FMteam, Author at Feel Medjugorje

KRUNICA I LITANIJE SVETE LUCIJE

Krunica svete Lucije

Bože u pomoć mi priteci.

Gospodine pohiti da mi pomogneš.

Na križ – Vjerovanje…

Na veliko zrno moli se:

Kristova Djevice i mučenice, dijete svjetla ljubavi i hrabrosti za Krista, iz Božjeg kraljevstva pomozi mi u ovoj mojoj nevolji da i ja proslavim Isusovo ime i postignem savršenstvo ljubavi.

Na malo zrno moli se:

Isuse, tebi se potpuno predajem po zagovoru svete Lucije da me pogledaš, izbaviš, posvetiš oslobodiš, izliječiš, po njezinu zagovoru daruješ svjetlo vjere.

Na kraju krunice:

Poglavice me progone nizašto, ali se srce moje boji samo riječi Tvojih. Radujem se objavi Tvojoj kao onaj što je našao veliko blago.

Izmoliti 3 puta Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu za sve svoje neprijatelje.

Litanije svete Lucije

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine otkupitelju svijeta Bože, smiluj nam se!

Duše sveti Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveta Lucijo, moli za nas!

Sveta Lucijo, čista djevice, moli za nas!

Sveta Lucijo, velika mučenice, moli za nas!

Sveta Lucijo, djevice koja slijediš Krista, moli za nas!

Sveta Lucijo, predana potpuno Kristu, moli za nas!

Sveta Lucijo, ljubimice siromaha, moli za nas!

Sveta Lucijo, zaštitnice očiju, moli za nas!

Sveta Lucijo, koja si imala čvrstu vjeru, moli za nas!

Sveta Lucijo, moćna zagovornice, moli za nas!

Sveta Lucijo, koja si čudan san snila, moli za nas!

Sveta Lucijo, koja si željela savršeno siromaštvo, moli za nas!

Sveta Lucijo, koja si primjer drugima, moli za nas!

Sveta Lucijo, koja si se znala suprostaviti svojim neprijateljima, moli za nas!

Sveta Lucijo, koja si imala dar proroštva, moli za nas!

Sveta Lucijo, koju vatra neprijatelja nije dotaknula, moli za nas!

Sveta Lucijo, čija je glava mačem odsječena, moli za nas!

Sveta Lucijo, čije je tijelo neraspadnuto, moli za nas!

Sveta Lucijo, štovana po cijelom svijetu, moli za nas!

Sveta Lucijo, ljubimice Kristova, moli za nas!

Sveta Lucijo, cvijete poniznosti, moli za nas!

Sveta Lucijo, ljubavi mnogih duša, moli za nas!

Sveta Lucijo, čije ime znači “svjetlo”, moli za nas!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine.

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Moli za nas sveta Lucija.

Pomolimo se: Usliši nas Bože, spasitelju naš. Kao što se radujemo svetkovini blažene Lucije djevice Tvoje, daj da tako uznapredujemo u osjećaju odane pobožnosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Zahvalna molitva svetoj Luciji

O blagoslovljena i slavna sveta Lucijo, koliko je samo velika tvoja ljubav i zagovor, kada si me tako brzo uslišala. Hvala ti sveta Lucijo. Hvala ti u Ime Isusovo. Tako sam sretan i radostan. Moje srce pjeva hvalu Gospodinu i slavi tvoj zagovor koji je zaista moćan. Moju tugu si pretvorila u radost, moju bolest u zdravlje, moju nevjeru si ojačala vjerom.

Koliko je samo lijepo utjecati se tebi za zagovor i primiti toliko milosti, kojima te tvoj zaručnik obasipa, a ti puna ljubavi, dobrote za mene siromašnoga grešnika, nahranila si, ohrabrila i dala veće povjerenje u božansku Providnost..

O slavna i sveta Lucijo, pomoćnice i kod svih zaraznih bolesti, molim te da me i dalje zagovaraš i budeš zaštitnica i zagovornica. Amen.

Vjerovanje, sedam puta Oče naš, sedam puta Zdravo Marijo, sedam puta Slava Ocu.

In Vjera

UZ BLAGDAN SV. LUCIJE VEŽE SE SIJANJE PŠENICE, A I ZA NAUDANE DJEVOJKE IMAMO SAVJET

UZ BLAGDAN SV. LUCIJE VEŽE SE SIJANJE PŠENICE, A I ZA NAUDANE DJEVOJKE IMAMO SAVJET

Jedan od najpoznatijih adventskih blagdana je sveta Lucija. Uz ovu zaštitnicu vida i staklara, krojača, kovača, pisara, tkalaca, vratara i ratara vežu se zato brojne legende i običaji.

O svetoj Luciji poznate su dvije legende, a jedna datira iz 6. stoljeća nove ere prema kojoj je sveta Lucija sicilijanska djevica iz Sirakuze, koja je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca koji ju je potom htio poslati u javnu kuću. Tamo se žestoko opirala te su je slijedile lomača i goruće ulje, ali oni joj nisu naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem.

Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici (svjetiljki) i po očima koje drži na pladnju.

