PAPA U BAHREINU: DRAGI MLADI, TREBAMO VAS!

Susrećući se s mladima u Bahreinu, Papa ih je posebno pozvao da šire “kulturu skrbi” te poželio da budu dobar kvasac za prijateljsko i solidarno društvo u vrijeme u kojemu buktaju sukobi i u kojemu postoji rizik da etničke, kulturne i vjerske razlike postanu problemi, a ne prilike za zajednički rast

Trećeg dana apostolskog boravka u Bahreinu, Sveti se Otac susreo s mladima u školi Presvetog Srca u Awaliju, te istaknuo da su nam potrebni njihova kreativnost, njihovi snovi i hrabrost, šarm i osmjesi, njihova radost koja nam pomaže da se oslobodimo ustajalih navika i načina gledanja na stvari.

Potaknuo je mlade da „nikada ne gube hrabrost i da žive punim plućima“. Nakon svjedočanstava troje mladih ljudi koji su govorili na početku susreta, papa Franjo je ponudio „tri mala poziva”, inzistirajući da ne govori kao učitelj, „već kao netko tko je zainteresiran da ih podrži i ohrabri“.

Kultura skrbi i sjeme bratstva

Sveti je Otac potaknuo mlade da „prihvate kulturu skrbi“, govoreći da „skrb znači razvijanje unutarnjeg stava empatije“ koja vodi brizi o drugim ljudima i njihovim interesima. Kultura skrbi, rekao je Papa, može biti „prekretnica“ – „protuotrov“ za suvremeni svijet, koji je često zatvoren u sebe. Da bi mogli brinuti za druge, napomenuo je Papa, prvo moraju brinuti o sebi, slušajući ritam svog srca; i razgovarajući s Bogom, dijeleći radosti i žalosti svakodnevice drugih.

Spominjući aktualnu svjetsku situaciju, istaknuo je da vjetrovi rata neće prestati puhati s tehnološkim napretkom. S tugom vidimo da u mnogim regijama napetosti i prijetnje rastu te ponekad izbijaju i u sukobe. Sveti Otac je istaknuo da se to događa jer ne radimo u skladu sa srcem, već dopuštamo da se udaljenosti među nama povećavaju. Kao posljedice toga etničke, kulturne, vjerske i druge razlike među nama postaju problemi i strahovi koji nas onda izoliraju i ne daju nam priliku za zajednički rast.

Papa Franjo rekao je mladima da ako prihvate kulturu skrbi, „učinit će da sjeme bratstva raste. I to je moj drugi poziv, da širimo bratstvo, dodao je te potaknuo mlade da budu graditelji budućnosti, jer samo u bratstvu naš će svijet imati budućnost.

Odlučni u donošenju odluka

Na kraju ih je pozvao da prihvate izazov donošenja odluka u životu. Donošenje dobrih odluka uključuje učenje kako odvagnuti opcije i odabrati pravi put, rekao je Papa te potaknuo mlade da uvijek potraže „dobre savjetnike“ u životu, prije negoli se obrate za savjet Internetu.

Crkva je s vama i treba svakoga od vas kako bismo se mogli obnoviti, istraživati nove putove, eksperimentirati s novim jezicima i postati radosniji i gostoljubiviji – istaknuo je rimski biskup te na kraju potaknuo mlade da nikada ne izgube hrabrost sanjati velike snove i živjeti život punim plućima! Usvojiti kulturu skrbi i širiti ju. Postanite prvaci bratstva. Suočite se sa životnim izazovima dopuštajući da vas vode Božja vjerna kreativnost i dobri savjetnici – potaknuo je na kraju papa Franjo.

