PAPA MOLIO ZA ŽRTVE POTRESA NA JAVI I MIR U SVIJETU
Na kraju opće audijencije papa Franjo je molio za žrtve potresa na Javi, jednom od četiri glavna otoka u Indoneziji. Također je molio za mir u svijetu, posebice u ratom razorenoj Ukrajini, te napomenuo kako Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru može promicati slogu i bratstvo među ljudima i narodima. Prisjetio se i novoproglašenog blaženika Giuseppea Ambrosolija te Svjetskog dana ribarstva
Na kraju opće audijencije u srijedu, 23. studenog, papa Franjo svoje je misli i molitve uputio ljudima diljem svijeta.
Molitva za žrtve potresa u Javi
Sveti Otac nakon opće audijencije izrazio je svoju blizinu u molitvi sa stanovništvom indonezijskog otoka Jave koji je ovog tjedna pogodio snažan potres te izazvao više od stotinu mrtvih i mnogo ozlijeđenih. Izrazio je svoju blizinu tom dragom stanovništvu i rekao da se moli za mrtve i ozlijeđene. Procjenjuje se,osim toga, da je, zbog posljedica razaranja, 13 tisuća ljudi raseljeno.
Svjetsko prvenstvo u Kataru
Sveti je Otac zatim govorio o Svjetskom nogometnom prvenstvu koje se održava u Kataru, te uputio pozdrave sportašima, navijačima i gledateljima koji prate svjetsko nogometno prvenstvo diljem svijeta. Neka taj važan događaj bude prilika za susret i slogu, njegovanje bratstva i mira među narodima, istaknuo je papa Franjo.
Mir u Ukrajini i svijetu
Papa je, osim toga, potaknuo sve vjernike da mole za mir u svijetu i prestanak svih sukoba. Posebno je spomenuo strašne patnje dragog i mučeničkog ukrajinskog naroda. Spomenuo se zatim i obljetnice strašnog genocida Holodomora, poznatoga i kao Gladomor; smrti velikog broja ljudi izazvane glađu u sovjetskoj Ukrajini, sjevernom Kavkazu te području oko donjeg toka rijeke Volge između 1932. i 1933. godine. Spomen na žrtve Holodomora obilježava se u Ukrajini i širom svijeta svake godine, četvrte subote u studenom. Sveti Otac je potaknuo da se svi pomolimo za žrtve tog genocida i molimo za sve Ukrajince, djecu, žene i starije osobe, koji danas trpe mučeništvo agresije.
Blaženi Giuseppe Ambrosoli
Papa se s radošću prisjetio beatifikacije, prošle nedjelje u Kalongu u Ugandi, oca Giuseppea Ambrosolija, misionara kombonijanca, svećenika i liječnika, podrijetlom iz biskupije Como u Italiji. Blaženi Giuseppe Ambrosoli umro je u Ugandi 1987. godine. Svoj je život posvetio bolesnicima u kojima je vidio Kristovo lice, rekao je Papa te izrazio želju da njegovo izvanredno svjedočanstvo pomogne svakome od nas biti dostojni Crkve u pokretu.
Svjetski dan ribarstva
Na kraju, Papa je također spomenuo Svjetski dan ribarstva koji se obilježio u ponedjeljak, 21. studenog. Cilj je tog dana promicanje održivosti ribarstva i akvakulture kroz poštovanje prava ljudi koji love ribu i svojim radom doprinose sigurnosti hrane, prehrane i smanjenju siromaštva u svijetu.
PAPA FRANJO: UTJEHA JE VELIKI DAR ZA DUHOVNI ŽIVOT
Na devetoj općoj audijenciji posvećenoj razlučivanju, Papa je objasnio da utjeha, „svjetlost duše“, omogućuje prisnost s Bogom, pruža mir i nadu te pomaže vidjeti Oca i u boli; ali, valja ju razlikovati od lažne utjehe koja dovodi do povlačenja u sebe
Duhovna utjeha, svjetlost duše, omogućuje nam vidjeti Božju prisutnost u svemu, čak i u boli i u najtežim situacijama, kako nas uči „savršena radost“ svetoga Franje; ona omogućuje prisnost s Bogom, daje mir i nadu, ali i za nju je potrebno razlučivanje, kako bismo ju razlikovali od lažnih utjeha koje nas vode do povlačenja u sebe i do toga da Gospodina svodimo na predmet za našu uporabu i potrošnju. Istaknuo je to papa Franjo u devetoj katehezi održanoj na općoj audijenciji o duhovnom razlučivanju, posvećenoj utjesi, važnom elementu koji, međutim, ne treba uzimati zdravo za gotovo, jer može dovesti do nesporazuma.
