MISLI SVETOG IVANA OD KRIŽA
“Gospodin je uvijek otkrivao smrtnicima bogatstvo svoje mudrosti i duha, ali ga mnogo više otkriva u ova vremena u kojima zlo otkriva sve više i više svoje lice.”
“Tko te ikada, Gospodine Bože moj, kad te traži čistom i jednostavnom ljubavlju, neće naći po svojoj želji i miloj volji? Jer ti se prvi pokazuješ i dolaziš ususret onima koji za tobom čeznu.”
“Dok je put ravan i lagan za ljude dobre volje, onaj – naprotiv – koji je slabih nogu ili koji za put nema oduševljenja ni postojanosti, napredovat će malo i uz velik napor.”
“Bolje je biti opterećen težinom u društvu jakoga negoli hoditi bez tereta u društvu slabića. Kad si više opterećen, stojiš bliže Bogu koji je tvoja snaga i koji pomaže one što su u nevolji; kad si bez tereta, stojiš blizu sebi koji si sam svoja tromost. Krepčina i snaga duše jača i raste napornim vježbanjem u krepostima.”
“Koji hoće da se prođe bez oslanjanja na učitelja koji bi ga vodio, bit će sličan voćki koja se nalazi osamljena, posred polja, bez gospodara; pa će joj plodove, koliko god rodili, brati prolaznici i neće dozrijevati.”
“Dobrom rukom gospodara njegovana i čuvana voćka daje plod u svoje vrijeme.”
“Duša sama, bez iskusnog učitelja, slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu: mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.”
“Tko u osamljenosti pade, također ostaje osamljen u svom padu, i malo cijeni svoju dušu pouzdavajući se samo u se.”
“Pošto se ne bojiš pasti sam, kako misliš da ćeš sam ustati? Razmisli da dva ujedinjena mogu više negoli jedan sam.”
“Onaj koji pod teretom pada teško, teko opterećen, ustaje.”
“Koji padne jer je slijep, teško će sam slijep ustati; a ako i ustane sam, udarit će krivim putem.”
“Bog od tebe traži radije najmanji stupanj čiste savjesti, negoli sva djela što bi ih mogao učiniti.”
“Bog od tebe očekuje radije najniži stupanj poslušnosti i pokornosti, negoli sve usluge što ti se čini da mu ih možeš pružiti.”
“Bog kod tebe više cijeni pripravnost na suhoći i na trpljenje za njegovu ljubav, negoli sve duhovne utjehe i viđenja ili razmatranja što ih možeš imati ili učiniti.”
“Svladaj svoje želje i naći ćeš ono za čim ti srce čezne; zar ti možda znadeš da li je tvoja želja od Boga?”
“Preslatka Božja ljubavi, kako li si malo poznata! Koji ti napipa žile, taj prima okrepu.”
“I kad bi morao ostati u gorčini, nemoj raditi po svojoj volji, jer kad ispuniš svoju volju, gorčina će biti dvostruka.”
“Hodeći prema Bogu duša je manje čedna i manje čista ako u sebi nosi i najmanju težnju za zemaljskim stvarima, negoli da je mučena od svih najružnijih i najdosadnijih napasti i tmina koje se mogu zamisliti, samo ako svojom razumskom voljom ne pristaje uz njih. Pače se, u tim uvjetima, može s pouzdanjem približiti Božjem Veličanstvu koje kaže: “Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti!””
“Gospodinu je milija duša koja se podvrgava onomu što je pravo uz suhoću i muku, negoli duša koja – manjkava u toj točki – sve radi s užitkom.”
“Gospodinu je milje djelo, koliko god bilo maleno, učinjeno skrovito i bez želje da bude poznato, negoli mnoga djela učinjena s tom željom; jer onaj koji s najčišćom ljubavlju radi za Gospodina, ne samo što se ništa ne brine da njegova djela vide ljudi, nego ih ne čini ni zato da bi ih Bog vidio. Tako, kad, po pretpostavci, ne bi trebalo da ni Bog nikada ne dozna za njih, ne bi prestao da mu pruža jednaku službu, jednakim veseljem i čistoćom ljubavi.”