Do danas je ostao sačuvan običaj u narodu da se od spomendana svete Lucije preostalih 12 dana do Božića promatra s obzirom na vremensku prognozu, gdje svaki dan predstavlja redom mjesece u godini te se dosljedno vjeruje kakvo je vrijeme toga dana, takav će biti i cijeli mjesec.

Uz to, raširen je običaj da se na blagdan svete Lucije sije pšenica, kako bi do Božića dosegnula najveću ljepotu i krasila stol, prostor ispod bora, pored jaslica ili neko drugo prikladno mjesto. Ta se pšenica običava vezati hrvatskom trobojnicom, a ponegdje se u sredinu ostavi udubina kako bi se u nju (odnosno u manju čašicu, npr. za rakiju) mogla staviti svijeća i paliti uz obiteljsku molitvu kroz svete božićne dane, počevši od Badnje večeri.

Više je načina sijanja pšenice, no najčešći je onaj klasični: pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila te kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudicu sa zemljom, raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja na toplo mjesto s dosta svjetla kako bi klijanje bilo što uspješnije.

Na dan sv. Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 ceduljica s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić baca u vatru, a djevojka će se udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na cedulji.

Sveta se Lucija štuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih osoba, onih koji su oboljeli od bolesti očiju, kod grlobolje, krvarenja, zaštitnica je pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača, lađara itd., a u njezinom rodnom gradu nalazi se poznata bazilika svete Lucije, stjecište mnogih hodočasnika.

Sretan imendan svim Lucijama!

Preuzeto s hkm.hr

In Molitve

MOLITVA SVETOJ LUCIJI ZA ONE KOJI IMAJU NEVOLJE S OČIMA

MOLITVA SVETOJ LUCIJI ZA ONE KOJI IMAJU NEVOLJE S OČIMA

O sveta Lucijo, čije ime znači svjetlost, pun pouzdanja dolazim preda te tražeći te svetu svjetlost koja će mi vratiti oprez u izbjegavanju putova i grijeha i tame zabluda.

Pomoću tvog milosnog zagovora, molim te za milost ( … ) i očuvanje svjetla u mojim očima, kako bih ga uvijek koristio u skladu s Božjom voljom, a da ne ozljedim svoju dušu.

Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju moćnu zaštitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridružiti k tebi u raju vječne svjetlosti ožanskog Janjeta, tvog milostivog zaručnika Isusa. Amen.

In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. LUCIJA

SVETAC DANA – SV. LUCIJA

Život svete Lucije

Točan datum Lucijinog rođena je nepoznat, ali se drži da je bio oko 286. godine. Rođena je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi u kojoj je u to vrijeme cvjetala grčka kolonija, a bila je i važno trgovačko središte Sicilije.

Sirakuza je bila kršćanski grad kojeg je na kršćanstvo obratio biskup sv. Marcijan, kojeg je onamo poslao osobno sv. Petar. Taj je grad pružio i gostoprimstvo sv. Pavlu na njegovu putu za Rim, što je potvrđeno u Djelima apostolskim. Kristovo naučavanje, unatoč mnogim, unatoč mnogim progonima, bilo je čvrsto ukorijenjeno i u vrijeme rođenja sv. Lucije. Kršćanska zajednica je bila brojna s nizom crkava i katakombi.

Prema vjerovanju obitelj naše svetice je bila plemenitog i bogatog roda. Pouzdano se zna da joj je otac umro kada je imala pet godina, a da joj se majka zvala Eutihija. Ime oca je vjerojatno bilo Lucije, jer je prema rimskom običaju prva kći dobivala očevo ime. Sudeći prema imenu Lucija, koje je tipično kršćansko, njezini su roditelji bili kršćani. Ime Lucija je nadahnuto riječima svetog Pavla “ti si dijete svjetla” jer je Lucija svjetlo.

Lucijino mladenaštvo

Pod budnim okom svoje majke Lucija je izrasla u lijepu i dobru djevojku čije je ponašanje bilo umjereno i pristojno te joj je majka razmišljala o sretnoj udaji. Međutim Lucija je imala druge planove, u potpunoj je tajnosti položila zavjet djevičanstva i time se zauvijek posvetila Gospodinu. Tek se zbog niza slučajnih događaja saznalo za njezinu posvetu.

U obližnjem gradu Kataniji svake su godine skupine hodočasnika dolazile počastiti tijelo djevice i mučenice sv. Agate koja je umrlo zbog vjere 251. godine za vrijeme Decijevog progona. Čudesa koja su se dogodila na njezinom grobu bila su poznata po cijeloj Siciliji.

5. veljače 301. godine na spomendan svetice među hodočasnicima bila je i Lucija i njezina majka. Više od 40 godina Lucijina je majka patila od ozbiljnog krvarenja za koje nije bio lijeka a ni pomoći. Toga dana tijekom pobožnosti čitano je evanđelje u kojem je opisano izlječenje žene koja je godinama krvarila. Snažna vjera Eutihije taknula ju je da povjeruje u svoje izlječenje, a Lucija je polagala veliku nadu u čudotvorni zagovor sv. Agate. Žena iz evanđelja je izliječena samo doticanjem Gospodinove odjeće, stoga je Lucija predložila majci neka dotakne grob svetice.