Utjeha je iskustvo unutarnje radosti, koje omogućuje vidjeti Božju prisutnost u svemu; ona jača vjeru i nadu, kao i sposobnost za činjenje dobra. Osoba koja doživljava utjehu ne predaje se pred teškoćama, jer doživljava mir koji je jači od kušnje.
Utješena osoba osjeća se obavijena Božjom prisutnošću
Riječ je, dakle, o velikom daru za duhovni život i za život u cjelini – dodao je Papa. Intiman pokret duše koji dotiče našu dubinu i– nastavio je Sveti Otac citirajući svetoga Ignacija Loyolskoga – nije napadna, nego blaga, tankoćutna, poput kapi vode na spužvi (vidi sv. Ignacije L., Duhovne vježbe, 335). Utješena se osoba osjeća obavijena Božjom prisutnošću, koja poštuje našu slobodu. Međutim, to nije prolazna euforija; naprotiv, kao što smo vidjeli, čak i bol – primjerice, zbog vlastitih grijeha – može postati razlog utjehe.
Papa tijekom opće audijencije
Utjeha svetaca, od Augustina do Edith Stein
Papa je potom podsjetio na iskustvo svetoga Augustina, kada sa svojom majkom Monikom razgovara o ljepoti vječnog života, te na savršenu radost svetoga Franje, koja je, štoviše, povezana s vrlo teškim situacijama koje valja podnijeti, kao i na brojne svetce i svetice svece koji su bili u stanju činiti velike stvari, ne zato što su se smatrali dobrima i sposobnima, nego zato što su bili osvojeni umirujućom milinom Božje ljubavi. To je mir koji je u sebi primjećivao sveti Ignacije kada je čitao živote svetaca; to znači biti u miru s Bogom. To je mir koji je Edith Stein osjećala nakon obraćenja – rekao je Papa.
Utjeha se ne može „pilotirati“ ni programirati
Utjeha se odnosi prije svega na nadu; okrenuta je budućnosti, potiče nas na hod, omogućuje nam da poduzmemo inicijative koje smo do tog trenutka uvijek odgađali. Riječ je o miru koji ne potiče da ostanemo sjediti i uživati u njemu – istaknuo je rimski biskup – nego nam daje mir, privlači nas prema Gospodinu i potiče na hod kako bismo činili dobro.
U vrijeme utjehe, kada smo utješeni, osjećamo želju da činimo dobro, uvijek. Naprotiv, kada dođe trenutak duhovne pustoši, želimo se povući u sebe i ništa ne činiti… Utjeha te gura naprijed, u služenje drugima, društvu, ljudima. Duhovna se utjeha ne može „pilotirati“, ne može se programirati po volji; ona je dar Duha Svetoga; omogućuje bliskost s Bogom, kao da poništava udaljenosti.
Bliskost s Bogom svete Terezije od Djeteta Isusa
Papa Franjo je pritom spomenuo svetu Tereziju od Djeteta Isusa kada je, posjećujući baziliku Santa Croce in Gerusalemme u Rimu, u dobi od četrnaest godina, pokušala dotaknuti čavao koji se tamo štuje, jedan od onih kojima je Isus bio razapet. Terezija tu svoju smjelost osjeća kao zanos ljubavi i povjerenja. Poslije je napisala: „Bila sam stvarno previše odvažna. Ali, Gospodin vidi dubinu srca, On zna da je moja nakana bila čista. […] Ponašala sam se prema njemu kao djevojčica koja misli da joj je sve dopušteno i Očevo blago smatra svojim.
Na taj nam način – dodao je Papa – daje divan opis duhovne utjehe.
Pojavljuje se osjećaj nježnosti prema Bogu koji nas čini odvažnima u želji da sudjelujemo u samom njegovom životu, da činimo ono što je njemu drago, jer osjećamo bliskost s njim, osjećamo da je njegov dom naš dom, osjećamo se prihvaćeni, voljeni, okrijepljeni.
