Josip Manyanet, u svijetu Josep Manyanet y Vives, rođen je 7. siječnja 1833. u Trempu (Lleida, Španjolska), u brojnoj kršćanskoj obitelji. Kršten je istog dana kad je rođen, au dobi od 5 godina majka ga je prinijela Gospi od Valldeflorsa, zaštitnici grada. Da bi završio srednjoškolske studije u Barbastru, a zatim filozofiju i teologiju u biskupijskim sjemeništima u Lleidi i Urgellu, morao je pronaći posao kao dječak.
Za svećenika je zaređen 9. travnja 1859. u La Seu d’Urgellu. Nakon 12 godina intenzivnog rada u biskupiji Urgell u službi biskupa Joséa Caixala, kao član njegove obitelji, batler u palači, knjižničar sjemeništa, zamjenik tajnika komore i tajnik pastoralnih vizitacija, osjetio se od Boga pozvanim na posebno redovničko posvećenje i nalazi dva džemata, jedan muški i jedan ženski.
Računajući na biskupovo odobrenje, utemeljio je:
• 1864. godine, “Djeca svete obitelji Isus, Marija i Josip” • 1874. godine, “Kćeri misionarke Svete Nazaretske obitelji”,
s poslanjem nasljedovanja, čašćenja i širenja kulta Svete Nazaretske Obitelji i promicanja kršćanske formacije obitelji, ponajviše katoličkim odgojem i poukom djece i mladih te svećeničkom službom.
Putovao je u Lurd, Rim i Loreto kako bi produbio duh Nazaretske obitelji. To je upravo ta karizma koja prožima cijeli njegov život, zatvorena u otajstvu evanđeoskog poziva naučenog na primjerima Isusa, Marije i Josipa u tišini Nazareta, koju je izrazio ovako: “Nazaret u svakom ognjištu!”
Uz neprestanu molitvu i neumoran rad, uzorno je živio sve kreposti, te je svojom ljubavlju posvećenom brizi za duše vodio i davao poticaj, u razmaku od gotovo četrdeset godina, formiranju i širenju dviju ustanova, otvaranje koledža, stručnih škola, sjemeništa i drugih središta apostolata u raznim mjestima u Španjolskoj. Danas su ova dva instituta, vršeći svoju misiju, prisutna u raznim zemljama Europe, dviju Amerika i Afrike.
Josip Manyanet obilno je propovijedao Riječ Božju i također je napisao mnoga pisma i neke knjige za odgoj redovnica i redovnica, obitelji i djece te također za upravljanje koledžima i školama. Među knjigama se pojavljuje “La Escuela de Nazaret y Casa de la Sagrada Familia” (1895.).To je njegov duhovni životopis u kojem se njegova duša, personificirana u liku koji naziva “Desideria”, zamišlja u dijalogu s Isusom, Marijom i Josipom uz neke razgovore, kroz koje prati cijeli jedan proces kršćanskog i vjerskog usavršavanja, nadahnut duhovnost nazaretske kuće i škole.
Tjelesno izjedan od nekih rana, koje su ostale otvorene na njegovom boku tijekom posljednjih 16 godina njegova života, a koje je nazvao “milosrđem Gospodnjim”, 17. prosinca 1901., bogat vrlinama i zaslugama, Josip je predao svoju dušu Bogu u matičnoj kući Barceloni (Španjolska), središtu njegova rada, okružen ljubavlju i boli tolike djece i mladih za koje je proveo cijeli život. Njegove posljednje riječi bile su one koje je više puta ponavljao: “ Isuse, Josipe i Marijo, primite dušu moju kad umrem ”.
Josipa Manyaneta proglasio je blaženim 25. studenoga 1984., a svetim 16. svibnja 2004. sveti Ivan Pavao II. (Karol Józef Wojtyła, 1978.-2005.).
Njegovi posmrtni ostaci počivaju u urni kapele koledža Isusa, Marije i Josipa u Barceloni, koja je postala mjesto molitve za njegove duhovne sinove i kćeri te za mnoge roditelje, dječake i djevojčice, obitelji i poklonike koji su približili Bogu, privučeni njegovim primjerima i učenjima.
ČITANJA: Post 49,2.8-10; Ps 72,1-4b.7-8.17; Mt 1,1-17
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta
IMENDANI: Modest, Hijacint
NAPOMENA: ▪ Svagdani došašća (feriae) od 17. prosinca po stupnju slavlja imaju prednost pred spomendanima svetaca. Ako je toga dana u općemu kalendaru upisan spomendan nekoga svetca, spomendan se ili ispušta ili slavi na način da se uzme samo zborna molitva od svetca, a sve ostalo od dana (OURM 355a). ▪ Nije dopušteno slaviti »svagdanje« mise za pokojne (OURM 381).
Prvo čitanje:
Post 49, 2.8-10
Od Jude žezlo se kraljevsko udaljiti neće.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Sazva Jakov sinove svoje te reče: »Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi, čujte oca svoga Izraela! Judo! Tvoja braća slavit će te: šaka ti je na šiji dušmana, sinovi oca tvoga tebi će se klanjat. Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada — kome će se narodi pokoriti.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 72, 1-4b.7-8.17
Pripjev:
U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik — dovijeka.
Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. Nek puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici.
Nek bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. Dosudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje.
U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik — sve dok bude mjeseca. I vladat će od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta.
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali ga blaženim!
Evanđelje:
Mt 1, 1-17
Rodoslovlje Isusa Krista, Sina Davidova.
Početak svetog Evanđelja po Mateju
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
BOŽIĆNA DEVETNICA S RAZMATRANJIMA SV. ALFONSA MARIJE LIGUORIA
Sv. Alfons Marija Liguori ovu devetnicu je zamislio kao pripravu za slavljenje Božića. Molitva devetnice počinje 16. prosinca i uključuje razmatranja sv. Alfonsa. Probajte svaki dan naći tišinu u svom srcu, pročitati razmatranje te o njemu razmisliti, nad njim zastati. Na kraju svakog dana mole se litanije Djetetu Isusu koje se nalaze na kraju teksta.
Prvi dan: O LJUBAVI BOŽJOJ DA JE POSTAO ČOVIJEKOM
Promatraj beskrajnu ljubav koju nam je Bog iskazao kad je postao čovjekom kako bi nam zadobio vječno spasenje. Adam naš prvi otac je sagriješio, i pobunio se protiv Boga te je bio izagnan iz Raja i osuđen na smrt skupa s nama, njegovim potomstvom. Ali evo Sin Božji videći izgubljena čovjeka da bi ga oslobodio od smrti prikaza sebe postajući čovjekom i odluči da će za njega umrijeti na Križu. Ali Sine, kao da mu je tada govorio Otac, promisli jer ćeš na zemlji morati voditi ponizan i mučan život. Morati ćeš se roditi u hladnoj štalici, biti položen u životinjske jaslice. Morati ćeš bježati u Egipat da bi izbjegao Herodovim rukama. Vrateći se iz Egipta živjeti ćeš kao zanatlija u siromašnoj radionici, ponizan i prezren. Konačno u muci ćeš od boli izdahnuti na Križu. postiđen i napušten od svih. A Sin kao da odgovara Ocu: “Ništa zato svime sam zadovoljna samo da spasim čovjeka.
Šta bi se reklo da neki Princ, videći mrtvoga crva iz samilosti prema njenu želi postati crv i oprati ga u svojoj krvi, umrijeti za njega da bi mu dao život? Više od toga je za mene učinila Vječna Riječ, koja budući da je Bog je hitjela postati crv kao mi, umrijeti za nas da bi nam zadobila izgubljeni život u Božanskoj milosti. Sin Božji videći da po tolikom darovima koje nam je dao ne može zadobiti našu ljubav šta učini? Postade čovjekom i dade nam sama sebe. Čovjek prezirući Boga, kaže sv. Fulgencije, udalji se od njega, ali Bog ljubeći čovjeka dođe s Neba kako bi ga pronašao. A zašto je došao? Došao je da bi čovjek spoznao koliko ga Bog ljubi i da barem tako iz zahvalnosti uzljubi Boga. I životinje koje idu za nama postanu ljubljene, a mi zašto smo tako nezahvalni s Bogom koji silazi s Neba na zemlju kako bi ga ljudi uzljubili? Jednoga dana neki svećenik moleći i izgovarajući riječi u misi “I Riječ je tijelom postala” primijeti da neki čovjek ne učini ni najmanji znak poštovanja vidje kako ga đavao udari i prekori riječima: “Ah, nezahvalniče, da je Bog toliko učinio za mene koliko je učinio za tebe bio bih stalno prignut licem do zemlje zahvaljujući mu”.