Uvečer, kada su svi napustili crkvu, dvije su žene molile izlječenje kod groba. Tijekom molitve zaspale su u sjeni crkve tvrdim snom. U svom snu Lucija je vidjela čete i čete anđela koji su okruživali djevicu sv. Agatu koja joj se smiješila i govorila: “LUCIJA, DJEVICE GOSPODINOVA, ZAŠTO OD MENE TRAŽIŠ ONO ŠTO MOŽEŠ I SAMA UČINITI. TVOJA JE VJERA POMOGLA U IZLIJEČENJU TVOJE MAJKE.”

Kada se Lucija probudila, ispričala je majci o svome viđenju i utješnim riječima sv. Agate. Majka je bila zdrava.

To je bio trenutak kada je trebalo reći o svome zavjetu čistoće. Majka se nije ni na trenutak usprotivila već joj je obećala svu svoju ostavštinu poslije smrti. Lucija koja nije pokazivala zanimanje za zemaljska dobra predložila je majci da razdijeli svojinu siromasima. Kad su su vratile kući, Lucija je ponovno pričala o savršenom siromaštvu. Uskoro su odlučile prodati svu imovinu i dobiveni novac podijeliti siromašnima slijedeći primjer prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu. Iako je to djelo milosrđa primjereno kršćanima, među poganima je budilo veliko divljenje jer su za njih svjetovne stvari imale najveću vrijednost, Obično je takav potez potvrđivao da je netko kršćanin jer su samo Kristovi sljedbenici mogli razdijeliti bogatstvo siromasima.

Na taj način je razmišljao i mladić kojeg je zanimalo Lucijino imanje i koji se stoga želio njome oženiti. Raspitivao se kod Lucijine majke zašto Lucija želi prodati sve svoje dragocjenosti i radi čega želi dijeliti siromašnima, udovicama i sljedbenicima Kristovim. Eutihija mu je dala neodređen odgovor koji ga je privremeno smirio, međutim, kasnije je potvrdio svoje sumnje da Lucija pripada kršćanskoj zajednici. Ljut, jer je Lucija odbila ženidbu, odlučio ju je prijaviti mjesnim vlastima kako bi bila kažnjena prema carskim odredbama.

Dioklecijanov progon kršćana

U to vrijeme kršćanima je bilo iznimno teško. Car Dioklecijan je u pokušaju obnove Rimskog carstva uveo različite ekonomske i administrativne reforme. U tom pothvatu velik je naglasak dan vjerskim obnovama, u kojima je potican patriotizam i vjera u carstvo. Iskorištavajući razne okolnosti 24. veljače 303. godine donio je odredbe o progonu kršćana.

Lucijin razgovor s namjesnikom Paskazijem

U to vrijeme namjesnik Sirakuze bio je Paskazije. Kad je Lucija dovedena pred njega pod optužbom da je kršćanka, naredio joj je da žrtvuje bogovima. Na to mu je Lucija odgovorila: “Čista žrtva Bogu je posjećivati udovice i siromašne koji trebaju pomoć, a već su evo tri godine kako sam Isusu Kristu ponudila takvu žrtvu razdijelivši sva svoja dobra.” Paskazije ju je ironično prekinuo: “Takve gluposti pričaj budalama poput sebe, ja slijedim careve naredbe i ne mogu slušati tako glupe besmislice.” Lucija mu je odgovorila: “Vi se podržavate carevih pravila kao što ja štujem zakone svoga Boga, dok se vi bojite zakona svoga gospodara, ja svoga Boga obožavam. Kako vi neželite izgubiti njegovo poštovanje tako ni ja ne mogu izdati svoga Boga. Budući da vi pokušavate ugoditi caru, a ja svom Bogu, vi učinite što je najbolje, a ja ću postupiti prema svojoj savjesti.” Paskazije je nastavio: “Rasula si svoje blago na raskalašen život.” Pogani su vjerovali da kršćani prakticiraju razuzdane rituale koji nisi uočeni u drugim tajnim sljedbama. Ali Lucija se odmah suprostavila Paskaziju govoreći: “Uložila sam svoje bogatstvo u vrijedni stvar i nisam bila raskalešena.” Paskazije je dodao: “Raskalašena si u duši i u tijelu.” Lucija odgovori: “Ljudi poput tebe kupuju tijelo.” Paskazije odbrusi: “Prestani se prepirati, ideš na mučenje.” Lucija odgovori: “Nemoguće je utišati Gospodinova učenja!” Paskazije upita: “Zar si ti Bog?” Lucija odgovori: “Ja sam službenica vječnog Boga koji je rekao kada budete stajali pred kraljevima ne brinite se što ćete i kako ćete reći jer ne govorite vi već Duh Sveti u vama.” Paskazije reče: “Znači u tebi je Duh Sveti? Lucija odgovori: “Oni koji žive časno i ponizno hramovi su Božji i Duh Sveti u njima prebiva.” Paskazije naredi: “Poslat ću te na prljavo i ponižavajuće mjesto gdje će te Duh Sveti napustiti.”

Suočen s nepokolebljivošću svetice, Paskazije je okupio svoju rulju kako bi prisilio Luciju da mu se pokori. Međutim njegovi pokušaji bili su beskorisni, ni vojnici ni par volova nisu je uspjeli pomaknuti s mjesta na kojem je stajala čvrsto kao stijena.