Papa Franjo govori na općoj audijenciji
Utjeha nas čini odvažnima
S tom se utjehom ne posustaje pred teškoćama – dodao je Sveti Otac. Istom će odvažnošću Terezija tražiti od Pape dopuštenje da uđe u karmel, iako je bila premlada, i njezinoj će se molbi udovoljiti. To znači da nas utjeha čini odvažnima; kada smo u vremenu tame, pustoši, te pomislimo: ‘Nisam sposoban to učiniti’ … Pustoš te obeshrabri. Sve se čini mračnim. Naprotiv, u trenutcima utjehe idemo naprijed; osjećamo Božju snagu i idemo naprijed. Tako te utjeha potiče da ideš naprijed i činiš stvari koje u vrijeme pustoši ne bi mogao učiniti, potiče te da učiniš prvi korak – objasnio je papa Franjo.
Čuvajte se lažne utjehe
Ali, opasnost su lažne utjehe – dodao je. Nešto slično onomu što se događa u ljudskoj proizvodnji: ima originala i imitacija.
Ako je autentična, utjeha je kao kap na spužvi, blaga i intimna, njezine su imitacije glasnije i blještavije, kratkotrajna vatra, bez postojanosti, vode do okretanja sebi i nebrige za druge. Lažna utjeha na kraju nas ostavlja praznima, daleko od središta našeg postojanja. Kada se osjećamo sretni, u miru, sposobni smo učiniti sve. Ali, nemojte taj mir miješati s prolaznim entuzijazmom, jer entuzijazam danas postoji, a onda padne i nestane ga.
Pogrešno je tražiti Božju utjehu, a ne Boga koji tješi
Zbog toga je bitno razlučivanje, čak i kada se osjećamo utješeni. Jer, lažna utjeha može postati opasnost, ako je tražimo kao svrhu samoj sebi, opsesivno, zaboravljajući Gospodina – objasnio je Papa te citirao riječi svetoga Bernarda: „Traži se Božja utjeha, a ne traži se Bog utjehe“; dinamikom djeteta, o kojoj je govorio u katehezi o duhovnoj pustoši, koje traži roditelje samo da bi nešto dobilo od njih, ali ne i zbog njih samih.
I mi se izlažemo opasnosti da svoj odnos s Bogom živimo na djetinjast način, da ga svedemo na predmet za našu uporabu i potrošnju, gubeći najljepši dar koji je On sam.
SVETI OTAC IMENOVAO PRIVREMENOG UPRAVITELJA MEĐUNARODNOGA CARITASA
Papa Franjo objavio je u utorak, 22. studenoga, dekret kojim se dr. Pier Francesco Pinelli imenuje privremenim upraviteljem Međunarodnoga Caritasa
Sveti je Otac također imenovao Mariju Amparo Alonso Escobar i o. Manuela Morujão, SJ, kao potporu dr. Pinelliju za osobnu i duhovnu pratnju zaposlenika. Također je navedeno da se dosadašnji predsjednik, potpredsjednici, glavni tajnik, rizničar i duhovni pomoćnik razrješavaju službi te da će dosadašnji predsjednik Međunarodnoga Caritasa kardinal Luis Antonio Tagle pomagati dr. Pinelliju u dužnostima koje su mu povjerene.
Sveti Otac u dekretu napominje da Međunarodni Caritas pomaže njemu osobno u službi među najsiromašnijima i najpotrebnijima, pomaže mu u upravljanju humanitarnim krizama te širenju milosrđa u svijetu, u svjetlu evanđelja i nauka Katoličke Crkve. Papa Franjo također pojašnjava svoju motivaciju za imenovanje privremenoga upravitelja te ističe da je taj korak neophodan za reviziju Caritasovih normi i postupaka te kako bi se izvršile potrebne pripreme za izbore koji će se održati na sljedećoj općoj skupštini.
Danas započinje trodnevnica Gospi od čudotvorne medaljice: “Obilne će milosti biti za osobe, koje je budu nosile s pouzdanjem.”Blagdan ukazanja Blažene Djevice Marije sv. Katarini Labouré poznatiji kao blagdan Gospe Čudotvorne medaljice slavimo 27. studenog. Odobrio ga je papa Leon XIII. 23. srpnja 1894. godine.
