao da ni čaša hladne vode, pružena bližnjemu u Njegovo ime, neće ostati nenaplaćena.

Pomolimo se:

O, divni gorski cvijete, blažena Ozano! Tvoja je jedina želja bila omiljeti Bogu, činiti dobra djela i spašavati duše, otkupljene predragocjenom krvlju Spasiteljevom. Nadahni nas svojom nesebičnom ljubavlju prema bližnjemu, kako bi se i naša dobra djela pretvorila u neuveli vijenac, kojim će nas ovjenčati Gospodin, pravedni Sudac. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

IV. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Samoća i pokora

Naša je blažena Ozana živjela svoj život samoće, pokore i molitve za spasenje svijeta. Samotnička ćelija u kojoj je boravila, postala je mjesto trajnog sjedinjenja s Bogom. Htjela je osjetiti bol križa, mukotrpnu čovječnost Kristovu i njegov primjer beskrajne ljubavi.
Nismo svi pozvani na takvu pokoru, ali se svi moramo čuvati grešnih prigoda i loših utjecaja, te pomagati drugima koji su u duhovnoj opasnosti. Napasti se najlakše svladavaju postom i molitvom.

Pomolimo se:

O velika pokornice, blažena Ozano, koja si toliko ljubila kršćanski samoprijegor, da si svoje nevino tijelo trapila teškom pokorom, isprosi nam, po zaslugama Isusa Krista, duh pokore, kako bismo mogli odolijevati napastima i svladavati zle sklonosti, radi svoga vječnog spasenja. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

V. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Križ ljubavi

Blažena Ozana gajila je osobitu pobožnost prema Muci Gospodinovoj. Od onoga dana, kada je kao djevojčica imala viđenje raspetog Spasitelja, neprestano joj je taj lik lebdio pred očima. Često je meditirala o njegovoj neizrecivoj ljubavi prema grešnicima, što bi je ganulo do suza. Iz tog otajstva Kristove muke crpila je duhovnu snagu i ustrajnost u svim kušnjama, bolestima i protivštinama.
Svatko od nas nešto trpi. Bol, promatrana ljudskim očima, čovjeka vodi u očaj, a kršćanski gledana, poseban je Božji zahvat u naš život. Blago nama ako trpimo predani u volju Božju, jer će nam takvo trpljenje donijeti spasenje.

Pomolimo se:

Raspeti Isuse, ti si, iz ljubavi prema nama, podnio najokrutnije muke i smrt na križu. Po svojoj pregorkoj muci, i po zagovoru blažene Ozane, budi milostiv nama i svima onima koji padaju pod težinom svoga životnog križa. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

VI. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Molitva

Molitva je blaženoj Ozani bila izvor utjehe i snage, nadahnuća i mira, te siguran štit protiv napasti. Živom je vjerom i pouzdanjem molila Boga za sebe i za cijeli svijet. Uvijek je bila s nečim zaposlena, jer je znala da je besposlica izvor mnogih zala u svijetu. Plodove njezine molitve osjetili su kotorski građani, ali i svi oni koji su joj se preporučivali u molitve. Najsigurnije sredstvo u borbi protiv đavolskih nasrtaja je molitva. Čvrstim pouzdanjem predajmo Bogu sve svoje duhovne i tjelesne potrebe i molimo njegovu milost i milosrđe.

Pomolimo se:

Blažena naša zagovornice! Ti si bila tako odana molitvi da se nisi zadovoljavala samo dnevnom molitvom, nego si i noću izlijevala svoje srce pred Bogom. Po zaslugama Isusa Krista isprosi nam dar iskrene i pobožne molitve, kako bismo postigli milost vječnog spasenja. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

VII. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Pobožnost prema presvetom oltarskom sakramentu

Sin Božji boravi na oltaru pod prilikama kruha, iz ljubavi prema nama. O, divne li Isusove ljubavi! Euharistija krijepi naše duše u svim pogibeljima. Zato je želja Crkve da se kršćani što češće pričešćuju. Blažena Ozana je s najvećom pobožnošću pristupala k stolu Gospodnjem, a na taj se sveti čin pripravljala postom i molitvom. Iz euharistije je crpila duhovnu i tjelesnu snagu. Pristupimo i mi rado i često tom otajstvu ljubavi kako bismo je bili spremniji dijeliti i širiti oko sebe.