Svi ti zadivljujući događaji Paskazijevim očima su izgledali kao čarobnjačka vještina. Zbog toga je naredio pravljenje lomače što je bilo uobičajeno za osumljičene vještice. Donešeno je drvo, ugalj i ulje bilo je položeno oko svetice. Zapalila se velika vatra koja Luciju nije dotakla. Okružena plamenom doviknula je: “Molit ću se Gospodinu da me ova vatra ne opeče.” Paskazije nije moga susdržati gnjev. Kako bi ga poštedili ismijavanja, njegovi su prijatelji povukli Luciju iz vatre i pripremili je za smaknuće mačem.

Mučeništvo

Lucija je shvatila da je došao trenutak kada je trebalo posvjedočiti za Krista mučeništvom. Kleknula je kako je kako bi primila smrtonosni udarac. no prije smaknuća željela je govoriti o mnoštvu koje se okupilo oko nje. Prorekla je kako progon kršćana nestati s padom cara Dioklecijana, a Crkva će zadobiti svoj mir. Prorekla je također kako će nju zauvijek častiti na isti način kako se časti sv. Agata u obližnjoj Katniji. Kad je završila s govorom odrubljena joj je glava, sačuvala je svoje djevičanstvo mučeništvom. Prema tradiciji to se dogodilo 13. prosinca 304. godine.

Nakon Lucijine mučeničke smrti

Tijelo joj je pokopano u katakombama koje su uskoro postale čuvene privlačeći mnogobrojne vjernike koji su njezinim zagovorom dobili milosti. Početkom 5. stoljeća svetica je bila iznimno popularna te je vrlo rano iznad njezinom groba podignuta bazilika.

Pobožnost se proširila izvan Sicilije pa je već papa sv. Grgur Veliki (+ 604) uveo njezino ime u misni kanon. U Italiji joj je bilo posvećeno oko 20 crkava, a pobožnost se proširila i do Engleske. Nakon velikih otkrića posebno je štovana u Južnoj Americi.

U pučkoj pobožnosti njezin životopis je doživio određene izmjene, te se je proširialo vjerovanje da je sveta Lucija sama sebi izvadila oči i poslala ih na srebrenom pladnju mladiću koji je bio zanesen njezinom čudesnom ljepotom. Postoji pak i drugo vjerovanje po kojem je Lucija poslala svoje oči samom Paskaziju, a vid joj se povratio sv. Rafael Arkanđeo spustivši se s neba. Do tih je izmjena vjerojatno došlo zbog tumačenja imena Lucija koje znači svjetlo. Stoga je Lucija proglašwna zaštitnicom oboljelih na oči.

Relikvije sv. Lucije

Tijelo sv. Lucije više stoljeća ostalo je u Sirakuzi. Za vrijeme arapske provale na Siciliju 878. godine tijelo je sakriveno na sigurno mjesto. Pod vodstvom Bizantskog cara 1040. godine Sirakuza je oslobođena od Arapa, a kao nagrada traženo je tijelo sv. Lucije, koje je tada prenešeno u Carigrad. Godinr 1204. Venecijanci su u žestokoj bitci osvojili Carigrad, i neraspadnuto tijelo svetice odnijeli sa sobom u Veneciju.

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 13. PROSINCA 2022.

MISNA ČITANJA – 13. PROSINCA 2022.

Dođe Ivan, i grješnici mu povjerovaše.

III. tjedan došašća

Utorak, 13. 12. 2022.

Sv. Lucija, djevica i mučenica

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Sef 3,1-2.9-13; Ps 34,2-3.6-7.17-19.23; Mt 21,28-32

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Lucija, Luca, Svjetlana, Otilija

Prvo čitanje:

Sef 3, 1-2.9-13

Mesijansko se spasenje obećaje svim siromasima.

Čitanje Knjige proroka Sefanije

Ovo govori Gospodin: »Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! On nikada nije poslušao poziva, nikada nije prihvatio pouku; u Gospodina se nikad nije pouzdavao; svome Bogu nije se nikada približio.

Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Gospodnje i služiti mu jednodušno. S druge obale rijeka etiopskih prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci. U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću tad ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje Ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34 , 2-3.6-7.17-19.23

Pripjev:

Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Evanđelje:

Mt 21, 28-32

Dođe Ivan, i grešnici mu povjerovaše.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Neću!« No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«

Riječ Gospodnja

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Molitve

VEČERNJA MOLITVA

VEČERNJA MOLITVA

Hvala Ti, Gospodine, za još jedan dan.

U Tvoje ruke, Gospodine, predajem duh svoj.
Ti si me otkupio, Gospodine, Bože vjerni, Tebi prikazujem svoje spavanje i svaki trenutak noći koji je pred mnom.

Molim Te da nada mnom bdiješ, da me štitiš, braniš i čuvaš dok spavam, da se mogu u miru odmoriti. Stoga se stavljam u Tvoje Presveto Srce i pod okrilje Gospe, moje i Tvoje Majke.
Tvoji sveti Anđeli neka budu uza me i neka me čuvaju u miru, i Tvoj blagoslov neka bude nada mnom.