Sveta Katarina Labouré imala je nekoliko viđenja Gospe u samostanu u Parizu. Ispovjednik kojem se povjerila o viđenju, nije joj vjerovao, iako joj se Gospa ukazala nekoliko puta, pa je nakon njegove smrti tajnu povjerila poglavarici samostana.
Od tada se medaljice šire brže nego četiri godine ranije, kada je izrađeno 8 milijuna medaljica. Dogodile su se brojne milosti onima koji su nosili medaljicu, pa je prozvana čudotvornom. Među najpoznatijim čudesima je obraćenje Židova Alonsa Ratibonnea 20.siječnja 1842. godine.
Blažena Djevica Marija poručila je sv. Katarini Labouré: „Daj napraviti medalju s prizorom koji vidiš. Sve osobe koje je budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe, koje je budu nosile s pouzdanjem.”
Ususret blagdanu Gospi Čudotvorne medaljice podsjećamo na njezino štovanje i molitvu koja se nalazi na stranici Hrvatske provincije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice.
Molitva Bezgrešnoj Čudotvorne medaljice
O naša ljubljena Gospođo od Čudotvorne medaljice, Ti si se pokazala s. Katarini Labure kao posrednica između ljudi i Boga, čuj me zazivam Te !/stavi nakanu/ U Tvoje majčinske ruke polažem sve svoje vremenite i duhovne potrebe i pouzdajem se u Tvoju milost, koju se usuđujem prositi od tvoje dobrote.
Ponizno te molim da o tome govoriš sa svojim božanskim Sinom i Njega za uslišanje zamoliš, pa ako to Njegovoj svetoj volji odgovara i ako je to mojoj duši na spasenje, usliši me! Kada Ti svoje moleći ruke Gospodinu podižeš, udostoj se, o moćna Djevice, zauzeti se i za mene i zaogrni me u svoje milosne zrake! Tako će moja duša biti u svjetlu i toplini Tvojih zraka milosti oslobođena od svih grijeha. Čista i radosna slijedit će Tvoje kreposti do dana kada ćeš me Ti na nebeskim vratima primiti! Amen.
Tijekom šestog i sedmog stoljeća, velike oluje u Irskoj punile su jedra bezbrojnih brodova krcatih izdržljivim irskim redovnicima koji su kormilarili prema Francuskoj. Kad su se jednom našli na sjevernim obalama Europe, ovi su se ljudi uspeli njezinim pješčanim padinama i uputili u unutrašnjost u svojevrsnom teološkom danu D koji se ponavljao. Naizgled beskonačno hodočašće irskih učenjaka – redovnika otišlo je u dobrovoljno izgnanstvo, napustilo svoju kišnu domovinu, plovilo vodama i pustilo svoje korijene duboko u tlo post – rimske Europe. Gore i dolje po današnjoj Francuskoj, Švicarskoj, Niskim zemljama i Njemačkoj, irski su redovnici osnivali samostane koji su orali brazde, pjevali, uzgajali vinovu lozu, prepisivali knjige, klesali drva, kovali kaleže, uzgajali stoku, poučavali djecu, kopali bunare, posvećivali oltare, žrtvovali loj u svijeće i propovijedao slatku ljubav Kristovu. Grubo lokalno stanovništvo bilo je privučeno ovim samostanima kao moljci plamenu, stvarajući neke od najstarijih gradova u Europi. Sveti Kolumban, vođa prvog vala ovih velikih graditelja Europe, avatar je irskog redovnika misionara. Njegov neprestani trud i željezo savit će luk europske povijesti prema Kristu.
Redovnik imenom Jonas, koji je živio jednu generaciju nakon našeg sveca, napisao je Kolumbanov životna temelju sjećanja Kolumbanove vlastite braće redovnika. Kolumban (ili Kolumban) rođen je u Irskoj otprilike iste godine kada je sveti Benedikt umro u Italiji. Bio je pametan dječak koji je stekao izvrsno svjetovno i teološko obrazovanje. Kad je kao mladost napustio dom da bi ušao u samostan, nije otišao u visoku gotičku građevinu kasnijeg, slavnijeg doba. Irski redovnici kasne antike imali su više zajedničkog s egipatskim asketama koji su nestali u pustinji nego sa srednjovjekovnim benediktincima. Irski samostani bili su male kršćanske farme, zajednice niskih zgrada formiranih u krugu oko skromne kamene kapele. Nakon što se Kolumban istaknuo svojom učenošću i strogim pokorama, dobio je opatovo dopuštenje da otplovi na kontinent u dobi od oko četrdeset godina. Legenda tog doba govori o svetim redovnicima koji su krenuli sa Smaragdnog otoka u čamcu bez vesala, voljni pristati i služiti gdje god Bog hoće. Čamac na koji su se popeli Kolumban i njegovih dvanaest redovnika pratilaca imao je vesla i pristao na obalu Bretanje u Francuskoj oko 585. godine.
