Pet činjenica o štovanju Božjeg milosrđa

Štovanje Božjeg milosrđa je podsjetnik na Božju beskrajnu i nježnu milost i da je Bog zaista Otac koji voli, spreman i voljan nas zagrliti svojom ljubavlju.

O Božjem milosrđu u Starom zavjetu

Neki dijelovi Biblije, osobito u Starom zavjetu, mogu potaknuti na doživljavanje Boga kao osvetoljubivog Boga, ali upravo je papa Ivan Pavao II. u encklici “Bogat milosrđem” govorio o postojanju Božje milosrdne ljubavi u Starom zavjetu, donosi Aleteia.

Milosrđe se u određenom smislu suprotstavlja Božjoj pravdi i u mnogim se slučajevima pokazalo ne samo snažnijim od te pravde već i dubljim. Čak i Stari zavjet uči da, iako je pravda autentična vrlina u čovjeku, a u Bogu označava transcendentno savršenstvo, ipak je ljubav “veća” od pravde: veća u smislu da je primarna i temeljna. Ljubav, da tako kažem, uvjetuje pravdu i, u krajnjem slučaju, pravda služi ljubavi. Primat i nadmoć ljubavi prema pravednosti – ovo je obilježje čitave objave – otkrivaju se upravo kroz milosrđe. To se psalmistima i prorocima činilo toliko očitim da je sam pojam pravda na kraju značio spasenje koje je postigao Gospodin.

Poljska časna sestra i poljski svećenik potaknuli su na štovanje Božjeg milosrđa

U početku je u vizije svete Faustine Kowalske bilo teško vjerovati.  Vlč. Mihael Sopoćko u početku je bio sumnjičav i nije ih u potpunosti odobrio. Bio je zabrinut da vizije otkrivaju heretičko učenje. Međutim, nakon istraživanja zašto štovati Božje milosrđe, vlč. Sopoćko više nije imao dvojbi, što se može vidjeti u sjećanju koje je napisao godinama nakon toga.

U spisima crkvenih naučitelja tražio sam potvrdu da je to najveće Božje svojstvo, kao što je izjavila sestra Faustina, jer o tome nisam pronašao ništa u radovima modernijih teologa. Bio sam vrlo zadovoljan kad sam našao slične izjave kod svetog Fulgencija, svetog Ildephonsea, a još više kod svetog Tome i svetog Augustina, koji su, komentirajući Psalme, imali puno toga reći o Božjem milosrđu, nazvavši ga najvećim Božjim svojstvom. Od tada nadalje, nisam ozbiljno sumnjao u nadnaravna otkrića sestre Faustine.

Isus je tražio da se napravi posebna slika

Za života svete Faustine njezin duhovni učitelj, vlč. Mihael Sopoćko, naručio je umjetniku da naslika Isusovu sliku na temelju opisa svete Faustine. Sopoćko u pismu iznosi kako je platio umjetnika Eugena Kazimirovskog i što je sveta Faustina mislila o krajnjem rezultatu.

Na moj zahtjev, gospodin Eugene Kazimirowski započeo je slikanje slike 2. siječnja 1934. godine. Sestra Faustina je uz dopuštenje predstojnice, majke Irene, dolazila jednom ili dva puta tjedno u slikarski atelje (u društvu druge sestre) i davala upute kako bi trebala izgledati slika. Nekoliko mjeseci slikar nije mogao zadovoljiti davateljicu uputa koja se zbog toga rastužila te je to je vrijeme u svoj dnevnik zapisala: „Jednom kad sam bila kod tog slikara, koji slika sliku, i vidjela je da je nije tako lijepa kao Isus, postala sam jako tužna, ali to sam duboko skrivala u srcu. Kad smo napustili slikara, majka predstojnica ostala je u gradu da rješava razne stvari, ali kad sam se vratila kući, odmah sam krenula prema kapelici i dobro se isplakala. Rekla sam Gospodinu:”Tko će te naslikati tako lijepog kao što si ti?“ Odjednom sam čula riječi: „Nije u ljepoti boje niti kista veličina ove slike, već u mojoj milosti.”

