Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. TEODOZIJE

Sveti Teodozije (Theodosius) iz Kapadocije ili Teodozije Veliki, monah i opat, osnivač cenobitskog (samostanskog) načina monaškog života, rodio se 423. u Mogarissosu ili Garissosu, selu u Kapadociji (Mala Azija, danas Turska). Sin Proherezija i Eulogije, potječe iz pobožne obitelji, a školovao se od ranog djetinjstva i postao lektor. Slijedeći Abrahamov primjer ostavio je dom u potrazi za Isusom Kristom. U Antiohiji je susreo svetog Šimuna Stilita koji je u Teodoziju prepoznao budućeg sveca i duhovnog predvodnika, blagoslovio ga i dao mu niz korisnih savjeta. Putovao je u Jeruzalem gdje je ostvario blisku suradnju s glasovitim opatom, svetim Longinom. Bio je neko vrijeme poglavar Crkve u Betlehemu. Živio je pokornički kao pustinjak u Judejskoj pustinji i nastanio se u jednoj spilji na vrhu brda. Prema predaji, u toj spilji su boravila i tri mudraca s istoka, na povratku iz Betlehema. Tamo ih je posjetio anđeo i naredio im da se vrate svojim kućama drugim putem. Teodozije je s vremenom uvidio prednost zajedničkog redovničkog života. Osnovao je 476. glasoviti samostan svetog Teodozija u Cathismusu (danas palestinsko naselje Al-Ubeidiya), 6 kilometara istočno od Betlehema. U tom samostanu boravilo je mnoštvo monaha različitih narodnosti i jezika (Grci, Armenci, Perzijanci, Arapi i drugi), a Teodozije je bio njihov poglavar. Svi su oni odlično surađivali i zajednički molili, a imali su i svoje vlastite crkve. Teodozije je uz samostan sagradio bolnicu i dom za stare i nemoćne. Bio je prijatelj i suradnik svetog Sabe.

Uživao je veliki ugled pa ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica u Palestini. Pripisuju mu se mnoga čuda i ozdravljenja pa stoga i jedan od zaštitnika bolesnika od raka. Borio se protiv krivovjerja, pored ostalog eutihijanizma i monofizitizma. Bizantski car Anastazije I, pristaša krivovjerja, pokušao je podmititi Teodozija velikom svotom novca, ako se prikloni njegovoj vjeri. Teodozije je razdijelio novac siromasima i nastavio s borbom protiv krivovjerja. Anastazije ga je 513. uklonio s položaja opata, ali ga je njegov nasljednik, car Justin I, ubrzo nakon Anastazijeve smrti (518) vratio na njegovo mjesto. Kad je ostario i teško obolio, posvetio se molitvama za svoju zajednicu. Preminuo je 529. u svojem samostanu u Cathismusu, u 106. godini života. Pokopan je u pećini u kojoj je živio kao pustinjak. To je mjesto postalo glasovito hodočasničko odredište, na kojem su se dogodila mnoga čuda.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 11. SIJEČNJA 2023.

Ozdravio je mnoge koje su mučile razne bolesti.

I. tjedan kroz godinu

Srijeda, 11. 01. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 2,14-18; Ps 105,1-4.6-9; Mk 1,29-39

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Honorat, Teodozije, Časlav, Neven

Prvo čitanje:

Heb 2, 14-18

Trebalo je da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso,

i sam on — Krist —

tako postade u tome sudionikom

da smrću obeskrijepi onoga

koji imaše moć smrti, to jest đavla,

pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —

kroza sav život bijahu podložni ropstvu.

Ta ne zauzima se dašto za anđele,

nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.

Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan,

da milosrdan bude

i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu

kako bi okajavao grijehe naroda.

Doista, u čemu je iskušan trpio,

može iskušavanima pomoći.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105, 1-4.6-9

Pripjev:

Gospodin se uvijek sjeća svojega Saveza.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:

Mk 1, 29-39

Ozdravio je mnoge koje su mučile razne bolesti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Preminula je sestra Ljubica Kovač

Redovnica Družbe Kćeri Božje Ljubavi s. Ljubica Bernardica Kovač preminula je u petak, 6. siječnja.