Molitva: O veliki Sine Božji postao si čovjekom da bi te ljudi uzljubili. Ah gdje je ljubav ljudi? Ti si dao krv i život za spasenje naših duša, a zašto smo mi tako nezahvalni pa umjesto da te ljubimo preziremo te s toliko nezahvalnosti. Moj Gospodine ja sam bio jedan od onih koji su te više vrijeđali, ali tvoja muka je moja nada. Iz ljubavi po kojoj si postao čovjekom i umro na Križu oprosti mi sve grijehe kojima sam te povrijedio. Ljubim te utjelovljena Riječi, ljubim te moj Bože, ljubim te beskrajna dobroto i kajem se za sve grijehe, htio bih od boli kajanja umrijeti. Isuse udijeli mi svoju ljubav da više ne živim nezahvalan prema tebi koji si mi toliku ljubav iskazao. Želim te zauvijek ljubiti. Udijeli mi svetu ustrajnost. O Marijo Majko Božja i majko moja isprosi mi od tvoga Sina milost da ga uvijek ljubim sve do smrti.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Drugi dan: O BOŽJOJ LJUBAVI KAD SE RODIO KAO DIJETE
Sin Božji koji je iz ljubavi došao k nama mogao je postati čovjekom pojavljujući se u odrasloj dobi, kao što se pojavio Adam kad je bio stvoren, ali jer djeca znaju privući više ljubavi onih koji ih gledaju zato se je i on htio na zemlji pojaviti kao dijete. I to kao najsiromašnije i prezrenije dijete koje se rodilo. Sv. Petar Krizolog piše: Tako se htio roditi naš Bog jer je htio da na taj način bude ljubljen. Još je prorok Izajija prorekao da se Sin Božji treba roditi kao dijete i tako se nama potpuno dati iz ljubavi koju nam je posvjedočio: Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan (Iz 9,6).
Ah moj Isuse, moj najveći i istinski Bože što te je s Neba privuklo da se rodiš u šalici ako ne ljubav koju imaš prema ljudima. Tko te je iz krila Očeva vodio i položio u jaslice? Tko te je od kraljevanja iznad zvijezda položio da počivaš na slamici? Tko te između anđeoskih korova doveo da budeš među dvije životinje? Ti koji svetim plamenom raspaljuješ Serafine sad se treseš od hladnoće u jednoj štali. Ti koji pokrećeš nebesa i sunce sada da bi se pomaknuo trebaš nekoga tko će te primiti u naručje. Tebi koji proviđaš hranu ljudima i životinjama sad je potrebno malo mlijeka da te uzdrži u životu. Tebe koji si radost Neba sada čujem kako plačeš i udišeš. Kaži mi tko te je do tih bijeda doveo. Što učini, učini ljubav kaže sv. Bernard, učinila je to ljubav koju imaš za ljude.
Molitva: O drago moje Dijete kaži mi što si došao raditi na ovoj zemlji, što tražiš ? Ah, već shvaćam došao si umrijeti za mene da bi me oslobodio od Pakla. Došao si tražiti mene, izgubljenu ovcu, da više ne bježim nego da te ljubim. O moj Isuse, moje blago, živote moj, ljubavi moja i sve moje, ako tebe ne ljubim koga da ljubim? Gdje mogu pronaći oca, prijatelja, zaručnika ljupkijeg od tebe koji bi me više ljubio? Ljubim te dragi moj Bože, ljubim te jedino moje dobro. Žao mi je što sam bio toliko godina u svijetu a nisam te ljubio, naprotiv vrijeđao sam te i prezirao. Oprosti mi ljubljeni moj Otkupitelju, daj da se pokajem za takvo svoje ponašanje. Kajem se svom dušom. Oprosti mi i udijeli mi milost da se više ne odijelim od tebe i da te ljubim cijelog preostalog života. Ljubavi moja sav se tebi predajem, primi me, ne odbi me iako to zaslužujem. Marijo ti si moja odvjetnica, ti ćeš mi svojim molitvama zadobiti sve što želim od tvoga Sina; moli ga da mi oprosti i da mi da svetu ustrajnost sve do smrti.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Treći dan: O ISUSOVU SIROMAŠNOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA
Bog je predvidio da u vremenu kad se ima roditi njegov Sin na zemlji iziđe naredba careva da se svatko ide upisati na popisu stanovništava u mjestu porijekla. I tako budući da je Josip sa svojom zaručnicom morao ići u Betlehem da se upiše dođe vrijeme Mariji da rodi. Nije bila prihvaćena u kuću, a ni u prenoćištu za siromahe te je bila je primorana tu noć provesti u štalici i u njoj poroditi nebeskoga Kralja. Da se Isus rodio u Nazaretu, istina bio bi se rodio kao siromah, ali bi barem imao suhu sobicu, malo vatre, tople povoje i ugodniju kolijevku.
Ali ne, on se htio roditi u onoj hladnoj štalici, bez ogrijeva, htio je da mu jasle budu kolijevkom, da mu malo grube slame posluži za krevetić, a sve to kako bi više trpio. Uđimo dakle u Betlehemsku štalicu, ali uđimo s vjerom. Ako uđemo bez vjere, vidjeti ćemo samo jedno siromašno dijete koje pobuđuje samilost, diviti se njegovoj ljepoti, dijete koje plače zbog hladnoće i neudobne slame koja ga probada. Ali ako uđemo s vjerom vidjeti ćemo daje to Dijete Sin Božji koji je iz ljubavi prema nama došao na zemlju, i toliko trpi da bi zadovoljio za naše grijehe. Pa kako je moguće ne zahvaliti mu i ne ljubiti ga?
Molitva: O slatko moje dijete, kako sam, znajući koliko si trpio za mene, mogao biti tako nezahvalan i tako te povrijediti? Te tvoje suzice kojima plačeš, to siromaštvo koje si izabrao iz ljubavi prema meni potiču me na nadu u oproštenje grijeha kojima sam te povrijedio. Kajem se moj Isuse, za svaki put kad sam ti okrenuo leđa i ljubim te više od svega. Bože moj i sve moje! od sada pa nadalje ti ćeš biti moje jedino blago i jedino dobro. Kažem ti sa sv.Ignacijem Loyolskim: “Daj mi tvoju ljubav, daj mi tvoju milost i dovoljno sam bogat.” Ništa drugo ne želim, niti tražim, samo ti si dovoljan, Isuse moj, živote moj i ljubavi moja.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Četvrti dan: O ISUSOVU PONIZNOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA
Svi znaci koje je anđeo dao pastirima po kojima će pronaći Spasitelja koji je rođen su odražavali poniznost. I neka vam ovo bude za znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelene gdje leži u jaslama (Lk 2,12). To je znak reče anđeo po kome ćete pronaći novorođenog Mesiju, povijen leži u životinjskim jaslicama u jednoj štali. Tako se htio roditi kralj Neba, Sin Božji kad je došao uništiti oholost koja je bila uzrokom gubljenja čovjeka.
Još su proroci navijestili da će s našim Otkupiteljem postupati kao s najbijednijim čovjekom na zemlji, nasićenim pogrdama. Koliko li je prezira pretrpio Isus od ljudi na zemlji. Držali su ga izjelicom i pijanicom, vračem, bogohulnikom, krivovjernikom. Koliko li je pretrpio patnje za vrijeme svoje muke, bio je napušten od učenika, jedan od njih ga je prodao za trideset denara, drugi zanijeka da ga je poznavao, vođen je vezan ulicama, bičevan kao rob, smatran luđakom, ismijavanim kraljem, pljuvali su mu u lice i konačno je umro prikovan na križ između dvojice razbojnika kao najgori zločinac na zemlji. Dakle, kaže sv. Bernard, s najplemenitijem od svih su postupali kao s najbijednijim, a jedan drugi svetac dodaje koliko je bjedniji toliko mi je draži, koliko mi izgledaš slabiji, prezreniji toliko si mi draži i ljubezniji moj Otkupitelju.