Sveta Faustina nastavila je davati upute kako umjetnik može poboljšati svoje djelo, ali slika nikada nije osvojila njezino srce. Bilo joj je teško uskladiti viziju koju je vidjela sa statičnim prikazom slike.

Molitva krunice Božjeg milosrđa

Jedna od pobožnosti koju je Isus otkrio svetoj Faustini bila je krunica Božjeg milosrđa.

Postoje divna obećanja samog Isusa za apostole Božjega milosrđa zapisana u spisima svete Faustine: “Duše, koje postanu apostoli i širitelji moga milosrđa, štitit ću svega njihova života kao što majka štiti svoje novorođenče, a u času njihove smrti neću za njih biti Sudac nego Spasitelj. U ovo zadnje vrijeme, duša nema ništa drugo za svoju obranu, osim moga milosrđa. Sretna ona duša, koja je svega svoga života nastojala biti pod zaštitom moga milosrđa, jer takvu dušu neće stići moja pravda.”

Više o krunici Božjeg milosrđa doznajte OVDJE.

Sveti Ivan Pavao II. proglasio “Nedjelju Božjeg milosrđa”

Godine 2000. sveti Ivan Pavao II. kanonizirao je poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku i službeno preimenovao drugu vazmenu nedjelju u “Nedjelju Božjeg milosrđa”.

Ivan Pavao II. to je učinio kako bi podržao Faustine vizije, kao i da bi stavio veći naglasak na Božjem milosrđu u 21. stoljeću.

Objasnio je to ovako:

Božje milosrđe dopire do ljudi kroz srce Krista raspetoga: “Kćeri moja, reci da sam ja personificirana ljubav i milosrđe”, Isus će reći s. Faustinu (Dnevnik, str. 374). Krist izlijeva ovu milost na čovječanstvo putem slanja Duha koji je u Trojstvu, Osoba-Ljubav. A nije li “drugo ime” ljubavi milosrđa (usp. Dives in misericordia, br. 7), shvaćeno u svom najdubljem i najnježnijem aspektu, u svojoj sposobnosti da na sebe preuzme teret bilo koje potrebe i, posebno, u svojoj golemoj sposobnosti za oprost? Danas je moja radost zaista velika u predstavljanju života i svjedočenja s. Faustine Kowalske cijeloj Crkvi kao Božjeg dara za naše vrijeme… Isus je rekao s. Faustini: ‘Čovječanstvo neće naći mira dok se pouzdano ne okrene Božjem milosrđu’ ( Dnevnik, str. 132).

Važno je onda da prihvatimo cijelu poruku koja nam dolazi od Božje riječi na ovu drugu vazmenu nedjelju, koja će se odsada u cijeloj Crkvi nazivati ‘Nedjelja Božjeg milosrđa’.

Danas je svetkovina Božjega milosrđa – dan kada je Isus sv. Faustini obećao more milosti za duše

Svetkovina Božjega milosrđa – sam je Isus rekao sv. Faustini: “Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima.”

U jubilarnoj 2000. godini papa Ivan Pavao II. kanonizirao je sv. Faustinu Kowalsku, poljsku redovnicu Družbe Sestara Majke Božjeg Milosrđa, i istodobno je proglasio u Katoličkoj Crkvi blagdan Božjega Milosrđa, koji je sam Isus zahtijevao u objavama spomenute svetice. Na taj dan svaka osoba može primiti potpuni oprost pod redovitim uvjetima (sakrament ispovijedi, sv. pričest, molitva na nakanu za Svetoga oca).

Zašto u Crkvi blagdan Božjega Milosrđa?

