PAPA PRIHVATIO ODREKNUĆE OD SLUŽBE MONS. HOČEVARA I IMENOVAO MONS. NÉMETA NOVIM BEOGRADSKIM NADBISKUPOM

Sveti otac Franjo prihvatio je odreknuće od pastoralnog upravljanja Beogradskom nadbiskupijom mons. Stanislava Hočevara, SDB, i novim nadbiskupom imenovao dosadašnjeg zrenjaninskog biskupa dr. sc. Ladislava Németa, SVD, objavljeno je u podne 5. studenoga 2022., na spomendan svetih Srijemskih mučenika, u Nadbiskupskoj rezidenciji u Beogradu.

Molitvom Anđeoskog pozdravljenja, na kojoj su se okupili svećenici Beogradske i Zrenjaninske biskupije počela je svečanost objave proglasa Svetoga Oca kojim je novim beogradskim nadbiskupom i metropolitom Beogradske nadbiskupije imenovao mons. dr. sc. Németa. Imenovanje pape Franje, u ime Apostolske nuncijature u Republici Srbiji, pročitao je otpravnik poslova mons. Simon Bolivar Sanchez Carrion.

Na povjerenju i ljubavi svetoga oca Franje, posebnom pažnjom, zahvalio je novoimenovani nadbiskup Német. Napose je zahvalio Zrenjaninskoj biskupiji u kojoj je boravio četrnaest i pol godina i koju će i dalje voditi kao apostolski administrator sve dok Sveta Stolica ne odluči drugačije

„Za mene su u četrnaest i pol godina u Zrenjaninu stvorili sliku mjesne Crkve koja će me pratiti do kraja života i nikada neću zaboraviti Zrenjanin. Pritom će pomoći i činjenica da sam od danas i metropolit, a tu nas veže i Subotička biskupija i zahvaljujem dijecezanskom upravitelju Subotičke biskupije što je danas došao na proglašenje ovoga dekreta Svete Stolice. Isto tako kada bude imenovan novi zrenjaninski biskup, mi ćemo svakako surađivati. Zrenjanin će ostati i u mom srcu i mojem krugu, možda ne zadaća i zadataka, ali interesa da“, istaknuo je.

Dosadašnjem nadbiskupu Hočevaru također je zahvalio za dvadeset dvije godine službe koje je poklonio Beogradskoj nadbiskupiji. „Te godine bile su prepune rada, inicijativa i svega što smo vidjeli. Ako pogledamo kako je izgledala nadbiskupija kada si stigao, kada pogledamo na sve zajednice, jako mnogo si učinio i hvala ti za to u moje ime, a sigurno da Bog ima hvalu koje će ti u svoje vrijeme zasigurno dati. Zahvaljujem ti i za dvadeset dvije godine rada kao predsjedniku Caritasa Srbije i Caritasa Beogradske nadbiskupije. Taj rad će ostati upisan velikim slovima posebno za vrijeme poplava i migranata u Srbiji jer si pokazao jaku logističku snagu i sve dobro organizirao zajedno s crkvenim ljudima i ljudima javnog života“, istaknuo je mons. Német.

Pozdravio je i sve svećenike i laike Beogradske nadbiskupije s kojima će, kako je rekao, nastojati „usko surađivati i pokušati širiti evangelizaciju na ovim područjima“ Srbije. Sve je pozvao na ustoličenje koje će biti 10. prosinca 2022. godine u 11 sati u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu.

Riječi zahvale za dar biskupskog služenja uputio je dosadašnji beogradski nadbiskup i metropolit mons. Hočevar. „Dok veličam Boga za Njegovu dobrotu, izričem iskrenu zahvalnost rimskim biskupima – Petrovim nasljednicima, osobito papi Franji za njegov proročki duh i pomno čitanje znakova vremena, moleći ujedno Duha Svetoga, da bi svi Njegovi suradnici i sav biskupski zbor bio s Njime jednoga duha i jednoga srca.“

Ujedno je zahvalio i svim dosadašnjim suradnicima, čitavomu prezbiteriju Beogradske nadbiskupije, Bogu posvećenim osobama i vjernicima zamolivši za oproštenje svih propusta, nedosljednosti i nemoći. Istaknuo je kako je za njega samoga je uvijek bio pravi užitak naći se među vjernicima kao i među svim stanovnicima Srbije.