Čuvaj nas, Gospodine, kao zjenicu oka;
sjenom svojih krila zakloni nas!

Oče naš…..

Zahvaljujem Ti, svemogući Bože, za sva dobročinstva Tvoja, koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.
Laku noć Isuse, laku noć Marijo, laku noć vjerni prijatelji moji.

In Vijesti iz Crkve

PAPA POTAKNUO SAVEZ SLIJEPIH I SLABOVIDNIH DA PROMIČU UKLJIČIVOST

PAPA POTAKNUO SAVEZ SLIJEPIH I SLABOVIDNIH DA PROMIČU UKLJIČIVOST

Papa Franjo susreo se s članovima Talijanskog saveza slijepih i slabovidnih osoba (UICI) i ohrabrio ih da budu svjetionici nade u talijanskom društvu koje se suočava s teškim vremenima, poput njihove zaštitnice, svete Lucije od Sirakuze

Sveti Otac primio je u audijenciju, 12. prosinca članove Talijanskog saveza slijepih i slabovidnih osoba (UICI) u Vatikanu uoči proslave blagdana njihove zaštitnice svete Lucije od Sirakuze, 13. prosinca.

Talijanski savez slijepih i slabovidnih osoba (UICI) neprofitna je udruga osnovana 1920. te je članica Svjetske unije slijepih (WBU) koja je osnovana kako bi zagovarala stvaranje boljeg i sigurnijeg svijeta za slijepe i slabovidne osobe te uklanjanje društvenih predrasuda protiv njih kako bi se postigla njihova puna integracija u društvo.

Sveti Otac s članovima slijepih i slabovidnih osoba

Hrabrost Svete Lucije iz Sirakuze

Sveti Otac je u svom obraćanju izrazio zahvalnost što su članovi saveza odlučili susresti se s njim uoči blagdana svete Lucije koji se obilježava 13. prosinca. Naglasio je kako ta kršćanska mučenica iz 3. stoljeća svojim primjerom podsjeća da je „najveće dostojanstvo ljudske osobe u svjedočenju istine, slijedeći svoju savjest bez obzira na cijenu, bez dvoličnosti i kompromisa”.

Sveta Lucija, zaštitnica mučenika, slijepih i slabovidnih

„To – rekao je – znači biti na strani svjetla, služiti svjetlu, kao što asocira i samo ime Lucia”.

„Biti jasni, transparentni, iskreni ljudi; komunicirati s drugima na otvoren, jasan način s poštovanjem. To pomaže u širenju svjetla u sredinama u kojima živimo, kako bismo ih učinili ljudskijima, pogodnijima za život”, napomenuo je Papa.

Nadalje je pohvalio savez, navodeći kako su „konstruktivna snaga” u društvu, napose u Italiji koja „proživljava teške trenutke”.

Osobe s invaliditetom izvor su energije koji treba cijeniti u društvu

S kršćanske točke gledišta, kazao je Papa, invaliditet se ne bi trebao rješavati s „pijetističkim stavom ili asistencijalizmom”, nego radije „sa sviješću da je krhkost, prihvaćena s odgovornošću i solidarnošću, izvor za cijelo društvo i crkvenu zajednicu”.

Papa je nadalje naglasio da su slijepe i slabovidne osobe, vođene etičkim načelima i građanskom savješću, predvodnici u izgradnji uključivih zajednica, „gdje svatko može sudjelovati bez srama zbog svojih ograničenja i slabosti, surađujući s drugima kako bi podržavali jedni druge”.

„Svi trebamo jedni druge, ne samo ljudi s fizičkim krhkostima, već svi trebamo pomoć drugih kako bismo krenuli naprijed u životu, jer smo svi slaba srca, svi“, naglasio je.

Papa Franjo s članovima udruge za slijepe i slabovidne osobe

Prenošenje nade u društvo

Stoga je potaknuo članove saveza da idu naprijed sa „sve konstruktivnijim i proaktivnijim stilom, kao snaga koja prenosi povjerenje i nadu“, te da slijede primjer svete Lucije koja nije pokleknula pred prijetnjama i laskanjem, već se hrabro suprotstavila sucu koji ju je ispitivao.

„Talijansko društvo treba nadu, a to prije svega proizlazi iz svjedočanstva ljudi koji se, u svom stanju krhkosti, ne zatvaraju u sebe, niti se sažalijevaju, nego rade zajedno s drugima kako bi poboljšali stvari“, zaključio je papa Franjo.

Preuzeto s vaticannews.va

In Fra Tomislav Pervan

FRA TOMISLAV PERVAN: KAD NEBO SLIKA RUŽAMA…

FRA TOMISLAV PERVAN: KAD NEBO SLIKA RUŽAMA…

Meksiko je uz Brazil najmnogoljudnija katolička zemlja na svijetu.

Povijest njegova pokrštavanja spada među najuzbudljivije događaje u cjelokupnoj crkvenoj povijesti. Meksiko je katolički zahvaljujući Marijinim ukazanjima krštenomu domorodcu koga je današnji Papa proglasio svetim prije dvije godine, Juanu Diegu. Euharistijski skup bijaše uvod u Godinu euharistije što ju je proglasio današnji Papa. Godina će završiti u listopadu 2005., biskupskom sinodom u Rimu. Vrijedi baciti pogled na meksičke kršćanske početke i Marijina ukazanja god. 1531.