Molitva:O moj slatki Spasitelju, koji si toliko prezira zagrlio meni za ljubav, ja nisam mogao podnijeti jednu riječ uvrede a da nisam odmah mislio osvetiti se. Ja koji sam toliko puta zaslužio da budem mučen od đavli u Paklu. Stidim se pojaviti pred tobom ja grešnik i oholica. Gospodine ne odagnaj me od svoga lica iako to ja zaslužujem. Rekao si da ne znaš prezreti srce koje se kaje i ponizuje. Kajem se za sve uvrede koje sam ti nanio. Oprosti mi moj Isuse, ne želim te više vrijeđati. Ti si meni za ljubav toliko uvreda pretrpio, ja tebi za ljubav želim trpjeti sve uvrede koje će mi doći u životu. Ljubim te moj prezreni Isuse, za mene prezreni, ljubim te više od svega drugoga. pomozi mi da te uvijek ljubim i da sve za tebe podnosim. O Marijo preporuči me tvome Sinu i moli Isusa za mene.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Peti dan: O ISUSOVU PROGONJENOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA
Isus Krist je mogao spasiti čovjeka bez trpljenja i smrti, ali nije htio. D bi nam pokazao koliko nas ljubi izabrao je progonjeni život. Zato ga prorok Izajija i naziva čovjekom boli jer je Isusov život trebao biti prepun boli. Njegova muka nije počela u trenutku smrti nego od početka njegova života. Čim se rodio bio je položen u štalicu gdje je sve za Isusa bilo mučno. Njegov vid je trpio jer je vidio samo grubi i hrapavi zid štale. Njuh je trpio od izmeta životinja koje su tu bile. Dodir je trpio jer ga je bola slama na kojoj je ležao. Malo nakon rođenja je morao bježati u Egipat gdje je više godina svoga djetinjstva živio siromašan i prezren. Malo se razlikovao i život u Nazaretu i eto ga na kraju njegova života u Jeruzalemu gdje će umrijeti na križu u tolikom mukama.
Cijeli Isusov život je bio trajno trpljenje, naprotiv dvostruko trpljenje jer je imao pred očima sve muke koje će morati podnijeti sve do smrti. Sestra Marija Magdalena Orsini jednog dana žaleći se pred raspelom reče: “Moj Gospodine tri si tri sata bio pribijen na križ, a ja godinama trpim ovu muku”. A Isus joj odgovori: “Ah, neznalico što to govoriš? Ja sam još od majčinske utrobe trpio sve muke mog života i smrti”. Isusa nisu toliko žalostile muke i trpljenja jer ih je on svojevoljno podnosio, koliko su ga žalostili naši grijesi i naša nezahvalnost prema njegovoj ljubavi. Sestra Margerita od Cortone nije prestajala oplakivati grijehe kojima je uvrijedila Boga te joj jednoga dana ispovjednik reče: “ Margerita prestani plakati jer ti je Bog već oprostio”. A ona mu odgovori: “Ah oče, kako da prestanem plakati znajući da sam cijeli života Isusa žalostila svojim grijesima”.
Molitva: Isuse draga moja ljubavi moji grijesi su te žalostili cijeli tvoj život. Ah, moj Isuse kaži mi što moram činiti da mi oprostiš jer to želim učiniti. Kajem se o najveće dobro, za sve grijehe kojima sam te uvrijedio. Kajem se i ljubim te više od sebe samoga. Osjećam u sebi veliku želju da te ljubim, ti mi daješ tu želju, daj mi snage da te toliko ljubim. Pravedno je da te ljubim toliko koliko sam te vrijeđao. Prisjećaj me uvijek na ljubav koju si dao tako da moja duša uvijek gori za tebe iz ljubavi, da na tebe uvijek misli, tebe želi i nastoji ti se dopasti. O Bože ljubavi ja koji sam nekada bio robom Pakla sada se potpuno tebi predajem. Primi me iz samilosti i veži me svojom ljubavlju. Moj Isuse od sada pa nadalje želim živjeti uvijek te ljubeći i ljubeći te želim umrijeti. O Marijo majko i nado moja pomozi mi da ljubim tvoga i moga dragog Boga, za tu te milost molim i od tebe se nadam zadobiti je.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Šesti dan: O MILOSRĐU BOGA KOJI JE S NEBA SIŠAO NA ZEMLJU DA BI NAS SPASIO
Sv. Pavao kaže: Ali kad se očitova dobrota Boga našega Spasitelja i njegova ljubav prema ljudima. (Tit 3,4). Kad se pojavio Sin Božji na zemlji tada se dakle očitova Božja dobrota prema nama. Sv. Berand piše da je prije bila očitovan moć Božja u stvaranju svijeta, mudrost u uzdržavanju, ali Božje milosrđe se najviše očitova kad je Sin Božji postao čovjekom da bi svojom mukom i smrću otkupio izgubljene ljude. Koje bi nam veće milosrđe mogao iskazati Sin Božji kad je već uzeo na sebe patnje koje smo mi zaslužili? Evo rođen je kao slabo Djetešce, povijen u jaslicama. Sam se ne može ni kretati, ni hraniti. Marija mu treba dati malo mlijeka da bi preživio. Evo ga zatim pred Pilatom vezana za stup, ne može se odvezati, gdje je bičevan od glave do pete. Evo ga na putu za Kalvariju kako nosi križ i više puta pada i na kraju evo ga pribijena na sramotno drvo križa gdje će završiti svoj život u mukama.
Isus Krist je svojom ljubavlju htio zadobiti ljubav naših srdaca i zato nije htio poslati nekog anđela da nas otkupi, nego je htio on sam doći da nas spasi. Da nas je anđeo otkupio, čovjek bi trebao podijeliti svoje srce ljubeći Boga kao Stvoritelja, a anđela kao otkupitelja, ali Bog koji hoće cijelo ljudsko srce, budući da je bio Stvoritelj htio je postati i otkupitelj čovjeka.
Molitva: O dragi moj Otkupitelju gdje bi ja bio sada da me ti nisi s toliko strpljenja podnosio, da si dopustio da umrem kad sam bio u grijehu? Budući da si me do sada čekao, moj Isuse, brzo mi oprosti prije nego me smrt zadesi opterećena tolikom krivnjama kojima sam te uvrijedio. Kajem se, o najveće dobro, da sam te tako uvrijedio, htio bi umrijeti od kajanja. Ti ne možeš ostaviti dušu koja te traži, ako sam te u prošlosti ostavio, sada te tražim i ljubim. Da o moj Bože ljubim te više od svega, ljubim te više od sebe samoga. Pomozi mi Gospodine da te sve više ljubim u životu koji mi preostaje. Ne tražim drugo, tome se nadam. Marijo majko moja, moli za mene. Ako se ti moliš za mene siguran sam da ću zadobiti milost.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Sedmi dan: O PUTOVANJU DIJETETA ISUSA U EGIPAT
Sin Božji je s Neba došao da bi spasio ljude, ali čim se rodi ljudi su ga počeli na smrt progoniti. Herod bojeći se daće mu ovo dijete oduzeti kraljevstvo planira kako ga ubiti. Sv. Josip je u snu bio obaviješten da uzme Isusa i njegovu Majku i bježi u Egipat. Josip obavijesti Mariju i spremno posluša, uze nešto alata od svoga zanata koji će mu poslužiti da bi radio i preživio u Egiptu skupa sa svojom siromašnom obitelji. Marija sa svoje strane uzima siromašni zavežljaj rublja koji će poslužiti novorođenom svetom Djetetu zatim se približava kolijevci i u suzama govori svome Sinu koji spava: “O moj Sine i Bože ti si došao s Neba kako bi spasio ljude, a oni čim si se rodio traže da te ubiju”. Uze dijete sa suzama i te iste noći skupa sa sv.Josipom pođe na put.
Promatrajmo koliko su trpjeli sveti hodočasnici na tako dugom putu i bez ikakve ugodnosti. Dijete još nije moglo hodati te su ga naizmjenične morali nositi u naručju Marija i Josip. Na putu za Egipat pustinjska zemlja na otvorenom im je bila jedino mjesto za ležaj noću. Djetešce je plakalo zbog hladnoće a Marija i Josip iz samilosti. A tko ne bi plakao videći Sina Božjega, siromašnog progonjenog kako bježi lutajući po zemlji da ne bude ubijen od svojih neprijatelja.