Pomolimo se:

Anđeoska djevice, koja si radi svoje velike pobožnosti prema Presvetom oltarskom sakramentu dobila milost da duhovnim očima vidiš lik Raspetog Spasitelja u posvećenoj Hostiji, isprosi i nama osobitu pobožnost prema ovom Otajstvu ljubavi, te milost da ga u životu uvijek dostojno primamo, a u zadnjem času života neka nam bude popudbinom za vječnost. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

VIII. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Poniznost

Poniznost je u životu blažene Ozane bila poput bisera među draguljima. Uvijek je skrovito vršila pokornička djela, čime je željela slijediti primjer Blažene Djevice Marije, ponizne službenice Gospodnje. Unatoč izvanrednim Božjim darovima koje je posjedovala, pred Bogom se držala malenom, potrebnom njegova milosrđa.
Poniznost je temelj svake kreposti. Naš je život poput cvijeta, koji danas cvate a sutra vene. Ništa ne posjedujemo a da nam Bog nije darovao. Prava poniznost nije ništa drugo nego poznavanje vlastitog ništavila, slabosti i ograničenosti. Ponizan čovjek mio je Bogu i ljudima.

Pomolimo se:

O, ponizna djevice Ozano, koja si sebe smatrala slabom i nesavršenom, unatoč brojnim milostima kojima te Bog obdario već od najranijeg djetinjstva, isprosi i nama, slabima i nesavršenima, krepost poniznosti, kako bismo omiljeli Bogu i zavrijedili vječnu nagradu na nebesima. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

IX. DAN

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…

Na pragu vječnosti

Nakon više od pedeset godina isposničkog života, duša se blažene Ozane preselila u vječnost. Kada je osjetila da joj se približava smrtni čas, zamolila je da joj čitaju Muku Isusovu po Ivanu. Iako je provodila nevin i svet život, na ovaj se trenutak prijelaza pripremala sa svom ozbiljnošću, jer je bila svjesna da su jedinom Bogu znane sve naše misli, riječi i djela. Čitav je život blažene Ozane bio himan Očevoj ljubavi, a u zadnjim je časovima tu ljubav još više usavršavala kajanjem i žarkom molitvom. I tako je ova blažena duša, poletjela na krilima ljubavi u zagrljaj Onomu kome je posvetila i predala sav svoj život.

Pomolimo se:

Blažena Ozano! Ti, koja si se – premda sveta- ozbiljno pripravljala na smrt, isprosi nam milost da i mi puni nade i svetoga straha očekujemo zadnji trenutak svog žiivota, te da se okrijepljeni svetim Otajstvima, nakon prijelaza u vječnost, nađemo u zagrljaju Isusa i Marije. Amen.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

SJEĆANJE Fra Ante Kutleša bio je izvanredan čovjek i svećenik te požrtvovan misionar – do kraja zaljubljen u Isusa i ljude

Fra Ante Kutleša, ispovjednik u Međugorju i bivši misionar u DR Kongo preminuo je u 77. godini života, 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva. “Bio je izvanredan čovjek, svećenik i franjevac. Možemo biti ponosni svi mi koji smo s njime živjeli i drugovali. Bio je sjajan misionar, požrtvovan, sućutan, svet… zaljubljen u Isusa i ljude do kraja”, naveo je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.

U noći s petka 17. na subotu 18. travnja 2020. godine u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru u 77. godini života, 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva preminuo je fra Ante Kutleša, ispovjednik u Međugorju i bivši misionar u DR Kongo.

Sudjelovao u izgradnji brojnih crkvi u udaljenim misijskim postajama te pomagao lokalnim zajednicama.

