FMteam, Author at Feel Medjugorje

MOLITVE SVETOG FRANJE ASIŠKOG

Molitva pred Raspetim

Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav;
smisao za spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!

„Klanjamo ti se“ – Molitva svetog Franje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom

Ova molitva, uzeta iz Franjine Oporuke, molitva braće iz onih prvih vremena kad su “odlazili u svijet”, u svoj jednostavnosti poziva nas da se uvijek klanjamo i neprestano zahvaljujemo Kristu raspetome.

Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste,
ovdje i po svim tvojim crkvama
koje su po cijelome svijetu,
i blagoslivljamo te,
jer si po svome svetome križu
otkupio svijet.

Pomolimo se.

Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, daj nam, molimo te, tako
častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji živiš
i vladaš u vijeke vjekova. Amen.

“Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji”

Sveti je Franjo bio duboko ukorijenjen u Bibliju i zato Mariju nikada nije promatrao samu za sebe, nego uvijek ugrađenu u Božje djelo. Ona je za njega vjerna suradnica i ona koja je prihvatila Božji plan spasenja. Osim što joj se molio prije svakog molitvenog časa u Časoslovu Muke, osmislio je i ovaj predivan pozdrav:

Zdravo Gospođo,

sveta Kraljice,
sveta Bogorodice Marijo
koja si Djevica Crkvom učinjena
i izabrana od presvetoga Oca nebeskoga,
koju je posvetio sa svojim
presvetim ljubljenim Sinom
i Duhom Svetim Utješiteljem,
u kojoj je bila i jest
sva punina milosti
i svako dobro.
Zdravo, palačo njegova!
Zdravo, prebivalište njegovo!
Zdravo, kućo njegova!
Zdravo, ruho njegovo!
Zdravo, službenice njegova!
Zdravo, Majko njegova
i vi sve svete kreposti
koje se milošću i rasvjetljenjem Duha Svetoga
ulijevate u srca vjernika
da od nevjernika
vjerne Bogu učinite.

Molitva “Absorbeat”

Iako ovu molitvu sv. Franjo nije napisao, on ju je poznavao i molio. U njoj je izražena njegova vjera u Božju ljubav, njegova ljubav prema Božjoj ljubavi. Njegov je život bio nepretano stremljenje prema toj ljubavi, neprekidna želja da ljubavlju odgovori na ljubav.

Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim,
Gospodine, neka obuzme
moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega,
što je pod nebom, da
umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji se
udostojao umrijeti od ljubavi
ljubeći mene.

Blagoslov svetog Franje bratu Leonu

Blagoslovio te Gospodin
i čuvao te!
Pokazao ti svoje lice
i smilovao ti se!
Obratio k tebi svoje lice
i dao ti mir!

Molitva za mir – molitva svetog Franje

Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen,
koliko da tješim;
da me razumiju,
koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje,
prima;
tko se zaboravlja,
sebe nalazi;
tko prašta,
bit će mu oprošteno;
tko umire,
rađa se za život vječni.

Pjesma stvorova sv. Franje Asiškoga

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,
Napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan
I svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama
Koje si sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.
Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvjetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!

Bog moj i moje sve!

Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji. Ti si svemoguć kralj. Ti si, Oče Sveti, Kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini Gospodin, Bog nad bogovima. ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.

Ti si ljubav, sveta ljubav. Ti si mudrost, ti si poniznost, ti si ufanje, ti si ljepota, ti si blagost, ti si sigurnost, ti si mi spokojstvo, ti si radost, ti si nada naša i veselje. Ti si pravednost, ti si umjerenost, ti si sve naše bogatstvo od zasićenosti. Ti si ljepota i blagost, ti si moje utočište. Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj. Ti si rashlada. Ti si naša nada, ti si vjera naša. Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.

Molitva i zahvala

Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože, Oče sveti i pravedni, Gospodine, Kralju neba i zemlje,
zahvaljujemo ti radi tebe samoga, što si po svojoj svetoj volji i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim stvorio sve duhovno i tjelesno, i što si nas, stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj.

A mi smo pali po svojoj krivnji.

I zahvaljujemo ti, kao što si nas po svome Sinu stvorio, da si tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom
si nas ljubio, učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek, rodi od slavne vazda Djevice, preblažene
svete Marije, i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću.

I zahvaljujemo ti što on, Sin tvoj, ima doći u slavi svoga veličanstva, da osuđenike koji se nisu obratili, niti su te spoznali baci u oganj vječni, a onima koji su te spoznali, koji su te štovali i u pokori ti služili, da reče: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.”

A budući da mi, bijedni i grešni, nismo vrijedni ni da tvoje spomenemo ime, molimo i zaklinjemo da
Gospodin naš Isus Krist, tvoj ljubljeni Sin u kojemu ti je sva milina, zajedno s Duhom Tješiteljem tebi
zahvaljuje, kako je tebi i njemu po volji, mjesto svih, jer je on tebi dostatan za sve i po njemu si nam toliko dobra učinio. Aleluja.

Pozdrav krepostima

Zdravo, kraljice mudrosti, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom jednostavnošću.
Gospođo, sveta siromaštino, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poniznošću.
Gospođo, sveta ljubavi, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poslušnošću.
O presvete kreposti, svekolike vas sačuvao Gospodin od kojega dolazite i proizlazite.
Nema na svijetu čovjeka koji bi jednu od vas mogao imati, ako prije ne umre. Koji ima jednu, a druge ne povređuje, ima sve. A tko jednu povređuje, nema nijedne, i povređuje sve (usp. Jak 2,10). A svaka pojedina suzbija mane i grijehe:

Sveta mudrost suzbija sotonu i svu njegovu zloću.
Čista i sveta jednostavnost suzbija svaku mudrost ovoga svijeta (usp. 1Kor 2, 6) i mudrost tijela.
Sveto siromaštvo suzbija požudu, gramzljivost i brige ovoga svijeta.
Sveta poniznost suzbija oholost i sve ljude ovoga svijeta, a isto tako sve što je na svijetu.
Sveta ljubav suzbija sve đavolske i putene napasti, sve tjelesne strahove (usp. 1Iv 4, 18 ).
Sveta poslušnost suzbija svaku tjelesnu i putenu volju, te drži svoje tijelo umrtvljukoeno i spremno da se podloži duhu i svome bratu te čini da je čovjek podložan i pokoran svim ljudima koji su na svijetu, a ne samo ljudima nego i svim životinjama i zvijerima da mogu od njega činiti što hoće, ako im to bude dano odozgor (usp. Iv 19,11) od Gospodina.

Uzdasi svetog Franje

Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga presvetog Sina, oprosti mi sve grijehe, sve nemarnosti i zablude moje mladosti. Amen.

Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga blagoslovljenog Sina, daj mi milost da Ti uzmognem u svome životu po Tvojoj volji služiti. Amen.

Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga jedinorođenog Sina, smiluj mi se na času smrti i primi k sebi moju dušu. Amen

Pravedni i milosrdni Bože

Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj nama nevoljnima da radi Tebe činimo ono što znamo da Ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što se Tebi sviđa, da iznutra očišćeni, iznutra prosvijetljeni i razgoreni vatrom Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope Tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, te da samo po Tvojoj milosti, Svevišnji, dođemo k Tebi koji u savršenom Trojstvu i jednostavnom Jedinstvu živiš i kraljuješ i u slavi vladaš, svemogući Bože, po sve vijeke vjekova. Amen.

Molitva u bolesti

Hvala Ti, Gospodine Bože, za sve moje boli. I Tebe molim, moj Gospodine, da mi još stostruko dodaš ako se to Tebi sviđa, i bit će mi najmilije prihvatiti da me ne štediš kad sam žalostan, jer mi je najveća utjeha ispunjati Tvoju svet volju.

Molitva za Isusovu križevnu ljubav

O, Gospodine moj, Isuse Kriste, molim te da mi, prije nego umrem, udijeliš dvije milosti. Prva je da za svoga života, koliko je to moguće, osjetim u svojoj duši i na svome tijelu onu bol što si je Ti, slatki Isuse, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da, koliko je to moguće, u svome srcu osjetim onu neizmjernu ljubav kojom si Ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.

Među mladima je osobito voljen i opjevan tzv. Franjin “Oče naš”

O presveti Oče naš:
stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju naš.

Koji jesi na nebesima:
u anđelima i svetima prosvjetljujući ih da spoznaju kako
si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; ti si,
Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do
blaženstva: ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vječno
dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema
dobra.

Sveti se ime Tvoje:
jasno neka je u nama znanje o Tebi, kako bismo spoznali kolika je širina Tvojih dobročinstava, duljina Tvojih obećanja, visina veličanstva i dubina Tvojih sudova.