Sljedećih trideset godina Kolumban je osnivao samostane, privlačio bezbrojna zvanja, uveo privatno ispovijedanje u Europu i impresionirao sve svojim samokažnjavajućim irskim asketizmom. Ipak, Kolumban je imao sukobe s moćnim francuskim biskupima oko keltskog datiranja Uskrsa u njegovim zajednicama, koje je odstupalo od rimskog datiranja, i sukoba oko čudne irske tonzure, toliko različite od okruglog rezanja tjemena koje se prakticira u ostatku Crkve. Daljnje napetosti s francuskim plemstvom uzrokovale su Kolumbanovo uhićenje i prisilno progonstvo u Irsku. Ali brod koji ga je prevozio kući naišao je na nemirno more i vratio se u svoju francusku luku. Tako je Kolumban ostao u Europi i pronašao put do sjeverne Italije. Njegove posljednje godine bile su aktivne u pobijanju arijanizma koji je još uvijek cvjetao među talijanskim Gotima i u osnivanju velikog samostana Bobbio, Kolumbanovo strogo monaško Pravilo također je bilo široko korišteno sve dok ga nije zasjenilo uravnoteženije Pravilo svetog Benedikta.
Oko 600. godine sveti Kolumban napisao je pismo papi svetom Grguru Velikom ispovijedajući svoju poslušnost: “Mi Irci, iako živimo na dalekim krajevima svijeta, svi smo učenici svetog Petra i svetog Pavla…vezani smo za Katedru Petra.” Kolumban, koji je možda bio prvi čovjek koji je upotrijebio riječ “Europa” u njenom modernom smislu, bio je prototip za tisuću neimenovanih misionara čija su stroga otpornost i fini umovi izgradili Europu jednu po jednu dušu i jedan samostan.
***
Sveti Kolumbane, bio si asket, teolog i otac Europe. Pomozi svima koji traže tvoj zagovor da budu dinamični poput tebe u ukorijenjenju vjere u najdublje i najbogatije tlo.
Papu Klementa I., također poznatog kao sveti Klement Rimski, Irenej i Tertulijan navode kao biskupa Rima, koji je obnašao dužnost od 88. do svoje smrti 99. godine. Smatra se prvim apostolskim ocem Crkve, jednim od tri poglavari zajedno s Polikarpom i Ignacijem Antiohijskim.
Malo je detalja poznato o Klementovu životu. Rečeno je da je Klementa posvetio Petar, a poznato je da je bio vodeći član crkve u Rimu u kasnom 1. stoljeću. Rani crkveni popisi ga stavljaju kao drugog ili trećeg biskupa Rima nakon Petra. Liber Pontificalis navodi da je Klement umro u Grčkoj u trećoj godini vladavine cara Trajana, ili 101. godine.
Klementov jedini izvorni postojeći spis je njegovo pismo crkvi u Korintu (1. Klementova ) kao odgovor na spor u kojem su neki prezbiteri korintske crkve bio je svrgnut. Ustvrdio je autoritet prezbitera kao upravitelja crkve na temelju toga što su ih apostoli postavili. Njegovo pismo, koje je jedan od najstarijih postojećih kršćanskih dokumenata izvan Novog zavjeta, čitalo se u crkvi, zajedno s drugim poslanicama, od kojih su neke kasnije postale dijelom kršćanskog kanona. Ta su djela bila prva koja su potvrdila apostolski autoritet klera. Druga poslanica, 2. Klementova, pripisana je Klementu, iako nedavna istraživanja sugeriraju da je riječ o homiliji drugog autora.
***
Sveti Klemente, s očinskim si autoritetom govorio vjernicima koji se bore za očuvanje jedinstva kršćana. Neka vaš uravnoteženi primjer nadahne sve u svetom redu da se okupljaju, a ne rasipaju, ohrabruju, a ne grde, dok uče, propovijedaju i upravljaju u ime Krista.