Fra Ante Kutleša rođen je 13. travnja 1944. u župi Prisoje od roditelja Stjepana i Anice r. Kutleša. Kršten je 17. travnja 1944. u Prisoju. Osnovnu školu pohađa od 1950. do 1958. u Aržanu;  srednju školu od 1958. do 1962. u gimnaziji u Visokom. Filozofiju i teologiju pohađa od 1963. do 1966. u Visokom; 1966. – 1967. u Sarajevu i 1967. – 1970. u Königsteinu (Njemačka). Novicijat je proveo na Humcu, u Visokom i Sarajevu. Nakon odsluženja vojnog roka u Makedoniji nastavio je studij na bogosloviji u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka) gdje je zaređen 8. veljače 1969. Pastoralnu godinu proveo je u tom njemačkom gradu te Hrvatskoj katoličkoj misiji u Zürichu (Švicarska). Svećeničku službu započinje kao duhovni pomoćnik u Konjicu od 1. ožujka 1970. do rujna 1973, a nakon toga djeluje u Zürichu do rujna 1974. gdje se i priprema za misije učeći francuski. Nakon pripreme za misije pošao je, pred Božić 1974., u Bruxelles (Belgija), a poslije cijepljenja protiv raznih tropskih bolesti, 26. siječnja 1975. stigao je u DR Kongo gdje su se već nalazili fra Blago Brkić i fra Ante Ivanković.

Kao misionar je djelovao je u Kayeyeu, Kamini, Mulebi i mjestu Kimungo. U svom dugogodišnjem misijskom radu u DR Kongu djelovao je i s pokojnim fra Stojanom Zrnom, fra Filipom Sučićem i fra Perom Čuićem koji je i dalje misionar u župi Prečistoga Srca Marijina u Kamini. Zajedno sa subraćom na prvom mu je mjestu bilo naviještanje evanđelja, pastoral i katehizacija. U postojećim misijskim župama i onima koje su osnivali izgradili su brojne crkve i župne kuće, a manje crkve i kapele u udaljenim misijskim postajama. Radili su na različitim drugim područjima života, posebno na karitativnom, socijalnom i kulturnom, ali i u graditeljstvu za potrebe lokalnih zajednica.

Podigli su brojne škole i ambulante, izgrađivali vodovode, ali i više od 20 mostova. Posebno valja istaknuti prevoditeljski rad fra Blage Brkića, koji je sa suradnicima preveo na domaći jezik kiluba Bibliju te mnoge druge knjige, ponajprije liturgijske i katehetske.
U misijama je bio sve do lipnja 2017., kad se vraća u Hercegovačku franjevačku provinciju na službu ispovjednika i župnog vikara u župi Sv. Jakova Apostola st. u Međugorju koju obnaša sve do smrti.

Sprovodni obredi, u skladu sa tadašnjom zabranom okupljanja zbog opasnosti zaraze koronavirusom, obavili su se u najužem krugu franjevačke zajednice i rodbine.

Sućut izrazio nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.

“Poštovani oče Provincijale, upravo sam saznao tužnu vijest da je preminuo naš misionar fra Ante Kutleša. S njime sam bio dugo godina povezan, baš kao i s fra Filipom i fra Perom, najprije kao misionar, a potom i kao ravnatelj Papinskih misijskih djela”, naveo je Vlč. Antun Štefan nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH istaknuvši da je fra Ante bio izvanredan čovjek, svećenik i franjevac. “Možemo biti ponosni svi mi koji smo s njime živjeli i drugovali. Bio je sjajan misionar, požrtvovan, sućutan, svet…zaljubljen u Isusa i ljude do kraja”, napisao je vlč. Štefan te nastavio: “Vama, poštovani oče Provincijale, i svoj braći franjevcima, u ime Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj, u moje osobno ime i u ime Nacionalnog ureda PMD, u ime ravnatelja PMD nad/biskupija u Hrvatskoj kao i u ime misionara i misionarki, izražavam iskrenu molitvenu prisutnost i najdublje osjećaje poštovanja i sućuti. Iskrena sućut i njegovoj obitelji. U fra Anti smo imali sjajnog čovjeka, svećenika, franjevca i misionara. Gospodin mu je zasigurno pripremio najljepše mjesto u svojemu kraljevstvu.”

Neka Duh Sveti krijepi sve koji pomažu misije i potiču na akcije koje izgrađuju kraljevstvo Kristovo na zemlji.

U sjećanje na fra Antin život i rad donosimo njegov tekst o izgradnji crkve u Demokratskoj Republici Kongo i o časti, kako je sam naveo, da je upravo on dobio to važno poslanje. Tekst prenosimo u cijelosti:

Bio je to poziv Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u ožujku 2009. god. u dogovoru s Nacionalnom upravom Papinskih misijskih djela u BiH – Misijskom središnjicom koja je provela akciju prikupljanja priloga za izgradnju župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mulebi.