Sestra Ljubica Kovač rođena je 1939. u Posušju, Bosni i Hercegovini gdje je odrasla, a jedno je od 11-ero djece Petra, rođenog 1914., i Ruže, rođene 1918. Samostanu Družbe Kćeri Ljubavi Božje pridružila se 1956. godine.

Sestrino ljekovito bilje bilo je poznato diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Početkom 80-ih godina roditelji časne sestre Ljubice Kovač teško su oboljeli – majka od Parkinsonove bolesti, a otac od teške anemije te je o njima preuzela brigu. Kongregacija redovnika dopustila je da bude uz roditelje dok potreba traje.

Zahvaljujući njezinim čajnim mješavinama otac je živio još 12 godina, a majka još 15. Sestra Ljubica Kovač je 90-ih godina počela pripremati biljne pripravke u kući u Posušju i za druge ljude koji su tražili njezinu pomoć.

Bila je i suradnica u emisiji Hrvatskog katoličkog radija “Volim zeleno – ljekovito i začinsko bilje” od travnja do srpnja 2022. godine.

Informacije o pogrebu bit će naknadno objavljene.

Blagoslov vode i soli

Blagoslovom se obraćamo Bogu gospodaru i izvoru svakog blagoslova.

Svaki blagoslov čovjeka ili stvari ponajprije je zahvalno slavljenje Boga. To nas podsjeća da su ljudi i stvari već stvaranjem i otkupljenjem blagoslovljeni. Stoga slavimo Boga. Iz toga proizlazi i molitva/prošnja da nas Bog i u buduće prati svojom dobrotom, svojom blagonaklonošću i spasenjem, da nam i nadalje daje svoj blagoslov. Isusovom smrću i uskrsnućem već je pobijeđeno zlo u svijetu, stoga ne treba nad stvarima moliti egzorcizam, otimati ih zlu, jer “sve što je Bog stvorio je dobro” (1 Tim 4,4, usp. Post 1,31). Ni na stvarima se ništa ne mijenja. Blagoslovom postaje jasno da materijalna s/tvar stoji u odnosu s Bogom, njegovim spasenjskim djelovanjem. Ako se čovjeka blagoslivlje znači da mu je Bog uvijek blizu svojom dobrotom, te da mu Isus donosi spasenje. Tako može čitav čovjekov život i stvarnost u kojoj živi postati znak Božjega spasenja.

Blagoslov vode na Bogojavljenje

Dobri Bog je na današnji dan, po zvijezdi prethodnici, objavio svim narodima rođenje Spasitelja. Mi smo ga upoznali svjetlom vjere na dan našega krštenja. Zato u predvečerje svetkovine Bogojavljenja obavljamo obred Vodokršća; u crkvi Čudotvorne Gospe od Zddravlja u Splitu na Dobromu, na početku večernje mise u 19 sati.

Dok zbor pjeva ulaznu pjesmu, svećenik s poslužiteljima prilazi do vode.

– U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

– Amen.

– Bog koji nas je u Kristu preporodio iz vode i Duha Svetoga, neka bude sa svima vama.

– I s duhom tvojim.

Isus Krist, Mlado sunce s visine, obasjava ljude i sve stvoreno. On je sišao u vode Jordana i posvetio ih da po njima obnavlja ljude na svoju sliku. A krsni se blagoslov s čovjeka prelijeva i na stvari kojima se služi i u kojima boravi. Zato se o Bogojavljenju blagoslivlje voda da se njome škrope prije svega ljudi na spomen svoga krštenja, da čovjek postane svjestan svog preporoda na sliku Kristovu. No, tom se vodom škrope i stanovi i radionice, polja i druge stvari, da se pokaže kako je Krist cijeli svemir otkupio i uzdigao i da će se svi stvorovi zajedno s čovjekom osloboditi ropstva raspadljivosti i sudjelovati u slavi sinova Božjih. Iz toga slijedi i obaveza čovjeka da se u svom odnosu prema stvorenim stvarima ravna po načelima kraljevstva Božjega, da se s njima služi na slavu Božju i dobro svih ljudi. Stoga, kršćanska braćo i sestre, smjerno zamolimo Gospodina, Boga našega, da blagoslovi ovu vodu što smo je pripremili na dan svetkovine Bogojavljenja.

