Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Vijesti iz Crkve

PAPA: ŽELJA JE “KOMPAS” ZA RAZLUČIVANJE NAŠEG SMJERA

PAPA: ŽELJA JE “KOMPAS” ZA RAZLUČIVANJE NAŠEG SMJERA

U katehezi na općoj audijenciji Papa je nastavio razmišljanje o razlučivanju te primijetio da se „kompas“ koji pokreće svaki život nalazi u sposobnosti da želimo nešto lijepo za što bismo se mogli potrošiti, iako se čini da je lakoća pristupa stvarima oslabila taj poticaj. Ali, Boga možemo moliti da spoznamo i ostvarimo ono što nam je On stavio u srce.

Papa Franjo je na općoj audijenciji nastavio niz kateheza o razlučivanju, govoreći danas posebno o želji. Razlučivanje je oblik istraživanja – rekao je – a istraživanje uvijek proizlazi od nečega što nam nedostaje, ali što na neki način poznajemo. Želja je čežnja za puninom koja nikada ne pronalazi potpuno ispunjenje, a znak je prisutnosti Boga u nama – objasnio je Papa.

Talijanska riječ dolazi od vrlo lijepoga latinskog izraza: de-sidus, što doslovno znači „nedostatak zvijezde“; želja je nedostatak zvijezde, nedostatak uporišta koje usmjerava put života; ona doziva u pamet patnju, nedostatak i istodobno napetost kako bi se postiglo dobro koje nedostaje. Želja je stoga kompas koji nam pomaže shvatiti gdje se nalazim i kamo idem; štoviše, ona je kompas koji pomaže shvatiti jesam li nepomičan ili idem; osoba koja nikada ne želi, nepomična je osoba, možda bolesna, gotovo mrtva.

Želja traje kroz vrijeme i nadvladava teškoće

Iskrena nas želja zna dotaknuti u dubini i zbog toga ne slabi pred teškoćama ili neprilikama – dodao je Sveti Otac te dao primjer čovjeka koji je žedan; ako ne nađe vodu odmah, zbog toga ne odustaje, nastavlja ju tražiti. I spreman je na svaku žrtvu, samo da ju pronađe. Želja traje kroz vrijeme.

Papa je stoga dao još jedan primjer, mladoga čovjeka koji želi postati liječnik. Morat će se potruditi i odricati se, morat će postaviti granice, reći ‘ne’, i to prije svega drugim studijima, ali i mogućoj zabavi i razonodi. Ali, njegova mu želja pomaže nadvladati te teškoće – rekao je te napomenuo kako Isus, prije nego učini čudo, često ispituje osobu o njegovoj želji.

Primjerice, kada na kupalištu Bethzatha susretne oduzetog čovjeka, koji je tamo bio mnogo godina i nikad nije uspio uhvatiti pravi trenutak da uđe u vodu. Isus ga pita: „Želiš li ozdraviti?“ (Iv 5, 6). Kako to? – upitao je Sveti Otac. Zapravo, odgovor oduzetoga čovjeka otkriva niz čudnih otpora prema ozdravljenju, koji se ne odnose samo na njega. Isusovo je pitanje bilo poziv da pojasni stvari u svojemu srcu, kako bi prihvatio mogući skok u kvaliteti; da više ne misli na sebe i na svoj život „uzetoga čovjeka“ kojega drugi nose. Ali, čovjek na postelji nije u to tako uvjeren. U dijalogu s Gospodinom, učimo razumjeti što uistinu želimo od svojega života.

Čuvati se pritužbi koje poništavaju želju

Taj oduzeti čovjek – dodao je Papa – tipični je primjer ljudi koji kažu da nešto žele, ali ne poduzimaju ništa kako bi ostvarili svoju želju. Želja za djelovanjem postaje poput iluzije i ne čine korak da bi to učinili, a onda se možda i počnu žaliti. Ali, pazite, jadanje je otrov, otrov za dušu, otrov za život jer ne dopušta da raste vaša želja da idete dalje. Budite oprezni s pritužbama. Kada se žale u obitelji, žale se supružnici, žale se jedno na drugo, djeca se žale na oca ili svećenici na biskupa, ili pak biskupi na mnoge druge stvari… – napomenuo je te istaknuo – Ako se nađete da se žalite, budite oprezni, to je gotovo grijeh jer ne dopušta da želja raste.

Mnogi ne znaju što žele od života

Rimski se biskup potom osvrnuo na povijesni trenutak u kojemu živimo te primijetio da se s jedne strane čini da se podupire maksimalna sloboda izbora, ali se istodobno slabi želja svodeći ju na nešto privremeno. Tisuću nas prijedloga bombardira, riskirajući da nas odvrate od onoga što doista želimo. Mislimo, primjerice, na mlade, s mobitelom u ruci kako traže, gledaju… Ali, zastaneš li kako bi razmislio? – upitao je Papa.

Mnogi ljudi pate jer ne znaju što žele od svojega života; – dodao je – vjerojatno nisu nikada stupili u doticaj sa svojom dubokom željom. Otuda dolazi opasnost da život provedu između pokušaja i različitih rješenja, ne stižući nikamo i traćeći dragocjene prilike. Tako se neke promjene, iako se teoretski žele, nikada ne ostvare kada se ukaže prilika, nema jake želje da se nešto nastavi.

Molimo Gospodina da nam pomogne upoznati njegovu želju

Što bismo danas odgovorili Gospodinu kada bi nam postavio pitanje koje je postavio slijepcu u Jerihonu: „Što hoćeš da ti učinim?“ (Mk 10, 51) – upitao je rimski biskup. Možda bismo ga konačno mogli zamoliti da nam pomogne spoznati duboku želju za njim, koju je sâm Bog stavio u naše srce. I možda će nam Gospodin dati snage da ju konkretno ostvarimo kako bi nas učinio sudionicima njegove punine života. To je, naime, Božja želja za nas – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto s Vatican news

Nastavi čitati
By
In Vjera

NADAHNJUJUĆE MISLI BL. CARLA ACUTISA

NADAHNJUJUĆE MISLI BL. CARLA ACUTISA

Bog

“Non io, ma Dio! – Ne ja, nego Bog!”

“Život je uistinu lijep samo onda ako se uspije Boga staviti na prvo mjesto.”

