PAPA FRANJO POVJERAVA MAJCI BOŽJOJ POTREBE SVIJETA

Na kraju mise kojom je završio talijanski Nacionalni euharistijski kongres, papa Franjo je u Materi molio Majku Božju da u Italiji bude više djece; molio je za utjehu napaćenoga ukrajinskog naroda i za žrtve nasilja i otmica od Azije do Afrike. Osvrnuo se na masakr djece u Mjanmaru: „Takve se tragedije ne smiju događati“

Italija u kojoj se rađa malo djece, Mjanmar u plamenu nakon državnog udara i 11 djece ubijene u napadu na školu; Ukrajina u kojoj svjetski čelnici trebaju uspjeti zaustaviti rat, Kamerun i apel biskupa za oslobađanje osobā otetih u jednoj crkvi; te migranti i izbjeglice, da se na njima posvećen dan obnovi zauzimanje svih ljudi u izgradnji inkluzivnije i bratskije budućnosti. To su najhitnije potrebe svijeta za koje je papa Franjo u Materi zazvao majčinski zagovor Djevice Marije, „euharistijske žene“, prije nego što je molitvom Anđeoskoga pozdravljenja zaključio euharistijsko slavlje kojim je završio 27. talijanski euharistijski kongres.

Više djece u Italiji

Zahvalivši okupljenima na misi i sudionicima kongresa, zatim kardinalu Zuppiju, predsjedniku Talijanske biskupske konferencije, Biskupiji za gostoprimstvo i organizaciju njegova posjeta Materi,  kao i svim volonterima, Papa je Majci Božjoj povjerio hod Crkve u Italiji, kako bi se u svakoj zajednici osjetio miris Krista Kruha živoga koji je sišao s neba. I zazvao je njezin zagovor prije svega da u Italiji bude više rođenja, više djece.

Ne smije više biti tragedija kao što je masakr djece u Mjanmaru

Posebne je misli potom posvetio Mjanmaru, toj – kako je rekao – plemenitoj azijskoj zemlji koju više od dvije godine muče ozbiljni oružani sukobi i nasilje, koji su uzrokovali brojne žrtve i raseljene osobe. Pritom se prisjetio kako je ovoga tjedna čuo krik boli zbog smrti djece u jednoj bombardiranoj školi. Vidi se da je danas u svijetu moda bombardirati škole! – dodao je. Neka vapaj tih mališana ne ostane nesaslušan! Takve se tragedije ne smiju događati! – istaknuo je Papa. Dramatični se napad helikopterima, prema vladinim svjedocima, dogodio 16. rujna, u pokrajini Sagaing.

Mir u Kamerunu, nakon otmicā u crkvi

Istoga je dana na jugozapadu Kameruna, gdje od 2016. godine traje sukob između separatista i regularne vojske, u biskupiji Mamfe oteto nekoliko osoba, među kojima pet svećenika i jedna redovnica, dok su se nalazili u crkvi svete Marije u selu Nchang. Prema riječima biskupā, koji su uputili apel za njihovo oslobađanje, riječ je o otmici u svrhu iznude. Papa Franjo se u podnevnom nagovoru pridružio njihovu apelu, te molio za otete i za stanovništvo crkvene pokrajine Bamenda: neka Gospodin podari mir srcima i društvenom životu te drage zemlje.

Kraj rata u Ukrajini, apel svjetskim čelnicima

Mariji, Kraljici mira, Sveti se Otac potom obratio kako bi utješila izmučeni ukrajinski narod te zadobila za čelnike zemalja, okupljene ovih dana u New Yorku na općoj skupštini Ujedinjenih naroda, snagu volje da odmah pronađu učinkovite inicijative koje će dovesti do kraja rata.

Inkluzivnija i bratskija budućnost za migrante i izbjeglice

Na kraju, u nedjelju u koju se u Crkvi slavi Svjetski dan migranata i izbjeglica, o temi „Izgraditi budućnost s migrantima i izbjeglicama“, papa Franjo je potaknuo na obnovu zauzimanja u izgradnji budućnosti prema Božjem naumu: budućnosti u kojoj će svaka osoba pronaći svoje i mjesto i biti poštovana; u kojoj migranti, izbjeglice, prognanici i žrtve trgovine ljudima mogu živjeti u miru i dostojanstveno. Jer, – dodao je – Božje se kraljevstvo ostvaruje zajedno s njima, bez isključenih. Zahvaljujući također toj braći i sestrama zajednice mogu rasti na društvenoj, gospodarskoj, kulturnoj i duhovnoj razini; a dijeljenje različitih tradicija obogaćuje Božji narod. Zauzmimo se svi za izgradnju inkluzivnije i bratskije budućnosti! – potaknuo je Papa te podsjetio na četiri obveze kojima valja pomoći onima koji su primorani napustiti svoju zemlju: Migrante valja prihvatiti, pratiti, promicati i integrirati.