Preuzeto s Vatican News

PAPA: U DOBA NASILNIH MOĆI PRAVI JE IZAZOV VOLJETI NEPRIJATELJA

Na misi slavljenoj na Bahreinskom nacionalnom stadionu u Awaliju, Papa je govorio o Isusovoj moći; ljubav prema svima, pa i prema protivnicima, prekida lanac zla i gradi svijet braće

Treći dan Papina pohoda Bahreinu započeo je misom na nacionalnom stadionu u Awaliju, koju papa Franjo slavio za mir i pravednost. Na euharistijskom slavlju je sudjelovalo oko 30.000 ljudi pristiglih iz četiri zemlje Apostolskoga vikarijata Sjeverne Arabije, koji obuhvaća Bahrein, Kuvajt, Katar i Saudijsku Arabiju, ali i iz drugih zemalja Perzijskoga zaljeva i drugih područja. Sveti im se Otac obratio izražavajući naklonost i blizinu opće Crkve. Crkva vas gleda i grli – rekao je – voli i hrabri.

Kristova moć je ljubav

Što se više traži moć, to je više ugrožen mir – rekao je Papa u propovijedi te istaknuo da je Kristova moć, naprotiv, ljubav. Veličina njegove moći ne služi se snagom nasilja, nego slabošću ljubavi. Isus daje čovjeku moć ljubavi, da ljubi u njegovo ime, da ljubi kao što je On ljubio. Ali, kako primijeniti tu moć?

Na bezuvjetan način; ne samo kada stvari idu dobro i kada osjećamo da volimo, nego uvijek; ne samo prema prijateljima i bliskim osobama, nego prema svima, pa i prema neprijateljima. Voljeti uvijek i voljeti sve; razmislimo malo o tomu – potaknuo je Papa.

Voljeti uvijek

Prije svega – objasnio je – Isus nas poziva da uvijek volimo, odnosno da uvijek ostajemo u njegovoj ljubavi, da ju njegujemo i prakticiramo bez obzira na situaciju u kojoj živimo. Ali, Isusov je pogled konkretan – dodao je Papa – ne predlaže sentimentalnu i romantičnu ljubav, kao da u našim ljudskim odnosima ne postoje trenutci sukoba i kao da nema razloga za neprijateljstvo među narodima. Isus je realan; izričito govori o zlim ljudima i neprijateljima.

On zna da u našim odnosima postoji svakodnevna borba između ljubavi i mržnje; i da i u nama, svakoga dana, dolazi do sukoba između svjetla i tame, između brojnih nakana i želja za dobrim i one grješne krhkosti koja nas često obuzima i uvlači u djela zla.

Konkretno živjeti bratstvo

U propovijedi je, osim toga, rimski biskup istaknuo da Isus pati vidjevši u naše dane, u brojnim dijelovima svijeta, očitovanje moći koje se hrani ugnjetavanjem i nasiljem, koje želi povećati vlastiti prostor smanjujući tuđi, namećući svoju prevlast i ograničavajući temeljne slobode ugnjetavanjem slabih. Isusov je prijedlog stoga iznenađujući i smion. Isus traži od nas da ostajemo uvijek, vjerni, u ljubavi, unatoč svemu, čak i pred zlom i neprijateljem. Jednostavna ljudska reakcija bila bi „oko za oko, zub za zub“, ali to znači tražiti pravdu oružjem primljenoga zla – objasnio je Sveti Otac.

Isus predlaže nešto novo, drugačije, nezamislivo, nešto svoje: „A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ (Mt 5, 39). Gospodin od nas traži da pođemo od sebe, da počnemo konkretno i hrabro živjeti opće bratstvo, ustrajući u dobru čak i kada primamo zlo, prekidajući uvojnicu osvete, razoružavajući nasilje, demilitarizirajući srce – istaknuo je Papa.

Naučimo voljeti sve ljude

Isusov se poziv ne odnosi prvenstveno na važna pitanja čovječanstva, nego na konkretne situacije u našem životu: na naše odnose u obitelji, u kršćanskoj zajednici, na veze koje održavamo na radnom mjestu i u društvu. Tko nasljeduje Kneza mira mora uvijek težiti miru. I mir se ne može ponovno uspostaviti ako se na neku ružnu riječ odgovori još ružnijom – primijetio je – ako nakon jednoga udarca uslijedi još jedan. Ne, potrebno je, naprotiv, „razminirati“, prekinuti lanac zla, prekinuti uvojnicu nasilja, prestati gajiti ljutnju, prestati žaliti se i samosažaljevati. Potrebno je uvijek ostati u ljubavi. Ali ljubav – podsjetio je papa Franjo – nije dovoljna ako je ograničimo na skučeno područje onih od koji primamo jednaku ljubav.

