Mnogi će s istoka i zapada doći u kraljevstvo nebesko.
I. tjedan došašća
Ponedjeljak, 28. 11. 2022.
Svagdan
ČITANJA: Iz 4,2-6; Ps 122,1-9; Mt 8,5-11
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta
IMENDANI: Jakov Markijski
NAPOMENA: ▪ Na svagdane došašća do 16. XII. može se slaviti ili misa svagdana ili misa svetca ili misa jednoga od svetaca čiji je spomendan, ili pak misa o bilo kojem svetcu koji je na taj dan upisan u Martirologiju (OURM 355b). • U te dane po sebi su zabranjene mise »za razne potrebe« i zavjetne mise. Ali, ako to traži istinska potreba ili pastoralna korist, može se u slavlju s narodom uzeti misa koja odgovara toj potrebi ili koristi, prema prosudbi upravitelja crkve ili samoga svećenika slavitelja (OURM 376). • Zabranjene su »svagdanje« mise za pokojne (OURM 381).
Prvo čitanje:
Iz 4, 2-6
Bit ćete na ures spašenima u Izraelu.
Čitanje Knjige proroka Izaije
U onaj će dan izdanak Gospodnji biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. Tko ostane na Sionu i preživi u Jeruzalemu, zvat će se »svet« i bit će upisan da u Jeruzalemu živi.
Kad Gospodin spere ljagu kćeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, stvorit će Gospodin nad svim područjem Gore sionske i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom, danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava će biti zaklon i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utočište od pljuska i oluje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-9
Pripjev:
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!« Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja!
Po Zakonu Izraelovu, da slave ime Gospodnje. Ondje stoje sudačke stolice, stolice Doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! Neka bude mir u zidinama tvojim i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: »Mir tebi!« Radi Doma Gospodina, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.
Evanđelje:
Mt 8, 5-11
Mnogi će s istoka i zapada doći u kraljevstvo nebesko.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Tá i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«
Nedjeljom na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, a u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme.
Prva je nedjelja Došašća. Tijekom Došašća slavit ćemo svete mise zornice u6 sati ujutro svaki dan osim nedjelje. Neće biti svete mise u 7:30 već samo misa zornica na kojoj ćemo moliti i za naše pokojne.
Svete mise u iduću nedjelju u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.
ŽUPNE KATEHEZE Svake srijede kroz Došašće u 19:30 sati u Dvorani Ivana Pavla II. naši će vam fratri održavati kateheze o Došašću i Božiću. Neka ovo bude još jedan način priprave za Božić.
Idući petak, subota i nedjelja prvi su u mjesecu i dani su pomirenja. Sveta misa u Miletini je u petak u 6.45 sati, a na Vionici u subotu u 7 sati.
KRIZMA I PRVA PRIČEST U ŽUPI Krizma u našoj župi bit će 6. svibnja, a Prva pričest 7. svibnja 2023.
VINO ZA SARAJEVO Dragi župljani, i ove godine uoči Božića želimo darovati vino za župe u Sarajevu. Svoje vino u bidonu od 5 l (bijelo i crno) možete donijeti u podrum našeg župnog ureda od sutra 28.11 (ponedjeljak) do 15.12. Hvala vam.
Djevičanska Majko Božja, bezgrešna Marijo, tebi, našoj Gospi od Čudotvorne medaljice prikazujemo se i posvećujemo.
Neka ova medaljica bude za svakoga od nas siguran znak tvoje ljubavi i trajna opomena na naše dužnosti prema tebi. Učini da ostanemo pod tvojom ljubaznom zaštitom i u milosti tvoga Sina dokle god je budemo nosili.
O moćna Djevice i Majko našeg Spasitelja, zadrži nas tijesno uza se svakog trenutka našeg života. Isprosi nam, djeci svojoj, milost sretne smrti tako da uzmognemo zajedno s tobom uživati nebesko blaženstvo u vijeke. Amen.
Zdravo, Marijo…
***
Molitva Bezgrešnoj Čudotvorne medaljice(2)
O naša ljubljena Gospođo od Čudotvorne medaljice, Ti si se pokazala s. Katarini Labure kao posrednica između ljudi i Boga, čuj me zazivam Te ! /stavi nakanu/
U Tvoje majčinske ruke polažem sve svoje vremenite i duhovne potrebe i pouzdajem se u Tvoju milost, koju se usuđujem prositi od tvoje dobrote.