Kristofor (Kristo-Nositelj) Kolumbo iskrcao se sa svoja tri jedrenjaka u Novome svijetu 12. listopada 1492., a Hernan Cortes je s kojih tisuću pridošlih vojnika, pustolova i pomoraca, započeo god. 1519. s osvajanjem i rušenjem aztečkoga kraljevstva u Meksiku. Za nepune dvije godine Meksiko je osvojen, aztečka je kultura uništena u krvi, desetci tisuća domorodaca su pobijeni. Azteci i Španjolci su nepomirljivi. Previše je krvi i mržnje, previše je ubojstava i razaranja, a da bi rane brzo zacijelile. Franjevački misionari započinju s evangelizacijom novoga svijeta, ali je uspjeh gotovo nikakav. God. 1524. vođeni su međuvjerski razgovori između meksičkih poganskih svećenika i plemstva te pridošlih misionara. Fra Turibio de Benavente, svjedok tih razgovora, bilježi da je prema ljudskim prosudbama nemoguće pomiriti Španjolce i Meksikance zbog množine zala i krvi prolivene za osvajanja Novoga svijeta, osim, kako on doslovce veli, ‘da Nebo učini kakvo čudo ili dadne kakav znak’.

Čudo se dogodilo. Nakon čuda koje se zbilo deset godina nakon osvajanja Meksika – točnije 9.prosinca 1531. – u roku od desetak godina više od devet milijuna Azteka prihvatilo je krštenje i Kristov nauk. To je jedinstveni primjer u povijesti kršćanstva da je toliko ljudi u tako kratku vremenskom razdoblju prihvatilo bez zadrške Kristovo evanđelje. Kako se sve odvijalo?

U rano jutro, 9. prosinca 1531. – bila je subota – dan kad se onodobno slavio blagdan Bezgrješnoga začeća, Juan Diego, rijetki domorodac koji se krstio sa svojom obitelji i svojim stricem, zaputio se na svetu Misu pješačeći petnaestak kilometara do crkvice u Tlatilolcu. Približivši se brežuljku Tepeyacu na komu se nekoć nalazio hram poganske božice-majke Tonantzin (prikazivane u zastrašujućemu klupku zmija otrovnica, „Pernata Zmija“), začuje iznenada rajski predivan pjev ptica. Iz zasljepljujućeg svjetla čuje blagi ženski glas: “Juanito! Juan Dieguito!” Okreće se da vidi tko ga to zove. Iznenada se našao pred ženskom pojavom očaravajuće ljepote koja ga pita: “Čuj, Juanito, moj najdraži, maleni moj sinčiću. Kamo si se zaputio?” – pita ona tihim, umilnim glasom, prepunim nježnosti. “Zaputio sam se na svetu misu!”. Mlada se žena smiješi i nastavlja: “Upamti, najdraži moj sinčiću, ja sam neokaljana i prečista Djevica Marija, Majka pravoga Boga, po komu sve živi, Gospodara svih stvari. On je Gospodar neba i zemlje. Moja je žarka želja da se ovdje, na ovom brežuljku, sagradi Božji dom, ovdje želim očitovati i podariti svu svoju ljubav, svoju sućut i svoje smilovanje, svoju pomoć i svoju majčinsku zaštitu svim ljudima. Ja sam vaša milosrdna Majka, prepuna smilovanja, Majka svih ljudi, svih onih koji me ljube, koji mi se utječu, koji se u mene pouzdaju. Na ovom ću mjestu čuti i uslišati njihov plač i jecanje, njihove brige i nevolje, ovdje ću ublažiti i iscijeliti njihove patnje, njihove nevolje, njihovu nesreću… Otiđi do biskupa u gradu Meksiku i reci mu da sam te poslala te da je moja želja da se na ovomu mjestu sagradi Božji dom. Reci mu sve što si vidio i što si čuo.”

U posjetu kod biskupa

Juan Diego bez okolišanja slijedi želju prelijepe gospođe. Sa strahom kuca na vrata biskupova dvora. Posluga ga prisiljava da dugo čeka. Ipak se na kraju našao pred dobrim i prema domorodcima prijateljski nastrojenim biskupom-franjevcem Juanom de Zumarragom. Biskupa se cijela zgoda veoma doima. Doima ga se i poniznost te iskrenost maloga Meksikanca, ali je neodlučan i otprema ga riječima: “Dođi drugi put kad imadnem više vremena. U međuvremenu ću porazmisliti o svemu što si mi pripovjedio.” Na povratku se Juan Diego ponovno penje uz brežuljak Tepeyac i ponovno mu se Gospa ukazuje. Žali se Gospi: “Iz načina na koji mi je biskup odgovorio zaključio sam da je on uvjeren kako sam sve ono izmislio… Od svega Te srca molim, Gospodarice moja, povjeri tu poruku nekomu drugomu, prikladnijemu, značajnijemu, nekomu tko je poznat i ugledan, kako bi se Tvoja želja ispunila. Jer, ja sam samo jedan mali siromašni čovjek.”