Da bismo bili Očeva djeca i gradili svijet braće, pravi je izazov naučiti voljeti svakoga, čak i neprijatelja. „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“ (Mt 5, 43-44). To zapravo znači odlučiti se ne imati neprijatelja, ne vidjeti u drugomu prepreku koju valja prevladati, nego brata i sestru koje treba voljeti. Ljubiti neprijatelja znači donijeti na zemlju odsjaj neba; znači učiniti da se na svijet spuste pogled i srce Oca koji ne pravi razlike, ne diskriminira, nego „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima (ibid. v. 45).

Ljubiti poput Krista

Isusova je moć ljubav, i Isus nam daje moć da volimo na način koji se nama čini nadljudskim. Ali, takva sposobnost – istaknuo je Papa – ne može biti samo plod naših napora; ona je prije svega milost. Milost koju valja ustrajno tražiti: Isuse, ti koji me ljubiš, nauči me voljeti kao ti. Isuse, ti koji mi opraštaš, nauči me praštati poput tebe. Pošalji na mene svojega Duha, Duha ljubavi.

Molimo za to. Jer – dodao je Sveti Otac – često donosimo pred Gospodina brojne zahtjeve, ali to je bitno za kršćanina, znati voljeti poput Krista. Ljubav je najveći dar, a primamo ga kada dajemo mjesta Gospodinu u molitvi, kada prihvaćamo njegovu prisutnost u njegovoj Riječi koja nas preobražava i u revolucionarnoj poniznosti njegova razlomljenoga kruha. Tako, polako, padaju zidovi koji ukrućuju naše srce te pronalazimo radost čineći djela milosrđa prema svima. Tada shvaćamo da blaženi život prolazi kroz blaženstva, a sastoji se u tomu da postanemo mirotvorci – rekao je papa Franjo.

Preuzeto s Vatican News

PAPA: ZA KRŠĆANE JE BITNO JEDINSTVO U RAZLIČITOSTI I SVJEDOČENJE LJUBAVI

Nakon što se sastao s Muslimanskim vijećem starješina, Sveti Otac je, u sklopu apostolskog pohoda Kraljevini Bahrein, sudjelovao na ekumenskom susretu i molitvi za mir u katedrali Gospe od Arabije u Awaliju

„Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“ (Dj 2; 9-11)

U uvodnom obraćanju Sveti je Otac pozdravio ekumenskog carigradskog patrijarha Bartolomeja I., vrhovnog poglavara Ekumenskoga carigradskog patrijarhata i „prvog među jednakima“ patrijarsima Pravoslavne Crkve, kao i sve prisutne, te istaknuo da te riječi, kao da su zapisane za sve nas danas ovdje nazočne: iz mnogih naroda i jezika, iz mnogih mjesta i različitih obreda, svi smo se okupili ovdje zbog silnih djela koja je Bog izvršio! U Jeruzalemu na dan Pedesetnice iako su narodi došli iz mnogih mjesta svi su osjećali da su ujedinjeni u jednom Duhu. Papa Franjo je rekao kako raznolikost podrijetla i jezika ne smije predstavljati problem već dodatni resurs te nastavio citatom jednoga pisca rekavši „Ako netko nekome od nas kaže: ‘Primio si Duha Svetoga, zašto onda ne govoriš svim jezicima?’, trebamo mu odgovoriti: ‘Ja govorim svim jezicima, jer sam član tijela Kristova, Crkve koja govori sve jezike’” (Propovijed afričkog autora iz šestog stoljeća: PL 65, 743).

Papa Franjo je naglasio da se to odnosi na sve nas „jer u jednom smo Duhu svi kršteni u jedno tijelo“ (1 Kor 12,13). U govoru je istaknuo da narod svojim podjelama ranjava tijelo Gospodinovo, ali Sveti Duh, koji spaja sve udove, veći je od naših podjela po tijelu. Nastavio je rekavši da ono što nas spaja daleko nadmašuje ono što nas dijeli i da što više budemo u skladu s Duhom više ćemo biti vođeni željom da obnovimo puno jedinstvo među braćom i sestrama.