Ponizno te molim da o tome govoriš sa svojim božanskim Sinom i Njega za uslišanje zamoliš, pa ako to Njegovoj svetoj volji odgovara i ako je to mojoj duši na spasenje, usliši me!
Kada Ti svoje moleći ruke Gospodinu podižeš, udostoj se, o moćna Djevice, zauzeti se i za mene izaogrni me u svoje milosne zrake!
Tako će moja dušabiti u svjetlu i toplini Tvojih zraka milosti oslobođenaod svih grijeha. Čista i radosna slijedit će Tvoje krepostido dana kada ćeš me Ti na nebeskim vratima primiti! Amen.
U jednoj prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća je rekla: “Ja sam mir, ljudi me ne uspijevaju sačuvati i mislim da ću se ugasiti.” Poslije toga odmah se ugasila.
Druga svijeća je rekla: “Ja sam vjera, nažalost većina ljudi smatraju da nisam neophodna i nema smisla da gorim i dalje.” Samo što je to izgovorila, mali vjetar je puhnuo i ona se ugasila.
Onda je treća svijeća žalosno progovorila:“Ja sam ljubav i nemam više snage, ljudi me zaboravljaju i stavljaju po strani, a čak me i oni najbliži zaboravljaju”. Nakon toga se ugasila.
Ali tada se oglasila i četvrta svijeća:”Ne boj se, dok ja gorim mi ćemo moći upaliti ostale svijeće. Ja sam NADA.” Dijete koje je bilo u sobi uzelo je svijeću “nade” i zapalilo ostale svijeće.
Tako bi plamen nade trebao uvijek tinjati u vašim srcima, kako bi mogao u svakom od vas održati mir, vjeru i ljubav.
Blagoslovljen vam blagdan GOSPE od ČUDOTVORSNE MEDALJICE.
Dana 27. studenoga 1830. Blažena Djevica ukazala se svetoj Katarini Labouré u njezinom samostanu Kćeri milosrđa u Parizu, tražeći da se izlije medaljica prema uzorku koji je Gospa prikazala, i obećavajući da će svi koji budu nosili ovu medaljicu primiti veliku nagradu milosti.
Slavna i dramatična priča o obraćenju Alphonsea Ratisbonnea 1842. snažan je primjer kako Gospa drži svoja obećanja. Bio je Židov, čiji je stariji brat Theodor (dok je Alphonse još bio dijete) prešao na katoličku vjeru i postao svećenik. Alphonse je odrastao mrzeći Crkvu zbog razdora koji je tako izazvala u njegovoj obitelji. No kad mu je bilo dvadeset osam godina i putovao je Rimom, prihvatio je odvažnost jednog od svojih suputnika, koji je bio revni katolik, da oko vrata nosi Čudotvornu medaljicu i moli Memorare.
Blažena Djevica ukazala se Alphonseu i bez ijedne riječi mu dala razumjeti njegovu situaciju – svoje grijehe i ljepotu katoličke vjere. Njegovo obraćenje bilo je jednako brzo kao ono što je Gospa učinila u Meksiku preko svoje slike Guadalupe – Alphonse je odmah upoznao vjeru i želio krštenje. Alphonse je i sam postao katolički svećenik i osnovao vjerski red posvećen obraćenju Židova.
O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!
ČUDOTVORNA MEDALJICA
Godine 1830. Blažena se Majka ukazala tri puta u matičnoj kući sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u ulici de Bac u Parizu. Ona se očitovala poniznoj postulantici sestri (sada svetoj) Katarini Labouré. Sveta Katarina imala je nekoliko viđenja Blažene Djevice Marije. Prvi put je bilo u noći između 18. i 19. srpnja 1830. u samostanu, u Parizu. To je povjerila ispovjedniku, ali nije joj vjerovao. Ponovno je imala ukazanje 27. studenog iste godine.
Blažena Djevica Marija poručila joj je: “Daj napraviti medalju s prizorom koji vidiš; sve osobe koje ju budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe koje ju budu nosile s pouzdanjem.”
Ispovjednik joj i dalje nije vjerovao. Gospa joj se ukazala treći put u prosincu 1830. i rekla kako će doći dan kad će sve biti uređeno kako Ona želi. Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832.
