SVETAC DANA – SV. JERONIM

Rođen u Dalmaciji kao kršćanin, Jeronim (345.-420.) kršten je u Rimu, dok je pohađao klasične tečajeve. Zatim je učio kod najboljih majstora u stranim gradovima. Ali Crkva je imala potrebu za ovim izvanredno nadarenim čovjekom. Jeronim je čuo i poslušao božanski poziv, zavjetovao se na celibat i povukao se na četiri godine u samotište u sirijskoj pustinji. Sveti Otac ubrzo je pozvao Jeronima u Rim i povjerio mu golemu zadaću revizije latinske Biblije. Ovo djelo, čije je dovršenje trajalo 30 godina, verzija je Vulgate Svetog pisma. Napisao je i mnoga druga djela, uglavnom komentare biblijskih knjiga.

Sv. Jeronim dakako nije bio Hrvat (jer su Hrvati doselili na ove prostore tek kojih 200 godina nakon njegove smrti), ali podrijetlo vuče upravo s danas hrvatske strane Jadrana. Jedan od najvećih biblijskih učenjaka kršćanstva, sveti Jeronim rođen je od kršćanskih roditelja u Stridonu u Dalmaciji oko 345. godine. Obrazovan u lokalnoj školi, zatim je osam godina studirao retoriku u Rimu, prije nego što se vratio u Akvileju kako bi osnovao zajednicu asketa. Kad se ta zajednica nakon tri godine raspala, Jeronim je otišao na istok. Susreo je starog pustinjaka po imenu Malh, koji je nadahnuo sveca da živi u goloj ćeliji, odjeven u kostrijet, proučavajući Sveto pismo.

Hebrejski je naučio od rabina. Zatim se vratio u Antiohiju i nevoljko je zaređen za svećenika. Sa svojim biskupom posjetio je Carigrad i sprijateljio se sa svetim Grgurom Nazijanskim i Grgurom iz Nise. A onda je 382. ponovno otišao u Rim, da postane osobni tajnik pape Damaza. Ovdje je upoznao svoje najdraže prijatelje, bogatu ženu Paulu, njezinu kćer Eustochiju i još jednu bogatu ženu Marcellu.

I ovdje je započeo svoje najbolje djelo. Po nalogu pape, počeo je revidirati latinsku verziju psalama i Novi zavjet, s velikom pažnjom i učenošću. Jeronim je na kraju preveo cijelu Bibliju na latinsku verziju koja je poznata kao Vulgata (u prijevodu znači “opća”, “opće poznata” ili pak “u općoj uporabi”). Ali kad je Damaz umro, njegovi su neprijatelji prisilili sveca da napusti Rim.

Jeronim je u pratnji Paule i Eustochija otišao u Betlehem. Ondje je živio trideset i četiri godine do svoje smrti 420. izgradivši samostan kojim je predsjedao i samostan na čijem je čelu najprije bila Paula, a nakon njezine smrti Eustochija. Svetac je podigao dom za nebrojene hodočasnike u to mjesto. Njegova učenost, njegove polemike, njegove rasprave i pisma često su izazivali gnjev i uvijek poticali one koji su ih čitali. ‘Platon je smjestio dušu čovjeka u glavu’, napisao je, ‘Krist ju je smjestio u srce.’

Proglašen je svecem i crkvenim ocem, a Tridentinski sabor proglasio ga je i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba. Sv. Jeronim umro je 30. rujna 420. godine u Betlehemu.

Mnogi će hodočasnici pohoditi Rim. Nezaobilazna postaja bit će i naslovna crkva uz Zavod sv. Jeronima. Crkva je prava riznica sklada arhitekture i mnoštva slika i drugih umjetničkih djela. S druge pak strane, crkva je molitveno središte, hram Božji, okupljalište mnoštva vjernika što dolaze na molitvu. O crkvi se brine Uprava zavoda sv. Jeronima sa svećenicima studentima. U njoj se služe Mise na talijanskome i hrvatskome jeziku.

Posebno je svečano za blagdane sv. Jeronima, sv. Nikole Tavelića i bl. Alojzija Stepinca. Smještena u srcu staroga Rima, uz glasoviti oltar mira ”Ara Pacis”, nadomak grobnice rimskoga cara Augusta, Španjolskoga trga, Piazze del Popolo, ispred Ponte Cavoura što povezuje dvije gusto naseljene obale Tibera, crkva privlači mnoštvo posjetitelja iz čitavoga svijeta koji obilaze Rim.

Često se sv. Jeronim prikazuje s perom i knjigom kako radi u spilji. Danas živi u legendi o lavu koji je ušetao u spilju dok je on radio. Lav je u šapi imao trn, a sv. Jeronim se odvažio i bez straha izvadio trn iz lavlje šape. Lav je izlazio noću da bi se nahranio, te se vraćao sv. Jeronimu kraj nogu. Zapravo je lav sv. Jeronimu služio kao pas.

Sv. Jeronim zaštitnik je cijele Dalmacije i Hrvatske provincije franjevaca konventualaca. Prvi zaštitnik Provincije bio je sv. Serafin, tj. sv. Franjo ranjeni, no tadašnja je uprava Reda tražila da ni jedna provincija u Redu ne nosi ime sv. Franje kao zaštitnika, osim Asiške. Stoga je za ondašnju provinciju Dalmatiae izabran sv. Jeronim Dalmatinac. Poznata je njegova molitva: “Parce mihi Domine quia Dalmata sum” – oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac.

SVETI ARKANĐELI – MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL

Tri arkanđela navedena su po imenu u Svetom pismu, sveti Mihael (Tko je kao Bog), sveti Gabrijel (Božja snaga) i sveti Rafael (Bog liječi). Danas, 29. rujna njihov je blagdan. Anđeli su po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabriel i Rafael.

SVETI MIHAEL

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj.

“I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.” (Otkrivenje 12, 7 – 9)

Općenito, sveti Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari, umirući.

Sveti Mihaele Arhanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.

SVETI GABRIEL

Arkanđeo Gabriel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38). Do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan Gabriela bio je 24. ožujka, dan uoči blagdana Blagovijesti. Sada je zajedno s Mihaelom i Rafaelom, 29. rujna. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci.

“U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No, anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” (Luka 1, 26 – 33)

U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.

O Bože, koji si između svih anđela, odabrao arkanđela Gabriela, da navijesti tajnu tvoga utjelovljenja, daj nama, molimo te, da se, slaveći ga na zemlji, možemo nadati njegovoj zaštiti na nebu, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SVETI RAFAEL

Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca.

Tobit, Tobijin otac, oslijepio je ptičjim izmetom. Tobit i njegov sin bili su pravedni ljudi u Božjim očima. Tobit je želio da se njegov sin oženi Sarom. Tobija je oklijevao jer se Sara već udala za sedam muževa i svi su umrli.

Ali i Tobit i njegov sin pouzdavali su se u Boga. Tobit je, budući da je bio slijep, uputio Tobiju da unajmi vodiča da ga prati na putovanju; pa je Tobija zatražio pomoć od Azarije, koji je zapravo bio prerušeni arkanđeo Rafael.

“Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.« Sin odgovori: »Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.« Starac odgovori: »To mu s pravom pripada!« Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.« Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im: »Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.” (Tobija 12, 1 – 6)

Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača.

O Bože, koji si svom slugi Tobiji dao kao pratnju na putu sv. arkanđela Rafaela, daj nama, ponizno te molimo mi, tvoje sluge, da uvijek budemo zaštićeni pomoću ovog kneza Nebeskog Dvora i ojačani Njegovom pomoći, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.