Molitva: O drago moje Dijete plačeš i to s pravom jer si tako progonjen od ljudi koje toliko ljubiš. O moj Bože kojega sam i ja svojim grijesima progonio, znaj da te sada ljubim više do sebe samoga i nemam veće muke od prisjećanja da sam prezirao tebe najveće dobro. Oprosti mi moj Isuse i dopusti mi da te nosim u mom srcu cijelog puta mog života koji mi preostaje te da mogu s tobom ući u vječnost. Toliko puta sam te odagnao iz moje duše vrijeđajući te, ali sad te ljubim više od svega i kajem se što sam te uvrijedio. Ljubljeni moj Gospodine, ne želim te više ostaviti, a ti mi daj snage da se oduprem napastima, ne dopusti da se od tebe više odvojim, daj da radije prije umrem nego da ponovno izgubim tvoju milost. O Marijo nado moja daj da uvijek živim i umrem ljubeći Boga.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Osmi dan: O BORAVKU DIJETETA ISUSA U EGIPTU I NAZARETU
Naš Otkupitelj je proveo svoje djetinjstvo u Egiptu tijekom 7 godina živeći siromašno i prezreno. Tu su Marija i Josip bili nepoznati stranci te nisu imali ni prijatelja ni poznanika. Obitelj se jedva uzdržavala od rada svojih ruku. Siromašna je bila njihova kuća, njihov krevet, njihova prehrana. U toj kućici Marija je hranila dijete na svojim grudima zatim rukom. Uzimala je iz zdjelice komadiće kruha natopljena vodom stavljala ih u sveta Sinova usta. U toj kućici je Marija sašila prvi haljinicu Isusu i dijete je nesigurnim korakom prohodalo i više puta padalo kao i sva druga djeca. Tu je ono počelo zamuckujući izgovarati svoje prve riječi. O kojeg li čuda na što se sveo Bog nama za ljubav. Jedan Bog da drhti, da padne hodajući, da zamuckujući progovara!
Sličan siromašan i umrtvljen život je provodio Isus kad se vratio iz Egipta u Nazaret. Tu je on sve do dobi od trideset godina radio kao radnik u radionici slušajući Josipa i Mariju: I bijaše im poslušan (Lk 2, 51). Isus je odlazio po vodu, otvarao i zatvarao radionicu, meo kuću, skupljao otpatke od deveta za ogrjev, trudio se cijeli dan pomoći Josipu u njegovu poslu. O kojeg li čuda! Jedan Bog da služi kao radnik, Bog da mete kuću, Bog koji je jednim činom stvorio svijet i koji kada zaželi sve može uništiti da obrađuje drvo. Ah, samo misao na ovo bi nas morala upaliti ljubavlju. A kako tek je slatko promatrati pobožnost kojom je Isus molio, njegovo strpljenje u radu , spremnost slušanja, umjerenost u prehrani, blagost i ljupkost u razgovorima. Svaka njegova riječ i svako Isusovo djelo je bilo tako sveto da je sve očaravalo, a pogotovu Mariju i Josipa koji su ga uvijek promatrali.
Molitva: O Isuse Spasitelju kada mislim da ti moj Bog si toliko godina zbog ljubavi prema meni živio skrovito i prezreno u siromašnoj kućici kako bi ja mogao žuditi za užicima, častima svjetovnim bogatstvima. Odričem se svega i želim biti tvoj drug na ovoj zemlji, siromašan kao ti, umrtvljen kao ti, prezren kao ti, tako se nadam da ću moći jednoga dana uživati tvoje društvo u Raju. Kakva kraljevstva, kakva blaga, Ti si Isuse jedino moje dobro. Beskrajno mi je žao što sam te u prošlosti vrijeđao i odbacio tvoje prijateljstvo kako bi ugodio mojim hirovima. Kajem se iz svega srca. Ubuduće ću radije tisuću puta izgubiti život nego li tvoju milost. Bože moj ne želim te više uvrijediti nego te želim uvijek ljubiti. Pomozi mi da budem vjeran do smrti. Marijo ti si utočište grešnika, ti si moja nada.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Deveti dan: O ISUSOVOM ROĐENJU U ŠATLICI U BETLEHEMU
Budući da je bila izdana zapovijed rimskog cara Augusta da se svatko ide upisati na popis u mjesto rođenja, Josip sa svojom ženom Marijom pođe u Betlehem. O Bože koliko li je trpjela Presveta Djevica tokom ovog putovanja koje je trajalo 4 dana po planinskim putovima zimi uz vjetar, hladnoći i kišu. Kad su došli na odredište dođe Mariji vrijeme za porod. Josip poče tražiti u mjestu neku kući gdje bi Marija mogla roditi, ali budući da su bili siromašni bili su odbijeni od svih, udaljeni iz prenoćišta gdje su drugi siromasi bili primljeni. Tada te noći iziđoše iz grada i nađoše neku štalicu gdje uđe Marija. A Josip joj reče: “Ženo moja kako možeš boraviti ovdje ove noći u tako vlažnom i hladnom mjestu i ovdje poroditi, zar ne vidiš da je to štala za životinje”?
Marija mu odgovori: “ O moj Josipe, istina je i da je ova štala kraljevska palača u kojoj želi biti rođen Sin Božji”. Evo već je došlo vrijeme poroda. Djevica Marija u ekstazi na koljenima u molitvi vidje štalicu svu obasjanu velikim svjetlom, spusti pogled prema zemlji i vidi već je rođen Sin Božjeg, nježno Djetešce na zemlji kako se trese od hladnoće i plače. Ona mu se prvo klanja kao svome Bogu a zatim ga uzima u naručje i obavije siromašnim povojima koje je sobom imala, i konačno tako povijena ga položi da leži u jaslicama na slamu. Eto kako se htio roditi Sin Vječnoga Oca iz ljubavi prema nama. Sv. Marija Magdalena Paziška kaže da duše zaljubljene u Isuse Krista stoje pored nogu svetog Djeteta i trebaju činiti ono što su učinile životinje u štalici u Betlehemu koje su ga svojim dahom grijale, tako duše trebaju grijati Isusa uzdasima svoje ljubavi.
Molitva: Ljubljeno moje Djetešce ne bi se usudio biti u podnožju tvojih nogu da ne znam da me ti pozivaš da ti priđem. Ja sam svojim grijesima uzrokovao tvoje tolike suze u štalici u Betlehemu. A Ti kad si već došao na zemlju da oprostiš raskajanim grešnicima, oprosti i meni koji se jako kajem što sam povrijedio tebe moga Boga i Spasitelja koji si tako dobar i toliko me ljubiš. Ti ove noći daješ velike milosti tolikim dušama, utješi i moju dušu. Milost koju tražim je da te od sada ljubim svim srcem, zapali me svojom svetom ljubavlju. Ljubim te Bože moj koji si zbog mene postao Djetetom. Ne dopusti da te ostavim. O Marijo Majko moja, ti sve možeš svojim molitvama, ne tražim drugo do li da ti moliš za mene.
Oče nebeski Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta Bože, smiluj nam se! Duše sveti Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo jedan Bože, smiluj nam se!
Djetešce Isuse, pravi Bože, smiluj nam se! Djetešce Isuse, Sine Oca vječnoga, smiluj nam se! Djetešce Isuse, Riječi Tijelom postala, smiluj nam se! Djetešce Isuse, Oče vječnosti, smiluj nam se! Djetešce Isuse, željo naroda, smiluj nam se! Djetešce Isuse, očekivanje pravednika, smiluj nam se! Djetešce Isuse, ljubimče svetih duša, smiluj nam se! Djetešce Isuse, začeto po Duhu Svetom, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje se nisi ustručavalo krila Djevičina, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje si uzelo obličje sluge, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje si pohodilo Elizabetu u krilu svoje djevičanske Majke, smiluj nam se! Djetešce Isuse, željom od Marije i Josipa iščekivano, smiluj nam se! Djetešce Isuse, od Djevice u Betlehemu rođeno, smiluj nam se! Djetešce Isuse, u pelene povijeno i u jasle položeno, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koga su Anđeli navijestili i pastiri pohodili, smiluj nam se! Djetešce Isuse, kod obrezanja ranjeno, smiluj nam se! Djetešce Isuse, kojemu je bilo nadjenuto preslavno ime Isus, smiluj nam se! Djetešce Isuse, kojemu su se poklonili mudraci, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje je Djevica Marija u hramu prikazala, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje je Herod progonio, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje je sveti Josip s Majkom poveo u Egipat, smiluj nam se! Djetešce Isuse, učitelju poniznosti i poslušnosti, smiluj nam se!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Pomolimo se: Bože, Tvoj se jedinorođenac pojavio u našem ljudskom tijelu te smo spoznali da nam je izvana sličan. Daj, molimo Te, da nas On iznutra, u duhu, obnovi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
(Iz molitvenika “Uslužbi malog Isusa”, s odobrenjem Nadbiskupskog stola u Zagrebu, 11. rujna 1978.)
Presveto Trojstvo, mi ti prikazujemo sve poklone srca svetog Djeteta Isusa.
Na svako od 3 zrna moli se:
I riječ je Tijelom postala i prebivala među nama.
Oče naš..