Marija ipak moli Juan Diega da se i idućega dana zaputi k biskupu. Sa suzama i na koljenima ponavlja Juan Diego molbu koju je čuo od Blažene Djevice Marije prethodnoga dana. Biskup međutim traži znak da može povjerovati. Zbilja, Marija obećaje malomu Indiosu traženo čudo. “Navrati sutra ovdje i dobit ćeš traženi znak!”

Nasmrt bolesni stric

Sav radostan s riječi koje je čuo od Djevice Marije vraća se Juan Diego u svoje selo. Ondje je zatekao svoga strica nasmrt bolesna. Cijelu noć i sav idući dan provodi Juan Diego njegujući ga. Juan Diego misli u sebi: Ona će nebeska Gospođa imati razumijevanja što sam ostao kod svoga ujaka te nisam došao kako sam obećao na brežuljak Tepeyac. Tako se htio izvući iz cijele priče. Međutim, podvečer se stričevo zdravstveno stanje veoma pogoršalo te se iste noći zapućuje po svećenika da mu podijeli bolesničko pomazanje. Došavši u blizinu brežuljka Tepeyaca htio ga je zaobići s druge strane da se ne bi morao susresti s nebeskom Gospođom koja je obećala poslati ga k biskupu s obećanim znakom. Za takvo što u ovoj nevolji nema ni vremena. Međutim, Majka je Božja i s druge strane brežuljka. “Što se dogodilo, sinak moj?” pita ga. “Kamo si se zaputio?” Juan Diego pripovijeda o smrtnoj groznici svoga strica te da žuri u Meksiko po svećenika.

“Počuj i primi ovo k srcu, najdraži moj i maleni sinčiću”, tješi ga Gospa riječima koje su do danas donijele utjehu stotinama milijuna. “Neka te ništa ne straši. Ne daj se ničim rastužiti. Ništa ne smije zatamnjeti ni rastužiti tvoje lice ni tvoje srce. Ne boj se te bolesti ni bilo koje druge bolesti. Ne boj se nikakva jada ni boli. Nisam li ja ovdje, tvoja Majka? Nisi li ti u mojoj sjeni, pod mojom zaštitom i plaštem? Nisam li ja zdenac tvoje radosti? Nisi li ti u naborima moga plašta, u momu naručju? Treba li ti što drugo osim toga?” I onda nadodaje umilno: “Nemoj se uznemirivati zbog te bolesti. Stric ne će umrijeti od te bolesti. Upravo je u ovomu trenutku on ozdravio od svoje bolesti.”

Utješen i ohrabren tim riječima Juan Diego se nudi da će smjesta otići žurno do biskupa i odnijeti mu obećani znak. Majka se Božja smješka i moli ga da se uspne na vrh brežuljka, “na ono mjesto gdje si me prije vidio. Vidjet ćeš ondje perivoj prekrasna cvijeća. Naberi ga, lijepo posloži i donesi mi ovdje te mi pokaži što imaš u svojim rukama.”

Juan Diego se uspinje i najednom se nađe usred perivoja rascvala cvijeća, otvorenih latica, predivna mirisa, oprana noćnom rosom. Prosinac je, hladno i mrzlo vani, tlo neprikladno, ondje inače ne raste ništa osim šipražja i grmlja, pogotovo u to doba, u prosincu. Bez velika razmišljanja razgrće svoj ogrtač – tilmu – kao pregaču te u nju bere cvijeće. Vraća se niz obronak do Marijine pojave i podastire joj cvijeće. Ona ga prebire i slaže u predivni rukovet i zbori Juan Diegu: “Ovo je znak koji trebaš odnijeti biskupu. Zabranjujem ti da i pred kim osim pred biskupom razastreš svoj ogrtač. Samo njemu pokaži što nosiš sa sobom. I sve mu točno pripovjedi kako sam ti naredila da se uspneš na vrh brijega, ubereš cvijeće, te što si sve vidio, čemu si se sve divio, što si čuo, da bi mogao osvjedočiti biskupa te da i on počne vjerovati te da učini sve što na njega spada, da mi se sagradi crkva na vrhu brežuljka”. Izrekavši te riječi Gospa je nestala iz njegova pogleda i Juan je Diego nije nikada više vidio.