Evo kako je svetica opisala susret kada joj je otkrivena medaljica Bezgrješnog začeća:
“Oko Blažene Djevice formirao se ovalni okvir. Unutar je slovima bilo napisano: ‘O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’… U tom trenutku izgledalo je da se slika okrenula, a ja sam ugledao poleđinu medalje; veliko M nadvišeno prečkom i križem; ispod slova M bila su srca Isusa i Marije, ona okrunjena trnjem, drugi proboden mačem. Dvanaest zvijezda okruživalo je cijelu. Tada mi je glas rekao; Neka se iskuje medalja po ovom modelu. Svi oni koji ga budu nosili dobit će velike milosti; trebaju ga nositi oko vrata. Milosti će biti u izobilju za one koji ga nose s povjerenjem.'”
Prednja strana medaljice predstavlja Presvetu Mariju kako stoji na zemlji, nogom zgnječi glavu zmije, a ruke raširene u gesti majčinske samilosti prema svima koji od nje traže pomoć. Molitva odražava Njezin naslov kao Bezgrešno začeće koji je nepogrešivo definirao dvadeset i četiri godine kasnije, 8. prosinca 1854., časni papa Pio IX. u svojoj enciklici Ineffabilis Deus. Zrake svjetla iz njezinih ruku simboliziraju milosti koje ona žarko želi podariti onima koji nose njezinu medaljicu i mole joj se.
U roku od dvije godine, nakon odobrenja pariškog nadbiskupa, prve medalje su izrađene i distribuirane u Francuskoj. Blagoslovi su odmah počeli pljuštati na one koji su je nosili i ubrzo je postala poznata kao ‘Čudotvorna medalja’. U samo nekoliko godina podijeljeni su milijuni. Nijedan crkveni sakramental nije toliko utjecao na Crkvu otkad je krunica porazila Albižane i Turke. Doslovno čini čuda i čini se da je specijalizirana za nemoguće, obraćenje okorjelih grešnika, skrb za beznadno bolesne. Uz iznimku Svetog križa, niti jedan drugi kršćanski simbol nikada nije bio tako široko umnožen, niti je ikada bio instrument toliko čudesnih rezultata.
Milosti dane onima koji ih traže
Gospa je rekla svetoj Katarini: „Dođi do podnožja oltara… Tamo će milosti biti izlivene na sve, velike i male, koji ih traže. Milosti će posebno biti izlivene na one koji ih traže.”
Neke od milosti koje je Sveta Katarina predložila da bi ljudi trebali tražiti od Boga uključivale su: Milost vedrog raspoloženja, milost prepoznavanja i prihvaćanja kušnji svakodnevnog života kao Božjih blagoslova; biti zadovoljan svojim stanjem u životu; razumjeti i cijeniti svetu misnu žrtvu i posebno ‘voljeti Boga onoliko koliko Gospa od mene želi’.
Sveta Katarina Labouré, povezanost s Majkom Božjom
Tijekom zvonjenje Angelusa 2. svibnja 1806. Njezina zemaljska majka umrla je kad je imala samo devet godina. Zabilježeno je da je zagrlila kip Majke Božje i rekla “Sada ćeš ti biti moja Majka!” i potaknuo životnu želju da vidi Gospu. Bila je to neprestana molba njezinih molitvi i bila je duboko uvjerena da će se ostvariti.
Sveti Vinko Paulski ju je posjetio u snu kad je imala osamnaest godina, a u red koji je on uspostavio ušla je 22. siječnja 1830. u dobi od dvadeset tri godine. Sveta Katarina smatrala je ukazanja u ispravnoj perspektivi, ne kao osobnu uslugu sebi (iako su u određenom smislu bila), već prije kao opću dobrobit za čovječanstvo. Samo je sebe smatrala “instrumentom” i natjerala je svog ispovjednika da obeća da će čuvati tajnu njezinog identiteta, tajnu koju je četrdeset godina čuvala čak i od svojih redovnika.
Sveta Katarina također je imala dar proricanja, a jedno od njezinih proročanstava koje se tek treba ostvariti odnosi se na veliki trijumf Naše Gospe: „Oh, kako će biti divno čuti, ‘Marija je Kraljica svemira…’ Bit će to vrijeme mira, radosti i dobre sreće koje će dugo trajati; Nosit će je kao zastavu i obići će svijet.”
Jednostavna i moćna s neba poslana molitva čudotvorne medaljice obično se izgovara tri puta zajedno: “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
Prva je nedjelja došašća, znate li značenje prve svijeće koju ste upalili na svom vjenčiću?