Na svako od dvanaest zrnaca se moli:
I Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
Prije svake Zdravo Marijo se kaže otajstvo:
1. Utjelovljenje
Volim te Marijo u poniznu stavu službenice pred Bogom, kojeg očaravaš svojom poniznošću. Ta skrivena krepost čini te svemoćnom. Tvoje srce privlači Presveto Trojstvo. Duh Ljubavi osjenjuje Te svojom snagom, a Sin – jednak Ocu u Tebi se utjelovljuje. Postaje naš brat. Isuse, utjelovi se u našim srcima, našim životima i proslavi se.
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
2. Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti
Marijo, Ti mi daješ osjećati da nije nemoguće stupati Tvojim stopama, Kraljice Izabranika. Ti si učinila vidljivim uzak put do raja usvajajući najbitnije kreposti, poniznost i poslušnost koje su osobito mile nebeskom Ocu. Uz tebe Marijo, volim ostati malena, neznatna, i u veličinama ove zemlje gledam tek ispraznost, a od Elizabete koja Te prima u pohode učim vršiti djelotvornu ljubav prema bližnjemu. Nauči nas, Marijo, slaviti Oca nebeskog kako si ga Ti s Elizabetom slavila, veličala i za Boga živjela.
Isuse, molimo Te po ovim molitvama s nama pođi sada u pohode k bolesnima, žalosnima, besposlenima, beskućnicima, ovisnicima, umirućima i svima kojima je Tvoja pomoć potrebna i za koje te sada u ovoj molitvi molimo. Pomozi im. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
3. Rođenje
Draga majko Marijo i sveti Josipe, došli ste u Betlehem. Gledam kako vas Betlehemci odbijaju. Nitko nema mjesta, ne prima sirote strance jer su srca ljudi zatvorena. Mjesta ima samo za velike… za bogate, pa stoga u štali Kraljica neba očekuje rođenje Bogočovjeka. O predobra Majko moja, kako li si velika i ljubavlju bogata u tako siromašnom smještaju. Ti nosiš LJUBAV koja po Tebi silazi s neba radi čovjeka.
Isuse, otopi naša zaleđena i često okamenjena srca da vide potrebe drugog, posebno onog malog, samozatajnog čovjeka koji redovitim putem često ne može doći ni do posla, ni do stana, niti može biti primljen u bolnicu, ni upisati svoje dijete u školu, niti doći do vrata ”velikih” kako bi im pomogli riješiti njihove probleme. Isuse, oni imaju pouzdanje u tebe, stoga te za sve njih molimo, ali i za one koji im mogu i trebaju pomoći. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
4. Poklon pastira
Kad motrim Vječnog koji je sišao u vrijeme i postao Maleno Djetešce, u pelene povijena, i slušam slabašan krik Božanske Riječi, o draga nebeska Majko moja, više ne zavidim anđelima jer njihov moćni Gospodar, moj je ljubljeni brat! Toliko te volim dok slušaš pastire i mudrace, i brižljivo u svom srcu prebireš sve te događaje. Veličina malenosti u Djetetu Isusu neizmjerljiva je ljudskom umu. Ljubav kojom ljubi čovjeka još je teže dohvatljiva i razumljiva. Tako ljubiti može samo BOGOČOVJEK, Isus iz Nazareta.
Isuse, otvori moje srce da, poput onih priprostih pastira i pobožnih kraljeva, i svih onih koji su stavili svoje molitve i zahvale u Tvoje jaslice, mogu u Tebi malenomu, poniznomu, prepoznati svoga Boga, Stvoritelja i Spasitelja. Pokloniti se Tebi ne samo koljenom već sav svoj život pokloniti Tebi, vršeći poslanje koje si im povjerio. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
5. Obrezanje
Kako drugi obredi, tako i obrezanje nalazi u Isusu svoje SAVRŠENSTVO, Božji savez s Abrahamom, čega je obrezanje bilo znak, i u Isusu postiže svoj puni učinak i svoje savršeno ostvarenje, budući da Isus bijaše ”DA” svih starodrevnih obećanja.
Isuse, često vjerski obredi meni su nerazumljivi, smetaju me i više puta tjeraju iz Crkve. U isto vrijeme privlače me obredi koji Tebe ne slave i koji pogrđuju Tvoje sveto Ime. Isuse, pomozi mi shvatiti i prihvatiti sve ono što me vodi k Tebi da Ti i ja spremno mogu reći svoj ”DA”, ali u tome pomoći i tolikima, koji i u mome gradu vrlo malo ili ništa ne znaju o Tebi. Prosvijetli ih i privuci k sebi. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
6. Poklon Triju Kraljeva
Isuse, Kraljevi Tebe traže. Kreću na put, u neizvjesnost, u nepoznato, ali žele Te naći i Tebi se pokloniti, priznati Te svojim Bogom. Isuse, jesi li Ti moj Bog? Često, Isuse, tražim sigurnost izvan Tebe. Sve želim znati i sve osigurano imati. Ne želim ići u rizike, pa ni u avanture s Tobom. Sigurno je sigurno. A što je zapravo sigurno? Preko noći veliki postaju mali, bogati siromašni – beskućnici, prosjaci, sigurni vrlo nesigurni. Današnja situacija u svijetu vrlo zorno nam o tome govori. Jedina prava sigurnost je u Tebi, Isuse i Bože moj!
Isuse, daj mi da to shvatim ja, ali i toliki za koje Ti još nisi Bog, jer te traže na krivim mjestima, u raznim sektama, magiji, alkoholu i slično. Zato nas Ti privuci i k sebi dovedi da te slavimo i za sve Ti zahvaljujemo. Proslavi se, Isuse.
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
7. Prikazanje u hramu
Volim Te Marijo dok si s drugim ženama, što prema svetom Hramu upraviše hod. Volim Te dok Spasitelja naših duša prikazuješ Ocu, dok ga sretni starac Šimun grli u naručju. Najprije s osmjehom slušam njegovu pjesmu, ”Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru po riječi svojoj u miru, ta vidješe oči moje Spasenje tvoje…”, ali mi ubrzo njegove riječi izazivlju suze. Proročkim okom on motri budućnost, i mač boli, Marijo, Šimun Ti pretkazuje. Proročica Ana razglašuje o Djetetu, obećanom Mesiji.
Isuse, prikazati se Ocu znači prihvatiti i život i smrt, i radost i žalost i zdravlje i bolest. Potrebna nam je velika vjera, vjera Tvoje Majke, starca Šimuna i proročice Ane. Jer sve Isuse što od Tebe dolazi za naše je dobro, makar nam je nekad neprepoznatljivo: bol, patnja, smrt…, ali i Ti si kroz sve to prošao i izašao kao Pobjednik. I upravo kroz to se očitovala Tvoja ljubav prema nama, jer si sebe na križu prikazao Ocu za nas. To je vrhunac Tvoje ljubavi. Zato, Isuse, neka ljubav, a ne računica, prevlada u našem životu. Proslavi se, Isuse.
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
8. Bijeg u Egipat
Marijo, Kraljice mučenika! Sve do večeri tvoga života mač boli probadao je Tvoje Srce. S Malenim Isusom moraš napustiti domovisnko tlo da izbjegneš bijesu častohlepna kralja. Isus pod Tvojim plaštem mirno sniva, a Josip se sprema za put. Tako se na djelu očituje Tvoja poslušnost i pouzdanje, jer ideš u Egipat bez razmišljanja i odgađanja.
Isuse, trebao si imati mirno djetinjstvo, ali već kao Dijete morao si bježati pred svojim neprijateljem. Kad smo u društvu Marije i Josipa koji spremno slušaju i vrše volju nebeskog Oca i tuđina postaje moja zemlja, jer neprijatelj nema vlasti nad nama. Važno je prepoznati neprijatelja – grijeh i bježati pred njim – kloniti ga se, a spremno prihvaćati i vršiti volju Očevu. Proslavi se, Isuse.
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
9. Boravak u Egiptu
Boravak u Egiptu, Marijo, za tebe nije bio lagan. Tuđina, siromaštvo, strani običaji. Ali Tvoje srce je sretno. Ta nije li Isus najljepša Tvoja Domovina, Tvoje bogatstvo i sve što Tvoje srce ispunja?! Tko ima Isusa ništa mu ne nedostaje, a tko Isusa nema, uistinu je u tuđini, u progonstvu, u najvećem siromaštvu. Tko ima Isusa, ima nebo. Ti Marijo, posjeduješ nebo….