“Pronađi Boga i pronaći ćeš smisao svojega života.”

“Ono što je bitno u životu jest plemenitost duše, tj. način na koji voliš Boga i svojega bližnjega.”

“Naš cilj mora biti Vječno, a ne prolazno.”

“Ako Bog zagospodari našim srcem, onda ćemo i mi zagospodariti Vječnim.”

“Najveći dar koji je Bog dao ljudima jest što je poslao svojega jedinorođenoga Sina, Isusa. Bitno je da Isusa zavole i upoznaju svi ljudi na svijetu.”

“Velečasni, ispravite me ako griješim, ali nije li Gospodin jedini koji nas prima bez prethodne najave? Njemu uvijek mogu nešto povjeriti, mogu se i požaliti, ispitati ga u njegovoj tišini i reći mu ono što ne razumijem. I onda u sebi pronađem riječ koju mi on šalje: trenutak iz evanđelja koji me obavija pouzdanjem i sigurnošću.”

 (Jednom je ove riječi rekao svome župniku.)

“Tuga je pogled okrenut prema sebi, sreća je pogled okrenut prema Bogu.”

“Svetost treba željeti svim svojim srcem, a ako još uvijek ne želiš, trebaš to ustrajno tražiti od Gospodina.”

“Samo će onaj koji vrši volju Božju biti uistinu slobodan.”

“Djeca ste Božja poput mene!” (Te je riječi uz popratni smiješak govorio kad je siromasima davao milostinju.)

Ispovijed

“Ljudi se toliko brinu o ljepoti svojega tijela, umjesto da se brinu o ljepoti svoje duše.”

“Ispovijed je kao vatra koja balon podiže u nebo. Da bi se dignuo u zrak, balon se mora osloboditi tereta. Tako i duša, da bi se uzdigla u nebo, mora se riješiti onih malih utega, a to su laki grijesi. Ako kojim slučajem postoji neki smrtni grijeh, duša pada na zemlju, a ispovijed je poput vatre koja balon podiže u nebo.”

“Treba se često ispovijedati jer duša je vrlo zamršena. Najsitnija nesavršenost drži nas prikovanima za tlo kao što dječje balone, privezane konopcima, držimo u svojoj ruci.”

“Kada bi ljudi uistinu postali svjesni rizika kojemu se izlažu kršeći Božje zapovijedi, daleko bi više pazili da ne čine teške grijehe pa bi se više trudili i opominjali svoju braću koja baš ne žive u skladu s primljenim krštenjem.”

“Ako uspiješ, ispovijedaj se svaki tjedan, čak i zbog lakih grijeha.”

Euharistija

“Euharistija je moja autocesta prema nebu.”

“Što se budemo češće pričešćivali, postajat ćemo sličniji Isusu. I okusit ćemo raj već na ovom svijetu. Bez Isusa ništa ne mogu učiniti.”

“Isuse, samo se smjesti! Kao da si u svojoj kući.” (Karlova molitvica nakon pričesti.)

“Mnogi ljudi, po mojemu mišljenju, uistinu ne razumiju do kraja vrijednost mise jer kada bi mogli pojmiti veliko blago koje nam je Gospodin dao, darivajući nam se kao hrana i piće u svetoj hostiji , svaki bi dan išli u crkvu, imali bi udjela u plodovima misne žrtve i odrekli bi se mnogih površnosti.”

“Tko se može više zauzimati za nas od Boga koji se daruje?”

“Budući da su svećenici Kristove otvorene ruke, moraju oduševljeno svjedočiti Gospodina. Oni sami moraju biti svijetli primjeri, a ne da napamet ponavljaju liturgijski obred ne unoseći se svim svojim srcem pa iz obreda ne plamsa njihova vjera u Boga.”

“Trebamo crpsti iz sama izvora ljubavi, iz euharistije. Isus će se po euharistiji nastaniti u nama i povećavajući tako našu sposobnost prodiranja u njegovo srce da bismo postajali osjetljiviji i spremniji krjeposno živjeti.”

“Kada stojiš na suncu, preplaneš. Ali kada staneš pred euharistijskog Isusa, postaješ svet.”

“Više volim ostati u Milanu jer u crkvama ionako postoje svetohraništa gdje mogu u svakom trenutku naći Isusa. Ne osjećam potrebu da se uputim u Jeruzalem. Imamo Jeruzalem pred kućom.”

“Ako dobro razmislimo, mi smo puno sretniji od onih što su s Isusom živjeli prije dvije tisuće godina jer uza se uvijek imamo stvarno i bitno prisutna Boga. Dovoljno je otići u najbližu crkvu. ‘Jeruzalem’ je u svakoj crkvi! Zašto očajavati? Bog je uvijek s nama i ne napušta nas nikad.”

“Mnogo je onih koji stoje u beskonačnim redovima da bi bili na kakvu koncertu ili nogometnoj utakmici, ali ne vidim da isti takvi redovi pune crkve kako bi posjetili Isusa u svetohraništu. A to bi nas trebalo tjerati na razmišljanje… Možda to ljudi još uvijek nisu ozbiljno shvatili!”

“Tijelo je Isusovo prisutno među nama kao što je bio i među svojim prijateljima za vrijeme svoga zemaljskog života. Kada bismo ozbiljno razmislili o toj činjenici, ne bismo ga ostavljali tako sama u svetohraništima dok nas on pun ljubavi čeka da nam pomogne i podrži nas na našem zemaljskom putu.”

“Ako dobro razmislim o tome, Isusova žrtva na križu zbila se prije dvije tisuće godina, ponavlja se na nekrvni način u svim misama koje se slave svakoga dana. I mi se, poput Ivana, možemo pridružiti toj istoj žrtvi na križu.”

“Bože, po Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu predajem ti sve svoje molbe i molim te da me uslišiš.”

“Kada se u Očenašu kaže ‘kruh naš svagdašnji daj nam danas’, Isus je mislio i na  ‘pričest našu svagdanju daj nam danas’.”

“Ideš ravno u raj ako se pričešćuješ svakoga dana.”

“Po pričesti postajem sličniji Isusu.”

“Pričest je predokus neba već na ovom svijetu.”