Prilike u misiji Muleba

Misija Muleba, u Biskupiji Kamina, u DR Kongu, nastala je 2008. god. iz jednog dijela Misije Kimungu, koja je također nova misija, nastala 1999. god. Pošto je Misija Kimungu po prostranstvu bila prevelika i teško je bilo svugdje stići, nužno je bilo, radi učinkovitosti, osnovati novu misiju. Misija Muleba ima osim središta, samog mjesta Muleba, još 22 sela. Udaljenosti su još uvijek velike. U dva smjera treba prijeći i 80 km, dok u druga dva nešto manje. Jedan potpuni pohod selima je oko 750 km terenskim vozilom i još 80 km motorkotačem.

Dakle, moglo bi se na području Misije Muleba osnovati još novih misija. U svim selima postoje i druge kršćanske zajednice, protestanskog usmjerenja. Mi smo u manjini, osim u nekoliko sela u koje su dolazili misionari i prije osnutka Misije Muleba. Odmah, 2008. god., počeli smo misliti na izgradnju župne crkve, ali prije toga je trebalo imati malo veću prostoriju gdje ćemo slaviti svetu misu, dakle kapelicu ili, kako to danas vole reći, višenamjensku dvoranu. Ako tražite pomoć u biskupijama na Zapadu za izgradnju kapelice, ne ćete ju dobiti, a ako se traži za višenamjensku dvoranu, onda nema problema…

U isto vrijeme gradio sam i višenamjensku dvoranu i župnu kuću. U međuvremenu sam stanovao u kući koju su mi vjernici Mulebe sami napravili, “kao i sebi”, i ondje sam stanovao dvije godine. Kuća je bila od ćerpiča, nepečene cigle, pokrivena travom, kao što to oni rade za svoje stanovanje. I bi dobro. Ipak sam se razveselio kad sam 2010. prešao u župnu kuću koju sam sam izgradio. Vodu sam doveo iz udaljenosti od 6,5 km. Pomoć je stigla iz Njemačke, Franjevačke misijske središnjice u Bonnu.

Dar Crkve u BiH

Krajem prosinca 2010. poslan je dar Crkve u BiH, prikupljen preko Nacionalne uprave PMD BiH, Misijske središnjice. Skupilo se 40 017 eura. Novac sam uredno dobio posredstvom franjevačke misijske uprave u Belgiji. Još jednom zahvaljujem svim darovateljima: župama i pojedincima. Sve vas imam uredno popisane i sjećam vas se u molitvama. Znam da ne daje onaj tko ima, nego onaj tko se naučio davati; tako veli iskustvo. Bivši ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, mons. Tomo Knežević, dostavio mi je popis svih darovatelja. Veliko mu hvala!

Crkva je 35 m duga i 15 m široka. Građa je željezna. To se može vidjeti na slici. Hvala Bogu, radovi su pri kraju. Vjernici, koji su vrlo malobrojni, pomagali su u ravnanju terena, a što se novčane pomoći tiče, u njih se ne mogu pouzdati. Samo kad ne bi tražili da ja njima pomažem, to bi već bila nekakva pomoć. Posebno ove Godine milosrđa. Najprije sam im tumačio smisao Godine milosrđa, a sada oni meni drže “prodike”: “Oče, pa Godina je milosrđa, pomozi. Što bi rekao papa Franjo kad bi čuo da si nas odbio!”

Izgrađujemo “živu Crkvu”

Naravno, pomoć koju sam dobio iz Misijske središnjice u Sarajevu nije bila dovoljna da se sagradi župna crkva, posebno kad se ima u vidu da sam u Mulebu došao, što bi se reklo, “na ledinu”. Trebalo je sve dopremiti po ovim našim cestama.