Dođi kraljevstvo Tvoje:
kako bi Ti, po milosti, kraljevao u nama te učinio da dođemo u Tvoje Kraljevstvo gdje vlada jasno gledanje na Te, savršena ljubav prema Tebi, blaženo zajedništvo s Tobom i vječno uživanje u Tebi.

Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji:
da Te ljubimo svim srcem, misleći uvijek na Tebe, svom dušom, čeznući uvijek za Tobom, svim umom, upravljajući Tebi sve svoje nakane, tražeći u svemu Tvoju čast, te svim svojim silama sve naše snage i osjećaje duše i tijela stavljamo u službu Tvojoj ljubavi i ni u što drugo; te da ljubimo bližnjega svoga kao same sebe, privlačeći koliko možemo i druge Tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao i svome dobru te suosjećajući s drugima u nevolji, da ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni.

Kruh naš svagdašnji:
ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen i na razumijevanje i poštivanje ljubavi što ju je pokazao prema nama te svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio.

I otpusti nam duge naše:
po svome neizmjernom milosrđu, po kreposti muke ljubljenoga Sina svoga, po zaslugama i zagovoru preblažene Djevice i Tvojih odabranika.

Kako i mi otpuštamo dužnicima našim:
i što još posve ne otpustimo, Ti, Gospodine, učini da posve otpustio, da poradi Tebe istinski ljubimo neprijatelje te ih kod Tebe pobožno zagovaramo, ne uzvraćajući nikome zlo za zlo, nastojeći u Tebi svima biti od koristi.

I ne uvedi nas u napast:
Skrivenu ili očitu, iznenadnu ili silovitu.

Nego izbavi nas od zla:
Prošloga, sadašnjega i budućeg. Slava Ocu…

In Vijesti iz Međugorja

PROSLAVLJEN BLAGDAN SVETOG FRANJE ASIŠKOG U MEĐUGORJU

PROSLAVLJEN BLAGDAN SVETOG FRANJE ASIŠKOG U MEĐUGORJU

Blagdan svetog Franje proslavljen je u Međugorju svečanom svetom Misom u 18 sati koju je predslavio fra Ivan Hrkač, župni vikar i voditelj Franjevačke mladeži (FRAMA) u Međugorju u koncelebraciji s fra Zvonimirom Pavičićem, župnikom i voditeljem Franjevačkog svjetovnog reda (FSR-a) i fra Jurom Barišićem, župnim vikarom u župi Međugorje te uz veliki broj ostalih svećenika. Krunicu prije svete Mise predmolio je fra Slavko Soldo zajedno s članovima Franjevačkog svjetovnog reda. Svetu Misu svojim pjevanjem uzveličala je Franjevačka mladež (FRAMA) iz Međugorja.

Na početku svete Mise fra Ivan je okupljene rekao kako “Crkva danas slavi jednog velikog sveca svete Crkve a to je sveti Franjo Asiški. On se toliko suobličio Kristu patniku da je za života zadobio Božju milost te postao toliko sličan Kristu da je zadobio na svome tijelu biljege ili rane našega Gospodina, Isusa Krista. Mi kao vjernici, pozvani smo se u svome kršćanskom životu suobličiti Kristu” i pozvao na kajanje grijeha i preispitivanje svega onoga što nije dostojno Gospodina.

U svojoj propovijedi fra Ivan Hrkač je uputio ohrabrujuće i poticajne riječi koje možete pročitati u nastavku:

“Braćo i sestre, danas se spominjemo svetoga Franje Asiškog koji je živio i bio najveći siromah, koji je ostavio sve poradi Krista. Jedan francuski književnik napisao je: „Svetost je najdublja i najljepša istina Crkve i svakog pojedinog kršćanina. A postoji jedna i jedina istina u kršćanskom životu a to je ne postati svet.” Crkva nam daje i stavlja pred oči svece kroz dvije tisuće godina. Stavljam nam ih kao uzor i zagovornike u našem životu. Često se mi vjernici obaziremo samo na ovu drugu stvarnost, da su oni koji nas zagovaraju pred Gospodinom i dobro je moliti se svecima, i dobro je tražiti zagovor svetaca i mnogima su i molitve uslišane pred Gospodinom. Ali možda još važnija svrha svetaca jest to da su oni uzori vjere, uzori života i uzori smrti u kršćanskom životu. I često je ova prva zadaća puno teža, puno dalja, a sve ovisi o nama, o našem srcu, o našoj spremnosti da ja budem uzoran kršćanin, da ja u svom životu ne budem trgovac s Bogom. Izmoliti ću ovoliko da mi dadneš toliko. Gospodin želi naša srca. Gospodin želi i hoće nas cjelovito. Ne samo nas kad nas teške tegobe životne susretnu. Želi nas u našim radostima, u našim veseljima.

Sveti Franjo slovi kao jedan svetac, kao jedan od najveselijih svetaca. O svetom Franji imaju tolike zgode, tolike priče, tolike milosti iz njegovog života i to se ne može staviti ili strpati u jednu propovijed. Ono što bih želio večeras da prođemo ukratko Franjin život kroz Franjine oči. Gledajući u Franjine oči da pogledamo u svoj život i u svoje oči. Počet ćemo od njegovog rođenja, da je rođen u bogatoj obitelji, da je rođen u obitelji trgovca, trgovca tkaninom, bogatog trgovca i da je sveti Franjo tj. njegove oči odmalena su gledale bogatstvo, novac, imanje, mogućnosti raznorazne. Imao je sve što mu srce poželi. Njegove su oči vidjele kako je biti bogat na zemlji, biti bogat materijalno. Njegove oči su na to navikle i zato je i htio postati vitez. Opet nešto što je lijepo na oči. Lijepo zbog odijela koje vitezovi imaju, lijepo zbog hrabrog srca koje vitezovi imaju. I baš zbog te želje njegovog srca da bude vitez, da ima hrabro srce, da će se svidjeti drugima Bog u tome vidi viteza, viteza ljudi. Bog u svakom pojedinom vremenu rađa svece, daje nam svece kao što je okupio učenike koji su bili ribari, načinio ih je ribarima ljudi. Danas u našem životu pogledajmo što smo i tu se Bog želi proslaviti. Franjo je želio biti vitez, vitez koji osvaja druge gradove i države, vitez koji je slavan i popularan i ne znamo da je tako završio njegov život koliko bi ostao slavan i popularan. A gledajući ono što ono što je Bog učinio od njegovog života kad je Franjo otvorio svoje oči, kad je otvorio oči svoga srca učinio ga je vitezom o kojem se i danas priča, o kojem i danas mnogi govore, mnogi pišu, mnogi pjevaju, kojega danas mnogi nasljeduju u tri franjevačka reda. To je sveti Franjo koji je dopustio Bogu i Božjoj riječi da mu uđe u život i prepustio joj se potpuno, bez zadrške.