Prije blagoslovne molitve, zbor predmoli Pohvale Svih svetih.

Nakon Pohvala Svih svetih, svećenik moli blagoslovnu molitvu.

Blagoslov soli

Smjerno te molimo, svemogući Bože, dostoj se blagosloviti + ovu sol. Po proroku si Elizeju zapovjedio da se uspe u vodu te ozdravi voda od neplodnosti. Gdje god se bude škropilo ovom vodom sa solju pomiješanom, odbij, Gospodine, od nas svaki nalet neprijateljev i trajno nas čuvaj prisutnošću svoga Svetoga Duha. Po Kristu Gospodinu našemu.

– Amen.

Svećenik uspe sol u vodu, a pri tom ništa ne govori.

Blagoslov vode

Svemogući vječni Bože! Vodu, izvor života i počelo tjelesne čistoće odredio si da čisti kršćanske duše i daje nam dar vječnoga života. Blagoslovi, Gospodine, + ovu vodu kojom se danas, na dan Bogojavljenja, želimo poškropiti i ponijeti svojim obiteljima. Obnovi u nama živi izvor svoje milosti i njom nas obrani od svakoga zla duše i tijela, da tebi čista srca služimo i primimo tvoje spasenje. Po Kristu Gospodinu našemu.

– Amen.

Svećenik najprije poškropi sebe, a zatim nazočne vjernike, dok zbor pjeva prikladnu pjesmu:

– Neka nam ova voda bude spomen Kristova i našega krštenja, i novog života po zakonu kraljevstva Božjega.

– Amen

Kad je kroz crkvu sve poškropio, svećenik s poslužiteljima dolazi do ambona i zapjeva himan: Slava Bogu na visini.

Svečani blagoslov na Bogojavljenje

Bog vas je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo; on neka na vas izlije svoj blagoslovi učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi. Amen.

Vi ste pouzdano pošli za Kristom, za svjetlom u tami; neka Gospodin i vas učinisvjetlom svojoj braći. Amen.

Poput svetih mudraca, što pođoše za zvijezdom, našli i vi na svršetku svog životnog puta Svjetlo od svjetla – Krista Gospodina! Amen.

Blagdan je Sveta Tri Kralja ili Bogojavljenje

Danas radosna srca slavimo još jednu svetkovinu božićnog vremena. Bogojavljenje ili Tri kralja (također Epifanija i Teofanija), objava Kristova božanstva, jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana (javlja se u II. stoljeću). Zapadna liturgija spominje ukazanje zvijezde i poklonstvo mudraca s Istoka, zatim Isusovo krštenje u Jordanu i čudo u Kani Galilejskoj. Svi ovi biblijski motivi inspirirali su kršćansku ikonografiju i književnost. Srednjovjekovna predaja nazvala je mudrace kraljevima i navela njihova imena (Baltazar, Gašpar, Melkior), pa se i sam blagdan među pukom zove Tri kralja. Poklonstvo trojice mudraca ili trojice „maga“ osobito lijepo opisano je u evanđelju po Mateju (2,1-12). Došli su “s istoka” u Jeruzalem da se poklone Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im je Bog zapovijedio da se ne vraćaju Herodu i da se drugim putem vrate u svoje zemlje. Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja. Obično ih prikazuju kao predstavnike različitih ljudskih rasa. Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu. Na njihovo štovanje kao „kraljeva“ utjecao je tekst proroka Izaije: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3).