„Svuda su me primali pažljivije nego zaslužih i uvijek me nadahnjivali svojom originalnošću.“ Napose je zahvalio Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, kao i ostalim Crkvama i vjerskim zajednicama, za otvorenost i suradnju u protekle dvadeset dvije godine njegova biskupskog služenja.

„Beogradske ulice i putovi Srbije pokazali su mi dublju prožetost Istoka i Zapada nego što si možemo mi ljudi zamisliti. Zato i dalje ‚sanjam‘ da će Gospodin i iz naših kamenova probuđivati ‚sinove svjetla‘, da će Balkan napraviti balkonom Europe i da će s naših brda i dolina poteći rijeke pomirenje i zajedništva“, istaknuo je mons. Hočevar.

Rekao je da je svjestan da mu Bog upravo zato sada daje novo vrijeme tišine, molitve, refleksije i služenja. Novoimenovanom nadbiskupu mons. Németu čestitao je na novoj službi poželjevši mu dobrodošlicu i obećavši mu svoju molitvenu i bratsku potporu.

U ime svećenika Beogradske nadbiskupije novoimenovanoga nadbiskupa mons. Németa pozdravio je don Aleksandar Kovačević. Poželio je da upravo u gradu mostova kao nadpastir bude graditelj mostova između Istoka i Zapada, među svim ljudima.

„Prihvaćajući taj zasigurno nimalo lak izazov, uključuje to ponajprije suočavanje s pastoralnim izazovima ove nadbiskupije po mnogočemu specifične: površinom velike, no brojem svećenika i vjernika skromne. Ali ta brojčana skromnost omogućava osobnije i prisnije, gotovo obiteljsko zajedništvo i neposredniji kontakt, kako sa svećenicima tako i s vjernicima“, istaknuo je don Kovačević.

Naglasio je da su i svećenici i vjernici Beogradske nadbiskupije potrebni upravo očinskog ohrabrenja i podrške u ovakvim, kako je rekao, gotovo „misijskim“ uvjetima pastoralnog pristupa i rada. „I tu od vas očekujemo mnogo, što vam s vašim, između ostalog, i misionarskim iskustvom neće biti ni teško ni strano.“

„Želim Vam da uvijek gradite mostove, kako među nama unutar nadbiskupije, tako i s cijelim episkopatom u Republici Srbiji koji je potreban zajedništva i povezanosti na dobro ovog malog stada koje vam je zajednički povjereno. Gradite mostove i s drugom kršćanskom braćom, osobito većinskom pravoslavnom, da zajedničkim naporima i iskrenim bratstvom pokazujemo svijetu jedno Kristovo lice, lice jedne Crkve, jedne milosrdne Ljubavi. Gradite mostove i prema civilnom društvu i vlastima, izgrađujući odnose povjerenja i suradnje, svjesni da se na Vas kao predsjednika Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, ali sada i kao Beogradskog nadbiskupa i metropolita, gleda izvana kao na predstavnika cjelokupne Katoličke Crkve u Srbiji“, istaknuo je don Kovačević.

Čestitao je novoimenovanom nadbiskupu, rekavši da upravo on sve to i objedinjuje i to kao prvi Beogradski nadbiskup koji je rođen na području današnje Republike Srbije, u Bačkoj, u Subotičkoj biskupiji te kao dosadašnji pastir Banata, Zrenjaninske biskupije, a odsad i kao beogradski nadbiskupom i metropolit.

U ime svih svećenika i vjernika Beogradske nadbiskupije iskreno je čestitao i izrazio srdačnu dobrodošlicu mons. Németu dodavši da mu u gradnji svih tih mostova, jer, mnogo je to posla i gradnje, obećavaju njihovu molitvu, pomoć i suradnju. Dosadašnjem nadbiskupu mons. Hočevaru zahvalio je za dvadeset i dvije godine revne i očinske pastirske službe. „U njemu smo uvijek gledali ne samo nadređenoga, nego i oca i brata“, dodao je.

Mons. Német šesti je nadpastir Beogradske nadbiskupije u 98 godina njezina postojanja, a odlukom pape Franje mons. Hočevar s današnjim danom postaje apostolski upravitelj Beogradske nadbiskupije sve do preuzimanja službe novoimenovanog nadbiskupa. Mons. Német također je postao apostolski upravitelj Zrenjaninske biskupije do imenovanja novog biskupa.