Zatim, bez vode se ne može ništa ni početi, a da ne govorim o onima koji će izvoditi radove. Niti jedan radnik nema neku kvalifikaciju. Kad se prijave da bi radili, onda ih pitam što oni znaju raditi, a odgovor je uvijek isti: sve. Ovdje sve može značiti i ništa, eto samo imam dobru volju, a drugo ćeš mi pokazati kako se radi. Tako je to bilo u početku, a tako je i dan-danas. Bilo je i drugih darovatelja za izgradnju župne crkve, posebno među subraćom franjevcima. Ovom zgodom svima zahvaljujem. Može se reći da je teško graditi crkvu, ali je isto tako istina da je lijepo graditi crkvu. Drago mi je da je ta čast mene zapala. Zajedno s radnicima, njih dvadesetak, iz dana u dan i, naravno, uz Božju pomoć, koja nije izostala, konačno se dođe do lijepih rezultata. Ako Bog da, još koji mjesec i crkva će biti potpuno gotova. Sve na veću slavu Božju! Ali ne gradimo mi ovdje samo crkvene zgrade, nego također, i to na prvom mjestu, izgrađujemo “živu Crkvu” – pravu Crkvu.

Od osnutka misije pa do danas broj krštenih, uglavnom odraslih osoba, popeo se na 965. Na Duhove ove godine imao sam u jednoj filijalnoj misijskoj postaji svetu misu i krstio 19 osoba. Bilo je samo dvoje male djece, a ostalo su sve bili katekumeni. Bogu hvala i hvala dobrim katehetama i starješinama kršćanskih zajednica, koji nesebično poučavaju kršćanski nauk bez ikakve službene nadoknade za svoj rad. Takvima pronađem bar mali dar. Spomena je vrijedno ovdje reći jedno veliko hvala i inženjeru Borislavu Petricu, iz Posušja. On mi je vrlo rado izradio nekoliko nacrta, a ja izabrao jedan te ga je Boro izradio i po tome sam, uz male preinake, sve radio. Neka mu je hvala i od Boga plaća!

Vama svima koji ste potpomogli projekt Izgradimo crkvu u DR Kongu veliko HVALA, a sve one koji potpomažu misije neka ih i dalje Duh Sveti krijepi i potiče na nove akcije koje će izgrađivati kraljevstvo Kristovo na zemlji.

SVETAC DANA – BL. MARIJA OD UTJELOVLJENJA

Iako se udala preko volje, Barbara je u 30 godina bračnoga života bila i uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine učila kako se svetost može postizavati i izvan samostana.

U povijesti mistike poznato je ime Marije od Utjelovljenja. Nju čak ubrajaju među velike mističarke. Još prije nego je stupila u karmelićanski samostan u Amiensu, jedan je njezin suvremenik zabilježio “da se ništa značajnije za slavu Božju nije poduzimalo, a da se o tome nije prije s njome razgovaralo i savjetovalo”. Njezina je najveća zasluga da su se bosonoge karmelićanke sv. Terezije Avilske raširile po Francuskoj. Zbog toga je dobila i častan naslov “majka i utemeljiteljica Karmela u Francuskoj”.

Rodila se 1. veljače 1566. u Parizu. Otac joj je Nikola Avrillot, gospodar Champlâtreauxa, a majka Marija L’Huilier. Na krštenju je dobila ime Barbara. Obitelj Avrillot ubrajala se među najodličnije u Parizu, a za vrijeme hugenotskih sukoba pristajala je odlučno uz katoličku vjeru i stranku. Bilo je to doba vjerskih ratova između kalvinističkih hugenota i katoličke stranke, koja se od godine 1576. poče nazivati “Liga”. Barbara je odrasla u jeku strašne “bartolomejske noći”, u kojoj je g. 1572. nad hugenotima Francuske izvršen pokolj.

Barbara je kao djevojčica bila u pansionatu klarisa u Longchampu. Klarise su izrazito kontemplativne redovnice koje žive u strogoj klauzuri. Odgoj klarisa bit će za Barbarinu budućnost od velikog značenja. On će joj pomoći da duboko uđe u kršćanske istine i da provodi i proživljava dublje kršćanstvo. Tako je već njezina prva pričest kod klarisa, kad joj je bilo 12 godina, bila vrlo dobro pripremljena pa je zato ostavila u djevojčici i duboke tragove. Bio je to za nju doživljaj koji neće nikada zaboraviti. Njoj je u samostanu bilo vrlo lijepo, osjećala se u svom elementu i najradije bi postala redovnica.

No ti blaženi roditelji, bilo je tako i kod nje, imali su s njome druge planove. Ona se morala udati i postati madame Acarie. Za naše pojmove čudno, ali, na žalost, stvarno. Bilo joj je za udaje tek 16 godina. Iako se udala preko volje, Barbara je u 30 godina bračnoga života bila i uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine učila kako se svetost može postizavati i izvan samostana. U tom joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio.