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Kasnije su prenesene u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje se čuvaju i danas. To je svetište postalo središtem hodočašća svih europskih naroda pa i pobožnih hrvatskih putnika namjernika. Tako se i blagdan Bogojavljenja u vjerničkoj duši potpuno poistovjetio sa štovanjem uspomene na tri kralja. Sveta tri kralja zazivaju kod grmljavine, a zaštitnici su hodočasnika, putnika, oboljelih od epilepsije, krznara, motorista, proizvođača igraćih karata, pilara i trgovačkih putnika. Svetim trima kraljevima posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Lomnica kod Velike Gorice, Kraljev Vrh kod Jakovlja, Komin kod Svetog Ivana Zeline, Roženica kod Pokupskog, Vrbovec-groblje, Gorjani, Stara Plošćica kod Ivanske, Velika Erpenja kod Velikog Trgovišća, Tkalci kod Krapine, Gola, Svibovec kod Varaždinskih Toplica, Karlovac-Banija, Dubravci kod Netretića). Bogojavljenjem i nedjeljom nakon njega, kada slavimo Krštenje Gospodinovo, završava vjerničkom srcu dragi božićni ciklus pa se ponavljaju božićni narodni običaji. U hrvatskim krajevima selima obilaze i „zvjezdari“, dječaci maskirani kao tri kralja. Čestitamo imendan svim Baltazarima (Boltama), Gašparima i Melkiorima (Milanima)!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 6. SIJEČNJA 2023.

Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

Božićno vrijeme

Petak, 6. 01. 2023.

BOGOJAVLJENJE

Svetkovina

ČITANJA:
Iz 60,1-6; Ps 72,1-2.7-8.10-13; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Gašpar, Melkior, Baltazar, Gajo, Milan

NAPOMENA:
▪ U misi nakon evanđelja mogu se, prema drevnom običaju, navijestiti nadnevci pomičnih svetkovina kroz tekuću liturgijsku godinu. ▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan; neradni dan.

Prvo čitanje:

Iz 60, 1-6

Slava Gospodnja sviće nad tobom.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 72, 1-2.7-8.10-13

Pripjev:

Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje:

Ef 3, 2-3a.5-6

Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 2, 1-12

Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

’A ti, Betleheme,zemljo Judina!

Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim

jer iz tebe će izaći vladalac

koji će pāsti narod moj – Izraela!’«

Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«

Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Riječ Gospodnja

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

UZ ODLAZAK VELIKANA – ZBOGOM, NAŠ DOBRI PAPA!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Danas je povijesni nadnevak. Dan ukopa pape Benedikta XVI.  – Josepha Alojzija Ratzingera kako je imenovan na krštenju na Veliku subotu  g. 1927. Kršten je s tek blagoslovljenom uskrsnom vodom, opran u svježoj vodi i kupelji krštenja. Toga je bio svjestan cijeloga života. Velika subota –  na razmeđu Velikoga petka i križa te Uskrsnuća Gospodinova. Vjerujemo da je sada s Gospodinom u vječnosti za koga je cijeli život živio i koga je silno ljubio te nam ostavio neprocjenjivo blago.

Osam je godina bio papa, na Petrovoj stolici, ali je više od šezdeset godina bio aktivan u Kristovoj Crkvi te slobodno možemo reći pisao povijest Crkve svojom osobom, postupcima, djelima, svojom profesorskom karijerom, zatim kao nadbiskup te pročelnik Zbora za nauk vjere, najvažnijeg rimskog dikasterija koji se brine o čistoći Kristova nauka u turbulentnim vremenima. Bio je desna ruka pape Ivana Pavla II. Papa je znao kakvu vrijednost ima u toj osobi i stoga ga je držao na toj poziciji pune 23 godine, sve do svoje smrti. Tri puta je tražio da ga liši se službe, ali je sveti Papa znao što je u njemu i zato ga nije puštao. Htio je Ratzinger poći u samostan i ondje pisati teologiju, dogmatiku, napisati svoje životno djelo, ali mu Gospodin to nije dopustio. Predvodio je Misu za pokojnoga papu, a prije ulaska u konklave održao je kardinalima slovo koje je vjerojatno u svima probudilo uvjerenje: To je novi Papa. Tako je i bilo.