Jedinstvo u različitosti i svjedočanstvo života

Dvije stvari koje Papa smatra korisnima za put zajedništva jesu jedinstvo u različitosti i svjedočanstvo života. Tumačeći jedinstvo u različitosti, napomenuo je kako su na Pedesetnicu učenici „bili svi zajedno na jednom mjestu“. Dodao je da trebamo primijetiti kako je Duh Sveti koji je počivao na svakome odabrao trenutak kada su bili svi zajedno okupljeni. Svatko je od njih mogao zasebno djelovati i činiti dobro, ali kada su bili okupljeni u jedinstvu, vrata Božjih djela su im bila potpuno otvorena. Nastavio je ističući da je kršćanski narod pozvan okupiti se kako bi se čudesna Božja djela mogla ostvariti u našoj blizini. Prisutnost u Bahreinu uz raspršenost kultura i vjeroispovijesti, pomaže da osjetimo potrebu za jedinstvom i dijeljenjem vjere – rekao je Sveti Otac uspoređujući povezanost arhipelaga i čvrste veze među otocima na prostoru gdje trenutno boravi potaknuo da tako bude među i nama; da ne budemo izolirani već ujedinjeni u bratskom zajedništvu.

Sveti je Otac nastavio govor pitajući se što možemo učiniti da jedinstvo raste ako nas život, navike i udaljenosti, kao da nas odvlače na druge strane? Pitao se što je to zapravo „mjesto okupljanja“, „duhovni cenakul“ našeg zajedništva? Zaključio je da je to slava Božja koju Duh Sveti pokreće u nama. Naglasio je da se moramo moliti i da se ne smijemo izolirati i zatvarati u sebe, jer jedino molitva hvale i klanjanja najviši je oblik povezivanja sa svom našom braćom i sestrama. Molitva hvale i klanjanja protuotrov je za tugu i iskušenje, pročišćava naša srca i vraća sklad i jedinstvo. Oni koji hvale Oca nisu obeshrabreni zbog malenosti stada, već se raduju veličini što su Božja djeca. Molitva hvale dopušta Duhu da nas ispuni svojom utjehom te postaje lijek za usamljenost i čežnju za domom. Omogućuje nam da osjetimo blizinu Dobrog Pastira, čak i u trenucima kada osjećamo odsutnost naših pastira, kao što se često događa u ovim krajevima. Upravo u našim pustinjama Gospodin voli otvarati nove i neotkrivene putove i čini da izviru izvori žive vode (usp. Iz 43,19). Hvala i štovanje vodi nas do Duha vraćajući nas izvorima i jedinstvu.

veti Otac je potom napomenuo da valja održavati dobru naviku stavljanja svojih crkvenih zgrada na raspolaganje i drugim zajednicama za štovanje jednog Gospodina. Istaknuo je da nas ne samo na zemlji već i na nebu povezuje pjesma hvale, a pjevaju je mnogi kršćanski mučenici različitih denominacija. Koliko ih je bilo posljednjih godina na Bliskom istoku i diljem svijeta! Oni sada čine jedno zvjezdano nebo, usmjeravajući naš put dok putujemo kroz pustinje povijesti. Svi imamo isti cilj, a to je da smo pozvani na puno zajedništvo u Bogu, istaknuo je papa Franjo.

Jedinstvo ne znači “svi jednaki”

Napomenuvši da je jedinstvo prema kojemu putujemo jedinstvo u različitosti, istaknuo je da je vrlo važno voditi računa o tomu da jedinstvo ne znači „svi jednaki“, nego je ono u različitosti. Izvještaj o Pedesetnici govori o tome da je svaka osoba čula apostole kako govore „svojim jezikom“ (Dj 2,6). Duh Sveti, naime, ne izmišlja novi jezik za svakoga već dopušta svakome da govori drugim jezicima (usp. r. 4), tako da svatko može čuti svoj vlastiti jezik kojim govore drugi (usp. stih 11). On nas ne zatvara u jednoličnost već nas raspolaže da prihvaćamo jedni druge u različitostima. To se događa kada ljudi žive po Duhu Svetom. Uče susresti svakoga od svoje braće i sestara u vjeri kao dio tijela kojemu i sami pripadaju. To je duh ekumenskoga puta, zaključio je Sveti Otac.