Gledajući dalje Franjin život završio je u tamnici zarobljen i prvi put njegove oči koje su gledale blještavilo, koje su se navikle na svijetlo dolaze u tamnicu. Ondje gdje možda nema ni prozora, ondje gdje je tama, ondje gdje ne odlučuješ što ćeš jesti nego ono što ti donesu. Preko godinu dana je boravi u tamnici dok ga nisu izbavili i tu se Franjo susreće s Bogom. U svojoj samoći. Bila mu je potrebna tamnica, samoća od svijeta, samoća od bogatstva da vidi smisao svog života. Nama je potrebna naša tamnica. Ne mora to biti slikovito tamnica ali potrebna nam je naša samoća i poziv kršćanina jest da uđe u samoću, u samoću svoga srca, da se odmakne od svega onoga što ga stalno zaokupljuje i da mu tu Gospodin progovori i da tu kršćanin vidi ide li u dobrom smjeru. Ima li njegov ovaj kratkotrajni život smisla, živimo li samo za ovo materijalno ili čekamo i živimo za ono nepropadljivo nebesko, za ono vječno. Oči svetog Franje u toj samoći mijenjaju se. Oči svetog Franje zamjećuju jednu malu crkvicu svetog Damjana koja je porušena i njegove oči dovode ga da uđe u tu crkvu. U toj crkvi nalazio se ovaj križa (pokazuje na križ iznad oltara) i danas se u toj crkvi nalazi križ svetog Damjana. Kada je sveti Franjo svoje oči upro u Gospodina koji je na križu začuo je glas „Franjo, idi i popravi moju crkvu koja se urušava.“ Tek kad naše oči usmjerimo u Gospodina, kad svoju pozornost dadnemo Gospodinu tek tada možemo čuti koja je moja zadaća u ovom životu i tu Gospodin progovara mom srcu i mojoj duši. Kad sam se odmakao od svega nepotrebnoga. Tek tada Franjine oči koje su gledale gubavce, koje su znale za bolesne tek tada primjećuje i njih. Tek tada njegove oči koje su navikle na mladenaštvo, na zabave, na moć i bogatstvo prvi put prilazi gubavcu, grli gubavca i poljubio ga je. Njegove oči prepoznaju u gubavcu Isusa Krista. Onoga koji se toliko ponizio i postao čovjekom, Isusa koji je došao u štalu, koji je došao u obitelj, koji je bježao iz mjesta u mjesto a kasnije u svom životu propovijedao Evanđelje od Galileje do Jeruzalema, a kasnije njegovi učenici nastavili to djelo. Svetog Franju njegove oči dovode do Svetog Pisma, Evanđelja. Evanđelje ga je oduševilo. To je postalo njegov broj jedan u život. Ono što želi živjeti, ono što mu ispunja srce, ono u čemu je vidio Boga. Pred nama se danas i svi mi u svojim obiteljima i kućama imamo Evanđelje ali ne znam koliko nas ono zadivljuje i koliko u Evanđelju vidimo Boga. Sveti Franjo će sve ono što je doživio u Evanđelju prenijeti u svoj život, bit će onaj koji će prvi načiniti jaslice, jasle. Uprizorio je prve jaslice, žive jaslice. Danas će mnogi i danas je običaj u svijetu da za Božić pravimo jaslice, to je on koji je čitao Sveto Pismo, koji se divio Bogu da se spustio u takvu jednostavnost, u takvu neznatnost, u siromaštvo. To ga je toliko obogatilo da je to želio postati. Ako je Bog to mogao postati, ja sam pozvan na to. Samo to treba biti moje bogatstvo, Bog i nitko više. Kod svetog Franje zadivljuje njegova rečenica: „Ne samo sebi živjet, nego i drugima koristiti.“ Uvidio je koliko ljudi samo sebi žive. I mi danas možemo vidjeti sebe, koliko samo sebi živimo, koliko bježimo od drugih.

Sveti Franjo će zadobiti i braću, prve sljedbenike i reći će „Gospodin mi dade braću“. Nisam ja sebi dao braću, nisam ja želio sebi braću, Gospodin mi ih dade. I ono što je od Gospodina to je sveto. Možda ta braća i nisu sveta i nisu najbolji primjer i nisu isti kao sveti Franjo ali oni su od Gospodina i tu vidimo oči svetog Franje koje su doživjele toliku promjenu da je vidio u svemu Gospodinov dar.

I još zadnja crtica. Sveti Franjo završio je svoj život slijep. Zadnjih godina je oslijepio i ništa nije vidio kao onda kada je bio u tamnici. To je bila prva sljepoća koja ga je preobrazila, ovo je druga sljepoća u kojoj je već bio preobražen, u kojoj je već imao biljege Tijela Isusova. I ono što je zanimljivo, u toj sljepoći Franjo ne prigovara Bogu. Franjo u toj sljepoći piše i izgovara jednu od najljepših pjesama ikada „Hvaljen budi Gospodine moj“ i hvali Gospodina i sve ono što nam je Gospodin dao i sve ono što je Gospodin stvorio naziva svojim bratom i svojom sestrom. Franjo iako ne vidi očima koje nam je Bog dao, vidi očima srca. Otvorene ima oči srca da vidi i da progleda ono gdje je boravio cijeli život u prirodi, među braćom, među ljudima i zahvaljuje Gospodinu na tome. Evo i nama je potrebna nekad naša sljepoća ali da vidimo kakvi smo. Koliko ćemo tada optužiti Gospodina ili koliko ćemo tada hvaliti Gospodina u našim životnim sljepoćama, kad smo slijepi u životnim problemima, u svemu onome što nas opterećuje. Tu možemo vidjeti koliko stavljamo Gospodina u središte ili ipak sebe stavljamo u središte. Evo završiti ćemo molitvom svetoga Franje: „Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav. Razum i znanje Gospodine da vršim Tvoju svetu i istinitu zapovijed. Amen.“

Poslije večernje svete Mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu kojeg je predmolio fra Francesco Rizzi.

Večernja sveta Misa u Međugorju, 4. listopada 2022.

***

“Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,Zahvaljujte Njemu, služite NjemuSvi u poniznosti velikoj!”

(sv. Franjo Asiški)

In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. FRANJO ASIŠKI

SVETAC DANA – SV. FRANJO ASIŠKI

Franjo Asiški (tal. Francesco d’Assisi) ili pravim imenom – Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.

Život

Život

Bio je sin Pietra Bernardonea, trgovca u Asizu (Umbrija), i majke, francuske plemkinje imenom Pica Bourlemont. Prema jednoj pretpostavci ime Franjo (tal. Francesco, Francuzić) nadjenuto mu je zbog majčina porijekla, a prema drugoj dao mu ga je otac zbog trgovačkog uspjeha što ga je imao u francuskoj pokrajini Provansi. U mladosti je vodio veseo, bonvivanski život. Za vrijeme rata s Perugiom 1202.-1203. pada u zarobljeništvo, da bi nakon oslobođenja iz zarobljeništva, prilikom razmjene zarobljenika, teško obolio. U zarobljeništvu i za vrijeme bolesti doživljavao je duboke psihološke promjene koje nalaze svoj izraz u njegovoj novoj koncepciji religioznosti. Nakon ozdravljenja, 1204.-1205. nastoji se priključiti križarima, no stigavši do Spoleta ponovno se razbolio i vratio kući.

»Odreknuće od zemaljskih dobara«, Giotto di Bondone (1267.-1337.), freska, Bazilika sv. Franje u Asizu.Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce. Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, počinje popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i besprizivno se

podlagati papinu autoritetu odobravana njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće). Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda – klarise.

Od neznatne družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila, povodeći se uglavnom samo za osobnim Franjinim primjerom razvio se još za Franjina života jak red koji djeluje po čitavoj Europi. Međutim, udaljavanje od prvotnih ideala doskora dovodi u franjevačkom redu do nesuglasica i Franjo koji nema sposobnosti vođe i organizatora prepušta upravu reda drugome 1220. godine.

Franjo je više puta pokušao doći do Svete zemlje i Jeruzalema, no nema pouzdanih podataka je li u tome i uspio. Znano je samo da je kod Damiette u Egiptu susreo saracenskog sultana, a životopisi govore i o tome da mu je propovijedao evanđelje. Ipak, već za njegova života prva su braća stigla i do Svete zemlje, te se nastanila u Jeruzalemu i Akri.

Značenje

U svojim spisima Franjo se podjednako služi latinskim i narodnim, talijanskim jezikom, te ga se drži i začetnikom talijanske književnosti na narodnom jeziku.

Pjesnik u stilu provansalskih trubadura, autor Pjesme brata Sunca (Cantico del frate Sole), poznate i kao Pjesme stvorova, Franjo se obraća narodnim jezikom i u svojoj sveobuhvatnoj ljubavi prema čitavoj prirodi priprema put oslobođenju umjetnosti od ukočenosti srednjovjekovnih formi.

Franjo kao putujući misionar-siromašak (tal. poverello) i lirik-vizionar kršćansku mistiku obogaćuje novim motivima (stigmatizacija, evanđeoska vjera, božićne jaslice itd.). On je ujedno i nastavljač učenja heretika, Albigenza i Valdenza, o apsolutnom siromaštvu, ali pritom, za razliku od njih, u potpunosti prihvaća crkvenu vlast, želeći Crkvu obnoviti iznutra. Protivnik je bogatstva među redovnicima i samostanskih zidina, što je dovelo do sasvim novog shvaćanja redovničkog života u Crkvi i nove koncepcije izgradnje samostana.

Samo dvije godine (1228.) nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je svecem i pokopan u bazilici svetog Franje u Asizu.

Životopisi

Život Franje Asiškog i njegove prve redovničke braće opisali su njegovi životopisi. Najpoznatiji su: Životopis Tome Čelanskoga, Bonaventurine Legenda Maior i Legenda Minor, Peruđinska legenda, te Legenda trojice drugova.

Inače, najstariji dokument o Franji Asiškom alegorijska je priča Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom Siromaštinom. U toj se priči kazuje kako je Franjo tragao za siromašnom, prezrenom i nevoljenom Gospođom Siromaštinom i kako ju je učinio svojom nevjestom.

Usto, tu su i brojni spisi koji, u skladu s tadašnjom hagiografijom donose fantastične detalje iz Franjina života. Najpoznatiji takav spis zasigurno su Cvjetići (tal. Fioretti), koji uključuju i Franjino propovijedanje pticama. Cvjetići su anoniman talijanski prijevod spisa Actus beati Francisci et sociorum eius, koji je krajem 13. ili početkom 14. st. po svoj prilici napisao Ugolino da Montegiorgio, franjevac iz Marki.