Preuzeto s ika.hkm.hr

PAPA FRANJO VRATIO SE IZ BAHREINA. MOLITVA U BAZILICI SVETE MARIJE VELIKE

Papa Franjo je danas poslijepodne, 101. put od početka svojega papinstva, na završetku 39. apostolskog putovanja, u okviru kojega je posjetio Bahrein, otišao u rimsku baziliku svete Marije Velike pomoliti se pred slikom Majke Božje Salus Populi Romani

Nedugo nakon slijetanja u rimsku zračnu luku u Fiumicinu, na povratku iz Kraljevine Bahrein, papa Franjo je, kao uvijek, otišao u baziliku Santa Maria Maggiore (svete Marije Velike) pomoliti se pred slikom Gospe Salus Populi Romani (Spasa rimskoga puka). Sveti je Otac zahvalio Majci Božjoj za svoje 39. apostolsko putovanje, koje joj je bio povjerio 2. studenog, posjetivši tu baziliku 100. put od početka pontifikata.

„Danas poslijepodne, po povratku iz Bahreina, kao i obično na kraju svakog apostolskog putovanja, papa Franjo je otišao u baziliku Santa Maria Maggiore (svete Marije Velike), te se sabrao u molitvi pred slikom Majke Božje Salus Populi Romani. Nakon tog posjeta, papa Franjo se vratio u Vatikan“, stoji u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice.  

Papa Franjo se, naime, danas poslijepodne vratio iz Bahreina, kamo je bio otputovao 3. studenog, i gdje je posjetio grad Awali i glavni grad Manamu. Sveti je Otac sudjelovao na Forumu o dijalogu između Istoka i Zapada, zajedno s vjerskim vođama iz cijeloga svijeta.

Preuzeto s Vatican News

BAHREIN. PAPA BISKUPIMA, SVEĆENICIMA, POSVEĆENIM OSOBAMA, PASTORALNIM DJELATNICIMA: ŠIRITE RADOST EVANĐELJA

Posljednji dan Papina posjeta Bahreinu započeo je molitvenim susretom i molitvom Anđeoskoga pozdravljenja s onima koji su svoj život posvetili Gospodinu. Sveti ih je Otac potaknuo da šire darove Duha Svetoga, koji je izvor radosti, jedinstva i proroštva. Osim toga, potaknuo je na molitvu za trajni mir u Etiopiji i za napaćenu Ukrajinu

U crkvi Presvetoga Srca u Manami, oko Pape su se okupili biskupi, svećenici, sjemeništarci i pastoralni djelatnici, kršćanska zajednica katoličkoga, odnosno univerzalnoga duha, jer ju čine osobe koje dolaze iz različitih krajeva svijeta, a koji zajedno ispovijedaju jedinu vjeru u Krista. Svi oni pripadaju Aostolskom vikarijatu Sjeverne Arabije, u okviru kojega oko 60 svećenika i više od 1300 kateheta radi s oko dva milijuna katolika koji žive u Bahreinu, Kuvajtu, Kataru i Saudijskoj Arabiji.

Mir za Etiopiju i Ukrajinu

Sa susreta s tako složenom crkvenom zajednicom snažno su odjeknule riječi mira. Papa Franjo se posebno spomenuo dviju zemalja:

Posljednjih smo mjeseci mnogo molili za mir. U tom kontekstu, sporazum koji je potpisan, a koji se odnosi na stanje u Etiopiji, daje nadu. Potičem sve da podupiru to zauzimanje za trajni mir, kako bi se, uz Božju pomoć, nastavilo ići putem dijaloga i kako bi ljudi što prije mogli ponovno živjeti dostojanstven i miran život. Osim toga, ne želim zaboraviti moliti i reći vama da molite za napaćenu Ukrajinu, da završi taj rat.

Migrantska Crkva u pustinji

Susretu i molitvi Anđeoskoga pozdravljenja s onima koji su svoj život posvetili Gospodinu prethodile su riječi dobrodošlice monsinjora Paula Hindera, apostolskoga upravitelja Vikarijata Sjeverne Arabije: Oni koji se nalaze u ovoj crkvi u Manami, prvoj izgrađenoj na obali Perzijskoga zaljeva, predstavnici su migrantske Crkve. Oni predstavljaju – napomenuo je mons. Hinder – one koji se bave pastoralom na ovim prostorima.