Zapitajmo se kako napredujemo na ekumenskom putu – potaknuo je. Djelujemo li kao pastiri, službenici, kršćanski vjernici i jesmo li otvoreni u djelovanju Duha Svetoga? Vidimo li ekumenizam kao teret, kao daljnju obavezu, kao institucionalnu obavezu ili kao Isusovu iskrenu želju da svi budemo „jedno“, poslanje koje izvire iz Evanđelja? Zapitao se što sami činimo za braću i sestre koji vjeruju u Krista, a nisu „naši“? Poznajemo li ih, tražimo li ih, zanimamo li se za njih?, upitao je papa Franjo te dodao – Držimo li se na udaljenosti ili pokušavamo razumjeti povijest naše braće i sestara, njihovu posebnost, ne smatrajući sve to preprekom?

Nakon što je Sveti Otac iznio razmišljanja za prvi element, osvrnuo se na drugi element, a to je svjedočanstvo života. Vratio se ponovno na Pedesetnicu i rekao da se učenici „otvaraju“, preobražavaju i izlaze iz gornje sobe. Oni će tada otići u cijeli svijet. Jeruzalem koji se činio kao njihova točka dolaska postaje polazište jedne nesvakidašnje pustolovine. Strah koji ih je zadržao kod kuće sada postaje daleka uspomena te od sada idu posvuda, ne da bi se izdvajali od drugih, a još manje da bi revolucionirali poredak društva i svijeta, već da svojim životom posvuda šire ljepotu Božje ljubavi, zaključio je Sveti Otac.

Vjera je dar koji trebamo dijeliti

Naša poruka nije toliko obraćanje riječima, koliko svjedočenje djelima – primijetio je te dodao – Vjera nije privilegija koju trebamo tražiti već dar koji trebamo dijeliti. Kao što stoji u jednom vrlo starom tekstu: Kršćani „ne žive u posebnim gradovima, ne koriste neki strani jezik i ne usvajaju poseban način života. Svako strano područje njihova je domovina. Oni žive na zemlji, ali imaju svoje državljanstvo u raju. Poštuju utvrđene zakone, ali su svojim načinom života iznad zakona. Oni ljube svakoga” (Poslanica Diognetu, V). Oni vole sve, a to je znak kršćana, bît našeg svjedočanstva. Život u Bahreinu omogućio je mnogima od vas da ponovno otkriju i prakticiraju potpunu jednostavnost milosrđa. Pod tim je papa Franjo mislio na pomoć koju pružaju braći i sestrama koji dolaze od drugdje, na njihovu poniznu kršćansku prisutnost i svjedočanstvo koje svakodnevno daju na radnom mjestu svojim razumijevanjem i strpljivošću, radošću i blagošću, dobrotom i duhom dijaloga. Jednom riječju: mir.

Na kraju govora Sveti Otac je ponovio kako je želio sa svima prisutnima podijeliti misli o jedinstvu i važnosti svjedočenja. Zaključio je da ne možemo istinski svjedočiti Božju ljubav ako nismo ujedinjeni među sobom u skladu s njegovom voljom. Jednako tako ne možemo biti ujedinjeni ostajući odvojeni, bez otvorenosti svjedočenju, bez širenja granica naših interesa i naših zajednica u ime Duha Svetoga koji obuhvaća svaki jezik i dopire do svakoga. Međutim, dodao je, isti Duh koji daje raznolikost karizmi, stvara jedinstvo, ali jedinstvo kao sklad. Duh je sklad. To je ono za što molimo, da se među nama dogodi taj sklad. Duh nas okuplja u zajedništvo i šalje u misije. Povjerimo mu u molitvi naš zajednički hod i molimo ga da izlije svoju milost na nas u novim Duhovima koji će otvoriti nove horizonte i ubrzati naš hod jedinstva i mira, završio je molitvom papa Franjo.

Preuzeto s Vatican News