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega, ali ni vlas vam s glave neće propasti.
XXXIV. tjedan kroz godinu
Srijeda, 23. 11. 2022.
ili: Sv. Klement I., papa i mučenik; ili: Sv. Kolumban, opat
Svagdan
ČITANJA: Otk 15,1-4; Ps 98,1-3b.7-9; Lk 21,12-19
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Klement I., Kolumban, Lukrecija, Amfilohije
Prvo čitanje:
Otk 15, 1-4
Pjevaju pjesmu Mojsijevu i pjesmu Jaganjčevu.
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh drugo znamenje na nebu,
veliko i čudesno:
sedam anđela sa sedam zála posljednjih —
njima se navršuje gnjev Božji.
I vidjeh kao neko more od prozirca
pomiješano s ognjem.
Oni koji pobijediše Zvijer
i kip njezin
i broj imena njezina
stoje u moru od prozirca
s citrama Božjim u ruci.
Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega,
i pjesmu Jaganjčevu:
»Velika su i čudesna djela tvoja,
Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
Kralju narodâ!
Tko da te se ne boji, Gospodine,
tko da ne slavi ime tvoje!
Ti si jedini svet!
I zato svi će narodi doći
i klanjati se pred tobom
jer se očitovahu pravedna djela tvoja!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 98, 1-3b.7-9
Pripjev:
Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu.
Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! Rijeke nek plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju!
Jer Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji. Sudit će krugu zemaljskom po pravdi i pucima po pravici.
Evanđelje:
Lk 21, 12-19
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega, ali ni vlas vam s glave neće propasti.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«
»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«
»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«
Evo prave mučenice, Koja je za Kristovo ime, svoju krv prolila. Nije se prepala prijetnji i suda te je kraljevstvo nebesko stekla.
Oče naš
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen.
Zdravo Marijo
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
Slava Ocu
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Slavna sveta Katarino, djevice i mučenice, pomozi mi nasljedovati tvoju ljubav i čistoću. Daj mi snage i hrabrosti u borbi s napastima svijeta. Pomozi mi iskreno ljubiti Boga svim srcem i umom i njemu služiti. O slavna sveta Katarino, po svojem slavnom mučeništvu, za ljubav Kristovu, pomozi mi da budem vjeran svojoj vjeri i svome Bogu dok živim. AmenBože, koji si uresio svetu Katarinu, djevicu i mučenicu, darom velike mudrosti i kreposti te pobjedničkom borbom s neprijateljima vjere, daj nam, molimo te po njezinu zagovoru, postojanost u vjeri i njenu mudrost da možemo srcem i umom služiti Tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Pomolimo se: Gospodine, raduješ nas godišnjim blagdanom, blažene Katarine. Ona nam je primjer čistoće i hrabrosti. Nek nam pomogne i svojim zaslugama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Sveta Cecilija živjela je u 3. stoljeću nove ere u Rimskom Carstvu. Rođena je u plemićkoj obitelji u Rimu. Unatoč osobnom zavjetu čistoće, roditelji su je udali za mladog poganskog plemića Valerijana. Kao odgovor na to, nosila je kostrijet i podvrgla se postu. Također je zazivala svece i anđele i molila ih da čuvaju njezinu čistoću.
Prije nego što je brak konzumiran, sveta Cecilija je rekla Valerijanu za svoj zavjet djevičanstva i da ima anđela koji bdije nad njom. Anđeo bi ga kaznio ako bi je seksualno zlostavljao. Kad je Valerijan tražio da vidi ovog anđela, sveta Cecilija mu je rekla da će prvo morati otputovati do treće prekretnice na Apijevoj cesti i da će ga krstiti papa Urban.
Suprug svete Cecilije slijedio je njezine upute i kad se vratio vidio je anđela kako stoji pokraj nje. Anđeo ju je okrunio vijencem od ruža i ljiljana. Ljubavna priča svete Cecilije i njezina muža ispričana je u vjerskoj romansi koja je kružila Grčkom tijekom 4. stoljeća nove ere.
Kad je Valerijanov brat Tibercije saznao za anđela, također je zatražio krštenje. Oba su brata posvetila svoje živote dostojno pokapajući svece koje je progonio i ubio prefekt njihova grada Turcije Almahije.