“Čisto i savršeno djelo, izvršeno iz ljubavi prema Bogu, pripravlja u čistu srcu savršeno kraljevstvo za svoga Gospodina.”
“Vrabac koji je sjeo na visak ima dvostruku muku: da se odlijepi od viska i da se očisti. Tako ima dvostruku muku onaj koji zadovoljava svojim požudama: da prevlada požude i, kad ih je prevladao, da se oslobodi onoga što je od njih ostalo uza nj priljubljeno.”
“Tko ne ide za požudama, letjet će lagano duhom, kao ptica na svojim krilima.”
“Muha koja sjeda na med sprečava sebi let; a duša privržena duhovnim ugodnostima sprečava svoju slobodu i motrenje.”
“Ne pokazuj se stvorovima, ako želiš u svojoj duši gledati jasno i jednostavno lice Božje; nego isprazni svoj duh i udalji se od stvorova, pa ćeš se kretati u božanskom sjaju: jer Bog ni u čemu nije sličan stvorovima.”
Molitva zaljubljene duše
“Gospodine Bože, Ljubljeni moj! Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali, daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš. Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš da primiš. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol1, jer ga tražiš, i daj mi ono Dobro koje ti sam hoćeš da mi dadeš. Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao? Nećeš mi, moj Bože, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam. Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe! Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog oca. Izađi i slavi se svojom slavom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca.”
“Duh se, koji je zaista čist, ne pomućuje ispraznim mislima ili ljudskim obzirima, nego sam, u unutarnjoj lišenosti od svih oblika, opći s Bogom u unutarnjoj spokojnosti, jer se spoznaja Boga postiže u božanskoj šutnji.”
“Zaljubljena je duša nježna, blaga, ponizna i ustrpljiva.”
“Tvrda duša postaje još tvrđa u svome sebeljublju.”
“Ako ti, o dobri Isuse, ne omekšaš dušu svojom ljubavlju, ona će uvijek ostati u svojoj naravnoj tvrdoći.”
“Tko propusti priliku za dobro sličan je onomu koji pusti da mu ptica uteče iz ruke: ne može je više uhvatiti.”
“Nisam te poznavao, Gospodine, jer sam još htio znati i uživati stvorene stvari.”
“Neka se sve brzo promijeni, Gospodine, da se možemo kod tebe nastaniti.”
“Jedna sama ljudska misao vrijedi više negoli cijeli svijet; zato je samo Bog vrijedan ljudske misli.”
“Po neosjetnom, neosjetno; po osjetnom, osjetno; po duhu Božjemu, misao.”
“Pomisli da tvoj anđeo čuvar, premda uvijek rasvjetljuje razum, ipak ne pokreće uvijek požude na djelovanje: stoga da vršiš kreposti ne čekaj ugodnost, jer ti je dosta razumski razlog.”
“Požuda ne ustupa mjesto onoj stvari na koju je anđeo potiče, ako je zauzeta drugom.”
“Duh mi se ukrutio, Gospodine, jer je zaboravio da se tobom hrani.”
“Ono što tražiš i za čim najviše čezneš nećeš naći ovim tvojim putem, niti visokim motrenjem, nego u dubokoj poniznosti i u srdačnoj pokornosti”
“Ne trudi se uzalud, jer nećeš ući u ugodnost ni u slatkoću duha, ako se ne predaš mrtvenju svega onoga što želiš.”
“Pomisli da najnježniji cvijet najbrže vene i gubi svoj miris. Čuvaj se, dakle, želje da hodaš duhom nježne ugodnosti, jer nećeš biti postojan; nego radije izaberi za sebe jak duh, ni uza što ne privezan, i naći ćeš obilje slatkoće i mira: slatki i trajni plodovi beru se u suhoj i hladnoj zemlji.”