“Ako Isus uvijek ostaje s nama gdje god da postoji posvećena hostija, čemu hodočastiti u Jeruzalem da bismo posjećivali mjesta gdje je Isus živio prije dvije tisuće godina? Tako bi s istom pobožnošću trebalo posjećivati i svetohraništa.”

“Volim razgovarati s Isusom o svemu što proživim i čujem.”

“Mnogo je onih koji stoje u beskonačnim redovima da bi bili na kakvu koncertu ili nogometnoj utakmici, ali ne vidim da isti takvi redovi pune crkve kako bi posjetili Isusa u svetohraništu. A to bi nas trebalo tjerati na razmišljanje…”

“Asiz je mjesto gdje se osjećam najsretnijim.”

“Gospodin Isus utjelovio se odabirući za majku siromašnu djevojku od samo petnaest godina i siromašna stolara kao zakonskoga oca. Kad se rodio, doživio je samo odbijanje ljudi i onda mu je, na koncu, netko našao štalicu. Bog mu je za majku odabrao siromašnu petnaestogodišnjakinju i siromašna stolara: izabrao je siromaštvo, a ne raskoš. Meni je to nevjerojatno.”

“Kreposti se najviše stječu snažnim sakramentalnim životom.”

“Pričest je vrhunac ljubavi i po tom sakramentu Gospodin nas čini cjelovitim osobama, stvorenima na njegovu sliku i priliku.”

Marija

“Blažena Djevica Marija je jedina žena mojega života.”

“Krunica – to su najkraće ljestve do neba.”

“Tko nas može bolje od Djevice Marije poučiti da se što više zbližimo s trima osobama Presvetog Trojstva nego ona, Majka Isusa Krista – našeg Boga i našega Otkupitelja te zaručnica Duha Svetoga? Bog zacijelo nikad ništa neće odbiti stvorenju koje voli više od bilo kojega drugog bića.”

“Ljubav koju Majka Božja ima prema svima nama mene hrabri. Čuda koja je činila Djevica Marija u vrijeme svojih ukazanja zasigurno mogu uvelike pomoći da poraste vjera mnogih ljudi.”

Prema Vječnosti

“Asiz je mjesto gdje se osjećam najsretnijim.”

“Otkrij koliko prijatelja imam na nebu gdje dolaze mladi sveci, oni koji su stigli do cilja u rekordnom vremenu.” 

“Kritizirati Crvku znači kritizirati same sebe.”

“Pitam se zbog čega se danas gotovo nikada ne govori o paklu, a to je toliko jezivo i strašno da se bojim i same pomisli na to.”

“Nakon svete pričesti sveta je krunica najjače oružje u borbi protiv đavla.”

“Gospodin me je razbudio. Koliko li vjera treba da se ne prestrašiš izgledne teške bolesti!”

“Svi se rađaju kao originali, ali mnogi umiru kao kopije.”

“Bog je svakomu među nama napisao jedinstvenu i neponovljivu priču, ali nam je ostavio slobodu da napišemo kraj.”

“Umirem miran jer sam proživio svoj život, a da nisam potratio ni minute na ono što se Bogu ne sviđa.”

(Ove misli bl. Karla Acutisa preuzete su iz biografije bl. Karla: Umberto de Vanna:  Carlo Acutis, 15 anni di amicizia con Dio.  Elledici Torino, 2019.   –  Biografija postoji i u hrvatskom izdanju pod naslovom: Karlo Acutis, Cyber-svetac.)

Preuzeto s putksuncu.hr

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 12. LISTOPADA 2022.

MISNA ČITANJA – 12. LISTOPADA 2022.

Jao vama, farizeji; jao vama, zakonoznanci!

XXVIII. tjedan kroz godinu

Srijeda, 12. 10. 2022.Svagdan

ČITANJA:
Gal 5,18-25; Ps 1,1-4.6; Lk 11,42-46

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Maksimilijan, Makso, Velibor; Serafin

NAPOMENA:
▪Gdje se sv. Maksimilijan, biskup i mučenik, slavi kao svetkovina (naslov crkve, zaštitnik župe), misni obrazac i čitanja uzimaju se iz Vlastitoga misala Zagrebačke nadbiskupije, str. 209.

Prvo čitanje:

Gal 5, 18-25

Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tomu slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.

Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.

Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 1, 1-4.6

Pripjev:

Tko ide za tobom, Gospodine, imat će svjetlo života.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Evanđelje:

Lk 11, 42-46

Jao vama farizeji; jao i vama, zakonoznanci!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti. «

»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«

Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

PORUKA GENERALNOG TAJNIŠTVA SINODE U POVODU 60. OBLJETNICE OTVARANJA DRUGOG VATIKANSKOG SABORA

PORUKA GENERALNOG TAJNIŠTVA SINODE U POVODU 60. OBLJETNICE OTVARANJA DRUGOG VATIKANSKOG SABORA

Generalno tajništvo Sinode 2021.-2023. uputilo je Poruku u povodu 60. obljetnice otvaranja Drugog vatikanskog sabora (11. listopada 1962. – 11. listopada 2022.) koju donosimo u cijelosti – prenosi IKA.

Šezdeseta obljetnica otvaranja Drugog vatikanskog koncila trenutak je posebne milosti također za Sinodu, koja predstavlja plod tog ekumenskog zborovanja, zapravo jednu od njegovih „najdragocjenijih ostavština“ (Franjo, Apostolska konstitucija Episcopalis communio, 15. rujna 2018., 1). Synodus Episcoporum, naime, ustanovio je sveti Pavao VI. na početku četvrtog i posljednjeg razdoblja Koncila (15. rujna 1965.), odgovarajući na zahtjeve mnogih koncilskih otaca.

Svrha Sinode bila je i jest produžiti, u životu i poslanju Crkve, duh Drugoga vatikanskog koncila, te jačati u Božjem narodu živo usvajanje njegova učenja, sa sviješću da je Koncil predstavljao „veliku milost od koje je Crkva imala velike blagodati u 20. stoljeću“ (Ivan Pavao II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte, 6. siječnja 2001., 57). Ova zadaća daleko od toga da je dovršena, jer je usvajanje koncilskog učiteljstva stalan proces; u nekim aspektima još je uvijek u povojima.