U jesen 1601. čitala je duhovne spise sv. Terezije Avilske, koji su je tako snažno zahvatili da je odlučila njezinu redovničku obnovu Karmela uvesti u Francusku. Počela je skupljati zvanja za takav način života pa je uz pismeno odobrenje Klementa VIII. od 13. studenoga 1603. sagradila u Parizu prvi samostan bosonogih karmelićanki. Duhovno ih je vodio njezin rođak, a kasnije kardinal Petar de Berulle. Barbara je surađivala na tome da su se otvorili slični samostani i u Pontoiseu, Dijonu i Amiensu.

Među bosonoge karmelićanke stupile su i njezine tri kćeri. Jedna je od njih – Margareta – imala tek 15 godina. Godine 1613. razbolio se Barbarin muž. Ona ga je brižno dvorila i nije se udaljavala od njegove bolesničke postelje sve dok nije umro smrću pravednika. U žalosti za njim utješila se prosvjetljenjem odozgor da se spasio.

Sada je bila slobodna od svih spona ovoga svijeta da ispuni svoju želju iz mladosti te stupi u Karmel i postade karmelićanka. Za nju su se otimali karmelićanski samostani, ali ona je izabrala najsiromašniji od njih, onaj u Amiensu. Obukla je redovničko odijelo 7. travnja 1614. uzevši ime Marija od Utjelovljenja. Kao redovnica bila je na pobudu svim sestrama jer je uvijek bila spremna obavljati najniže poslove bilo u kuhinji, bilo drugdje, bilo dvoreći bolesnice. Veoma je ljubila redovničko siromaštvo.

Iako je bila od Boga obdarena velikim duhovnim darovima, ostade ponizna, jednostavna, smatrajući da je vršenje običnih svakidašnjih dužnosti najbolji put prema Bogu. Iz zdravstvenih razloga pozvana je 7. prosinca 1616. u samostan u Pontoise, gdje je nakon duge i mukotrpne bolesti sveto preminula 18. travnja 1618.

Blaženom ju je proglasio 5. lipnja 1791. papa Pio VI. Iza sebe nije ostavila nikakva spisa, osim nekoliko pisama. No, sama je bila živa knjiga savršene ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njezin kasniji životopisac dr. Duval jednom ju je nenadano sreo, a o tome je susretu zapisao ovo: “Njezino je lice bilo tako svijetlo i tako sjajno da sam gotovo oslijepio.” Bilo je to svjetlo od vatre ljubavi koja ju je izgarala. To može shvatiti samo onaj koji shvaća što je ljubav.

Marija od Utjelovljenja, još dok je bila madame Acarie, ljubila je Boga iznad svega i zato je već tada govorila: “Da budemo dostojni Boga, moramo se osloboditi svih drugih stvari i potpuno se podvrgnuti Njegovoj volji.” U tome je bio i sav njezin život, a zato je i bio tako plodan dobrim djelima i u svijetu i u samostanu.

Izvor: Karmel.hr

MISNA ČITANJA – 18. TRAVNJA 2024.

Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.

III. vazmeni tjedan

Četvrtak, 18. 04. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 8,26-40; Ps 66,8-9.16-17.20; Iv 6,44-51

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Hermogen, Eusebije, Atanazija, Roman

Prvo čitanje:

Dj 8, 26-40

Ako iz sveg srca vjeruješ, možeš se krstiti.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putem što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske, koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma:

‘Ko ovcu na klanje odvedoše ga,

ko janje nijemo pred onim što ga striže

on ne otvara svojih usta.

U poniženju sud mu je uskraćen.

Naraštaj njegov tko da opiše?

Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.’

Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?« Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.

Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. A kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putem, a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 66, 8-9.16-17.20

Pripjev:

Kliči Bogu, sva zemljo!

Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,
razglašujte hvalu njegovu!
Našoj je duši darovao život
i ne dade da nam posrne noga.

Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Na svoja sam usta njega zvao,
jezikom ga hvalio.

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Evanđelje:

Iv 6, 44-51

Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:

»Nitko ne može doći k meni

ako ga ne povuče Otac koji me posla;

i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Pisano je u Prorocima:

Svi će biti učenici Božji.

