SVETKOVINA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KRALJA SVEGA STVORENJA

Blagdan je bio blisko povezan s Danom svih svetih kada ga je prvi put ustanovio papa Pio XI.

Kad je svijet bio u nemiru i sve veći rast sekularizma širio se svijetom, papa Pio XI. nastojao se boriti protiv toga tvrdnjom da je Isus Krist pravi kralj kojemu dugujemo vjernost.

To je učinio ustanovivši svetkovinu u čast “Gospodina našega Isusa Krista Kralja” 1925. godine, enciklikom Quas Primas. Pio XI. je objasnio: “Čvrsto se nadamo … da bi blagdan Kristova kraljevanja, koji će se ubuduće obilježavati svake godine, mogao ubrzati povratak društva našem Spasitelju punom ljubavi.”

U početku se ovaj blagdan slavio zadnje nedjelje u listopadu, neposredno prije blagdana Svih svetih 1. studenog. To je bio namjeran odabir i Pio XI. objašnjava zašto je odabrao taj datum.

“Posljednja nedjelja listopada činila se najprikladnijom od svih za tu svrhu, jer je na kraju liturgijske godine, pa tako svetkovina Kristova kraljevanja postavlja krunu otajstava Kristova života koja su se već spomenula tijekom godine, i prije nego što proslavimo trijumf svih Svetih, naviještamo i veličamo slavu Onoga koji pobjeđuje u svim Svetima i u svim Izabranima. Neka vam bude dužnost i zadaća, časna braćo, pobrinuti se da se propovijeda narodu u svakoj župi kako bi ga poučili o značenju i važnosti ovoga blagdana, kako bi mogli tako urediti svoje živote da budu dostojni vjernosti i poslušnosti podanici božanskog kralja.“

Na taj je način Pio XI. povezivao našu potragu za svetošću s Kristovim kraljevanjem.

Katekizam Katoličke Crkve naglašava ovu vezu kada govori o našem sudjelovanjeu u kraljevskoj službi Isusa Krista.

“Narod Božji sudjeluje u Kristovoj kraljevskoj službi. On ostvaruje svoju kraljevsku vlast privlačeći sve ljude k sebi svojom smrću i uskrsnućem. Krist, Kralj i Gospodar svemira, učinio je sebe slugom svih, jer nije došao “da bude služen, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.” Za kršćanina, “kraljevati znači služiti mu”, osobito kada služi “siromasima i patnicima, u kojima Crkva prepoznaje sliku svoga siromašnog i patničkog utemeljitelja”. Narod Božji ispunjava svoje kraljevsko dostojanstvo životom u skladu sa svojim pozivom služenja s Kristom.” (CCC 786)

Mi sudjelujemo u tom kraljevanju kada služimo drugima i uređujemo svoj život prema Evanđelju. Sveci na nebu bili su uspješni u tom pogledu i bili su istinske sluge Kralja, izlijevajući svoju ljubav prema svima onima u svijetu.

Iako je ovaj blagdan kasnije pomaknut na kraj studenoga kako bi se pojačala njegova povezanost s krajem liturgijske godine, ova duhovna tema još uvijek zadržava svoju snagu i podsjeća nas što znači biti poslušni sluga dobrostivog Kralja.

Naslijediti ćemo radosti Kraljevstva samo kada prepoznamo svoju ulogu vjernih slugu, spremnih i voljnih učiniti sve što je potrebno kako bismo uspostavili vladavinu ljubavi koja pokriva cijeli svijet.

SVEĆENIK PLAKAO NA OLTARU GLEDAJUĆI HOSTIJU

Svećenik plakao na oltaru gledajući hostiju: Prizor je uzdrmao ljude diljem svijeta i podsjetio gdje je Bog

Društvenim mrežama proširio se dirljiv video svećenika koji u trenutku podizanja hostije plače, točnije jeca pred Bogom u Euharistiji.