Tijekom ovih desetljeća Sinoda se neprestano stavljala u službu Koncila, pridonoseći sa svoje strane obnovi lica Crkve, u sve dubljoj vjernosti Svetome pismu i živoj Predaji te u pozornom osluškivanju znakova vremena. Njegove skupštine – redovna opća, izvanredna opća i posebna – prožete su, svaka na svoj način, životvornom hranom koju pruža Koncil. S vremena na vrijeme na tim se skupštinama produbljivalo to isto učenje, otkrivalo njegov potencijal u susretu s novim scenarijima i jačalo inkulturaciju među narodima.

Sinodalni proces koji je trenutno u tijeku, posvećen „Sinodalnosti u životu i poslanju Crkve“, također je na tragu Koncila. Pojam “sinodalnosti” nalazi se u cijelom Koncilu, iako se ovaj izraz (koji je tek nedavno skovan) ne nalazi izričito u dokumentima ekumenske skupštine. Magna charta Sinode 2021.-2023. koncilsko je učenje o Crkvi, posebice njezinoj teologiji Božjeg naroda, koji je „u stanju dostojanstva i slobode djece Božje, u čijim srcima prebiva Duh Sveti kao u hramu“ (Lumen gentium 9).

Uostalom, tri pojma „zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“ koje je papa Franjo uvrstio u sam naslov sinodalnog hoda kao ključne riječi, izrazito su koncilske riječi. Crkva koju smo pozvani sanjati i graditi zajednica je žena i muškaraca okupljenih u zajedništvu jedne vjere, našeg zajedničkog krsta i iste euharistije, na sliku Boga Trojstva: žena i muškaraca koji zajedno, u raznolikosti primljenih službi i karizmi, aktivno sudjeluju u uspostavi Kraljevstva Božjega, s misionarskim poticajem da svima donose radosno svjedočanstvo Krista, jedinoga Spasitelja svijeta.

I prije nego što je Crkva započela ovaj sinodalni hod, Benedikt XVI. je već bio ustvrdio da je „sinodalna dimenzija konstitutivna za Crkvu: sastoji se od okupljanja svih narodâ i kulturâ kako bi postali jedno u Kristu i zajedno hodili, slijedeći njega koji je rekao: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14, 6)“ (Angelus, 5. listopada 2008.). Na sličan je način, obilježavajući 50. obljetnicu uspostave Sinode, papa Franjo ustvrdio da je put sinodalnosti „konstitutivna dimenzija Crkve“ i da je to „put koji Bog očekuje od Crkve trećeg tisućljeća“ (17. listopada 2015.).

Vatikan, 10. listopada 2022.

Godinu dana od otvaranja Sinodalnog procesa 2021.-2023.

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

UMIROVLJEN RIJEČKI NADBISKUP IVAN DEVČIĆ

UMIROVLJEN RIJEČKI NADBISKUP IVAN DEVČIĆ

Činom Papinog prihvaćanja odreknuća od službe riječkog nadbiskupa i metropolita zbog navršene kanonske dobi, od utorka 11. listopada, mons. Ivan Devčić postao je umirovljeni nadbiskup, a dosadašnji koadjutor mons. Mate Uzinić postao je riječki nadbiskup i metropolit, svečano je objavljeno u podne u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci.

Konferenciju za predstavnike medija vodio je generalni vikar Riječke nadbiskupije vlč. Mario Tomljanović. Uz novog riječkog nadbiskupa Matu Uzinića i umirovljenog nadbiskupa Ivana Devčića na konferenciji za medije bili su članovi Zbora savjetnika, kanonici, riječkog metropolitanskog Kaptola, svećenici, redovnice i redovnici, djelatnici i djelatnice Nadbiskupskog ordinarijata, bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa „Sv. Ivan Pavao II.“, kandidati i poglavari u Propedeutičkom sjemeništu i predstavnici ostalih nadbiskupijskih ustanova.

Nakon što je mons. Devčić predmolio Anđeosko pozdravljenje, vlč. Tomljanović pročitao je priopćenje Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj. Upućujući riječi zahvale nadbiskupu Devčiću, vlč. Tomljanović opisao ga je kao samozatajnog čovjeka, intelektualca i čovjeka vjere. „Bili ste uvijek samozatajan čovjek. Vrlina je to koju je danas teško pronaći. Niste bili onaj koji se gurao u prve redove, ali ste hrabro odgovorili na poziv Crkve da stanete u prvi red. Vaš intelektualni rad nije lako opisati, ali da ste bili bogat filozof to svatko, pa i onaj tko je jednom pročitao Vaš filozofski rad, može reći. Čovjek ste vjere, vjere koja se ne hvasta, već vjere koja ima volju za rast“, rekao je vlč. Tomljanović, zaključivši da je mons. Devčić učinio puno toga da osjeti mirne umirovljeničke dane.

Potom se okupljenima obratio umirovljeni nadbiskup Devčić.

Istaknuo je brojne aktivnosti koje je kao pastir obnašao. Među ostalim, kazao je da je za vrijeme njegove 22-godišnje biskupske službe uvijek imao na srcu brigu za najslabije i najpotrebitije. Tijekom njegovog upravljanja nadbiskupijom među ostalim su otvoreni hospicij za teško bolesne i umiruće „Marija Krucifiksa Kozulić“ i prihvatilište za beskućnike „Ruže svetoga Franje“.

„Mnogo se radilo i gradilo kroz ova dva desetljeća. Naravno, nisam to sve mogao činiti sam, nego uz Božju pomoć i pomoć svojih dobrih suradnika“, istaknuo je mons. Devčić.

„Kada bih navodio sva imena ustanova i osoba u kojima sam tijekom svoje biskupske službe nalazio vjerne i odane suradnike, bila bi to poduža lista. Zato svima od srca zahvaljujem. Neka im Gospodin stostruko uzvrati za svako dobro koje su učinili riječkoj Crkvi i meni osobno u ova dva desetljeća“, rekao je mons. Devčić.

Svome nasljedniku, mons. Mati Uziniću, poželio je puno Božjeg blagoslova i mudrosti u vršenju službe riječkoga nadbiskupa metropolita.