“Pripazi dobro da ti je tijelo mlohavo, te da nikakva sila svijeta ne može dati snage ni utjehe tvome duhu; jer što je rođeno od svijeta, svijet je; što je rođeno od tijela, tijelo je; a dobar duh se rađa samo od duha Božjega, i on se ne predaje putem svijeta ni putem tijela.”
“Slušaj svoj razum i vrši ono na što te pobuđuje na putu prema Bogu, i to će ti pred Bogom više vrijediti negoli sva druga djela učinjena bez ove pažnje i više negoli sve druge ugodnosti koje tražiš.”
“Blažen onaj koji, puštajući po strani ugodnost i vlastite sklonosti, pazi u svome poslovanju na razum i na pravednost.”
“Tko djeluje prema razumu sličan je onomu koji blaguje hranjivo jelo; a koji djeluje po hiru svoje volje sličan je onomu koji jede plod bez hranjivosti.”
“Ti se, Gospodine, s veseljem i ljubavlju vraćaš da bodriš onoga koji te je uvijedio, dok se ja ne vraćam da dadem ohrabrenje i čast onomu koji se na me srdio.”
“O, moćni Gospodine, ako jedna iskra tvoje pravde toliko djeluje protiv smrtnog vladaoca koji upravlja narodima, što i neće učiniti tvoja svemoćna pravda protiv pravednika i grešnika!”
“Ako očistiš svoju dušu od svake vrsti posjedovanja i težnja, shvatit ćeš stvari na duhovan način; pa ako u njima zaniječeš požudu, uživat ćeš njihovu istinu i razumjet ćeš što u sebi vječnog i istinskog sadrže.”
“Gospodine, ti nisi stran onome koji se od tebe ne odstranjuje. Kako ljudi uopće mogu reći da se ti od njih udaljuješ?”
“Sve je stvari prevladao onaj koji se ne veseli nad njihovom slatkoćom, niti se žalosti nad njihovom gorčinom.”
“Ako želiš stići do svete sabranosti ne smiješ postupati potvrđujući, nego odričući.”
“Kamo god s tobom pođem, Bože, bit će mi onako kako po tebi želim.”
“Do savršenosti može doprijeti samo onaj koji se zadovoljava sa ništa, tako da bilo naravna bilo duhovna požuda budu zadovoljene da stoje u praznom. To se zahtijeva da se steče najveća duhovna spokojnost i mir, i na taj je način ljubav Božja često djelatna u čistoj i jednostavnoj duši.”
“Budući da je Bog nedostupan, pazi da se ne utječeš onomu što tvoje moći ili tvoj osjet mogu shvatiti ili osjetiti; da se ne bi zadovoljio nečim što je manje od Boga, te da ti duša ne izgubi gipkost i lakoću koja je potrebna da dođe k njemu.”
“Kao onaj koji vuče kola uz brijeg, tako ide prema Bogu duša koja ne otresa sa sebe isprazne skrbi i ne mrtvi požude.”
“Bog neće da se duša uznemiruje za bilo što, niti da trpi neugodnosti, pa ako u suprotivštinama trpi, to se događa stoga što je slaba u krepostima, dok savršena duša uživa u onom u čem nesavršena trpi.”
“Put života ne voli buku ni prazne riječi; radije traži mrtvenje volje negoli mnogo znanja. Koji se manje naslađuje zemaljskim stvarima, više će na tom putu napredovati.”
“Ne misli da se ugoditi Bogu sastoji u tom da mnogo uradi, koliko u tom da radiš s dobrom voljom, bez duha vlasništva i bez ljudskih obzira.”
“Na kraju života polagat ćeš račun o ljubavi. Nauči se, dakle, ljubiti kako Bog hoće da ga ljubiš, i ostavi svoj osebujan način.”
“Pazi da se ne uplićeš u tuđe poslove, te da ih se i ne sjećaš, jer tko zna hoćeš li obaviti svoje koje si dužan.”