Bl. Mihael Sopoćko, ispovjednik sv. Faustine i ostvaritelj svih Isusovih molbi izrečenih redovnici, obrazlaže nužnost slavljenja Božjega Milosrđa u liturgiji na prvu nedjelju iza Uskrsa. Smatra da se danas u svijetu niječe postojanje Boga i zato pada moral, osjećaj pravednosti i odgovornost za počinjena djela. U stvarnosti gomilanja grijeha čovjeku je nužno približiti Boga u njegovu najvećem primatu, a to je njegovo neizrecivo milosrđe, jer ta istina raspršuje ljudsko nepovjerenje prema svom Stvoritelju. Sam je Isus rekao sv. Faustini: “Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima.” “Usprkos mojoj gorkoj muci, propadaju duše. Dajem im posljednje sidro spasa. To je svetkovina moga milosrđa.”

Zašto blagdan na Bijelu nedjelju?

Blaženik smatra da je slavljenje blagdana Božjega Milosrđa u liturgiji odgovor na duhovne potrebe vjernika Katoličke Crkve, koja je uvijek crpila istinu iz Božje Objave, koju je stavljala pred oči vjernika kao uzor za nasljedovanje i u službi opravdanja i posvećenja. Isus je inzistirao da se ovaj blagdan slavi na prvu nedjelju iza Uskrsa. Bl. M. Sopoćko vidi u tome tijesnu povezanost vazmenih otajstava s ovim blagdanom.

Kaže da na završetku vazmene osmine trebamo gledati na ova otajstva kroz prizmu milosrđa. Taj je dan za nas prilika da na osobit način zahvalimo za mogućnost spasenja po Kristovoj muci i uskrsnuću. Do dan-danas prvu nedjelju iza Uskrsa zovemo Bijelom nedjeljom. Razlog je taj što su u prvim stoljećima Crkve novokrštenici nosili bijelu odjeću od dana svog krštenja (Velika subota) do prve nedjelje iza Uskrsa, a s njom je završavala uskrsna osmina. Zato je liturgija Bijele nedjelje ukazivala na sakrament krštenja, a liturgija Riječi na sakrament ispovijedi. Po njima Krist uprisutnjuje pashu prema svakom čovjeku, i zato su sakramenti razlog slavljenja Božjeg Milosrđa koje je objavljeno o otkupljenju čovjeka. Čin Kristova otkupljenja nikako se ne može odvojiti od djela milosrđa. Duhovnik sv. Faustine tvrdi da je Crkva na Veliki petak zauzeta razmatranjem Kristove muke i smrti, a na sam Uskrs raduje se Gospodinovoj pobjedi nad svakim zlom te nema ovih dana dovoljno prostora za izražavanje veličine Božjeg Milosrđa kao glavnog motiva Otkupljenja. Nema ovdje također mjesta da možemo dostatno zahvaliti Milosrdnom Isusu za ustanovljenje svetih sakramenata po kojima se događa naše otkupljenje.

Koji su plodovi slavljenja blagdana?

Isus je rekao tajnici svoga milosrđa: “Tog dana otvorena je nutrina mojeg milosrđa, izlijevam cijelo more milosti na duše koje se približe k izvoru moga milosrđa. (…) Neka se nijedna duša ne boji približiti k meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet. Moje milosrđe je tako veliko da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski.”

Bl. M. Sopoćko kaže da će slavljenje blagdana Božanskog Milosrđa donositi sljedeće plodove kod osoba koje ga budu slavile: vlastito posvećenje (spoznaja Boga Milosrđa vodi do kršćanske savršenosti), obraćenje grešnika (napose onih koje sumnjaju o svom spasenju), pobuđuje pouzdanje u Božje Milosrđe i njegovo nasljedovanje, potiče na zahvaljivanje za obilje primljenih Božjih milosti.

Kako svečano proslaviti blagdan?