Preč. Tomljanović uputio je prigodnu riječ i riječkom nadbiskupu mons. Mati Uziniću. Zahvalio mu je za strpljenje te jednostavan i neposredan stil. „Hvala za upornost kojom želite našu riječku Crkvu i naš prezbiterij izvući iz slabosti, koje nas sprječavaju da dosljedno svjedočimo Evanđelje. Neka Vam dobri Gospodin udijeli: zdravlje tijela i duha, svetost, utjehu u kušnjama, ustrajnost u obavljanju pastirske brige, radost biti shvaćen i prihvaćen od prezbiterija i od Crkve spremne riskirati za Evanđelje. S naše strane, budite sigurni ne samo u potporu naše jednoglasne molitve, već i u aktivnu spremnost na suradnju prema izgradnji boljeg svijeta. Vidljivo je da u srcu imate poniznost i skromnost, magnu chartu duhovnosti koja pobjeđuje sve druge iskrivljenosti. Ni velika učenost, ni veliki projekti, pa ni ideje ne mogu nadići najveći projekt Crkve – postati ponizni i skromni. Molimo Vas, to i nas Vaše svećenike učite, i nemojte se umarati u tome biti nam primjer. Potrebni ste nam“, rekao je preč. Tomljanović mons. Uziniću.

Novi riječki nadbiskup Uzinić u svom je govoru istaknuo simboliku da se ovoga dana obilježava 60. obljetnica početka Drugog vatikanskog sabora, koji je Katoličku Crkvu otvorio ponajprije unutarcrkvenom dijalogu, a onda i dijalogu s drugim kršćanima, drugim religijama i osobito dijalogu sa suvremenim svijetom. U tome nadbiskup Uzinić pronalazi snažan poticaj da svoje poslanje riječkog nadbiskupa i metropolita nastavi vršiti u koncilskom duhu, duhu sinodalnosti i zajedništva sa svima. „Želim to činiti sa sviješću da sam samo jedan od vas, uzet od ljudi za ljude. I želim to činiti, da bi naša riječka Crkva u duhu iste one želje koju je sveti Ivan XXIII., dobri papa imao za cijelu Crkvu, a u skladu s nakanama Drugog vatikanskog sabora mogla nastaviti svjedočiti Očevu ljubav, i u njegovo ime i u ime njegovog jedinorođenog Sina Isusa Krista, snagom Duha Svetoga koji nam je darovan nastaviti svoje majčinsko poslanje, jer Crkva je majka u ljubavi, strpljivo sa suosjećanjem i dobrotom za sve nas koji činimo ovu našu Riječku Crkvu, kao i za sve one koji nas susreću i gledaju i u onome što vide žele prepoznati vjernu sliku Isusa Krista i autentično sredstvo njegovog spasenja za sve ljude i svu stvorenu stvarnost“, kazao je mons. Uzinić.

„Budući da moja služba uključuje i službu metropolita, koristim priliku da zahvalim svojim sufraganima za dosadašnju pomoć i suradnju, ali i da se preporučim njihovoj budućoj suradnji kako bismo zajednički mogli izgrađivati ovu našu pokrajinsku Crkvu“, rekao je novi riječki metropolit.

Obraćajući se svećenicima Riječke nadbiskupije, mons. Uzinić je poručio: „Želim s vama i uz vašu pomoć nastaviti koračati, trudeći se oko dobra ove Crkve i poslanja koje nam je zajedno u njoj povjereno. Molim vas nemojte se obazirati na glasove koji to pokušavaju dovesti u sumnju. Zajedno smo u istom poslanju. Pomozite mi da tako i ostane“.

Osobitu zahvalnost izrazio je prvim suradnicima, generalnom vikaru i trojici biskupskih vikara te Prezbiterskom vijeću koje je ovdje predstavljeno u Zboru savjetnika. „Hvala, i molim vas pomozite mi da nastavimo zajedno izgrađivati ovu partikularnu Crkvu. Ovaj poziv upućujem svim svećenicima, osobito onima koji su na različite načine uključeni u rad nadbiskupijskih ureda i povjerenstava te različitih nadbiskupijskih i metropolitanskih ustanova – na pameti mi je Teologija u Rijeci koja se nažalost zatvara, Metropolitanski pastoralni institut, bogoslovija i pripravnička godina. Hvala i svima vama koji ste kroz dekanatske, župničke i druge pastoralne službe uključeni u život naše riječke Crkve i njezino poslanje. Želim se osobito obratiti vama koji se pripremate da biste nam se pridružili. Želio bih vas pozvati da vam ova naša Riječka Crkva i poslanje u njoj doista bude prvi izbor da bismo onda zajednički i predano mogli nastaviti graditi i nadograđivati na svem onom što su učinili oni koji su nam prethodili“, istaknuo je mons. Uzinić.

Svoju zahvalnost, ali i molbu za nastavkom zajedničkog sudjelovanja u istom poslanju Riječke Crkve uputio je i posvećenim osobama. „Drage redovnice, redovnici, hvala vam što svoje karizme nastojite uklopiti u poslanje naše Riječke Crkve, omogućujući nam da živimo Božje kraljevstvo. Molim vas, nemojte odustati od nas“, potaknuo je mons. Uzinić.

„Naravno da se Crkva ne iscrpljuje u nama klericima. Zato bih se sa zahvalnošću, ali i sa željom da nastavimo naš zajednički sinodalni hod koji smo započeli, kojeg želimo unapređivati, želio obratiti svima vama, vjernicima laicima naše Riječke nadbiskupije. Vama koji ste na savjetodavan način predstavljeni u nadbiskupijskom pastoralnom vijeću i ekonomskom vijeću nadbiskupije, župnim pastoralnim i župnim ekonomskim vijećima, a na djelatan način i voditeljima raznih nadbiskupijskih ustanova, ureda i povjerenstava, vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, mežnarima i sakristanima. Osobiti pozdrav iz naše partikularne mjesne Crkve vama koji se nalazite u kućnim Crkvama, našim obiteljima. Pokušajmo učiniti sve da naše obitelji postanu više Crkve, ali da naša partikularna Crkva bude što više obitelj. Ovo sve činim s nadom da ćemo u duhu najnovijih papinskih dokumenata uspjeti formirati i pokrenuti u našoj crkvenoj stvarnosti i druge laičke službe: lektora, akolita i katehista koji će s nama klericima dijeliti odgovornost za ovu Crkvu i njeno poslanje“, poručio je laicima mons. Uzinić.