Preuzeto s Vatican News

Papa Franjo slavio je misu u Materi, na jugu Italije, povodom završetka 27. Nacionalnog euharistijskog kongresa. Euharistijska Crkva mora se sastojati od žena i muškaraca „koji se lome kao kruh za sve one koji žvaču samoću i siromaštvo, za one koji su gladni nježnosti i suosjećanja, za one čiji se životi raspadaju jer je dobar kvasac nade nedostajalo“, napomenuo je Sveti Otac u homiliji.

Papa Franjo pozvao je kršćane da se „vrate okusu kruha kako bi se sjetili da dok se ovo naše zemaljsko postojanje troši, Euharistija anticipira obećanje uskrsnuća i vodi nas prema novom životu koji pobjeđuje smrt”.

Govoreći tijekom homilije na misi na završetku 27. Nacionalnog euharistijskog kongresa, Papa se osvrnuo na Evanđelje po Luki koje govori o siromašnom Lazaru koji se uzalud nadao da će biti hranjen mrvicama koje padaju sa stola bogataša. (Lk 16, 19-31).

„Evanđelje koje smo upravo čuli govori nam da se kruh ne dijeli uvijek na stolu svijeta; ne odiše uvijek mirisom zajedništva; nije uvijek lomljeno u pravdi”, rekao je.

Pozivajući vjernike da razmišljaju o dramatičnom prizoru koji je Isus opisao u toj prispodobi, a koja nam predstavlja s jedne strane „bogataša odjevena u purpurne haljine i fini lan, koji se razmeće svojom raskoši i raskošno blaguje“, a s druge strane „siromaha, prekrivenog ranama, koji leži na vratima nadajući se da će pojesti mrvice koje padaju s toga stola“, Papa je istaknuo kako, suočeni s tom kontradikcijom, moramo se zapitati što sakrament euharistije – „izvor i vrhunac kršćanskog života“ – traži od nas?

Prvenstvo Boga

Prije svega, objasnio je, Euharistija nas podsjeća na prvenstvo Boga. Bogataš u prispodobi nije otvoren za odnos s Bogom: „on misli samo na vlastitu dobrobit, na zadovoljenje vlastitih potreba, na uživanje u životu. Ugađa sebi i klanja se svjetovnom bogatstvu, zatvoren je u svoj mali svijet. Samozadovoljan, opijen novcem, omamljen taštinom, u svom životu nema mjesta za Boga jer obožava samo sebe“. Nije slučajno, nastavio je Sveti Otac, da ne izgovaramo njegovo ime: zovemo ga „bogatašem“ jer njegov identitet proizlazi iz dobara koja posjeduje.

Papa je rekao da je to tužna stvarnost koju nastavljamo vidjeti i danas „kada zamjenjujemo ono što jesmo s onim što imamo. Kada ljude procjenjujemo po njihovom bogatstvu, titulama koje nose, ulogama koje imaju ili oznakama na odjeći koju nose“.

„To je religija posjedovanja i pojave, koja često dominira ovim svijetom, ali nas na kraju ostavlja praznih ruku.“

Naprotiv, nastavio je papa Franjo, siromah ima ime: Lazar, što znači „Bog će pomoći“.

„Unatoč njegovom stanju siromaštva i marginalizacije, njegovo dostojanstvo je netaknuto jer živi u odnosu s Bogom. Ima nešto od Boga u samom njegovom imenu, a Bog je nepokolebljiva nada njegova života”, rekao je.

„Ovdje je, dakle, izazov koji euharistija nudi našim životima: štovati Boga, a ne sebe.“

Pozivajući vjernike da Gospodina stave u središte, Papa je rekao da „ako štujemo sami sebe, umiremo u gušenju našeg malog ja; ako obožavamo bogatstva ovoga svijeta, ona nas preuzimaju i čine nas robovima; ako se klanjamo bogu privida i opijamo se rasipništvom, život će nam prije ili kasnije ispostaviti račun“.