Tko god čuje od Oca i pouči se,

dolazi k meni.

Ne da bi tko vidio Oca,

doli onaj koji je kod Boga;

on je vidio Oca.

Zaista, zaista, kažem vam:

tko vjeruje, ima život vječni.

Ja sam kruh života.

Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

Ovo je kruh koji silazi s neba:

da tko od njega jede,

ne umre.

Ja sam kruh živi

koji je s neba sišao.

Tko bude jeo od ovoga kruha,

živjet će uvijeke.

Kruh koji ću ja dati

tijelo je moje

— za život svijeta.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – BL. MARIANA OD ISUSA NAVARRO

Papa Pio VI. proglasio ju je blaženom 18. siječnja 1783. Prigodom 300. obljetnice njezine smrti, otvorili su njezin grob i pronašli neraspadnuto tijelo…

Blažena Mariana od Isusa (Mariana de Jesús), španjolska redovnica, mercedarijevka, prozvana „ljiljanom Madrida“, rođena je u Madridu 17. siječnja 1565, kao Mariana Navarro de Guevara y Romero, kći Luisa Navarra, kraljevskog krznara i Juane Romero. Iako su je roditelji htjeli udati, pobožna djevojka željela je svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Otac ju je za kaznu smjestio u kuhinju i povjerio njezin odgoj strogoj sluškinji. Kad je Marianina majka umrla, stanje se pogoršalo jer je dobila i zlu maćehu koja ju je zlostavljala. Mariana je potom napustila roditeljsku kuću i živjela kao pokornica u iznajmljenoj sobici. Posvetila se molitvi, obilasku bolesnika te skrbi za nevoljnike i nemoćnike. Bolovala je od neke neobične bolesti ruku pa je nisu htjeli primiti ni u jednu redovničku zajednicu.

Živjela je u blizini madridske crkve svete Barbare i samostana bosonogih mercedarijevaca. Oni su je godinama poznavali i znali za njezinu ljubav prema Kristu i siromasima. Stoga su joj dopustili da 4. travnja 1613. kao trećoredica uđe u njihovu družbu, a 20. svibnja 1614. položila je redovničke zavjete. Naročitu pobožnost razvila je prema Blaženoj Djevici Mariji i presvetom Sakramentu. Mističarka, u jednoj viziji okrunjena je od Krista njegovom trnovom krunom. Teško bolesna, Mariana od Isusa preminula je na današnji dan, 17. travnja 1624, u Madridu. Papa Pio VI. proglasio ju je blaženom 18. siječnja 1783. Prigodom 300. obljetnice njezine smrti otvorili su njezin grob i pronašli još uvijek neraspadnuto tijelo. Njezine relikvije čuvaju se i časte u crkvi samostana don Juana de Alarcóna. Zaštitnica je Madrida, zajedno sa svetim Izidorom ratarom.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 17. TRAVNJA 2024.

Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni.

III. vazmeni tjedan

Srijeda, 17. 04. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 8,1b-8; Ps 66,1-3a.4-7a; Iv 6,35-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Šimun, Inocent, Akacije, Rudolf, Robert

Prvo čitanje:

Dj 8, 1b-8

Obilazili su navješćujući Riječ.

Čitanje Djela apostolskih

U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.

Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući

ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 66, 1-3a.4-7a

Pripjev:

Kliči Bogu sva zemljo!

Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu:
»Kako su potresna djela tvoja!

Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja,
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu,
te rijeku pregaziše.
Stog se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.

Evanđelje:

Iv 6, 35-40

Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:

»Ja sam kruh života.

Tko dolazi k meni,

neće ogladnjeti;

tko vjeruje u mene,

neće ožednjeti nikada.

No rekoh vam:

vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

Svi koje mi daje Otac

doći će k meni,

i onoga tko dođe k meni

neću izbaciti;

jer siđoh s neba

ne da vršim svoju volju,

nego volju onoga koji me posla.

A ovo je volja onoga koji me posla:

da nikoga od onih koje mi je dao

ne izgubim,

nego da ih uskrisim u posljednji dan.

Da, to je volja Oca mojega

da tko god vidi Sina

i vjeruje u njega,

ima život vječni

i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It