Cvjetići datiraju iz kraja 14. st. Naslov govori da je riječ o florilegiju, tj. hrestomatiji, zbirci anegdota iz života sv. Franje. Premda ne predstavljaju vjerodostojan povijesni izvor, Cvjetići sugestivno dočaravaju prvobitni franjevački duh.

Franjevački red

Franjevci ili Red Manje braće crkveni je red ustanovljen po nadahnuću sv. Franje Asiškog (1182.-1226.).

Latinski naziv za Franjevce je Ordo fratrum minorum (krat. OFM). Red Manje braće osnovao je Franjo Asiški 1209. godine.

Sv. Franjo je po svom obraćenju ustanovio bratstvo “Pokornička braća i sestre”, iz kojeg se razvijaju tri franjevačka reda:
Manja Braća – muški red
Klarise – ženski red
Franjevački Svjetovni Red – i muški i ženski
Franjevci trećoreci glagoljaši – muški samostanski red
Kako bi ostali vjerni utemeljiteljevu idealu, franjevci su pokretali brojne “obnove”, kroz koje su se uobličile tri razne redovničke obitelji.

Svaka od tih triju obitelji ima svoje vlastite poglavare i vlastite strukture:
Red Manje Braće (OFM)
Red Manje Braće Konventualaca (OFMConv)
Red Manje Braće Kapucina (OFMCap)

Franjevački red slijedi pravilo reda, a povijest pravila je sljedeća:

prvo pravilo reda je ustanovljeno 1221. godine, a preradio ga je papa Grgur IX. 1228. godine
drugo pravilo je izradio 1289. godine papa Nikola IV. i ostalo je na snazi do 1883. godine
treće pravilo je napisao papa Lav XIII., 1883.
četvrto i trenutno važeće pravilo je izradio 1978. godine papa Pavao VI.

Franjevački red danas ima oko 2,000.000 pripadnika, i ima svoje sjedište u Rimu.

Smrt sv. Franje

»Smrt i uzdignuće sv. Franje«, Giotto di Bondone (1267.-1337.), freska, Bazilika sv. Franje u Asizu. Red što ga je Franjo utemeljio vrlo se brzo proširio Europom, a potom i svijetom. Na području Hrvatske još je za Franjina života utemeljena franjevačka provincija.

U Redu su kroz čitavu povijest bile vrlo snažne rasprave o ispravnom obdržavanju siromaštva, pa je tako 1517. i došlo na podjele na konventualce (koji su bili za ublažavanje pravila o siromaštvu) i opservante (koji su zadržali zahtjev za strožim siromaštvom). U 19. stoljeću od opservanata su se odvojili kapucini (zbog još strožeg zahtjeva za neposjedovanjem materijalnih dobara). Pored njih nastao je i Treći red (trećoreci), čiji članovi mogu biti i žene i muškarci, mogu posjedovati imovinu, stupati u brak i uopće živjeti svjetovnim životom. Danas se taj red zove Franjevački svjetovni red.

Sveti Franjo u umjetnosti

Neobična Franjina ličnost i njegova vedra, optimistička pojava u sumornom mraku srednjovjekovne religioznosti bila je tumačena na najrazličitije načine, a njegova sitna asketska figura postaje motiv mnogih slikarskih i kiparskih radova. Možda i zato što je cijeli njegov život obilježen je neobičnim doživljajima. Tako je, između ostalog, natjerao svog prijatelja, brata Rufina (Leon, Rufin i Anđeo bili su njegovi najprisniji prijatelji), da gol prođe ulicama Asiza, a u Bologni se popeo na potpuno novi krov samostana i počeo bacati crijepove na zemlju iz protesta protiv raskošne gradnje.

Sveti Franjo i Euharistija

Sveti Bonaventura, službeni životopisac Svetog Franje je zapisao o serafskom Ocu ovo: “ Prema Sakramentu Gospodinova Tijela je plamtio žarom sviju srdaca. Zanosno se divio onom uzvišenom dostojanstvu i neshvatljivoj Ljubavi. Često se tako pobožno pričešćivao da je druge poticao na pobožnost. Kad je pristupio slatkom blagovanju neokaljanog Jaganjca, činilo se kao da je duhom pijan i mnogo je puta upadao u zanos.” (IX,2) Toma Čelanski je još prije zapisao ovu misao Svetog Franje: ”Ne prisustvovati svakidan bar jednoj Misi, ako je bio slobodan, smatrao je to velikim prezirom. Često se pričešćivao, ali tako pobožno, da je druge pobuđivao na pobožnost. Časteći Svetinju s najvećim poštovanjem, prikazivao je žrtvu svojih udova i, primajući žrtveno Janje, žrtvovao je duh onim žarom što mu je na oltaru srca vazda gorio. Zato je volio Francusku kao prijateljicu Tijela Gospodinova i želio je zbog štovanja svetinja u njoj umrijeti. Jednom je htio razaslati po svijetu braću s dragocjenim čestičnjacima da na najprikladnijem mjestu pohrane Euharistiju, gdje god vide da je cijena Otkupljenja nedolično smještena.” (II,201) Sveti Bonaventura je zapisao i ovu zgodu Franjine pobožnosti: “Kod Svete Marije u Porcijunkuli netko je čovjeku Božjem poklonio ovcu. Iz ljubavi prema nedužnosti i jednostavnosti, a ovca posjeduje to po svojoj naravi, primio ju je sa zahvalnošću. Bogoljubni je čovjek poticao ovčicu da slavi Gospodina i da ne dosađuje braći. Ovca je, kao da shvaća pobožnost čovjeka Božjega, njegovu opomenu brižno obdržavala. Dok je, naime slušala kako braća u koru pjevaju, i ona je, ulazeći u crkvu, bez ičijeg poticaja pokleknula. a pred oltarom Blažene Djevice, Jaganjčeve Majke, zablejala, kao da ju je željela pozdraviti. Osim toga je, kad bi se podizalo presveto Tijelo Kristovo unutar misnog slavlja, klecala na koljena kao da je htjela nepobožne prekoriti, a Kristu odane pozvati na čašćenje Sakramenta.” (VIII,7) Sveti Franjo na početku svoje duhovne Oporuke jasno svjedoči svoju vjeru Kristovu Prisutnost u Euharistiji: “Gospodin mi je davao toliku vjeru u crkvama da sam jednostavno molio govoreći: ‘Klanjamo Ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim Tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu. I blagoslivljamo Te, jer si po svome svetom Križu otkupio svijet.’” Za vrijeme Podizanja Sveti Franjo je molio: “ Gospodine Bože, Oče nebeski, pogledaj na slavno Tijelo i Krv svojega Sina ovdje prisutna i smiluj se meni i grešnicima, jer se za sve nas ovaj slatki Gospodin, tvoj blagoslovljeni Sin udostojao živjeti i umrijeti te za naše spasenje i utjehu boravit s nama u presvetom Oltarskom Sakramentu.” Z prvom Pravilu je Sveti Franjo naložio braći da nakon Ispovijedi prime Tijelo i Krv Gospodnju “sa svom poniznošću i poštovanjem.” Svoj braći svećenicima napisao je Sveti Franjo: “ Slušajte me: Ako se, kao što je pravedno Blažena Djevica štuje što je u svojoj prečistoj utrobi nosila Sina Božjega, ako je Sveti Ivan Krstitelj drhtao pred Isusom i nije se smio dotaknuti vrha njegove glave, ako je grob, u kojem je On neko vrijeme počivao vrijedan našega štovanja, kako onda mora biti svet, pravedan i zaslužan onaj koji se ne dotiče ne mrtva, već besmrtna, slavna, u kojega žele gledati Anđeli, riječju onakva, kakav je upravo na Nebesima.” Radi svoje žarke ljubavi prema Isusu često bi noći proveo klanjajući se ničice pred Svetohraništem. Ostao je doživotno đakon, jer se smatrao nedostojnim da primi svećenički red. Posjedovao je serafsku ljubav prema Isusu pa je nakon smrti – 4.10.1226. bio uskoro upisan u spisak Svetih u svom rodnom gradu 3.10.1228.

Preuzeto sa sveci.net

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 4. LISTOPADA 2022.

MISNA ČITANJA – 4. LISTOPADA 2022.

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

XXVII. tjedan kroz godinu

Utorak, 4. 10. 2022.

Sv. Franjo Asiški, redovnik

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Gal 1,13-24; Ps 139,1-3.13-15; Lk 10,38-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Franjo, Franka, Franciska; Zlata, Zlatka

Prvo čitanje:

Gal 1, 13-24

U meni Bog otkri Sina svoga da ga navješćujem među poganima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.

Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.

Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« i slavile su Boga zbog mene.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 139, 1-3.13-15

Pripjev:

Povedi me Gospodine, putem vječnim!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Evanđelje:

Lk 10, 38 -42

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Crkva u Hrvata

VIŠE OD 400 MLADIH HRVATA NA HODOČAŠĆU U ŠVICARSKOJ

VIŠE OD 400 MLADIH HRVATA NA HODOČAŠĆU U ŠVICARSKOJ

U švicarskom nacionalnom marijanskom svetištu Einsiedelnu u subotu su se okupili mladi Hrvati na 44. Rumenom listu – hodočašću mladih.

Unatoč kiši i prohladnom vremenu, došli su brojni mladi iz cijele Švicarske, što govori koliko su im u protekle dvije godine zbog pandemije koronavirusa ovakvi susreti nedostajali. Bogat molitveno-zabavni program započeo je predavanjem u samostanskoj dvorani. Na temu „Biti u svijetu, a ne od svijeta – kako živjeti kršćanstvo u modernom vremenu“ na vrlo jednostavan, razumljiv i poučan način govorio je fra Marin Karačić, dugogodišnji duhovni asistent Frame, a mladima posebno poznat kao skladatelj i izvođač duhovnih pjesama i redoviti sudionik na svim duhovnim festivalima diljem Lijepe Naše.

U Isusovo vrijeme postojala je opasnost izgubiti svoj identitet, svoju posebnost i osobnost te suobličiti se slici svijeta. Zato Isus svoje učenike i sljedbenike upozorava da im valja živjeti u svijetu, ali ne dopustiti da on njima ovlada, nego da ga nastoje svojim životima obogatiti.

Nadovezujući se na ovo Isusovo upozorenje, fra Marin je posvijestio mladima da je zbog lakšeg načina komuniciranja ova opasnost u današnjem svijetu još veća. Govorio je o dobrim i lošim stranama društvenih mreža i modernih sredstava komuniciranja. Sudjelujući na brojnim susretima mladih uvidio je da je najtraženija stvar danas postao punjač za mobitele. On je kao životna navigacija, jer bez njega se mlad čovjek osjeća kao pusti otok u prostranom oceanu, lišen svake komunikacije, zabave, pa čak i smisla života. Pozvao je zato mlade da im „duhovni punjač“ postanu molitva, sveta misa i redovita ispovijed jer će ih oni najbolje informirati o najbitnijim stvarima u njihovom životu i najučinkovitije formirati u samostalne i odgovorne ljude te kršćane koji će svojim poletom, znanjem i ljubavlju ovaj svijet učiniti boljim mjestom za život.

Poslušavši fra Marinov poziv da očiste svoju dušu kako bi ne samo izvana, nego i iznutra zablistali u svoj ljepoti, mnogi su mladi nakon predavanja pristupili sakramentu svete ispovijedi. Bilo ih je lijepo vidjeti kako u dugim redovima u skrušenosti i molitvi pristupaju sakramentu pomirenja.

Zaputili su se zatim uz einsiedelnsku Kalvariju razmatrajući Kristov križni put. Predvodeći molitvu na pojedinim postajama vapili su Bogu da ih sačuva od bolesnog mentaliteta svijeta i dadne snagu biti mu sol i svijetlo. Molili su i za potrebe Crkve, našega naroda, za mir na cijelome svijetu, posebno u Ukrajini i drugim mjestima na kojima se zbog ljudske sebičnosti svakodnevno gase životi brojnih mladih ljudi.

Vrhunac susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje u bazilici Crne Gospe. Ugodnom molitvenom ozračju skladnim pjevanjem i muziciranjem uvelike su doprinijeli članovi međumisijskog zbora mladih. Pozdravne riječi dobrodošlice uputili su fra Antonio Šakota, koordinator hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i opat Urban Federer, poglavar benediktinskog samostana.

Tumačeći evanđelje o bogatašu i siromašnom Lazaru, fra Marin je u homiliji naglasio vrijednosti skromnosti, širokogrudnosti, slobode i vjernosti kao preduvjete za ispravan odnos prema materijalnim dobrima. Istaknuo je kako nije problem u bogatstvu kao takvom, jer je ono po sebi dobro, nego u činjenici da nažalost mnoge zarobi.

“Najveći broj i mladih i starijih u životu želi biti sretan, ali pod tim pojmom nerijetko smatraju i svoje sebične želje, zato na kraju postanu nesretni. Životni poziv svakoga čovjeka je biti vjeran, jer je vjernost preduvjet za sreću. Ne možemo se sami učiniti sretnima. Jedino nas Bog može usrećiti i zato je nužna vjernost”, zaključio je fra Marin.

Nakon bogatog molitveno-poučnog programa uslijedilo je druženje u gradskoj dvorani. Više od 400 mladih s fra Marinom je pjevalo njegove duhovne šansone, a onda je uz ples počela odjekivati „Lijepa li si“ i druge hrvatske domoljubne pjesme. Zahvalni za ovogodišnji susret već se radujemo rujnu iduće godine i 45. Rumenom listu.

fra Branko Radoš, Hrvatska katolička misija Luzern

Preuzeto s dijaspora.hr

In Crkva u Hrvata

PAPA IVAN PAVAO II. NA DANAŠNJI DAN PROGLASIO BLAŽENIM ALOJZIJA STEPINCA

PAPA IVAN PAVAO II. NA DANAŠNJI DAN PROGLASIO BLAŽENIM ALOJZIJA STEPINCA

Dana 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II. proglasio Alojzija Stepinca blaženim. Bio je to drugi posjet pape Wojtyle Hrvatskoj koji je trajao od od 2. do 4. listopada. Tom prilikom bilo je prisutno 7 kardinala, 70 biskupa te više od 1000 svećenika.

“Mi, udovoljavajući želji Našega brata, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Tim je riječima papa Ivan Pavao II. za vrijeme euharistijskog slavlja proglasio blaženim zagrebačkog kardinala, časnoga slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

Zanimljivo je da je također na današnji dan, ali 1946., Stepinac održao svoj obrambeni govor pred jugoslavenskim sudom. Tom je prilikom izjavio: “Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti.”

Stepinčev spomendan slavi se 10. veljače. Na proslavi Stepinčeva u Rimu 2014., u rimskoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, prefekt vatikanske kurijalne Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato obznanio da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru blaženog Alojzija Stepinca, te da je o tome obavijestio papu Franju.

***

“Imati pouzdanje u Boga i moliti ustrajno. Gospodin zna, kad je pravi čas, da pomogne!“

(bl. Alojzije Stepinac)

In Vijesti iz Međugorja

OBRED PREMINUĆA SV. FRANJE

OBRED PREMINUĆA SV. FRANJE

Obred preminuća slavi se u predvečerje svetkovine svetoga našega Oca Franje.

Večeras poslije večernje svete Mise na vanjskom oltaru Crkve sv. Jakova u Međugorju započeo je obred preminuća svetoga Franje. Molitveni susret i obred vodio je župnik fra Zvonimir Pavičić uz ostalu braću franjevce koji također djeluju u župi, kao i časne sestre, članove Franjevačke mladeži (FRAMA) i članove Trećeg franjevačkog reda (FSR) te mnoštvo župljana i hodočasnika. Svojim pjevanjem obred je pratio župni zbor Kraljice Mira.

Obred preminuća svetog oca Franje

Slavlje započinje ulaznom procesijom. Dok predsjedatelj slavlja, ogrnut bijelim plaštem, s poslužnicima ide u procesiji prema oltaru zajednica pjeva ulaznu antifonu:

Ulazna antifona: “Zdravo, sveti Oče“/„Salve Sancte Pater“

Došavši pred oltar sv. Franje, predsjedatelj iskaže čast oltaru i započinje slavlje znakom križa i uvodnim pozdravom:

R: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

O: Amen!

R: Gospodin koji donosi mir i dobro bio s vama.

O: I s duhom tvojim.

Potom predsjedatelj kratkim riječima uvede okupljenu zajednicu u slavlje i pozove na sabranost.

To može učiniti ovim riječima:

Braćo i sestre, onih nekoliko dana

što su mu preostali do njegova blaženoga preminuća,

sveti je naš otac Franjo

ponizno upućivao hvale Bogu,

a svoju je braću poticao

da s njim pjevaju pohvale Kristu.

Sam je, koliko su mu to dopuštale tjelesne snage,

zapjevao psalam

Glasom svojim Gospodinu vapijem,

glasom svojim Gospodinu se molim.

Pozvao je i sva stvorenja da hvale Boga,

te ih je riječima što ih je svojevremeno sam napisao

poticao na ljubav prema Svevišnjemu.