Naprotiv, kada se klanjamo Gospodinu Isusu prisutnom u Euharistiji, dobivamo i novi „izgled“ za svoj život: „Ja nisam stvari koje posjedujem i uspjesi koje postižem; Vrijednost mog života ne ovisi o tome koliko se mogu pohvaliti, niti se smanjuje kada ne uspijem i padnem“.

„Ja sam ljubljeno dijete; Ja sam blagoslovljen od Boga; Zaodjenuo me ljepotom i želi da budem slobodna od svih okova. Tko Boga štuje, ne postaje ničiji rob.“

Ljubav prema našoj braći i sestrama

Osim Božjega primata, nastavio je Papa, Euharistija nas poziva na ljubav prema braći i sestrama.

Ovaj je Kruh, rekao je, sakrament ljubavi. „Krist je taj koji se nudi i lomi za nas i traži od nas da činimo isto.”

Bogataš iz Evanđelja ne uspijeva u tom zadatku i kada na kraju njegova života Gospodin preokrene ploču, konačno primijeti Lazara, ali mu Abraham kaže: „Između nas i vas zjapi provalija velika“. (Lk 16,26).

Naša vječna budućnost ovisi o ovom sadašnjem životu: ako kopamo provaliju između sebe i svoje braće, ‘kopamo sebi grob’ za kasnije”, napomenuo je papa Franjo.

„Ako sada podignemo zidove protiv naše braće, ostat ćemo zarobljeni u samoći i smrti.“

Priča našeg vremena

Papa je naglasio da je ta prispodoba još uvijek priča našeg vremena: „nepravde, nejednakosti, nejednaka raspodjela zemaljskih resursa, zlostavljanje moćnih protiv slabih, ravnodušnost prema vapajima siromašnih, ponor koji svaki dan kopamo stvarajući marginalizaciju“, ne može nas, rekao je, „ostaviti ravnodušnima“.

Pozvao je kršćane da prepoznaju da je Euharistija proročanstvo novoga svijeta, da je Isusova prisutnost ta koja traži od nas da se posvetimo kako bi se moglo dogoditi učinkovito obraćenje: „od ravnodušnosti do suosjećanja, od rasipništva do dijeljenja, od sebičnosti do ljubavi, od individualizma do bratstva“.

Euharistijska Crkva

Papa je rekao da se euharistijska Crkva mora sastojati od žena i muškaraca „koji se lome kao kruh za sve one koji žvaču samoću i siromaštvo, za one koji su gladni nježnosti i suosjećanja, za one čiji se životi raspadaju jer je dobar kvasac nade nedostajalo“.

To je Crkva, nastavio je, koja kleči pred Euharistijom i štuje Gospodina prisutnog u kruhu, ali koja se „također zna sa samilošću sagnuti pred ranama onih koji pate, podižući siromahe, brišući suze onih koji trpe, čineći sebe kruhom nade i radosti za sve.”

„Nema pravog euharistijskog slavljenja bez suosjećanja s mnogim ‘Lazarima’ koji i danas hodaju uz nas.“

Ponavljajući temu Kongresa, Papa je pozvao nazočne da se „vrate okusu kruha“, jer dok smo gladni ljubavi i nade, ili smo slomljeni kušnjama i patnjama života, Isus postaje hrana koja nas hrani i liječi nas.

Apostoli bratstva

Vratimo se okusu kruha, jer dok se u svijetu i dalje događa nepravda i diskriminacija siromaha, Isus nam daje Kruh dijeljenja i svakodnevno nas šalje kao apostole bratstva, pravde i mira, rekao je Sveti Otac.

„Vratimo se okusu kruha da budemo euharistijska Crkva, koja stavlja Isusa u središte i postaje kruh nježnosti i milosrđa za sve.“

Vratimo se okusu kruha kako bismo se sjetili da dok se ovo naše zemaljsko postojanje troši, euharistija anticipira obećanje uskrsnuća i vodi nas prema novom životu koji pobjeđuje smrt, rekao je, pozivajući kršćane da se vrate u okus kruha kad god nada nestane i osjetimo usamljenost srca, unutarnji umor, muku grijeha, strah od neuspjeha.”

„Vratimo se Isusu, poklonimo se Isusu, pozdravimo Isusa. Jer On pobjeđuje smrt i uvijek obnavlja naš život.“

Preuzeto s Vatican News