Danas slavimo prvu nedjelju adventa ili došašća, vrijeme pripreme za Božić. Ako ste pripremili svoj adventski vjenčić i stavili ga na stol onda ćete danas zasigurno upaliti prvu adventsku svijeću.
Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće (svjetlo).Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Četiri svijeće na adventskom vijencu simboliziraju četiri nedjelje u došašću, a svaka svijeća ima svoju simboliku – prva znači nadu i vjeru, druga mir, treća ljubav, a četvrta radost.
Današnja, prva svijeća, zove se još i prorokova svijeća. Ona simbolizira vjeru i nadu.
ČITANJA: Iz 2,1-5; Ps 122,1-2.4-9; Rim 13,11-14a; Mt 24,37-44
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta
IMENDANI: Fakundo, Virgil, Maksim, Valerija
NAPOMENA: ▪ Kroz sve vrijeme došašća orgulje i druga glazbala upotrebljavaju se i oltar se kiti onom umjerenošću koja odgovara naravi ovoga vremena kako se ne bi preduhitrila punina božićne radosti (BC 236). Ista napomena vrijedi i za slavlja sakramenta ženidbe.
Prvo čitanje:
Iz 2, 1-5
Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-2.4-9
Pripjev:
Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!« Eto noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja! Po zakonu Izraelovu da slave ime Gospodnje. Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! Neka bude mir u zidinama tvojim i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: »Mir tebi! « Radi Doma Gospodina, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.
Drugo čitanje:
Rim 13, 11-14a
Blizu je spasenje naše.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 24, 37-44
Bdijte da budete pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Paul Jerome Casanova rođen je 20. prosinca 1676. u Porto Mauriziju (današnja Imperia), tada dijelu Republike Genove. Njegov otac, kapetan broda, bio je čovjek vjere; petero od šestero njegove djece postalo je religiozno. Kad je dječak koji će postati sveti Leonard imao 13 godina, otišao je studirati na rimski kolegij u Rimu, gradu u kojem je živio njegov stric. Mislio je ući u liječničku profesiju, ali Bog je imao druge planove za njega, želeći ga učiniti liječnikom duša.
Jednog je dana slučajno posjetio crkvu povezanu s franjevačkim samostanom sv. Bonaventure na Palatinu baš u vrijeme dok su braća pjevala večernju misu. Na riječi “converte nos Deus, salutaris noster” (obrati nas, o Bože, spasenje naš) mladić se obratio od svojih svjetovnih težnji prema nadnaravnim. Osluškujući Božji poziv stupio je u reformni ogranak Franjevačkog reda.
Obukao se 1697. godine, uzevši ime Leonard. Nakon novicijata u Ponticelliju završio je studij u glavnoj kući reformne grane u San Bonaventura al Palatino u Rimu. Nakon zaređenja (1703.) ondje ostaje kao profesor. Leonard je žudio otići u Kinu kao misionar, jer je bila njegova velika želja obratiti duše za Krista i proliti svoju krv za vjeru. Međutim, ubrzo ga je uhvatilo teško krvarenje u želucu, toliko mu je pozlilo da su ga poslali u rodni Porto Maurizio u nadi da će ozdraviti.
Sveti Leonard je doista ozdravio, a svoj oporavak pripisao je Gospinu zagovoru. Tijekom svoje bolesti obećao je da će, uslišane mu molitve za ozdravljenje, svoj život posvetiti obraćenju grešnika. I održao je svoje obećanje, provevši 44 godine propovijedajući pučke misije, pokrivajući svaki dio Italije i otok Korziku.
Leonard je jedno vrijeme osjećao određenu odvratnost prema misijskom radu, ali, nakon što su mu nadređeni položili tu dužnost, shvatio je da je to volja Božja, te joj se cijelim srcem posvetio, postavši jedan od najvećih misionara i apostola u povijest Crkve. Za zaštitnika svojih misija odabrao je velikog dominikanskog sveca, propovjednika i čudotvorca sv. Vinka Ferrera (čiju je sliku koristio i za blagoslov bolesnika).
Oko svoje 30. godine počeo je propovijedati u Port Mauriceu i njegovoj okolici. Leonardovo propovijedanje bilo je obilježeno mnogim izvanrednim obraćenjima. Snaga njegovih riječi u kombinaciji s njegovom svetošću i izvanredno skromnim i pokorničkim životom ostavila je dubok dojam i na najokorjelije grešnike.