„Svojim mislima koje uključuju i zahvalnost za dosadašnju suradnju, ali i preporuku za budućnost, s iskrenom otvorenošću za dijalog i suradnju u duhu Drugog vatikanskog sabora, želim uputiti i pripadnicima drugih kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica na području Riječke nadbiskupije. Isto proširujem na sve predstavnike društveno-političke zajednice na svim razinama, kao i svih drugih znanstvenih, kulturnih, odgojno-obrazovnih, zdravstvenih i drugih institucija. Svoje misli upućujem i svim ljudima dobre volje u kojima rado prepoznajem svoju braću i sestre i svima želim biti ponajprije brat“, poručio je novi riječki nadbiskup.

Generalni vikar vlč. Tomljanović napomenuo da će se od 11. listopada 2022. u svim euharistijskim slavljima na području Riječke nadbiskupije u euharistijskoj molitvi uz ime pape pranje izgovarati ime biskupa Mate.

Najavio je i da će novi riječki nadbiskup, na spomendan svetog Karla Boromejskog – drugu obljetnicu imenovanja nadbiskupom koadjutorom, 4. studenoga 2022., u 18 sati u riječkoj prvostolnici Svetog Vida proslaviti simbolično preuzimanje službe riječkog nadbiskupa. Tom prilikom primit će biskupski štap iz ruku mons. Ivana Devčića.

Mons. Mate Uzinić je nasljeđivanjem službe riječkog nadbiskupa postao metropolit Riječke crkvene pokrajine koja obuhvaća tri sufraganske biskupije: Porečku i Pulsku, Krčku i Gospićko-senjsku. Stoga će od pape Franje zatražiti palij koji Sveti Otac novim metropolitima uručuje na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja 2023. na slavlju u bazilici sv. Petra.

Na kraju konferencije mons. Uzinić još se jednom obratio nazočnima. Posebno je zahvalio predstavnicima medija i istaknuo svoju raspoloživost za buduću suradnju. „U svakom slučaju, želimo biti medijski otvoreni, dapače, još i nadograđivati svoju medijsku prisutnost u onoj mjeri u kojoj je to moguće, a sve u želji da naše poslanje dođe i do onih do kojih bez vas ne bismo mogli doći“, poručio je.

Osobitu zahvalnost izrekao je Gospodinu i zamolio ga da ga ispuni Duhom Svetim da bi uvijek mogao spoznavati njegovu volju da bi se uvijek mogao potpuno stavljati na raspolaganje njegovoj volji, da bi u vršenju svoje službe mogao biti poput milosrdnog oca koji čeka i traži svoju izgubljenu djecu te se raduje kad ih pronađe.

Na kraju je nadbiskup zazvao Božji blagoslov na sve nazočne, na čitavu nadbiskupiju i sve ljude dobre volje.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Molitve

DESET NAČELA SVETOG PAPE IVANA XXIII. ZA SVAKI DAN

DESET NAČELA SVETOG PAPE IVANA XXIII. ZA SVAKI DAN

Deset temeljnih načela svetog Ivana XXIII. za svaki dan i za svakoga od nas.

Litanije odlučnosti:

1. načelo 

Samo danas trudit ću se doživjeti dan, ne želeći odjedanput riješiti problem svog života.

2. načelo 

Samo danas vodit ću najveću brigu (posvetit ću najviše pažnje) o svom nastupu. Nikoga ne ću kritizirati; štoviše, ne ću težiti za tim da druge ispravljam ili pak poboljšavam. Jedino sebe.

3. načelo 

Samo danas bit ću sretan u svijesti da sam stvoren za sreću. Ne samo za onaj nego i za ovaj svijet.

4. načelo

Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se okolnosti prilagode meni i mojim željama.

5. načelo 

Samo danas deset minuta svojega vremena posvetit ću dobroj lektiri. Kao što je hrana nužna za život tijela, tako je lektira nužna za život duše.

6. načelo 

Samo danas učinit ću dobro djelo. I ne ću to nikomu reći.

7. načelo

Samo danas učinit ću nešto što nemam volje učiniti. Ako se u svojim mislima budem osjećao povrijeđenim, brinut ću se da to nitko ne primijeti.

8. načelo 

Samo danas izradit ću određen raspored. Možda se tog rasporeda ne ću držati, ali sastavit ću ga. I čuvat ću se dvaju zala: velike žurbe i neodlučnosti.

9. načelo

Samo danas čvrsto ću vjerovati, sve ako bi okolnosti pokazivale suprotno, da se dobrostiva providnost Božja za mene brine, kao da na svijetu ne postoji nitko drugi.

10. načelo 

Samo danas ne ću  se bojati, nikako se ne ću bojati. Radovat ću se svemu što je lijepo i ne ću se bojati vjerovati u Dobrotu.

Nastavi čitati
By
In Molitve

MOLITVA DJETIĆU ISUSU U NARUČJU SVETOG ANTE

MOLITVA DJETIĆU ISUSU U NARUČJU SVETOG ANTE

Isuse Kriste, Sine Božji, koji si radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, rodio se od Djevice Marije, za nas se žrtvovao na križu, slavno uskrsnuo i na nebo opet uzašao da i nama u njemu pripraviš mjesto, ti si sâm obećao da ćeš s nama biti do svršetka svijeta.

Stvarno si s nama prisutan u euharistijskoj tajni. Crkvu svoju krijepiš i vodiš na putu prema vječnosti. Svoju prisutnost među nama objavio si na vidljiv način preko mnogih svetaca, posebno preko našeg svetog Ante, koji te je kao Djetića primao u svoje naručje i milo s tobom razgovarao.

Daj i nama milost da te živom vjerom primamo u svetoj pričesti, da te – osobito u ljubavi prema bližnjemu – neprestano osjećamo među nama i da s tobom budemo uvijek tako sjedinjeni da te jednom zaslužimo ugledati na nebesima i u tvojoj slavi uživati vječnu sreću sa svima svetima. Amen.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. PAPA IVAN XIII.

SVETAC DANA – SV. PAPA IVAN XIII.