Biran za papu kao najstariji u povijesti Crkve, znao je da su mu krhke sile, nikada nije bio atletski građen, kao primjerice slavenski papa Ivan Pavao II., koji je bio i športaš, i skijaš. Ovaj je bio glazbena duša, nazvan je “Mozart u teologiji”, ostavio je iza sebe kao J. Ratzinger golem opus, golemo djelo, s kojim se može malo tko mjeriti. Najčitaniji teolog u 20. stoljeću, najprevođeniji teolog. A pogotovo je kao Papa svojim katehezama, audijencijama, svojim tumačenjima Svetoga pisma utisnuo neizbrisiv biljeg te podjenuo koordinate za buduće pape. Ono se govorilo, u Rim se ide da se VIDI   Ivana Pavla II., da ga se doživi u njegovoj snazi, dok se za Benedikta govorilo, ide se u Rim da SE ČUJE, DA GA SE SLUŠA. A svjedoci s njegovih predavanja – najprije u Bonnu, a onda i u drugim sveučilištima – govore kako bijahu tijesne dvorane u kojima je predavao. Znalo je biti i više od pet stotina slušatelja njegovih predavanja. A govorio je tihim glasom, krajnje suvislo. I jedna zanimljivost. Njegova mu je sestra Marija bila cijeloga života kućna pomoćnica i tajnica. Uvijek bi prije predavanja znao uvečer njoj održati predavanje koje je namjeravao sutra držati studentima. I pitao je – je li ga ona razumjela. Ako ga je razumjela ona, obična kućanica, onda je bio siguran da će ga shvatiti i njegovi slušatelji.

Pisao je predivno o Isusu Kristu. Od samoga početka. Napose će unići u povijest teologije njegove euharistijske meditacije i promišljanja o Euharistiji. I uvijek je tražio da ono što se događa u utjelovljenju, u silasku Sina Božjega u Isusu Kristu na ovu zemlju, dakle, ta vertikalna, okomita crta preraste u vjernicima u horizontalnu, vodoravnu. Da se euharistija pretoči u životno slavlje, konkretni vjernički život. Samo tako ima euharistija svoj smisao. Bavio se dogmatikom, temeljnom teologijom – fundamentalkom – ali je u biti izvorište njegove teologije bila liturgija pa je stoga i htio za publiciranja svojih sabranih djela kao prvo djelo imati upravo njegove svoje spise o liturgiji, o bogoštovlju, bogoslužju. Kako štovati, kako služiti Gospodinu. Ne više u jeruzalemskom Hramu nego u Isusu! Zahvalni smo za ovu osobu koja je skoro cijelo jedno stoljeće proživjela – i živjela krajnje otvorenih očiju, od mnogih neshvaćen, neprihvaćen. Ali to je sudbina svih koji Isusa slijede. Kao i Isus  – i Benedikt je bio ZNAK OSPORAVANI. Na nama je moliti za njega, ali se i moliti njemu za Crkvu da ostane na njegovu putu.

Preuzeto s miportal.hr

Papa Franjo: Benedikte, neka tvoja radost bude potpuna

Na sprovodu Pape emeritusa, koji je predvodio papa Franjo, mnoštvo ljudi ispunilo je Trg svetoga Petra. Jednostavan obred u molitvenom ozračju, uz odmjereni pljesak pri dolasku lijesa u procesiji, na koji je stavljeno otvoreno Evanđelje. Evanđelje koje je, kako je Papa rekao u propovijedi, Ratzinger svjedočio tijekom života. „Povjerimo našega brata u Očeve ruke“

Kao crkvena zajednica, (…) želimo povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka te milosrdne ruke nađu gdje u njegovoj svjetiljci gori ulje evanđelja koje je širio i svjedočio tijekom svoga života

Rekao je to papa Franjo danas tijekom pogrebnih obreda na Trgu svetoga Petra, na koji je u 8 sati i 45 minuta, u procesiji donesen lijes s tijelom Pape emeritusa. Slika drvenoga lijesa na kojemu je položena Riječ Božja odmah podsjeća na sprovod Ivana Pavla II., koji je predvodio upravo, tada kardinal, Joseph Ratzinger.