“Ako na nekoj osobi ne odsijevaju kreposti koje su tebi na pameti, neće ona biti manje vrijedna pred Bogom, po drugim krepostima o kojima ti ne slutiš.”
“Čovjek se ne zna dobro radovati niti žalostiti, jer ne razumije razliku između dobra i zla.”
“Čuvaj se da se odmah ne ražalostiš u suprotivštinama ovoga života, jer ne znaš što one donose dobra, koje je po Božjem sudu određeno za vječnu slavu izabranika.”
“Ne veseli se vremenitoj sreći, jer nisi siguran da ti ona pribavlja vječni život.”
“U nevoljama se odmah s pouzdanjem uteci Bogu i bit ćeš ojačan, rasvijetljen i poučen.”
“U radostima se i u slatkoći odmah uteci Bogu s iskrenim strahom, i nećeš biti prevaren niti zapleten u taštine.”
“Izaberi Gospodina za svog zaručnika i prijatelja, s kojim možeš stalno drugovati, i nećeš griješiti nego ćeš se naučiti ljubiti, i potrebne će ti stvari sretno uspijevati.”
“Bez napora podložit ćeš sebi narode, i stvari će služiti tebi, ako budeš znao zaboraviti njih i sebe.”
“Smiri se i odaleči od sebe svaku skrb i ne misli što se sve događa, pa ćeš služiti Bogu kako je njemu milo i radovat ćeš se u njemu.”
“Promisli da Bog kraljuje samo u mirnoj i nezaokupljenoj duši.”
“Ma uradio ti mnoge stvari, ako se ne naučiš odricati svoje volje i podložiti se drugome, prepuštajući skrb o sebi i o svojim stvarima, nećeš napredovati u savršenstvu.”
“Što koristi da Bogu dadeš jednu stvar, kad on od tebe traži drugu? Razmisli što Bog od tebe traži i izvrši to, pa će na taj način tvoje srce ostati zadovoljnije negoli sa stvarima koje su tebi po ćudi.”
“Kako se usuđuješ veseliti se bez bojazni, kad ti se treba pojaviti pred Bogom da položiš račun o svakoj najmanjoj riječi i o svakoj misli?”
“Misli na to da je mnogo zvanih, ali malo izabranih, i da je, ako se ne pobrineš za se, sigurnija tvoja propast negoli spasenje, tim više što je put koji vodi u vječni život veoma uzak.”
“Nemoj se tašto veseliti, jer dok znadeš koliko si grijeha počinio, ne znaš da li si Bogu drag; stoga se boj, ali s pouzdanjem.”
“Budući da ćeš se kod polaganja računa kajati što sadašnje vrijeme nisi upotrijebio na službu Bogu, zašto ga sada ne upotrebljavaš onako kako bi na času smrti htio da si ga upotrijebio?”
“Ako hoćeš da se u tvom duhu porodi pobožnost i da poraste ljubav prema Bogu i želja za božanskim stvarima, pročisti dušu od svake težnje, od svake privrženosti i htjenja, tako da se ne brineš tjeskobno ni o čemu. Jer kao što bolesnik, kad izbaci zle sokove, odmah osjeti blagodat zdravlja i tek za hranu, tako ćeš se opet naći u Bogu, ako se liječiš na rečeni način; inače, što god činio, nećeš napredovati.”
“Ako želiš naći duševni mir i utjehu i istinski služiti Bogu, ne traži zadovoljstva u onome što si ostavio, inače ćeš se naći ondje gdje si bio, ili spriječen kako si i prije bio spriječen, a možda i više; nego ostavi sve stvari koje ti preostaju i ograniči se na jednu koja donosi sa sobom svako dobro: to jest izaberi svetu samoću, s kojom je združena molitva i božansko čitanje, i tu ustraj u zaboravu svih stvari. Ako ti te stvari ne nalaže dužnost, više ćeš ugoditi Bogu što čuvaš i usavršuješ samoga sebe, negoli da ih sve skupa stečeš; jer što koristi čovjeku da steče cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi?”
Izvor: vjeraidjela.com