Sveti Leonard je propovijedao mnogim tisućama na otvorenim trgovima u svakom gradu gdje je išao; crkve su bile premalene da zadrže mnoštvo. Čitavi su gradovi hrlili slušati njegove propovijedi, tako da nije bilo neuobičajeno vidjeti mnoštvo od 15 do 20 tisuća ljudi kako bi slušali sveca. Posvuda su njegova propovijedanja pratila čudesna obraćenja.
Sveti Leonardo propovijeda
Sveti Leonard je propovijedao nekoliko puta dnevno, slušao ispovijedi bezbrojne sate, davao savjete, uspostavljao mir između zaraćenih strana – sve to ne zanemarujući svoje molitve (uključujući tri sata mentalne molitve svaki dan), slavljenje svakodnevne mise s velikom predanošću i preciznošću, i govoreći Božanski ured na koljenima.
Svetac je istaknuo važnost prakticiranja zadržavanja u Božjoj prisutnosti u svakom trenutku. Preporučio je ljudima da više puta tijekom dana, a posebno napočetku svake radnje, uzviknu: “Isuse moj, milosrđe”. Na taj način mogu moliti uvijek, čak i usred svojih svakodnevnih poslova, i sve činiti s čistom nakanom, gledajući samo na Boga u svakom djelu koje čine.
Godine 1716. utemeljio je samoću Svete Marije Incontro u blizini Firence, Kuću utočišta gdje su se braća s vremena na vrijeme mogla povući kako bi obnovili svoju duhovnu snagu, ozbiljno se posvetivši, u tišini i velikoj askezi, radu svoga vlastito posvećenje. Redovnici bi se tamo redom povlačili, da bi se potom vratili svojim samostanima i misionarskom radu ispunjeni obnovljenim žarom da rade na slavu Božju i spasenje duša.
Leonard je bio poglavar u Firenci i Pratu više od 20 godina prije nego što se vratio u Rim 1736. da postane gvardijan samostana sv. Bonaventure. Bio je opor, suzdržan i šutljiv čovjek, ali i ljubazan i strpljiv u ophođenju prema drugima.
Pobožnost Blaženoj Djevici Mariji (a posebno Bezgrešnom Začeću), trajno klanjanje Presvetom Sakramentu i pobožnost Presvetom Srcu Isusovu neke su od tema koje je promicao. Sveti Leonard je bio taj koji je skladao, posebno kao naknadu za grijeh bogohuljenja, Božanske pohvale koje izgovaramo na kraju svakog blagoslova (“Blagoslovljen Bog, blagoslovljeno Njegovo sveto ime…”) .
Upravo svetom Leonardu dugujemo pobožnost križnog puta. Gdje god je išao promovirao je Via Crucis. Nijedna misija nije prošla a da on nije vodio narod u ovom pobožnom razmišljanju o muci našega Gospodina. Sveti Leonard podigao je 571 postaju križnog puta diljem Italije, uključujući poznate postaje u Koloseumu u Rimu.
Iako su veliko životno djelo svetog Leonarda bile misije, on je također propovijedao mnoga povlačenja redovnicima i laicima. Tema je najčešće bila Kristova muka. Napisao je da je jedan od lijekova za bolesti ljudi i društva svakodnevna meditacija o muci. To bi ljude vratilo u kontakt sa stvarnošću, prerasporedilo njihove prioritete i sve stavilo u ispravnu perspektivu, uzrokujući da rastu u ljubavi prema Kristu.
Ljubav svetog Leonarda prema Gospi dovela ga je do žarke želje vidjeti – i učiniti sve da postigne – dogmatsku definiciju njezina Bezgrešnog začeća. To je nazvao najvažnijom stvari na svijetu, jer o njoj ovisi svako dobro: mir, sreća, pobjeda nad herezama, pobjeda Crkve. Potaknuo je prelate da mole Rim za to. Dogmu o Bezgrešnom začeću svečano će proglasiti stoljeće kasnije, 1854., papa Pio IX.