Valerijan i Tibercije su na kraju uhićeni zbog svojih subverzivnih aktivnosti i izvedeni pred Turcija Almahija. Naredio im je da prinesu žrtvu poganskim bogovima, ali oni su to odbili i zbog toga su pogubljeni.
Dok su njezin suprug i šogor vršili ukope, sveta je Cecilija svoje vrijeme posvetila vlastitoj službi. Propovijedala je o dobroj vijesti i uspjela obratiti preko 400 ljudi. Većinu tih obraćenika krstio je papa Urban.
Sveta Cecilija se na kraju suočila s progonstvom zbog svojih napora, ali je čudesno preživjela mnoga mučna djela koja su joj bila nanesena. Prvo je uhićena i osuđena na gušenje u kupkama. Bila je zatvorena u kupalištu jednu noć, a čak i kad su se vatre rasplamsale, bila je živa kad su joj progonitelji otvorili vrata. Kad je za to saznao gradski župan, poslao je krvnika da joj odrubi glavu. Krvnik je tri puta udario svetu Ceciliju, ali joj nije uspio odrubiti glavu. Sveta Cecilija je ostala krvariti i živjela je još tri dana.
Tijekom posljednja tri dana svog života, sveta Cecilija je nastavila propovijedati ili upućivati svoje molitve mnoštvu koje se okupilo oko nje. Treći dan je preminula i pokopali su je papa Urban sa svojim đakonima.
Sveta Cecilija je pokopana u katakombama svetog Kalista. Njezini ostaci kasnije su preneseni u crkvu Santa Cecilia in Trastevere. Njena istoimena crkva je navodno sagrađena na mjestu kuće u kojoj je živjela. Kad su crkveni službenici ekshumirali njezino tijelo 1599. godine, ustanovili su da je neraspadljiva.
Sveta Cecilija stekla je brojne sljedbenike tijekom srednjeg vijeka u Europi. Njoj u čast nastajale su pjesme, poezija i umjetnička djela.
Sveta Cecilija časti se kao zaštitnica glazbe i simbol je središnje uloge glazbe u liturgiji. Priča se da je čula nebesku glazbu kad je bila u braku. Zbog svoje veze s glazbom, često je prikazana na umjetnosti, kipovima i vjerskim predmetima s harfom, orguljama ili drugim glazbenim instrumentima.
Mnogi glazbeni festivali i koncerti održavaju se diljem svijeta u čast svete Cecilije. Prvi se dogodio 1570. godine u Évreuxu u Normandiji, a njezin je blagdan poznat kao prilika za koncerte i glazbene festivale. Osim festivala, mnoga mjesta i stvari vezane uz glazbu iskazuju štovanje svetoj Ceciliji. Primjerice, jedna od najstarijih glazbenih institucija na svijetu, Accademia Nazionale di Santa Cecilia u Rimu, nazvana je po njoj.
ČITANJA: od dana: Otk 14,14-19; Ps 96,10-13; Lk 21,5-11
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: crvena
IMENDANI: Cecilija, Benigna, Dobrila
Prvo čitanje:
Otk 14, 14-19
Dođe čas žetvi, žetva je zrela.
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh:
gle, bijel oblak
a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji;
na glavi mu zlatan vijenac,
u ruci oštar srp.
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama
vičući iza glasa
onomu što sjedi na oblaku:
»Mahni srpom i žanji
jer dođe čas žetvi,
zrela je žetva zemaljska!«
I Onaj što sjedi na oblaku
baci srp na zemlju
i zemlja bî požnjevena.
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskog.
I on imaše oštar srp.
I od žrtvenika iziđe drugi anđeo
— onaj koji ima vlast nad ognjem —
pa povika iza glasa onomu s oštrim srpom:
»Mahni oštrim srpom
i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom
jer sazri grožđe!«
I anđeo baci srp na zemlju
i obra vinograd zemaljski,
a obrano baci u veliku kacu
gnjeva Božjega.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 96, 10-13
Pripjev:
Gospodin dolazi suditi zemlji.
Nek se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!« Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! Nek se raduje polje i sve što je na njemu, neka klikće šumsko drveće!
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu po pravdi i narodima po istini svojoj.
Evanđelje:
Lk 21, 5-11
Neće se ostaviti ni kamen na kamenu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaže: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahotâ i velikih znakova s neba.«