Milosrdni Isus je molio da se pripremamo za taj blagdan devetnicom – moleći krunicu Božanskog Milosrđa, koja počinje na Velik petak. Sam je Isus izdiktirao nakane: za grešnike, svećenike i Bogu posvećene osobe, pobožne i vjerne duše, pogane i one koje ga još ne znaju, heretike i odijeljenu braću, djecu i ponizne duše, štovatelje Božjeg Milosrđa, duše u čistilištu i ohladnjele duše. Bl. M. Sopoćko vidi složenost tih nakana s molitvama liturgije Velikog petka. Isus želi da uronimo cijelo čovječanstvo u “more njegova milosrđa”.

Bilo bi poželjno, po Isusovim riječima upućenim sv. Faustini, da se na taj dan izloži za javno štovanje slika Milosrdnog Isusa, a svećenici propovijedaju o njegovu velikom i nedokučivom milosrđu. Osobno sam uvjerena da niti sam sv. Antun Padovanski ne bi odolio Isusovim molbama kad se radi o naviještanju neizmjerne Božje ljubavi čovječanstvu koje gubi nadu i smisao svoga života.

Krunica Božjega milosrđa

Ovu je krunicu Isus dao s. Faustini u Vilniusu, 13. i 14. rujna 1935. godine, kao molitvu zadovoljštine za grijehe i za ublažavanje Božjeg gnjeva (usp. Dn 474 – 476).

Po molitvi ove krunice prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe svoje, bližnjih i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom, pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski daruje svoga Sina, a po njemu i sve ljude.

Nadalje se krunicom moli: budi milosrdan nama i cijelome svijetu – i samim time vrši se djelo milosrđa. Ako se uz moli u stavu pouzdanja te ispunjavaju uvjeti svake dobre molitve (poniznost, ustrajnost, stvar koja je po Božjoj volji), vjerni mogu očekivati ispunjenje Kristovih obećanja koja se osobito tiču smrtnoga časa: milost obraćenja i spokojne smrti. Ostvaruju ih ne samo osobe koje mole ovu krunicu nego i umirući uz koje drugi mole. Kada se pri umirućem moli ta krunica – rekao je Isus – ublažuje se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuzima dušu. (Dn 811) Sveopće obećanje glasi: Po molitvi te krunice sviđa mi se dati sve za što me se bude molilo (Dn 1541), ako to (…) bude u skladu s mojom voljom. (Dn 1731) Sve što nije u skladu s Božjom voljom, nije dobro za čovjeka, osobito za njegovu vječnu radost.

Po molitvi te krunice – govori na drugom mjestu Isus – približavaš mi čovječanstvo. (Dn 929) Duše koje budu molile tu krunicu, zaštitit će moje milosrđe (…) za života, a osobito u času smrti. (Dn 754)

Čin posvete Milosrdnome Isusu (iz “Dnevnika” sv. Faustine)

Premilosrdni Isuse, tvoja je dobrota neizmjerna. Pouzdajem se u tvoje milosrđe, koje prožima sva tvoja djela. Potpuno ti se predajem i želim živjeti i težiti k savršenosti. Želim širiti tvoje milosrđe, vršeći djela milosrđa, a posebice se moliti za svećenike, za obraćenje grešnika, želim strpljivo podnositi protivštine i opraštati drugima. Želim tješiti i pomagati siromašnima i bolesnima. Ti me čuvaj i brani, budući da se bojim svoje slabosti, ali pouzdajem se u tvoje milosrđe. Neka cijeli svijet upozna tvoje beskrajno milosrđe, u nj se pouzdaje i slavi ga u vijeke vjekova. Amen.

Čin posvete svijeta Božjemu Milosrđu Ivana Pavla II.

Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi, Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakoga pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen.

Izvor: Veritas

Uvjeti za dobivanje potpunog oprosta na Nedjelju Božjeg milosrđa

Druge uskrsne nedjelje Katolička crkva slavi i Nedjelju Božjeg milosrđa u kojoj vjernici mogu dobiti potpuni oprost za sebe ili za umrlu osobu. Ovdje dijelimo uvjete za postizanje ovog dara.