Isuse, daj da svima nama, put, život i Domovina budeš Ti, molimo te. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
10. Povratak u Nazaret
Kad ispune sve što je po zakonu Gospodnjem trebalo učiniti, vrate se u Galileju, u svoj grad Nazaret. Dijete je raslo i jačalo, napunjajući se mudrošću. I milost je Božja počivala na Njemu.
Isuse, Ti si sa svojim roditeljima ispunio svoju zadaću i vrativši se u svoj grad nastavio živjeti u poslušnosti napredujući u mudrosti, dobi i milosti. Pomozi i nama da ne gledamo gdje živimo, što radimo, već da mudro živimo, kako bi Tvoja milost ispunjala naš život da slavimo Tebe i tako vršimo volju Tvoga nebeskog Oca. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
11. Život Isusov u Nazaretu
Evanđelje nas uči da Isus, rastući u mudrosti, Mariji i Josipu ostaje podložan i poslušan. Srce mi otkriva kako je Isus uvijek spreman s puno nježnosti poslušati svoje drage roditelje. Isus već kao Dijete želi i vrši volju Očevu.
Isuse, Tvoj je glavni zadatak bio vršiti volju Očevu. I mi kao tvoji nasljedovatelji imamo istu zadaću. Udijeli nam potrebnu spoznaju i milost da u svakodnevnom životu prepoznamo, a nadasve vršimo Tvoju svetu volju. Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo…
12. Isus u hramu među učiteljima i pismoznancima
Marijo, nakon dugog traženja, napokon si ugledala svog ljubljenog Sina Isusa među učiteljima i pismoznancima. Ljubav Te je vodila, pa svom dragom i mudrom Djetetu, što svojom mudrošću očarava i zadivljuje učitelje, veliš: ”Sine moj, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili!” A Dječak – Bog odgovara Majci: ”Zašto ste me tražili? Zar ne znate da mi je biti u kući moga nebeskog Oca?” Koje li tajne? Kakav mudar upit postavlja Isus svojoj Majci. On zna gdje mu je biti. U kući svog nebeskog Oca.
Isuse, Ti nam daješ jak i vrlo jasan primjer. Ti si tamo gdje treba biti. Znam li ja gdje trebam biti? Gdje su naša djeca i mladi? U kući svoga nebeskog Oca, ili pred televizorom, u kafiću, diskaču i drugdje. Gdje ja najčešće boravim i koliko se često sastajem s nebeskim Ocem? Poput Isusa rado odlazimo u kuću nebeskog Oca da ga slavimo i da zavrijedimo čuti glas: ”Dođite blagoslovljeni Oca moga….” Proslavi se, Isuse!
Proslavi se, Isuse, proslavi se s Majkom svojom, proslavi.
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo...
Zahvalna molitva Malom Isusu
Božansko Dijete Isuse, znam da me voliš i da me nećeš nikada napustiti. Zahvaljujem ti za tvoju prisutnost u mom životu.
Čudotvorno Dijete, vjerujem u Tebe i Tvoje obećanje mira, blagoslova i slobode od svih nevolja. U Tvoje ruke stavljam sve svoje brige i potrebe.
Gospodine Isuse, pouzdajem se u Tvoje neizmjerno milosrđe i ljubav. Želim Te slaviti i častiti i sada i uvijeke. Amen.
Molitva Prijatelja Malog Isusa
Isuse maleni prijatelju moj prati me, vodi i uz mene stoj, kao Božje dijete da ti slavu dam i da trajno ostanem Tvoj Božanski hram.
A nebeska Majka nek me trajno prati dobra tvoja Isuse, a i moja Mati.
Oče nebeski Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta Bože, smiluj nam se! Duše sveti Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo jedan Bože, smiluj nam se!
Djetešce Isuse, pravi Bože, smiluj nam se! Djetešce Isuse, Sine Oca vječnoga, smiluj nam se! Djetešce Isuse, Riječi Tijelom postala, smiluj nam se! Djetešce Isuse, Oče vječnosti, smiluj nam se! Djetešce Isuse, željo naroda, smiluj nam se! Djetešce Isuse, očekivanje pravednika, smiluj nam se! Djetešce Isuse, ljubimče svetih duša, smiluj nam se! Djetešce Isuse, začeto po Duhu Svetom, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje se nisi ustručavalo krila Djevičina, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje si uzelo obličje sluge, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje si pohodilo Elizabetu u krilu svoje djevičanske Majke, smiluj nam se! Djetešce Isuse, željom od Marije i Josipa iščekivano, smiluj nam se! Djetešce Isuse, od Djevice u Betlehemu rođeno, smiluj nam se! Djetešce Isuse, u pelene povijeno i u jasle položeno, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koga su Anđeli navijestili i pastiri pohodili, smiluj nam se! Djetešce Isuse, kod obrezanja ranjeno, smiluj nam se! Djetešce Isuse, kojemu je bilo nadjenuto preslavno ime Isus, smiluj nam se! Djetešce Isuse, kojemu su se poklonili mudraci, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje je Djevica Marija u hramu prikazala, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje je Herod progonio, smiluj nam se! Djetešce Isuse, koje je sveti Josip s Majkom poveo u Egipat, smiluj nam se! Djetešce Isuse, učitelju poniznosti i poslušnosti, smiluj nam se!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Pomolimo se: Bože, Tvoj se jedinorođenac pojavio u našem ljudskom tijelu te smo spoznali da nam je izvana sličan. Daj, molimo Te, da nas On iznutra, u duhu, obnovi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Donosimo devetnicu štovanja Djeteta Isusa koja je nastala u svetištu u Pragu, a raširila se diljem svijeta. Ova se devetnica može moliti uoči Božića, ali i tijekom cijele godine, svaki put kada želimo isprositi neku milost od Djeteta Isusa.
(Devetnica za Božić počinje 16. prosinca.)
Korisni savjeti
Kako uči sveta majka Crkva, duhovni život i vježbe pobožnosti usko su povezani sa sakramentalnim životom te su to učinkovitije i plodonosnije što više odgovaraju milosti Gospodnjoj. Stoga je za vrijeme devetnice poželjno pristupiti sakramentu pomirenja i pokore (ispovjediti se) kako bi se od Boga zadobilo oproštenje vlastitih grijeha: poželjno je i svakodnevno sudjelovati na svetoj misi (ako je moguće) i primanje svete pričesti, izvora i vrhunca svega kršćanskog života.
Devetnica Djetetu Isusu (Božiću) doista je vrlo učinkovita ako se čvrsto vjeruje. Moli se kako bismo nadišli trenutke trpljenja, bolesti, tjeskobe, moralne propasti, obiteljskih nesreća; kako bismo bili prosvijetljeni u najtežim odlukama koje treba donijeti; kako bismo bilo ozdravljeni, utješeni te kako bismo mogli zatražiti pomoć u velikim i malim poteškoćama svakoga dana; ali također se moliti kako bismo zahvalili za neizmjerne milosti koje neprestano primamo od Gospodina.
Prvi dan Odluka, obećanje i očekivanje Mesije
U ime Oca…
Bože, u pomoć mi priteci…
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…
Božanski Jedinorođenče vječnoga Oca, duboko Ti se klanjamo i priznajemo Te svojim Gospodinom i Bogom. Tebi je povjereno naše otkupljenje u vječnom naumu neizmjernoga milosrđa. Smjerno Te molimo: – Udijeli nam postojanu volju da odgovorimo daru Tvojega otkupljenja. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Blagoslovljeni Pupoljče Blažene Djevice Marije, koji si obećan našim praroditeljima poslije grijeha, duboko Ti se klanjamo i priznajemo Te Bogočovjekom. Ti si nam vratio izgubljene darove. Pouzdano Te molimo: – Udijeli nam milost da budemo vjerne Bogu, kao što je Bog vjeran nama. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Spasitelju svijeta, koga su navijestili toliki proroci, za kim su čeznuli toliki naraštaji, zahvaljujemo Ti što si nas sačuvao do punine vremena, do vremena iza svoga milostivog dolaska. Molimo Te, učini nas dionicima one milosti koju si nam zaslužio. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Drugi dan Vječna riječ uzela je tijelo u krilu Blažene Djevice Marije
U ime Oca…
Bože, u pomoć mi priteci…
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…
Vječna riječi nebeskoga Oca! Došla si na ovaj svijet koji je bio zastrt tminama idolopoklonstva da ga rasvijetliš uzevši ljudsko tijelo; smiluj se našoj nevolji i izbavi nas iz ropstva grijeha. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Mudrosti nestvorena, koja si, hoteći uzeti našu narav, odabrala za majku najčistijeg i najsvetijeg stvora Blaženu Djevicu Mariju, daj da izbjegavam društvo onih osoba koje su mi bile, ili bi mi mogle biti, grješna prigoda. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Isuse, Bože i čovječe, koji si nakon začeća po Duhu Svetom u krilu Blažene Djevice Marije sam sebe prikazao na muku i smrt za naše otkupljenje, daj nam milost da s Tobom i mi svoj život prikažemo nebeskom Ocu. Od Njega smo ga primili, daj da ga Njemu na slavu i proživimo. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Treći dan Isus boravi devet mjeseci u djevičanskom krilu preblažene Marije
U ime Oca…
Bože, u pomoć mi priteci…
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu….