Štoviše, i samu je smrt, pred kojom svi osjećamo strah,

poticao na hvale i, hrleći joj radosno u susret,

pozivao je da svrati k njemu govoreći:

Dobro mi došla, sestrice smrti!

Saberimo se u poniznoj i iskrenoj vjeri

da bismo po ovom spomenu Franjina preminuća

i mi mogli biti dionici istih darova nebeskih.

(Usp. 2 Čel. 217)

Nakon kratke šutnje svi sjednu, a jedan od čitača čita izvješće sv. Bonaventure o blaženom preminuću svetoga našeg Oca Franje:

Iz izvješća sv. Bonaventure o preminuću svetoga našeg oca Franje

Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.

Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.

Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: “Bijaše blagdan Pashe”.

Po završetku izvješća sv. Bonaventure, svi ustanu, upale unaprijed pripravljene svijeće, te s upaljenim svijećama slušaju navještaj Evanđelja:

R: Gospodin s vama.

O: I s duhom tvojim.

R: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu.

O: Slava tebi, Gospodine.

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus, znajući da mu je došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav.

Za vrijeme večere – već bijaše đavao nadahnuo Judu Iškariotskoga da ga izda – Isus, svjestan da mu je Otac sve predao u ruke, da je od Boga došao i da se Bogu vraća, skine ogrtač, ustane od večere, uzme ubrus i s njime se opaše. Zatim ulije vodu u posudu za pranje te počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijaše opasan.

Tako dođe do Šimuna Petra. Ovaj mu reče: “Gospodine, zar ti da meni pereš noge?” Isus mu odgovori: “Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš razumjeti poslije!” “Ne, nikada mi ti nećeš prati noge”, odvrati mu Petar. “Ako te ne operem – reče Isus – nećeš imati dijela sa mnom.” “Onda, Gospodine – odvrati mu Šimun Petar – ne peri mi samo noge nego i ruke i glavu!” Isus mu reče: “Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist. I vi ste čisti, ali ne svi. Znao je, naime, tko će ga izdati, zato je i rekao: “Niste svi čisti.”

Kad im opra noge, uze svoj ogrtač, ponovno sjede za stol pa im reče: “Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer ja to jesam. Ako, dakle, ja – Gospodin i Učitelj – oprah vama noge, treba da ih i vi perete jedni drugima. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje. Kad to znate, blago vama ako to i činite!

Riječ Gospodnja.

Nakon navještaja Evanđelja, predsjedatelj slavlja pozove nazočne da zajedno ispjevaju psalam što ga je sveti otac Franjo pjevao prije nego se preselio Gospodinu:

Braćo i sestre, blaženi je Franjo, predajući dušu Gospodinu, zapjevao ponizno Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se molim. I mi istom pjesmom ponizno uputimo svoje vapaje Svevišnjemu, njemu prikažimo svoje tjeskobe jer on je naše utočište.

Glasom svojim Gospodinu vapijem (Ps 142)

Izlijevam pred njim molitvu svoju,*

tjeskobu svoju pred njim kazujem,

Kad kolne u meni duša moja,*

ti znaš staze moje.

Na ovom putu kojim hodim*

sakriše mi zamku.

Gledam nadesno i vidim:*

nema nikoga tko bi me poznao.

Nije moguće da bježim*

i nitko se ne brine za dušu moju.

Vapijem k tebi, Gospodine,

i rekoh: ti si nada moja, *

dio moj u zemlji živih.

Pazi na molitvu moju, *

jer sam vrlo ponižen.

Oslobodi me od onih koji me progone, *

jer su jači od mene.

Izvedi iz tamnice dušu moju da slavim ime tvoje, *

iščekuju me pravedni dok me ne nagradiš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,*

kako bijaše na početku, tako i sada i vazda. ^†

i u vijeke vjekova. Amen.

Zatim predsjedatelj obreda, završavajući izvješće o blaženoj smrti svetoga Franje, nastavi:

Kad su se konačno na njemu ispunila sva otajstva i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.

Svi ostanu kratko u šutnji, a potom s upaljenim svijećama pjevaju sljedeću antifonu:

O presveta dušo,

te nakon kraće šutnje čitač čita Izvješće brata Ilije o smrti svetog Franje:

Izvješće brata Ilije o smrti svetog oca Franje

Sjećajte se našega oca i brata Franje i molite mu se!

Prije nego započnem govoriti, uzdišem, i s pravom: kao voda moji se razlijevaju krici, jer obistinjuje se moje strahovanje, obistinjuje se i vaše, snalazi me, evo, čega se bojah, snalazi i vas, jer je daleko od nas tješitelj, koji nas je nosio na svojoj ruci kao ovce; otišao je u daleku zemlju. Drag Bogu i ljudima primljen je u sjajne stanove.

Uistinu, prisutnost brata i oca našega Franje bila je svjetlo ne samo u nama koji smo bili blizu, nego i onima koji su od pravoga Svjetla, obasjao je one koji su bili u tami i koji su sjedili u smrtnoj sjeni, da bi upravio njihove noge na put mira. To je i učinio kao pravo sunce. Onaj koji s visine izlazi obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju njegovu žarom svoje ljubavi, i on je propovijedao kraljevstvo Božje obrativši srca otaca k sinovima i nerazumne k razumnosti pravednih, i po svem svijetu spremao je Gospodin novi narod. Ime mu se pročulo od dalekih otoka i čitav se svijet divio čudesnim njegovim djelima.

Nemojte se, sinovi i braćo, žalostiti zato što se čak to dogodilo, jer otac sirota, Bog će nas tješiti svojom svetom utjehom; pa ako već plačete, plačite nad sobom, ne nad njim. Jer usred života u smrti smo, a on je iz smrti prešao u život.

Radujte se, jer prije nego je bio uzet od nas kao drugi Jakov blagoslovio je sve svoje sinove i svima oprostio grijehe, koje je tko od nas djelom ili mišlju učinio protiv njega.

I to rekavši, javljam vam veliku radost i čudo novo. Odvijeka se nije čulo za takav znak, osim u Sinu Božjemu, koji je Krist Gospodin. Kratko vrijeme prije smrti brat i otac naš pojavio se raspet; na svome je tijelu nosio pet rana koje su doista biljezi Kristovi. Njegove su ruke i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i pokazivale su crnu boju čavala, a njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i često su gubila krv.

Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima.

Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti.

Amen.

Slijedi vjernička ili sveopća molitva:

Predraga braćo i sestre,

dok se u ovome svetom slavlju

spominjemo blaženoga preminuća Serafskoga Oca

i čudesnih djela što ih je Svevišnji izveo po njemu,

s pouzdanjem iznesimo Ocu nebeskom

svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta.

Molimo ga zazivajući:

Po zagovoru svetoga Franje, usliši nas, Gospodine!

Predsjedatelj potom pozove vjernike na Molitvu Gospodnju:

Upravimo Ocu nebeskom svoju molitvu, iščekujući dolazak njegova Kraljevstva:

Oče naš …

Svevišnji Bože, ti si svetom našem ocu Franji,

siromašnom i poniznom svome sluzi,

na današnji dan udijelio nagradu vječnoga blaženstva.

Smjerno te molimo:

prosvijetli nas i nadahni svojom milošću

da bismo življenjem Kristova evanđelja

bili svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku

i tako postali dostojni

istoga blaženstva među tvojim svetim.

Po Kristu Gospodinu našem.

Blagoslov i otpust

Predsjedatelj:

Naklonite se za blagoslov.

R: Gospodin s vama.

O: I s duhom tvojim.

Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!

Amen.

Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!

Amen.

Neka pogled svoj svrne na vas i mir vam podari!

Amen.

I sve vas ovdje okupljene blagoslovio svemogući Bog

Otac i Sin + i Duh Sveti.Amen.

In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. TEODORA GUÉRIN

SVETAC DANA – SV. TEODORA GUÉRIN

Sveta Majka Teodora Guérin rođena je kao Anne-Therese Guérin u Francuskoj 2. listopada 1798. Tijekom njezina djetinjstva francuska je vlada zatvarala crkve i uhićivala svećenike i redovnike. Anne-Theresein bratić bio je sjemeništarac, živio je skrivajući se u roditeljskom domu, a predavao ju je teologiju i katekizam.

Osnivačica koledža Saint Mary-of-the-Woods. Osmi svetac Amerike. Snaga, odlučnost i filozofija svete Majke Teodore Guerin mogu se pronaći u svakoj cigli, kamenu i srcu na kampusu koledža Saint Mary-of-the-Woods sve do danas. Žena hrabra i vjere, Guerin je napustila svoj dom i sve koji su joj bili dragi kako bi slijedila Božji poziv na novom, neistraženom području. Na tom novom mjestu osnovala je akademiju koja i danas nastavlja njezino poslanje. Za studente na kampusu ona je jednostavno “mama Teddy”.