Nadovezujući se na svjedočanstva dviju pastoralnih djelatnica – jedne laikinje i jedne časne sestre – papa Franjo je prije svega spomenuo „malo stado koje čine migranti“ koji su daleko od svojih zemalja podrijetla. Vidjevši prisutne na susretu vjernike iz Libanona, posebno je zajamčio svoje molitve i blizinu toj – kako je rekao – voljenoj zemlji, tako umornoj i iskušanoj, kao i svim narodima na Bliskom istoku koji trpe.

Lijepo je pripadati Crkvi koju čine različiti životi i lica, koji pronalaze sklad u jednom Isusovom licu. Ta je raznolikost – koju sam vidio ovih dana – ogledalo ove zemlje, ljudi koji ju nastanjuju, ali i krajolika koji ga karakterizira i koji, iako njime dominira pustinja, može se pohvaliti bogatom i raznolikom prisutnošću biljaka i živih bića.

Svježa voda Duha

Povezujući evanđelje s našim vremenom, Papa je istaknuo da i u pustinji, kao i među ljudskim slabostima izvire voda sposobna obnoviti život.

Isusove riječi koje smo čuli govore o živoj vodi koja izvire iz Krista i iz vjernika (usp. Iv 7, 37-39). Potaknule su me da pomislim upravo na ovu zemlju: istina je, ima mnogo pustinje, ali ima i izvora slatke vode koji tiho teku pod zemljom natapajući ju. Lijepa je to slika onoga što ste vi i ponajviše onoga što vjera čini u životu: na površinu izlazi naša ljudskost, isušena tolikom slabostima, strahovima, izazovima s kojima se mora suočiti, osobnim i društvenim zlima raznih vrsta; ali u dubini duše, upravo unutra, u dubini srce, mirno i tiho teče svježa voda Duha, koja natapa naše pustinje, vraća snagu onome što bi moglo presušiti, pere ono što nas čini ružnima, gasi našu žeđ za srećom. I uvijek obnavlja život. Upravo o toj živoj vodi govori Isus, to je izvor novoga života koji nam obećava dar Duha Svetoga, nježnu i obnavljajuću Božju prisutnost punu ljubavi u nama.

Sve proizlazi iz milosti

Voda novoga života izvire u času kad Isus umire na križu i iz probodenoga Kristova boka. Voda je to – objasnio je Papa – koja ima obnoviti cijelo čovječanstvo oslobađajući ga od grijeha i smrti.

Crkva se tu rađa, rađa se iz probodenoga boka Kristova, iz kupelji novoga rođenja u Duhu Svetom (usp. Tit 3, 5). Mi nismo kršćani zbog svojih zasluga ili samo zato što se držimo jednog vjerovanja, nego zato što smo u krštenju dobili na dar živu vodu Duha, koja nas čini ljubljenom djecom Božjom i braćom među sobom, čineći nas novim stvorenjima. Sve proizlazi iz milosti, – sve je milost! – sve dolazi od Duha Svetoga.

Duh je izvor radosti

Papa Franjo je potom govorio o tri dara koje nam Duh Sveti daje i traži da ih prihvatimo i živimo: radost, jedinstvo, proroštvo“.

Prije svega, Duh je izvor radosti. Svježa voda koju Gospodin želi da teče pustinjama našeg čovještva, pomiješanog sa zemljom i krhkošću, sigurnost je da nikada nećemo biti sami na svom životnom putu. Duh je, naime, Onaj koji nas ne ostavlja same, on je Tješitelj; tješi nas svojom diskretnom i blagotvornom prisutnošću, prati nas s ljubavlju, podupire u borbama i teškoćama, potiče naše najljepše snove i najveće želje, otvara nas divljenju i ljepoti života.