Božanski posredniče! Kroz devet mjeseci koje si proboravio u neokaljanom krilu Marijinu, nisi propustio dar molitve. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Posvetitelju duša, koji si još prije rođenja, nošen od Blažene Djevice Marije u pohod Elizabeti posvetio dušu svoga preteče, molimo Te, po istoj svojoj Majci, posveti i naše duše. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Božanski Otkupitelju, koji si u kući Elizabetinoj svojoj majci u hvalospjev Veliča duša moja Gospodina udahnuo čuvstva zahvalnosti i poniznosti, molimo Te da i nama udijeliš isti duh. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Strpljivi Isuse, Ti si kao dijete, odbijen od nezahvalnih Betlehemaca koji te ne primiše u svoje domove, htio biti rođen u štali gdje su ti kao kolijevka služile jasle, kao postelja malo slame, a grijao Te dah dviju životinja. Udijeli mi milost da strpljivo podnosim tegobe i protivštine koje me u životu snalaze. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Preljubazni Isuse, Ti si, sjedinivši sa svojom božanskom osobom nježno djetinje tijelo i savršenu ljudsku dušu, htio čovječjem srcu pokazati neizrecivu ljupkost svoga djetinjstva. Molimo Te, užezi u našim srcima žarki plamen svoga prečistog Srca. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Isuse, dostojni svakog poklona, Tebi su se, čim si došao na svijet, kao djetešcu, a ujedno kao kralju neba i zemlje, poklonili svi nebeski anđeli: učini da svojim jezici nikad ne izrečemo uvrjede protiv Tebe, nego da vazda hvalimo i slavimo Tvoje sveto ime. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Dobrostivi Isuse, koji si, kao knez mira obećan ljudima dobre volje, u obličju djetešca donio mir svijetu: udijeli našim dušama i svetoj Crkvi svojoj onaj mir koji Ti jedini možeš dati. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Jaki Isuse, Ti si Bog vojska, a kao dijete si došao na svijet da svladaš neprijatelje: putenost, protivnički svijet i đavla. Daj da i mi boreći se pobijedimo na zemlji te se uzmognemo s Tobom veseliti na nebesima. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Ljubazni Isuse, Ti si došao u obličju nejakog djeteta da na zemlji zapališ oganj božanske ljubavi. Užezi oganj u srcima našim, uništi u njima sve grješno i zapali nebesku ljubav. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Božanski spasitelju Isuse, Ti si jedini put kojim se dolazi u blaženstvo; ne dopusti da ikada zastranimo sa staze Tvojih svetih zapovijedi. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Božanski spasitelju Isuse, Ti jedini si istina koja rasvjetljuje naše pameti u tminama ovoga svijeta; primi kao znak naše vjernosti i odanosti naš razum i umnoži u našim dušama dragocjeni dar vjere. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Božanski spasitelju Isuse, Ti si pravi život izvan kojega ne postoji drugo osim smrti; daj mi milost da se od Tebe nikada ne rastavim, ni u ovom ni u budućem životu. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Sedmi dan Dijete Isus, uzor siromaštva, odricanja i samozatajnosti
U ime Oca…
Bože, u pomoć mi priteci…
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…
Presveti Isuse, uzore najvećeg i dragovoljno prihvaćenog siromaštva: iščupaj iz naših srdaca svaku neurednu sklonost prema zemaljskom bogatstvu i daj da nam prevelika ljubav prema vremenitim dobrima ne zapriječi postizavanje vječnih dobara. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Presveti Isuse, koji si nas već kao dijete u pelenama učio da se ne osvrćemo na krive sudove svijeta, rasvijetli nas da spoznamo njegovu taštinu i prolaznost i daj da nas nikakvi ljudski obziri ne pokolebaju u djelovanju prema Tvojem svetom nauku. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Presveti Isuse, koji si nam već u svome djetinjstvu dao tako veliki primjer samozatajnosti, daj nam milost da svoje neuredne strasti zauzdamo i nadvladamo i da nikada ne učinimo nešto što bi moglo ražalostiti Tvoje presveto Srce. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Osmi dan Dijete Isus, uzor poslušnosti, poniznosti i čistoće
U ime Oca…
Bože, u pomoć mi priteci…
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…
Poslušni Isuse, koji si bio primjer i učitelj savršene poslušnosti, jer si naredbe svoga poočima Josipa i svoje Majke Marije priznavao voljom svoga nebeskog Oca, daj da i mi u naredbama svojih poglavara priznajemo i poštujemo volju Božju. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Ponizni Isuse, koji si nam samoga sebe stavio kao uzor duboke poniznosti, ne dopusti da svoja djela okaljamo taštom slavom i ohološću. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Prečisti Isuse, koji si nam cijelim svojim bićem bio ogledalo savršene čistoće, očisti našu pamet i ulij nam u srce mržnju prema svemu što bi nam moglo povrijediti svetu čistoću. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Deveti dan Dijete Isus, uzor samoće, krotkosti i ljubavi
U ime Oca…
Bože, u pomoć mi priteci…
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu…
Presveti Isuse, koji si nam dao tako divan primjer samoće, daj da težimo za tim da budemo veliki pred Tvojim licem, a ne da se pokazujemo velikima pred svijetom. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Presveti Isuse, pravi Jaganjče Božji, koji si krotkošću upravljao svijetom, molimo Te, svojom milošću stišaj sklonost naše srdžbe i učini da naša srca budu krotka poput Tvojega Srca. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Presveti Isuse, koji nas već kao dijete ležeći u štali na slami poučavaš o ljubavi prema bližnjemu, molimo Te omekšaj naša srca i udahni u njih onu ljubav koja ne ljubi samo riječima nego djelima i žrtvama koje bližnjemu služe na duhovnu i tjelesnu korist. Oče naš…, Zdravo Marijo…, Slava Ocu…
Rosite, nebesa, odozgor i oblaci daždite pravednošću!
Otvori se, zemljo, i procvjetaj spasenjem da sazrije izbavljenje!
Pomolimo se: Bože, Ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana našega Spasitelja, Tvoga Jedinorođenca. Sada ga s radošću primamo kao otkupitelja, a kad dođe suditi, daj da ga ugledamo bez straha, našega Gospodina Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u vijeke vjekova. Amen.
Sveta Marija (Maria) Crocifissa Di Rosa, talijanska redovnica, utemeljiteljica družbe Službenica milosrđa, rođena je 6. studenoga 1813. u Bresci (Lombardija) kao Paola Francesca Maria Di Rosa, kći imućnog industrijalca Clementea Di Rose i grofice Camille Albani. Bila je jedno od devetero djece u pobožnoj i skladnoj obitelji. S 11 godina Paola je ostala bez majke. Kao djevojčicu odgajale su je Sestre od Pohođenja i ona je već tada odlučila svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Njezin otac bio je u početku protiv te odluke i razmišljao o Paolinoj udaji, ali kad se uvjerio u duhovnu zrelost, finoću i plemenitost svoje kćerke, složio se s njezinim planovima. Kad je imala 18 godina, Paola je postala ravnateljicom u očevoj predionici, u Acquafreddi nedaleko Brescie. Tu službu obavljala je s istinskim osjećajem odgovornosti prema svojim radnicama. Tada se prvi put susrela s teškim problemima radničkog staleža i to je za utemeljiteljicu redovničke socijalno-karitativne družbe bilo izuzetno značajno. Kad je 1836. u Lombardiji izbila epidemija kolere, Paola je u lazaretu hrabro dvorila zaražene bolesnike. Zatim se morala vratiti kući dvoriti brata, koji je i sam postao žrtvom pošasti, od koje je i umro. Ubrzo nakon epidemije kolere Paola je u Bresci osnovala dvije škole za gluhonijeme. Dvorila je siromašne žene u jednoj ubožnici, posvetila se brizi za nevoljne i napuštene djevojke i za njih otvorila dom. Kruna njezine djelatnosti je osnivanje redovničke družbe Službenica milosrđa (Ancelle della Carità ), 18. svibnja 1840. u Bresci. U ostvarenju tog nauma zdušno joj je pomagao njezin duhovni vođa, biskup Faustino Pinzoni, a financijski njezin otac Clemente. Biskup Brescie pružio joj je 1843. službenu potporu, a papa Pio IX. potvrdio je 1847. novu družbu.