Riječ je o svećeniku iz Meksika, don Ernestu, koji je o tom događaju govorio s Aleteiom. U tom razgovoru prisjetio se da je još kao dijete doživo poseban odnos s Euharistijskim Kristom, kroz nadnaravno iskustvo.

Bio je dijete i bio je u izviđačkom kampu u Meksiku. Odjednom, u trenutku posvete, vidio je i neko vrijeme mogao “promatrati vrlo intenzivno svjetlo koje je izlazilo iz hostije dok ju je svećenik podizao”.

Ta ga je epizoda duboko obilježila još kao dječaka, toliko da je se i danas jasno sjeća i da mu se glas lomi svaki put kad o tome govori. Don Ernesto priznaje da od tog trenutka ima poseban odnos s Kristom u Euharistiji.

Osjećaj da je on kao svećenik za oltarom zapravo drugi Krist, pogađa ga i čini ga još više svjesnim velike odgovornosti koju to nosi.

Don Ernesto je dijecezanski svećenik, a prije dvije godine nakon 18 godina službe napustio je pastoral župe Santa Cruz u Monterreyu, gdje je vodio 64 skupine. Ima diplomu iz duhovnosti i doktorat iz mariologije, član je Crkvenog suda u Monterreyu, profesor na Nadbiskupijskom sjemeništu grada te osnivač i voditelj brojnih inicijativa. Također je jedan od egzorcista biskupije.

Uz toliko posla, jednog dana se razbolio.

Budući da se to dogodilo usred pandemije, mislio je da je Covid, no liječnici su tu mogućnost odmah odbacili. Don Ernesto je pokazivao simptome sindroma sagorijevanja, poremećaja povezanog sa stresom na poslu i zbog prevelikog opterećenja obveza koje je nosio godinama.

„Gospodin koristi te stvari da govori srcu“, kaže don Ernesto s uvjerenjem, prepoznajući da se smirio i da su mu u glavi odzvanjale Gospodinove riječi „Ne voliš me kao prije“.“Imam ovo protiv tebe: da si napustio svoju prvu ljubav” (Otkrivenje 2, 4)

Odjednom je svećenik, s mentalitetom inženjera naviknut sve organizirati, osjetio da Bog od njega traži da sve ostavi iza sebe.

Posljednjih dana internetom kruži snimka Don Ernesta koj zapravo postoji od 8. rujna 2020. godine.

Na snimci koja je postala viralna vidimo don Ernesta na dan kada se oprašta od svojih vjernika tijekom mise u župi Santa Cruz u Monterreyu.

Dok izgovara riječi posvete, gledajući u hostiju, neutješno jeca. Ostaje tamo dulje od minute. Kad zatim podigne pehar, ponovno brizne u plač.

Nakon što je video postao viralan, pojavila su se nagađanja o uzroku tih suza.

“U tom sam trenutku doživio vrlo duboku tugu. Kao što se Gospodin na Posljednjoj večeri oprostio od apostola, svojih prijatelja, tako sam se i ja u tom trenutku oprostio od svojih prijatelja (župljana) i predao se Njegovoj Volji“.

„U trenucima kad sam plakao, započinjao sam dijalog s Gospodinom i nekako sam doživio iste osjećaje Krista prije Njegove muke“.

Svećenik prepoznaje da ga je u tom razdoblju velikih odluka Gospodin stavio u vrlo jaku duhovnu situaciju, tražeći od njega da ostavi sve i krene ispočetka.

“Pokrenuo sam mnoge projekte, ali plod nije ostao. Gospodin me zaista zamolio da plod ostane”.

Ovaj video je zapravo podsjetnik na ono tko je zapravo pred oltarom. Mnogo puta smo brzopleti, ne obraćamo pozornost i nismo zapravo svjesni čuda koje se događa pred našim očima.

Don Ernesto ima moto: “Možemo promijeniti naš svijet ako promijenimo svoja srca”. Što ako počnemo mijenjati svoje srce gledajući Isusa u Euharistiji na drugi način?

Evo videa koji je dirnuo srca ljudi diljem svijeta:

Preuzeto s vjera.hr