BLAGDAN BLAŽENE DJEVICE MARIJE, BOGORODICE
Samo majka može početi shvaćati veliku misteriju i ljepotu majčinstva. Ali samo je jedna majka mogla početi shvaćati nedokučivu ljepotu biti majka Sina Božjega. Nakon Isusova rođenja, pastiri su se došli pokloniti njezinu Djetetu i pripovijedali su kako im se ukazalo mnoštvo nebeskih četa, otkrivajući da je Marijino dijete Mesija. Dok je Marija čula te riječi, razmišljala je o njima, razmišljala o njima i čuvala ih u svom srcu. Ovo je bio tek prvi put da nam se govori o Marijinom zamišljenom srcu nakon rođenja njezina Sina, ali možemo biti sigurni da je ona neprestano razmišljala o Njemu, ulazeći sve dublje u otajstvo svoga majčinstva Sina Božjega.
Naziv Bogorodica (grčki Theotokos), počasno ime za Mariju, Isusovu majku, javlja se na Istoku u IV. stoljeću i ustaljen je u Crkvi na temelju teoloških, kristoloških i marioloških rasprava. Svečano je prihvaćen 431. na Općem crkvenom saboru u Efezu, i otada se koristi i na Zapadu (latinski Dei gentrix i Mater Dei). Danas nam Crkva stavlja pred oči najveću Marijinu odliku, njezino bogomajčinstvo. Kod navještenja Isusova rođenja anđeo govori Mariji: “Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim” (Lk 1,35). Marija je ljudski stvor i osoba koja je Kristu dala samo ljudsku narav, koja pripada drugoj božanskog osobi, s kojoj je bitno sjedinjena.
Kada se Marija u Crkvi od najstarijih vremena naziva i časti kao Bogorodica, onda Crkva u tome časnom nazivu ispovijeda svoju vjeru u veliku tajnu utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska. Crkveno učiteljstvo ponovno je potvrdilo tu istinu prigodom 1500. obljetnice Efeškoga sabora u enciklici Pija XI. Lux veritatis (Svjetlo istine), na II. vatikanskom saboru u dogmatskoj konstituciji o Crkvi i u Ispovijesti vjere Pavla VI. Za potvrdu te istine nalazimo jasne tekstove već kod najstarijih crkvenih pisaca. U Svetom pismu Elizabeta se obraća Mariji: „Otkud meni ta milost, da mati mojega Gospodina dolazi k meni?“ Sveti Ignacije Antiohijski kaže da je Marija rodila Boga, a Tertulijan da je od Marije Bog rođen. To je neprekinuta vjera Crkve od njezinih početaka pa do danas, koju radosno slavimo u današnjoj svetkovini.
Kao Majka Božja, Marijino molitveno promišljanje bilo je izvan našeg shvaćanja. Veza koju je dijelila sa svojim božanskim Sinom daleko je nadmašivala puku ljudsku vezu. Isus nije bio samo njezin Sin, On je bio i njezin Spasitelj. Stoga Ga je obožavala kao što majka voli svoje dijete, ali i kao službenica štova svoga Boga. Odnos između ove jedinstvene majke i sina ulijeva beskrajno strahopoštovanje.
Našoj Blaženoj Majci dan je jedinstveni naziv “Majka Božja” prije svega da izrazi našu vjeru u Isusovo božanstvo. Isus je bio i čovjek i Bog, ali u Njemu su te dvije naravi bile savršeno ujedinjene. Stoga se ne može reći da je Marija bila samo majka Isusova čovještva, ona je bila majka Osobe. A ta jedna Osoba bila je u isto vrijeme Bog i čovjek.
Prisjetite se da je jednom kada je Isus započeo svoju javnu službu i poučavao, u gomili bila jedna žena koja je uzviknula: “Blagoslovljena utroba koja te nosila i grudi koje si dojila.” Isus ju je ispravio rekavši: “Blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je” ( Luka 11:27 ).). Na prvo čitanje moglo bi se zaključiti da Isus umanjuje ulogu vlastite majke, ali zapravo je činio suprotno. Isus je zapravo naglašavao aspekt Njegovog odnosa sa svojom majkom koji je najviše ujedinjujući. Marija nije bila Njegova majka samo u biološkom smislu. Nije bila blagoslovljena samo zato što ga je nosila u svojoj utrobi. Umjesto toga, njezino najdublje jedinstvo sa svojim božanskim Sinom došlo je iz njezinog duhovnog jedinstva s Njegovom voljom i voljom Oca na Nebu. Ona reče: “Evo, ja sam službenica Gospodnja. Neka mi bude po riječi tvojoj” ( Luka 1:38 ).). Čula je Božju riječ i savršeno je promatrala. Učinila je to na Navještenje, nastavila je to činiti dok je odgajala svoje Dijete, a činila je to najsavršenije dok je stajala pred križem, prinoseći svog umirućeg Sina Ocu za spasenje svijeta. Marijino majčinstvo bilo je ono koje je obuhvaćalo cijelo njezino biće. Bio je to onaj koji ju je ujedinio s njezinim Sinom na načine koje nikada nećemo u potpunosti razumjeti.
Marija je Majka Božja i stoga je majka sve Božje djece, pa tako i tebe. Poštujte i volite danas svoju nebesku majku i radujte se dok razmišljate o ovoj slavnoj kraljici i svetoj majci. Dok slavimo ovog najvećeg sveca u povijesti svijeta, razmišljajte o razmišljanju. Razmišljajte o njezinoj ljubavi prema njezinu Sinu. Razmisli o njezinoj poslušnosti Njegovoj božanskoj volji. Razmišljajte o Njemu kao o svom Spasitelju. Razmislite o svakom ljudskom i božanskom aspektu njihovog odnosa punog ljubavi.
***
Presveta Majko Božja, bila si blagoslovljena iznad svih ljudi, milost iznad onoga što ću ikada shvatiti. Hvala ti za tvoj “Da” Bogu u svemu. Hvala ti za tvoju čistu i svetu ljubav prema svome Sinu, za tvoje majčinsko srce, tvoju majčinsku promišljenost i tvoju majčinsku brigu za svu tvoju djecu. Moli za mene da postanem sličnija tvome Sinu kako bih te zaslužila kao svoju majku i kraljicu. Majko Božja, moli za nas. Isuse, uzdam se u Tebe.
