PAPA FRANJO: MIR I ZAJEDNIČKI ŽIVOT USPOSTAVLJAJU SE DAN ZA DANOM

Radikalnu razliku između Božje logike i logike svijeta istaknuo je papa Franjo u propovijedi na misi slavljenoj na Expo Grounds u Nur-Sultanu, na današnji blagdan Uzvišenja svetoga križa. Od „poniženja smrti“, križ s Kristom postaje oruđe spasenja za sve. I postaje, u ovoj zemlji, razlog ohrabrenja i poziv na rast u bratstvu kako bismo od Kristova križa učili ljubav, a ne mržnju – istaknuo je Papa.

Zmije koje ubijaju i zmija koja spašava

Euharistijsko je slavlje, u prisutnosti oko šest tisuća ljudi, održano na latinskom i ruskom jeziku, dok su molitve vjernika čitane na ruskom i kazaškom jeziku. Prvo čitanje, iz Knjige brojeva, govori o Mojsiju kojemu Gospodin obećava spas od ugriza zmija koje je sâm Bog poslao u pustinju; svatko tko pogleda brončanu zmiju postavljenu visoko na motku ostat će na životu. Odlomak iz Ivanova Evanđelja govori pak o Isusu koji svojim sljedbenicima otkriva da na isti način Sin Čovječji treba biti podignut, da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni.

Nepovjerenje i mrmljanje vode u smrt

Liturgijska je čitanja papa Franjo komentirao na talijanskom jeziku, krećući od prizora zmija koje ujedaju Izraelce koji su postali nestrpljivi te su počeli govoriti protiv Boga i protiv Mojsija. Narod na putu u obećanu zemlju umoran je, izgubio je nadu, više se ne pouzdaje u Boga te tako ide u susret smrti – rekao je Papa te potaknuo vjernike da izbliza pogledaju vlastiti život i život zajednice.

„Koliko smo puta, obeshrabreni i nestrpljivi, usahnuli u svojim pustinjama, gubeći iz vida cilj putovanja! I u ovoj velikoj zemlji postoji pustinja koja nam, iako nudi prekrasan krajolik, govori o umoru, o onoj suhoći koju katkada nosimo u srcu. To su trenutci umora i kušnje, u kojima više nemamo snage za podignuti pogled prema Bogu“

U ovoj zemlji nije nedostajalo ugriza zmija

U tim trenutcima tame na osobnoj, crkvenoj i društvenoj razini – primijetio je Papa – ujeda nas zmija nepovjerenja koje nas vodi u pesimizam, rezignaciju i zatvaranje u sebe. Ali, u povijesti ove zemlje nije nedostajalo drugih bolnih ujeda – napomenuo je te dodao – Mislim na goruće zmije nasilja, na ateistički progon, na katkada mučan put na kojemu je bila ugrožena sloboda ljudi, i ranjeno njihovo dostojanstvo.

Mir i pravednost valja ponovno postizati svakoga dana

Sjećanje na prošlost može biti korisno kako bismo bili pozorniji, kako ne bismo upali u iluziju da je tama kroz koju smo prošli stvar prošlosti, a da je put dobra nešto predviđeno – napomenuo je Sveti Otac te citirajući riječi svetoga Ivana Pavla II. izgovorene tijekom posjeta Kazahstanu 2001. godine, primijetio – Ne, mir se nikada ne postiže jednom zauvijek, valja ga ponovno postizati svakoga dana, kao i zajednički život među različitim etničkim skupinama i vjerskim tradicijama, te cjeloviti razvoj i socijalnu pravednost.

Kako bi Kazahstan još više rastao u bratstvu, dijalogu i razumijevanju (…) – dodao je – kako bi izradio mostove solidarne suradnje s drugim narodima, nacijama i kulturama, potrebno je zauzimanje svih. I još je prije potreban obnovljeni čin vjere u Gospodina; valja podići pogled, gledati u njega, učiti od njegove univerzalne i raspete ljubavi.

Isus preuzima na sebe otrov grijeha i smrti

Drugi prizor o kojemu govore današnja liturgijska čitanja jest onaj o zmiji koja spašava. Gospodin čuje Mojsijevu molitvu u pustinji, ali Papa se pita zašto sâm Bog nije uništio zmije otrovnice, nego daje Mojsiju upute. Takav nam način djelovanja otkriva njegovo djelovanje pred zlom – objasnio je Sveti Otac. Tada, kao ni sada, u velikoj duhovnoj borbi koja nastanjuje povijest sve do kraja, Bog ne uništava niskost kojoj čovjek slobodno teži. Zmije i dalje vrebaju, što onda Bog čini – upitao se Papa. Odgovor nam daje sâm Isus, svojom smrću na križu.

„S obzirom našu niskost, Bog nam daruje novu visinu; ako zadržimo pogled usmjeren na Isusa, ujedi zla ne mogu više ovladati nama, jer je On, na križu, uzeo na sebe otrov grijeha i smrti te porazio njegovu razornu moć. Evo što je učinio Otac pred širenjem zla u svijetu; dao nam je Isusa koji nam je postao blizak onako kako nismo mogli ni zamisliti.“

Raširene Isusove ruke na križu znak su bratstva

Isus se za nas učinio grijehom, kako kaže sveti Pavao. Isus, koji je na križu, mogli bismo reći, postao zmija – rekao je Papa. Stoga je naše spasenje u tomu da gledamo njega raspetoga; on nam daje novi pogled kojim možemo vidjeti svoj život i povijest. Od Isusova križa učimo ljubav, a ne mržnju; oprost, a ne osvetu.

Isusove raširene ruke zagrljaj su nježnosti kojom nas Bog želi primiti. I pokazuju nam bratstvo koje smo pozvani živjeti među sobom i sa svima. Pokazuju nam put, kršćanski put; ne onaj nametanja i prisile, moći i nasilja, nikada onaj koji drži Kristov križ protiv druge braće i sestara za koje je On dao život! Isusov je put drugi, put spasenja; to je put ponizne ljubavi, besplatne i univerzalne, bez „ako“ i bez „ali“ – istaknuo je Papa.

Propovijed je Sveti Otac završio potičući da živimo bez otrova, da ne ujedamo jedni druge, ne mrmljamo, ne optužujemo, ne ogovaramo, ne širimo zla djela, ne kaljamo svijet grijehom i nepovjerenjem koje dolazi od Zloga. To znači živjeti kao kršćani: radosni svjedoci novoga života, ljubavi i mira – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto s Vatican News