Iako je malo ljudi imalo tako veliki utjecaj na 20. stoljeće kao papa Ivan XXIII., on je izbjegavao svjetla reflektora koliko god je to bilo moguće. Doista, jedan je pisac primijetio da se njegova “običnost” čini jednom od njegovih najistaknutijih osobina..

Prvorođeni sin zemljoradničke obitelji u Sotto il Monteu, blizu Bergama u sjevernoj Italiji, Angelo Giuseppe Roncalli uvijek je bio ponosan na svoje prizemne korijene. U biskupijskom sjemeništu u Bergamu stupio je u Franjevački svjetovni red.

Nakon ređenja 1904. fra. Roncalli se vratio u Rim na studije kanonskog prava. Ubrzo je djelovao kao biskupov tajnik, predavač crkvene povijesti u sjemeništu i kao izdavač biskupijskog lista.

Njegova služba kao nosač nosila u talijanskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata omogućila mu je da iz prve ruke upozna rat. Godine 1921. fr. Roncalli je u Italiji imenovan nacionalnim ravnateljem Društva za širenje vjere. Također je našao vremena predavati patristiku u sjemeništu u Vječnom gradu

Godine 1925. postaje papinski diplomat, služeći najprije u Bugarskoj, potom u Turskoj i konačno u Francuskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata dobro se upoznao s poglavarima pravoslavne crkve. Uz pomoć njemačkog veleposlanika u Turskoj, nadbiskup Roncalli pomogao je spasiti oko 24.000 Židova.

Imenovan kardinalom i postavljen za patrijarha Venecije 1953., konačno je postao rezidencijalni biskup. Mjesec dana prije nego što je ušao u 78. godinu, kardinal Roncalli izabran je za papu, uzevši ime Ivan po svom ocu i dvojici zaštitnika rimske katedrale, svetom Ivanu Lateranskom. Papa Ivan je svoj rad shvaćao vrlo ozbiljno, ali ne i sebe. Njegova duhovitost ubrzo je postala poslovična, a on se počeo sastajati s političkim i vjerskim vođama iz cijelog svijeta. Godine 1962. bio je duboko uključen u napore za rješavanje kubanske raketne krize.

Njegove najpoznatije enciklike bile su Majka i učiteljica (1961.) i Mir na zemlji (1963.). Papa Ivan XXIII. proširio je članstvo u Kardinalskom zboru i učinio ga internacionalnijim. U svom obraćanju na otvaranju Drugoga vatikanskog koncila kritizirao je “proroke propasti” koji “u ovim modernim vremenima ne vide ništa osim prevrtljivosti i propasti”. Papa Ivan XXIII. dao je ton Koncilu kada je rekao: “Crkva se uvijek suprotstavljala… zabludama. U današnje vrijeme, međutim, Kristova Zaručnica radije se služi lijekom milosrđa nego lijekom strogosti.”

Na samrtnoj postelji papa Ivan je rekao: “Nije da se evanđelje promijenilo; to je da smo ga počeli bolje razumijevati. Oni koji su živjeli koliko i ja… bili su u mogućnosti uspoređivati ​​različite kulture i tradicije i znati da je došao trenutak da razaznaju znakove vremena, da zgrabe priliku i da gledaju daleko naprijed.”

“Dobri papa Ivan” preminuo je 3. lipnja 1963. Sveti Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim 2000., a papa Franjo svetim 2014. godine.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 11. LISTOPADA 2022.

MISNA ČITANJA – 11. LISTOPADA 2022.

Dajte milostinju i gle – sve je čisto!

XXVIII. tjedan kroz godinu

Utorak, 11. 10. 2022.

ili: Sv. Ivan XXIII., papa

Svagdan

ČITANJA:
Gal 5,1-6; Ps 119,41.43-45.47-48; Lk 11,37-41

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Filip, Andronik, Mainard, Gaudencije, Radojko

Prvo čitanje:

Gal 5, 1-6

Ništa ne vrijedi obrezanje nego vjera ljubavlju djelotvorna.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!

Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje nego — vjera ljubavlju djelotvorna.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119, 41.43-45. 47-48

Pripjev:

Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.

Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene
i spasenje tvoje po tvom obećanju.

Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.

Tvoj ću Zakon čuvati
uvijek i dovijeka.

Hodit ću putem prostranim,
jer naredbe tvoje istražujem.

U zapovijedima tvojim moja je naslada,
jer ih ljubim.

Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke,
i o tvojim odredbama razmišljam.

Evanđelje:

Lk 11, 37-41

Dajte milostinju i gle — sve je čisto!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. FRANJO BORGIA

SVETAC DANA – SV. FRANJO BORGIA

Sveti Franjo Borgia bio je suprug i otac kraljevskog podrijetla, isusovački svećenik i generalni poglavar. Franjo je rođen u istočnoj Španjolskoj 1510. Rođen je u španjolskoj grani obitelji Borgia, čiji je otac bio 3. vojvoda od Gandije, a majka unuka kralja Ferdinanda V. od Aragona. Franjin pradjed po ocu bio je papa Aleksandar VI. Franju je školovao njegov ujak, nadbiskup Saragosse u Španjolskoj. Franjo je izrazio želju da postane redovnik, ali ga je obitelj poslala 1528. da služi na dvoru španjolskog kralja Karla V., s kojim je bio u srodstvu. Služio je s odlikom i bio je cijenjeni kraljev savjetnik.

Godine 1529. oženio je Portugalku plemićkog porijekla Eleanor de Castro. Zajedno su imali osmero djece, posljednje rođeno 1539. Franjo je doživio vjersko obraćenje ili buđenje 1539., a iste je godine imenovan potkraljem Katalonije. Dio svoje pozornosti usmjerio je prema skladanju i restauriranju liturgijske glazbe. Upoznao se sa [sv.] Petrom Faberom i Petrom od Alcantare, koji su obojica odigrali aktivnu ulogu u reformi Katoličke crkve u jeku uspona protestantizma. Ovi su ljudi pomogli Franji da raste u kreposti i posveti se smislenoj molitvi. Kad mu je otac umro 1543., postao je četvrti vojvoda od Gandije. Povukao se iz javnog života i s obitelji otišao živjeti u Gandiju.Eleanor je iznenada umrla 1546., ostavivši Franju s osmero djece.