Osobni tajnik Pape emeritusa mons. Georg  Gänswein i mons. Ravelli
Osobni tajnik Pape emeritusa mons. Georg Gänswein i mons. Ravelli

Papina propovijed

Na sprovodnoj je misi koncelebriralo oko 130 kardinala, 400 biskupa i gotovo 3700 svećenika. Propovijed je papa Franjo započeo posljednjim Isusovim riječima na križu: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, te se usredotočio na Kristov lik, upravo kao što je cijeli život Josepha Ratzingera bio usredotočen na Krista sve do posljednjih dana.

Pastir koji voli stado

»Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To su ruke opraštanja i suosjećanja, ozdravljenja i milosrđa, ruke pomazanja i blagoslova – rekao je Papa. To su i probodene ruke koje se pružaju i nikada se ne prestaju pružati, kako bismo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i da vjerujemo u nju. Sveti je Otac govorio o zahvalnoj predanosti služenju Gospodinu i njegovu narodu, koje proizlazi iz prihvaćanja potpuno besplatnoga dara, te o molitvenoj predanosti koja se oblikuje i tiho pročišćava između kušnji i proturječja s kojima se pastir mora suočiti te povjerljivoga poziva da pase svoje stado.

Poput Učitelja, nosi na svojim plećima teret posredovanja i napor pomazanja svog naroda, osobito u situacijama kad se dobro mora boriti da prevlada i kad je dostojanstvo naše braće i sestara ugroženo.

Polaganje Evanđelja na lijes Pape emeritusa
Polaganje Evanđelja na lijes Pape emeritusa

Bolan, ali postojan mir

Gospodin daruje duh krotkosti koji je kadar razumjeti, prihvatiti, nadati se i staviti sve na kocku, bez obzira na nerazumijevanja koja bi to moglo pobuditi – napomenuo je papa Franjo. Pâsti znači ljubiti, a ljubiti znači također biti spreman trpjeti. To je predanost podržana utjehom Duha, plodno svjedočenje onih koji, poput Marije, ostaju na mnogo načina podno križa, u onom bolnom, ali postojanom miru koji niti napada niti porobljuje.

Papa Franjo tijekom sprovodne mise
Papa Franjo tijekom sprovodne mise

Svjedok evanđelja

Čvrsto vezani uz posljednje Gospodinove riječi i uz svjedočanstvo koje je obilježilo njegov život, i mi, kao crkvena zajednica, želimo slijediti njegove stope i povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka te milosrdne ruke nađu gdje u njegovoj svjetiljci gori ulje evanđelja koje je širio i svjedočio tijekom svoga života – rekao je Sveti Otac. Potom je citirao Grgura Velikoga koji je na kraju Pastoralnog pravila, pozvao i potaknuo jednog prijatelja da mu pruži to duhovno društvo: „Usred oluja moga života tješi me pouzdanje da ćeš me ti, snagom svojih molitava, održati na površini i da ćeš mi, ako me teret mojih grijeha obori i ponizi, pomoći svojim zaslugama da se pridignem“.

To je svijest pastira da ne može sam nositi ono što, zapravo, sam nikada ne bi mogao podnijeti, te se, stoga, zna preporučiti molitvi i brizi narodu koji mu je povjeren

Papa Franjo: Zahvalni smo za njegovu mudrost i predanost
Papa Franjo: Zahvalni smo za njegovu mudrost i predanost

„Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju“

Vjerni Božji narod je taj koji, sabran, prati i povjerava život onoga koji je bio njegov pastir. Poput žena na grobu o kojima čitamo u Evanđelju, ovdje smo s mirisom zahvalnosti i pomašću nade da mu, još jednom, iskažemo ljubav koja ne prestaje; želimo to učiniti s istim pomazanjem, mudrošću, tankoćutnošću i predanošću koje je on obilno razdavao godinama – rekao je papa Franjo te dodao – Želimo zajedno reći: “Oče, u tvoje ruke predajemo duh njegov”.

Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju, neka tvoja radost bude potpuna kad konačno i zauvijek čuješ njegov glas!

Papa Franjo sabran u molitvi nad lijesom Pape emeritusa
Papa Franjo sabran u molitvi nad lijesom Pape emeritusa

Preuzeto s vaticannews.va

Pin It