Napori njegovog misionarskog rada i teška stradanja potpuno su iscrpili tijelo svetog Leonarda. Nakon misija u Lucci i Bologni pogodila ga je groznica, ali se ipak vratio u Rim u skladu sa željama pape Benedikta XIV. koji ga je natjerao da obeća da neće umrijeti ni u jednom drugom gradu osim u Rimu. I u svojim posljednjim danima, polumrtav, svetac je ustrajao na služenju mise, iako uz velike poteškoće, jer “jedna jedina misa vrijedi više od svega bogatstva svijeta”.
Dana 26. studenog 1751. sveti Leonard stigao je u svoj voljeni samostan svetog Bonaventure u Rimu, umirući iste večeri u 23 sata, u dobi od 75 godina. Veliko mnoštvo došlo je vidjeti i pokloniti se njegovom tijelu. Bog ga je proslavio za života, ali još više nakon njegove smrti brojnim čudesima. Njegovo (još uvijek djelomično neraspadnuto) tijelo čuvano je na glavnom oltaru crkve San Bonaventura u Palatinu do 1997. kada je preneseno u njegov rodni grad. Tamo se može vidjeti, u staklenoj urni, u katedrali Imperia Porto Maurizio. Ostala je samo relikvija jednog od njegovih rebara u crkvi sv. Bonaventure u Rimu. U susjednom samostanu možete posjetiti bivšu svečevu ćeliju (pretvorenu u mali muzej).
Svetog Leonarda proglasio je blaženim Pio VI. 1796. Blaženi Pio IX., franjevački trećoredac, proglasio ga je svetim 1867. Zaštitnikom župnih misionara imenovao ga je Pio XI.
Sveti Leonard ostavio nam je mnoge spise, od kojih je najpoznatiji njegova prekrasna knjiga o “najdragocjenijem blagu koje imamo na zemlji” – Misi (“Skriveno blago”).Sačuvane su njegove propovijedi, pisma, asketski i pobožni spisi, ali je samo mali dio preveden na engleski. Njegova najpoznatija propovijed, “Mali broj onih koji se spašavaju”, bila je ona na koju se oslanjao za obraćenje velikih grješnika.
***
“O Ime presveto,Ime mira,balzame života,koji si središte svih uzdaha,najgorljivijih zaljubljenika u Isusa.Znak onih koji istinski ljube Isusaje nositi Isusa utisnutog u srcui često i s pobožnošću imenovatiPresveto Ime Isusovo.”
Budni budite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti.
XXXIV. tjedan kroz godinu
Subota, 26. 11. 2022.Svagdan
ČITANJA: Otk 22,1-7; Ps 98,1-7; Lk 21,34-36
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Siricije, Konrad, Nikon, Delfina, Hugo
Prvo čitanje:
Otk 22, 1-7
Noći biti više neće, obasjavat će ih Gospod Bog.
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Anđeo pokaza meni, Ivanu, rijeku vode života,
bistru kao prozirac:
izvire iz prijestolja Božjeg
i Jaganjčeva.
Posred gradskoga trga,
s obje strane rijeke,
stablo života
što rodi dvanaest puta,
svakog mjeseca svoj rod.
A lišće stabla za zdravlje je narodima.
I neće više biti nikakva prokletstva.
I prijestolje će Božje i Jaganjčevo
biti u gradu
i sluge će mu se njegove klanjati
i gledati lice njegovo,
a ime će im njegovo biti na čelima.
Noći više biti neće
i neće trebati svjetla od svjetiljke
ni svjetla sunčeva:
obasjavat će ih Gospod Bog
i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
I reče mi:
»Ove su riječi vjerne i istinite
jer Gospodin, Bog nadahnitelj prorokâ,
posla svoga anđela
da on pokaže slugama njegovim
što se ima dogoditi ubrzo.
I evo, dolazim ubrzo!
Blago onomu koji čuva
riječi proroštva ove knjige!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 95, 1-7
Pripjev:
Marana tha! Dođi, Gospodine Isuse!
Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
Jer Gospodin je Bog velik, Kralj velik nad svim bogovima. U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
Evanđelje:
Lk 21, 34-36
Budni budite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«
Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.11.2022.:
“Draga djeco! Svevišnji me posla vama da vas učim molitvi. Molitva otvara srca i daje nadu i vjera se rađa i jača. Ja vas, dječice, s ljubavlju pozivam vratite se Bogu, jer Bog je ljubav i nada vaša. Nemate budućnosti ako se ne odlučite za Boga i zato sam s vama da vas vodim da se odlučite za obraćenje i život, a ne za smrt. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