Kad je imala petnaest godina, ubili su joj oca, a majka, shrvana bolom, pala je u duboku depresiju. Anne-Thérèse je tada preuzela odgovornost za cijelo kućanstvo, za majku, sestru Marie-Jeanne, kuću i vrt. Sestrama Božje providnosti (Sœurs de la Providence de Ruillé-sur-Loir) pristupila je 1823. i uzela redovničko ime Teodora (sœur Saint-Théodore), a 1831. položila vječne zavjete. Djelovala je kao učiteljica u Preuilly-sur-Claiseu, Rennesu i Soulainesu, ali je usput neprestano pomagala siromasima i nevoljnicima. Na poziv američkog biskupa iz Vincennesa (Indiana), u listopadu 1840. uputila se u Ameriku s još pet sestara svoje družbe (Olympiade Boyer, Saint Vincent Ferrer Gagé, Basilide Sénéschal, Mary Xavier Lerée i Mary Liguori Tiercin).

Bila je prepoznata po svojoj velikoj inteligenciji, a 1840. godine poslana je u SAD, u Vincennes, Indiana, da osnuje samostan. Majka Teoodora otvorila je prvi internat za djevojke u državi i zalagala se za katoličko obrazovanje.

Njezin samostan Saint Mary-of-the-Woods bio je stalno pod prijetnjom napada antikatolika i samih katolika. Biskup Vincennesa ekskomunicirao je Majku Teodoru jer se nije mogao miješati u vladavinu reda. Njegov nasljednik na kraju je ukinuo ekskomunikaciju. Kongregacija sestara Providnosti narasla je na 67 članica, devet novakinja i sedam postulanata do njezine smrti 1856. godine

Majka Teodora umrla je 14. svibnja 1856. nakon što se razboljela. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II 1998., a svetom 2006. papa Benedikt XVI.

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 3. LISTOPADA 2022.

MISNA ČITANJA – 3. LISTOPADA 2022.

Tko je moj bližnji?

XXVII. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 3. 10. 2022. Svagdan

ČITANJA:
Gal 1,6-12; Ps 111,1-2.7-10c; Lk 10,25-37

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Dionizije Areopagit, Kandida, Svjetlana

Prvo čitanje:

Gal 1, 6-12

Evanđelje ne primih ili naučih od kojeg čovjeka, nego objavom Isusa Krista.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 111, 1-2.7-10c

Pripjev:

Dovijeka se sjeća svoga Saveza.

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj.
Silna su djela Gospodnja,
nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,
stalne su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena, dovijeka,
sazdane na istini i na pravdi.

On posla spasenje svom narodu,
Savez svoj postavi zauvijek:
sveto je i strašno ime njegovo,
slava njegova ostaje dovijeka!

Evanđelje:

Lk 10, 25-37

Tko je moj bližnji?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Molitve

MOLITVE, ZAZIVI I POSVETA ANĐELU ČUVARU

October 2, 2022

MOLITVE, ZAZIVI I POSVETA ANĐELU ČUVARU

Molitva anđelu čuvaru

Anđele, čuvaru mili! Svojom snagom me zakrili.

Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću, danju.

Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani.

A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem,

da se ondje s tobom mogu vječno klanjat dragom Bogu.

Jutarnja molitva na čast sv. anđelu čuvaru

O, sveti anđele čuvaru, hvala što si me i ove noći sačuvao od svakoga zla duše i tijela. Kako me je mogla lako smrt, a možda i vječna smrt, snaći! Kao zahvalu za dobročinstvo cijeli ću ovaj dan provesti tebi na čast, a na slavu Božju. Po tvojim rukama prikazujem dragom Bogu sav rad, sve poslove i muke, sve misli i čine današnjeg dana. Izmoli mi milost da sve tako izvršim da bude vrijedno veličanstva Božjega.

Daj da danas ne učinim nikakav svojevoljni grijeh, osobito ne ovaj … Čuvaj me od svake nezgode koja bi mogla nauditi mom životu, mojoj časti ili mom dobru. Predajem ti svoje tijelo i svoju dušu; pod tvojom obranom bit ću siguran; kad me ti vodiš, neću zalutati; kad se ti skrbiš za me, neće mi ništa manjkati. O, anđele Božji, kome me je neizmjerna ljubav očeva preporučila, rasvijetli me i čuvaj, vladaj i ravnaj sa mnom danas i po sve dane života moga. Amen. (Imprimatur br. 205S. U Senju dne 23. kolovoza 1912., Roko, biskup)

Večernja molitva na čast sv. anđelu čuvaru

Kratko preispitaj savjest: kaki proveo ovaj dan, a onda moli:

Evo, opet sam, o, sveti anđele čuvaru, pod tvojom zaštitom proživio jedan dan. Iz dubine srca zahvaljujem dragom Bogu, Majci Božjoj i tebi za sva rasvjetljenja, nadahnuća, dobročinstva i vodstva, kao i za sve milosti koje sam primio ovoga dana. Sve si mi ih ti izmolio svojim posredovanjem. O, da sam ih još bolje upotrijebio na slavu Božju i spasenje svoje duše! Kad se obazrem na današnji dan, uviđam mnoge nedostatke, mnoge grijehe i zablude kojima sam se ogriješio o Božju dobrotu i čime sam tebe, moj vjerni vodiču i pratioče, uvrijedio. Kajem se za sve svoje grijehe i nemarnosti i molim te, vrijedni moj prijatelju, izmoli mi oproštenje od Boga, kao i milost da ih se ubuduće ozbiljno klonim. Raskrili, sveti anđele čuvaru, svoja moćna krila nada mnom. Ne daj da mi se zlobni neprijatelj približi te naudi mom tijelu ili duši. Usnut ću spokojno u tvom milom naručju, uzdajući se u Boga Oca koji je svagdje i na svakom mjestu. Daj da i ja jednom slatko u Gospodinu usnem te da u vječnosti bez prestanka s tobom i sa svim anđelima i svecima hvalim i slavim trojedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen. (Imprimatur br. 205S. U Senju dne 23. kolovoza 1912. Roko, biskup)

Molitva za sretnu smrt

Anđeli nebeski, sluge velikoga Boga, koji mu vjerno služite od prvoga časa vašega stvaranja uživajući sreću vječnoga blaženstva, upotrijebivši njegovu svetu milost na dobro, pritecite nam u pomoć, vi koji ste odvažno išli stazom što sigurno vodi k nebeskoj slavi. Vašoj brizi, vašoj zaštiti, vašoj obrani predala nas je dobrota Božja. Molimo vas ponizno da brigu, koju za nas imate u životu, povećate na času smrti. Čuvajte nas osobito od duhova tmine koje ste slavno nadvladali na početku svijeta. Ulijte nam svete misli koje će nas ohrabriti i okrijepiti da njihovim napadajima ne podlegnemo. Izmolite nam svojim moćnim zagovorom milosti koje su nam potrebne na putu u vječnost: iskreno spoznanje naših zabluda i zanemarivanja dužnosti, skrušeno pokajanje za naše grijehe i potpuno predanje u volju Božju. Napunite nam srce i dušu spasonosnim strahom da oplačemo i zamrzimo na svoju nevjeru prema dragom Bogu. Osobito nam izmolite veliku milost, krunu svih milosti, da nam zadnji dah bude ljubav prema Bogu. Amen. (Imprimatur br. 205S. U Senju dne 23. kolovoza 1912. Roko, biskup)

Ponedjeljak, dan posvećen osobitu štovanju svetih anđela

Svaki je ponedjeljak sveta Crkva posvetila svetim anđelima. Zato ne propusti ni ti, po primjeru sv. Alojzija, miljenika anđela čuvara, toga dana iskazati štovanje nebeskom zaštitniku. Prinesi mu kakvu žrtvu, izmoli koju molitvu ili podaj što siromahu po savjetu sv. Rafaela: „S milostinjom je molitva dobra.” Osim toga, sveta Crkva i mnogi sveci preporučuju da se na svoj rođendan i prvoga dana svakoga mjeseca preporučimo svetom anđelu.