One koji su odlučili posvetiti svoj život Gospodinu, Papa je posebno potaknuo:

Vama, koji ste otkrili tu radost i živite ju u zajednici, želim reći: čuvajte je, štoviše, umnožite je. Znate li koja je najbolja metoda za to? Darivati ju. Da, tako je: kršćanska je radost zarazna, jer evanđelje potiče čovjeka da iziđe iz samoga sebe kako bi prenosio ljepotu Božje ljubavi. Stoga je bitno da u kršćanskim zajednicama ne nestane radosti i da ju se dijeli; da se ne ograničavamo na ponavljanje gestā iz navike, bez entuzijazma, bez kreativnosti. Inače ćemo izgubiti vjeru i postat ćemo dosadna zajednica, a to je loše! Važno je da osim liturgije, osobito misnog slavlja, tog izvora i vrhunca kršćanskog života, učinimo da radost evanđelja kruži u živom pastoralnom djelovanju, osobito s mladima, obiteljima i zvanjima za svećenički i redovnički život. Kršćanska se radost ne može zadržati za sebe, a kada pustimo da kruži, ona se umnožava.

Duh je izvor jedinstva

Drugo, Duh Sveti je izvor jedinstva – napomenuo je Papa – Oni koji ga prihvaćaju primaju Očevu ljubav i postaju njegova djeca.

Ne može biti mjesta za djelā tijela, odnosno za egoizam: za podjele, svađe, klevete, ogovaranja. Čuvajte se ogovaranja, molim vas; ogovaranje uništava zajednicu. Podjele svijeta, kao i etničke, kulturne i obredne razlike, ne mogu povrijediti ili ugroziti jedinstvo Duha. Naprotiv, njegova vatra spaljuje svjetovne želje i obasjava naš život onom toplom i suosjećajnom ljubavlju kojom nas Isus ljubi, kako bismo i mi mogli ljubiti jedni druge na taj način. Zato, kad Duh Uskrsloga silazi na učenike, postaje izvor jedinstva i bratstva protiv svakog egoizma; uvodi jedinstveni jezik ljubavi, kako različiti ljudski jezici ne bi ostali daleki i nerazumljivi; ruši barijere nepovjerenja i mržnje, kako bi stvorio prostore prihvaćanja i dijaloga; oslobađa od straha i ulijeva hrabrost da se iziđe u susret drugima razoružanom i razoružavajućom snagom milosrđa.

Jedinstvo je također temelj bratstva. Kako bismo bili vjerodostojni u dijalogu s drugima – napomenuo je rimski biskup – živimo bratstvo među sobom. Činimo to u zajednicama, prepoznavajući vrijednost karizme sviju, a da pritom ne umrtvljujemo nijednu; činimo to u redovničkim kućama, kao živim znakovima sloge i mira; činimo to u obiteljima, kako bi se veza ljubavi sakramenta pretočila u svakodnevna služenja i praštanja; činimo to i u multireligijskom i multikulturalnom društvu u kojem živimo: uvijek u korist dijaloga, tkalci zajedništva s braćom drugih vjera i vjeroispovijesti.

Duh je izvor proroštva

Na kraju, papa Franjo je istaknuo da je Duh izvor proroštva. U povijesti spasenja, kao što znamo, susrećemo brojne proroke koje Bog poziva, posvećuje i šalje među ljude da govore u njegovo ime.

I mi imamo to proročko zvanje: svi krštenici primili su Duha i svi su proroci. I kao takvi ne možemo se pretvarati da ne vidimo djela zla, ne smijemo ostati u „mirnom životu“ da ne bismo uprljali ruke. Kršćanin prije ili poslije mora zaprljati ruke kako bi živio svoj kršćanski život i svjedočio ga. Naprotiv, primili smo Duha proroštva da svojim životnim svjedočanstvom iznesemo evanđelje na svjetlo.

Proroštvo nas čini sposobnima – dodao je – provoditi u djelo evanđeoska blaženstva u svakodnevnim situacijama, odnosno čvrstom krotkošću graditi ono Božje kraljevstvo u kojem se ljubav, pravda i mir suprotstavljaju svakom obliku egoizma, nasilja i siromaštva.

Posljednji Papin javni pozdrav u Bahreinu bila je zahvala. Srcem punim zahvalnosti blagoslivljam sve vas, posebno one koji su radili za ovo putovanje. I, budući da su ovo posljednje javne riječi koje upućujem, dopustite mi da zahvalim Njegovom Veličanstvu kralju i vlastima ove zemlje – također ovdje prisutnom ministru pravosuđa – na prekrasnom gostoprimstvu – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto s Vatican News