Općenito govoreći, može se reći da je puni oprost milost koja “vraća” dušu u stanje u kojem je bila prilikom primanja krštenja. Ako osoba umre nakon što ga je primila, odlazi izravno u raj. To se dogodilo Ivanu Pavlu II.

U svojim ukazanjima svetoj Faustini Kowalskoj, Krist je, pod pobožnošću Gospodina Božanskog milosrđa , zajamčio nekoliko milosti onima koji se utječu njegovom milosrđu.

„Želim da Blagdan milosrđa bude utočište i zaštita za sve duše, a posebno za jadne grješnike… Duša koja se ispovjedi i pričesti zadobit će potpuno oproštenje krivnje i boli… Neka se nijedna duša ne boji pristupiti mi, pa makar vam grijesi bili kao grimiz“, rekao je Gospodin u jednom od svojih ukazanja poljskoj svetici.

U lipnju 2002. sveti Ivan Pavao II službeno je ustanovio potpuni oprost za ovaj blagdan koji se slavi druge uskrsne nedjelje.

U tu je svrhu objavio “dekret o oprostima dobivenim na blagdan Božjeg milosrđa”, koji ukazuje da ih mogu dobiti i bolesnici i mornari na otvorenom moru.

Puni oprost dobivaju vjernici koji sudjeluju u djelima pobožnosti koje se izvode u čast Božanskog milosrđa, uz uobičajene uvjete sakramentalne ispovijedi, euharistijske pričesti i molitve na papine nakane.

Iz dekreta: potpuni oprost, djelomični oprost, onesposobljeni 

Podjeljuje se potpuni oprost, uz uobičajene uvjete (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu svetoga oca) vjerniku koji na drugu vazmenu nedjelju, odnosno nedjelju Božjega milosrđa, u bilo kojoj crkvi ili kapeli, srcem potpuno oslobođenim od privrženosti bilo kakvu, pa i lakomu grijehu, sudjeluje u pobožnostima u čast Božjemu milosrđu ili barem ako pred presvetim sakramentom, javno izloženim ili pohranjenim u svetohraništu, izmoli Očenaš i Vjerovanje te doda pobožni zaziv Milosrdnom Isusu (primjerice; „Isuse, uzdam se u tebe“).

Podjeljuje se djelomični oprost vjerniku koji barem raskajana srca Milosrdnomu Isusu upravi propisno odobrenu molitvu.

Nadalje, pomorci koji svoj posao obavljaju na neizmjernim morskim prostranstvima; bezbrojna braća koju su ratna pustošenja, politička previranja, surovost mjesta i drugi slični uzroci udaljili od zavičaja; bolesnici i oni koji im pomažu te svi koji iz opravdana razloga ne mogu izići iz svojih kuća ili obavljaju neodgodiv posao na korist zajednice, u nedjelju Božjega milosrđa mogu primiti potpuni oprost ako s potpunim prijezirom prema bilo kakvu grijehu, kao što je prethodno rečeno, i s nakanom da čim uzmognu ispune tri uobičajena uvjeta, pred pobožnom slikom našega Milosrdnog Gospodina Isusa izmole Očenaš i Vjerovanje te dodaju pobožni zaziv Milosrdnom Isusu (primjerice: „Isuse, uzdam se u tebe“).

Ako se toga dana ni to ne mogne učiniti, potpuni oprost mogu steći oni koji se u duhu sjedine s onima koji na redovit način izvrše ono što je za oprost propisano te milosrdnomu Bogu prikažu molitvu i trpljenje svojih slabosti te životnih tegoba, s tim da i oni odluče da će čim uzmognu ispuniti tri uvjeta propisana za stjecanje potpunoga oprosta.

Ovaj dekret ima trajnu valjanost. Neovisno o bilo kakvoj protivnoj odredbi. Dano u Rimu, u sjedištu Apostolske pokorničarne, 29. lipnja 2002, na svetkovnu svetih apostola Petra i Pavla.