Molitva svetom anđelu čuvaru ponedjeljkom

O, moj vjerni i mili anđele čuvaru, moj odgojitelju, moj učitelju, moj prijatelju, moj odvjetniče, moj posredniče i zaštitniče! Nisam vrijedan tvoje zaštite ni tvoje skrbi. Kada i po čemu sam zaslužio toliku čast i takvo odlikovanje? Ima li koja milost koju mi od dana moga rođenja do danas još nisi iskazao? S kakvom si strpljivošću samo podnosio moju slabost uza svu moju nezahvalnost? Koliko si me već puta mogao ostaviti, a ipak me nisi prestao poticati na pokoru. Koliko sam već puta mogao pasti u napast i sagriješiti da me tvoja ruka nije zadržala? Koliko bi me puta pogodila vremenita nesreća da je ti nisi odvratio? Neizmjerno sam zahvalan Gospodinu Bogu što mi te je dao za zaštitnika, a tebe molim od svega srca za oproštenje što sam tako malo mario za tvoje opomene. Što je veća moja slabost, to će biti veća i veličanstvenija tvoja pobjeda, kad me sretno uvedeš u nebesko kraljevstvo gdje ću se, uzdajući se u Božju milost, u tvom društvu uvijek veseliti. Amen. (Imprimatur br. 205S. U Senju dne 23. kolovoza 1912. Roko, biskup)

Posveta anđelu čuvaru

Sveti moj anđele čuvaru, od početka moga života dan si mi kao pratilac i zaštitnik. Sada pred licem Gospodina i moga Boga, moje nebeske Majke Marije i svih anđela i svetih ja, (reci svoje ime), siromašni grešnik, želim se tebi posvetiti. Obećavam da ću vjerno slušati Bo ga i majku Crkvu. Obećavam da ću biti uvijek pobožan Mariji, mojoj Majci i Gospodarici, te da ću je uzeti za uzor svoga života. Obećavam da ću biti i tebi pobožan, moj sveti zaštitniče, te da ću u skladu sa svojim snagama širiti pobožnost svetim anđelima koja nam je da na kao pomoć u borbi za postizanje Božjega kraljevstva. Molim te, sveti anđele, učini me dionikom snage tvoje ljubavi prema Bogu kako bih se ražario ljubavlju prema Bogu i ostao mu uvijek vjeran. Neka me tvoja ruka brani od neprijatelja, učini me dionikom Marijine poniznosti, vodi me tako da izbjegnem sve opasnosti i dođem u nebo u kuću Očevu. Amen.

Hvalospjev u čast dobroga anđela čuvara

(sv. Ljudevit Montfortski)

Uistinu sam sretan što uvijek uza se imam anđela čuvara. On je kraljević rata, miljenik Božji, strah svojih neprijatelja, jedan od onih čistih duhova koji nemaju ništa zemaljskoga. Njegova je moć velika. On može svojom snagom preokrenuti svijet, očaravajuć je, pronicav, profinjen i okretan. On može u istom trenutku proći i kopno i more. Tako savršen, on želi biti moj čuvar kako bi mi pomogao u mojoj slabosti. Jer on me oblikuje, vodi, ispravlja i opominje, brani me bez buke, a neprijatelj koji nas zavodi pored njega gubi svu svoju podmuklost. Čuva me u svakom trenutku od nesretnih slučajeva, da je to teško vjerovati. On me potiče na pobožnost. Pomaže da pobjeđujem đavla, da svladavam kušnje, da pobjeđujem. Ali o komu se on toliko brine? Jao, on pritječe u pomoć jadnom zemaljskom crvu, bijednom grešniku, ništavilu, koji mu za tolika dobra koja čini odbija biti zahvalan i koji se, znajući da je anđeo tu, ne trudi dopasti mu se. Želim, o, dobri anđele čuvaru, da budeš radostan u mom društvu. Zahvaljujem ti za milost tvoje brige za mene. Pobijedit ću napasnika i njegovu drskost ako tebe imam za zaštitnika.

Molitva svetom anđelu čuvaru

(sv. Ljudevit Montforski)

Anđele sveti, zahvaljujem ti na brizi i pomoći, nastavi mi pomagati, molim te, do konca mojih dana. Prikaži Gospodinu moje molitve, vodi me u svim mojim koracima, pomozi mi u mojim nevoljama, podrži me u mojim borbama. Budi uvijek uza me, pobijedi sve moje neprijatelje kako bismo jednoga dana u drugom životu bili zauvijek zajedno.

Anđele čuvaru

(sv. Terezija od Djeteta Isusa)

O, čuvaru moje duše, što u lijepom nebu sjaš, kano čisti blagi plamen uz tron Božji prebivaš. K zemlji letiš radi mene, dušu mi prosvjetljuješ, prijateljem, tješiteljem, bratom mojim postaješ! Znajuć’ kako slaba ja sam, za ruku me vodiš sam, i ja vidim kako nježno s mojeg puta mičeš kam. Glas tvoj slatki sved me zove, da tek nebo gledam ja; što sam niža, manja, to se tvoje čelo življe sja. O, ti koji siječeš prostor brže nego munje sve, leti često mjesto mene među moje premile; krilima im suze tari, Isusovu blagost poj, šapćući moje ime, pjevaj ti o patnji čarobnoj. Ja spasavat želim braću za života kratka lijepi duše, ti mi podaj svoga žara velikog. Žrtve moje, uboštvo mi, imetak su cio moj. Skupa s tvojim blagom daruj Trojici ih Presvetoj. Tebi čast i carstvo budi uza Kralja Svevišnjeg, meni sveti kruh s oltara, blago križa Gospodnjeg. S križem, s tijelom Krista Spasa, vijek na svetom oku tvom, mirno čekam nadajuć’ se sretnom žiću vječitom. Amen.

Sveti anđele, tebi povjeravam svoje srce

(sv. Franjo Saleški)

Slavni anđele Božji, koji me čuvaš, moli za mene. Moj dragi anđele, blagoslovi me. Blaženi duše, brani me od neprijatelja. Moj dragi zaštitniče, isprosi mi veliku vjernost tvojim svetim nadahnućima. Sveti anđele, štitiš me i od prije rođenja. Tebi povjeravam svoje srce: daj ga mom Spasitelju Isusu jer njemu samom pripada. Ti si moj čuvar. Ti si i moj tješitelj u času smrti. Ojačaj moju vjeru i moju nadu, zapali moje srce božanskom ljubavlju. Učini da me moj prošli život ne žalosti, da me moj sadašnji život ne uznemiruje, da me moj budući život ne straši. Ojačaj moju dušu u smrtnoj tjeskobi, potakni me da budem strpljiv, sačuvaj me u miru, isprosi mi milost da mi posljednje jelo bude kruh anđeoski. Daj da mi po sljednje riječi budu: Isus, Marija i Josip; da moj posljednji uzdah bude uzdah ljubavi i da tvoja prisutnost bude moja posljednja utjeha. Amen.

Tri molitve na čast sv. anđelu čuvaru

(sv. Alfons Liguori)

1. O, moj sveti anđele čuvaru, koliko si puta morao svoje sveto lice odvratiti od mene zbog mojih grijeha. Molim te, oprosti mi i izmoli da mi i dragi Bog oprosti, a ja čvrsto odlučujem da neću dragoga Boga ni tebe ni kada više svojevoljno uvrijediti. Amen.

2. Hvala ti, sveti anđele čuvaru, na svim rasvjetljenjima, žao mi je što te nisam uvijek slušao. Prosvjetljuj me i nadalje, probudi moju savjest kad sagriješim i ne ostavi me u času smrti. Amen.

3. Zahvaljujem ti, moj nebeski zaštitniče, što si me toliko godina pratio. Često sam tebe zaboravljao, a ti si uvijek na mene mislio. Tko zna nije li mi smrt već pred vratima? Vodi me, moj sveti anđele čuvaru, uskom stazom ovoga života i ne ostavi me dok ne dođem u nebesku domovinu. Amen.

Moja je duša potpuno povjerena tebi

(sv. Karlo Boromejski)

O, sveti anđele Božji, moj vjerni čuvaru, smatraj da je moja duša tebi potpuno povjerena. Molim te, predaj je u ruke njezina Stvoritelja i Otkupitelja tako da s tobom i svim svecima nebeskim mogu uživati tvoju prisutnost, ljubiti ga savršeno i imati puninu života zauvijek. Amen.

Moj najbolji prijatelju

(sv. Gertruda Velika)

O, sveti anđele Božji, kome me je Bog povjerio na čuvanje, zahvaljujem ti na svim dobročinstvima duše i tijela koja si mi pribavio. Hvalim te i slavim te što mene bijednicu štitiš i čuvaš od napadaja mojih neprijatelja. Blagoslovljen čas kad si mi dodijeljen za čuvara i zaštitnika. Blagoslovljena tvoja ljubav prema meni i nježna skrb kojom svakoga časa nastojiš oko moga spasenja. Molim te da mi oprostiš što sam se tako često opirala tvojim nadahnućima i tako ožalostila tebe, najdražega prijatelja. Obećavam da ću te ubuduće u svemu slušati i vjerno služiti mom Bogu. Amen.

Izvor: iz molitvene knjižice Pobožnost anđelima čuvarima