Veliko čudo

Marijin se glasnik Juan Diego zapućuje bez dvoumice i okolišanja biskupu. Sluge ga dugo zadržavaju, žele vidjeti što je u pregači, međutim on to ne dopušta. Nakon duga natezanja puštaju ga do biskupa. “Molio sam za vidljivi znak koji ste tražili. Ona mi ga je obećala dati. Kazala mi je da se trebam popeti na brežuljak te nabrati cvijeća što raste ondje. Predobro sam znao da ondje, na brežuljku, nema nikakva cvijeća, pogotovo ne u ovo doba godine. Ali nisam sumnjao u njezine riječi. Došavši gore bio sam iznenađen kad sam se našao okružen najljepšim cvijećem na komu se zrcale predivne kapi rose. Nabrao sam koliko sam mogao ponijeti i donio njoj, lijepoj Gospođi. Ona ga je svojim vlastitim rukama posložila i ponovno ga metnula u moju pregaču da bih Vam ga donio. Evo Vam znaka. Evo Vam cvijeća. Pogledajte. Uzmite!” Potom Juan Diego otvara svoju pregaču. Cvijeće pada po tlu. Širi se opojni miris cvijeća. Pred biskupom su najljepše ruže iz njegova španjolskoga zavičaja. U istomu trenutku na Diegovoj se pregači-tilmi utiskuje sjajni, prekrasni lik Kristove Majke. Nazočni su u čudu i zaprepaštenju. Padaju pred utisnutim likom na koljena i mole. Slika je nerukotvorena. Nenaslikana ljudskom rukom. Boje nisu ni organske, ni mineralne, ni vodene, ni tempera. Do danas neoštećena, u istom sjaju, s istim bojama, visi ta slika u crkvi Naše Gospe Guadalupske u Mexico-Cityju. Diegov ogrtač je otkan od agavinih vlakana (vrst kaktusa) i vijek mu je trajanja otprilike dvadesetak godina. Nakon toga trune i raspada se. Međutim, do danas je ostao sačuvan i na njemu nebeskom rukom utisnuta slika Bezgrješne. Trajno nazočno čudo u svakom pogledu a kemijska analiza platna daje značajke prave svile!

Preuzeto s medjugorje-info.com

In Crkva u Hrvata

NA DANAŠNJI DAN 1519. GODINE HRVATSKA JE PROGLAŠENA “PREDZIĐEM KRŠĆANSTVA”

NA DANAŠNJI DAN 1519. GODINE HRVATSKA JE PROGLAŠENA “PREDZIĐEM KRŠANSTVA”

Dana 12. prosinca 1519. godine papa Leon X., uvidjevši da se Hrvati jedini bore protiv nadiruće osmanske sile, proglasio je Hrvatsku “Predziđem kršćanstva” (lat. Antemurale christinitatis). Protiv višestruko brojčano jačih osmanskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koje povjesničari nazivaju duo plorantes saecula Croatiae (dva plačuća stoljeća Hrvatske).

Papa Leon X. je to učinio pred zborom kardinala u Rimu, prilikom prijema hrvatskog poslanika Tome Nigera, koji je donosio zastrašujuće vijesti o osmanskim napredovanjima. Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Osmanlija na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta pokrajina mogla pasti pod njihovu vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom, prenosi portal povijest.hr.

Hrvatski su poslanici tih godina uporno obilazili europske dvorove pokušavajući ishoditi pomoć od stranih vladara. Na stranim su dvorovima s izrazitim žarom iznosili emocionalne govore, pomoću kojih su pokušavali uvjeriti tamošnje moćnike u teško stanje u našim krajevima. Ti su govori bili uredno saslušavani, ali odaziv, nažalost, nije bio velik. Europski su vladari bili uglavnom zauzeti vlastitim unutarnjim problemima i međusobnim sukobima. Pomoć u obliku financiranja bila je uglavnom skromna.

Leon X. pokušavao je Hrvatskoj pomoći na više načina, i nije se radilo samo o moralnoj potpori. Više pročitajte ovdje.

Preuzeto s hkm.hr

In Vijesti iz Crkve

PAPINA ZABRINUTOST ZA JUŽNI SUDAN: MOLIMO ZA NACIONALNO POMIRENJE

PAPINA ZABRINUTOST ZA JUŽNI SUDAN: MOLIMO ZA NACIONALNO POMIRENJE

Papa se u pozdravima nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja spomenuo zemlje koja će ga dočekati početkom veljače te izrazio zabrinutost zbog nasilja koje uznemiruje prije svega državu Gornji Nil, a zbog kojega se iseljavaju tisuće stanovnika

Zabrinut je papa Franjo zbog nasilja koje pogađa Južni Sudan, zemlju koja ga očekuje od 3. do 5. veljače, kada će biti u glavnom gradu Jubi zajedno s anglikanskim canterburyjskim nadbiskupom Justinom Welbyjem i pastorom Iainom Greenshieldsom, moderatorom Opće skupštine škotske Crkve. Bit će to dio putovanja u Afriku, u okviru kojega će također, od 31. siječnja do 5. veljače, posjetiti Kinshasu, glavni grad Demokratske Republike Kongo. Svoju je zabrinutost izrazio vjernicima, okupljenima na Trgu svetoga Petra.

Sa zabrinutošću pratim vijesti koje stižu iz Južnoga Sudana o nasilnim sukobima proteklih dana. Molimo Gospodina za mir i nacionalno pomirenje, da prestanu napadi i da se civili uvijek poštuju.

Izbori 2024. godine

Ta se zemlja od 2013., dvije godine nakon neovisnosti od Sudana, suočava s borbama između trupa lojalnih predsjedniku Salvi Kiiru i njegovoga zamjenika i protivnika Rieka Machara, bivšega vođe pobunjenika. Mirovni sporazum potpisan 2018. godine trenutno je na snazi, ali se vrlo sporo provodi. Dosadašnje procjene o ratu u Južnom Sudanu govore o oko 400.000 žrtava. Predsjednik Salva Kiir ponovno je kandidat vladajuće stranke za još jedan mandat na, više puta odgađanim, izborima, zakazanima za kraj 2024. godine. Drugi kandidati nisu službeno poznati, ali predviđa se da će se kandidirati Riek Machar.

Preuzeto s vaticannews.va