Njegov dugogodišnji san da živi kao religiozan izbio je na površinu, stavljajući ga pred neke vrlo velike promjene. Odlučio se pridružiti Družbi Isusovoj koja je tek nastala prije desetak godina. Tijekom sljedećih nekoliko godina pobrinuo se za pravilnu skrb o svojoj mlađoj djeci. Otišao je u Rim, gdje se susreo s isusovcima, a potom se vratio u Španjolsku. Tamo se odrekao svojih titula i golemih posjeda, ostavivši ih svom najstarijem sinu Charlesu. Primljen je u isusovce i zaređen za svećenika krajem 1550. Pomogao je u osnivanju onoga što je bilo poznato kao Rimski kolegij, koji je kasnije postao Sveučilište Gregoriana, a propovijedao je i u Španjolskoj i Portugalu, privlačeći velika mnoštva. Unatoč njegovim željama da živi samoćom, isusovci su prepoznali njegove impresivne talente upravitelja, i smjestio ga tamo gdje je bio najpotrebniji. Otkrio je da ga papa Julije III namjerava imenovati kardinalom. Budući da su isusovci imali jedno od svojih temeljnih načela da nikada neće imati visoke crkvene dužnosti, Franjo se sastao sa [sv.] Ignacijem, utemeljiteljem isusovaca, o tom pitanju. Napravili su plan da Franjo potajno napusti Rim i vrati se u sjevernu Španjolsku, gdje bi mogao živjeti u osami. S vremenom je uvidio da njegove Bogom dane talente treba iskoristiti za izgradnju Crkve, te je 1554. prihvatio imenovanje isusovačkim povjerenikom za Španjolsku. Ondje je nadgledao uspostavu isusovačkog novicijata i dvanaest koledža. Godine 1556. imenovan je da nadgleda misije reda na Dalekom istoku i u Zapadnoj Indiji. Budući da su isusovci imali jedno od svojih temeljnih načela da nikada neće imati visoke crkvene dužnosti, Franjo se sastao sa [sv.] Ignacijem, utemeljiteljem isusovaca, o tom pitanju. Napravili su plan da Franjo potajno napusti Rim i vrati se u sjevernu Španjolsku, gdje bi mogao živjeti u osami. S vremenom je uvidio da njegove Bogom dane talente treba iskoristiti za izgradnju Crkve, te je 1554. prihvatio imenovanje isusovačkim povjerenikom za Španjolsku. Ondje je nadgledao uspostavu isusovačkog novicijata i dvanaest koledža. Godine 1556. imenovan je da nadgleda misije reda na Dalekom istoku i u Zapadnoj Indiji. Budući da su isusovci imali jedno od svojih temeljnih načela da nikada neće imati visoke crkvene dužnosti, Franjo se sastao sa [sv.] Ignacijem, utemeljiteljem isusovaca, o tom pitanju. Napravili su plan da Franjo potajno napusti Rim i vrati se u sjevernu Španjolsku, gdje bi mogao živjeti u osami. S vremenom je uvidio da njegove Bogom dane talente treba iskoristiti za izgradnju Crkve, te je 1554. prihvatio imenovanje isusovačkim povjerenikom za Španjolsku. Ondje je nadgledao uspostavu isusovačkog novicijata i dvanaest koledža. Godine 1556. imenovan je da nadgleda misije reda na Dalekom istoku i u Zapadnoj Indiji. gdje bi mogao živjeti u osami. S vremenom je uvidio da njegove Bogom dane talente treba iskoristiti za izgradnju Crkve, te je 1554. prihvatio imenovanje isusovačkim povjerenikom za Španjolsku. Ondje je nadgledao uspostavu isusovačkog novicijata i dvanaest koledža. Godine 1556. imenovan je da nadgleda misije reda na Dalekom istoku i u Zapadnoj Indiji. gdje bi mogao živjeti u osami. S vremenom je uvidio da njegove Bogom dane talente treba iskoristiti za izgradnju Crkve, te je 1554. prihvatio imenovanje isusovačkim povjerenikom za Španjolsku. Ondje je nadgledao uspostavu isusovačkog novicijata i dvanaest koledža. Godine 1556. imenovan je da nadgleda misije reda na Dalekom istoku i u Zapadnoj Indiji.

Godine 1565. umire [sv.] Ignacijev nasljednik i Franjo je izabran za generalnog poglavara Družbe Isusove. Rast koji je nadgledao tijekom svog mandata na ovoj ulozi bio je doista nevjerojatan. Odigrao je ključnu ulogu u suprotstavljanju usponu protestantizma reformama za ispravljanje zloporaba, pogrešaka i neznanja. Uspostavio je disciplinu u isusovačkoj formaciji i napisao vodiče, fino ugađajući pravila. Osnovao je isusovce u Poljskoj i ojačao ih u Francuskoj i Njemačkoj. Proširio je inozemne misije, uključujući Meksiko i Floridu. Godine 1571. poslao ga je papa [sv.] Pio V. na turneju po Španjolskoj, tijekom sukoba s Turcima koji su kulminirali bitkom kod Lepanta kasnije te godine. U Španjolskoj i Portugalu, Franjo je ponovno privukao veliko mnoštvo da ga slušaju kako propovijeda, ali se razbolio i oslabio tijekom ovog putovanja.

Uspjeh sv. Franje Borgie kao upravitelja bio je toliko impresivan da ga se često naziva drugim utemeljiteljem isusovačkog reda. Redu je dao vitalnost u vrijeme kada je Crkva u Europi bila u velikoj nevolji, a vjernici trpjeli. Kraljevi i pape poštovali su njegove mudre savjete. Misionarima na Dalekom istoku iu Americi napisao je brojna osobna pisma očinskog vodstva. Unatoč svojim brojnim talentima, volio je živjeti jednostavnim životom i nikada nije izgubio želju za molitvenom samoćom. Kao član često ozloglašene obitelji Borgia, mogao je živjeti ugodan i privilegiran život, ali je odlučio napustiti sve kako bi se neumorno posvetio širenju Kraljevstva Isusa Krista. Blaženim je proglašen 1624., a svetim 1670., a zaštitnik je Portugala i Gandie.

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It