Paola je položila redovničke zavjete i uzela ime Maria Crocifissa (Marija Raspeta). Bila je izabrana i za poglavaricu prvih 18 ančela, koje su zajedno s njom stupile u novu družbu. Službenice milosrđa počele su se ubrzo širiti i u druge talijanske gradove, a potom i u druge zemlje. Mnogi bolesnici u bolnicama, djeca u školama i vrtićima, djevojke u ubožnicama i odgojnim zavodima te brojni nevoljnici osjetili su majčinsku brigu sestara ančela, Službenica milosrđa. Maria Crocifissa Di Rosa bila je žena koja je imala upravo čudesnu sposobnost usklađivanja apostolske i karitativne djelatnosti s dubokim duhovnim životom. Duhovni život sestara Službenica milosrđa često je prožet mistikom, osobito za vrijeme svakidašnjeg klanjanja Presvetom Sakramentu, čemu su ančele uvijek ostale vjerne. Maria Crocifissa preminula je prerano, 15. prosinca 1855, u Bresci. Papa Pio XII. proglasio ju je 1940. blaženom, a 1954. svetom. Njezine Službenice milosrđa djeluju i danas uspješno diljem svijeta (Europa, Južna Amerika, Afrika), njih više od 1100 u više od 100 kuća. Neizbrisiv trag omiljene „ančele“ ostavile su svojim djelovanjem i u hrvatskim krajevima (Split, Dubrovnik, Kono-Dubrovnik, Mlini u Župi dubrovačkoj, Zagreb, Vrbovec, Mali Lošinj, Vođinci, Susak, Kaštel Sućurac, Kaštel Novi, Kamen-Split, Žrnovnica kod Splita, Nerežišće na Braču, Mostar).
Ovo govori Gospodin: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.
Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.
Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Gospodina ne govori: ‘Jamačno će me Gospodin odvojiti od svojega naroda!’ A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.« Riječ je Gospodina Boga koji sabire raspršene Izraelce:
‘Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 67, 2-3.5-7
Pripjev:
Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Evanđelje:
Iv 5, 33-36
Ivan je svjetiljka što gori i svijetli.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac.«
Kata s. Jula Ivanišević rođena je 25. studenoga 1893. u selu Godinjaku kod Nove Gradiške, od roditelja Nikole i Tere, rođene Šimunović. Krštena je sljedeći dan, 26. studenoga, u župnoj crkvi sv. Antuna u Starom Petrovu Selu. U obitelji Ivanišević rodilo se jedanaestero djece, od kojih je petoro rano umrlo. Kata je rasla i sazrijevala u izrazito kršćanskom ozračju uz zajedničku obiteljsku molitvu i redovito sudjelovanje na svetoj misi nedjeljom i blagdanima, a često i običnim danima.
Osnovnu školu pohađa u svom rodnom mjestu i postiže vrlo dobre rezultate, ali nakon četvrtog razreda mora prekinuti školovanje zbog siromaštva, kako je zabilježeno u dokumentima. I tako s jedanaest godina ostaje kod kuće kao pomoć roditeljima u svemu gdje je zatrebalo. Već u toj dobi ukućani zamjećuju da je Kata posebna i različita od ostale djece. Terezija, njezina starija sestra, izjavljuje da je iz nje zračila sama dobrota i da im je svima bila uzor u poslušnosti roditeljima.
Pokazivala je velik interes za životopise svetaca koje je čitala u slobodno vrijeme ili čuvajući stado na paši. Ono što je pročitala, pripovijedala je djeci i vršnjacima koji su se rado okupljali oko nje.
Još jedan detalj iz toga razdoblja otkriva nam s. Julu kao osobu spremnu na žrtvu, post i odricanje. Naime, u dobi od deset godina učinila je privatni zavjet da neće jesti meso. Nakane toga njezina posta nisu nam poznate. Sestra Ljiljana Abianac, nećakinja, izjavljuje: „Želeći nasljedovati svece o kojima je čitala, od hrane koje su joj roditelji spremali za jelo dok čuva ovce, slaninu je poklanjala drugoj djeci, a ona je uzimala samo kruh. Meso uopće nije htjela jesti dok nije došla u samostan.“
U mladosti je bila zapažena kao izrazito skromna djevojka, prirodna u ponašanju i jednostavna u odijevanju. Privlačile su je više tišina i molitva, nego ples i izlasci. S prijateljicama je često išla u crkvu u Zapolju i u Starom Petrovu Selu, gdje je rado predmolila pučke pobožnosti. Duboko u srcu osjećala je snažan Božji poziv. Zbog toga je govorila da se neće udavati jer želi „služiti Isusu“. Tera Ivanišević, njezina prijateljica, pripovijeda: „Dobro se sjećam Kate. Zajedno smo drugovale kao djevojke. Uvijek je bila pobožna, od mladosti. (…) Kad je odlazila (u samostan), opraštala se s nama i rekla je da ide služiti Isusu.“
Kata je svoju želju i odluku priopćila roditeljima kada je imala osamnaest godina. No, majka se usprotivila njezinoj odluci. Nećakinja Anka Horvatović o tome izjavljuje: „Moja mama (op. a. to je starija sestra s. Jule) uvijek nam je pričala kako teta Kata želi u samostan, a njena majka joj to ne dopušta jer je ona bila njezina desna ruka i nije ju mogla pustiti od sebe. Ona je rekla da, dok je ona živa, da ju neće pustiti.“ Međutim, Kata se molila Bogu usrdno. I tako je zbog potrebne njege bolesnoj majci njezin odlazak u samostan bio odgođen dvije godine. To će joj biti omogućeno tek poslije majčine smrti.
Primljena je u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu 1914. Nakon nekoliko mjeseci privikavanja i učenja njemačkog jezika, odlazi u Beč te u Kući matici započinje njezin redovnički odgoj. Tada, naime, Družba još nije bila podijeljena na provincije zbog čega su sve do 1919. kuće redovničke formacije bile u Beču. Kao kandidatica i postulantica Kata ostaje jednu godinu u Breitenfurtu, nedaleko od Beča, a zatim ulazi u novicijat i dobiva ime sestra Marija Jula. Privremene zavjete polaže 16. kolovoza 1916. u samostanskoj crkvi Majke Divne u Beču, a doživotne 29. srpnja 1923. u samostanskoj crkvi Kraljice sv. Krunice u Sarajevu. U istu Družbu stupit će kasnije i njezina mlađa sestra Mara, tri nećakinje i jedna pranećakinja.
Odmah nakon položenih zavjeta s. Jula iz Austrije odlazi u Bosnu. U svom redovničkom životu djelovala je na mnogim mjestima i vršila različite dužnosti, od domaćinskih poslova i onih iscrpljujućih na zemljišnim posjedima Družbe do rada u sirotištu (u Zagrebu) i službe poglavarice zajednice u više navrata. Kao juniorka živi sedam godina u Breškama nedaleko od Tuzle, u zajednici s velikim zemljišnim posjedom. Sestre te zajednice pamte ju po njezinim odlikama i kvalitetama, a osobito po poslušnosti i uslužnosti.
Zbog narušena zdravlja i problema sa srcem, godinu dana provodi u Sarajevu na oporavku. Nakon toga vraća se ponovno svakodnevnim dužnostima, preuzimajući i nove službe koje su joj povjerene. Cjelokupno njezino ponašanje i djelovanje očitovalo je izuzetnu duhovnu snagu kojom je zračila i koju je na druge prenosila. U Biografskom imeniku sestara o njoj je zabilježeno: „Što je nedostajalo njezinoj čvrstoći i snazi, to je nadomjestila svojom brižljivošću, smirenošću i strpljivošću.“ Zatim je istaknuto njezino veliko pouzdanje u Boga, kojim je nadvladavala sve teške životne situacije.
Godine 1932. imenovana je poglavaricom zajednice na Palama, gdje ostaje do dana odvođenja u zarobljeništvo 11. prosinca 1941. Zahvaljujući dobroti i duhovnoj zrelosti s. Jule, u zajednici je vladalo ozračje zajedništva, molitve, požrtvovnosti i ljubavi.
O njezinim ljudskim i moralnim kvalitetama sačuvana su mnoga svjedočanstva, osobito od sestara koje su često dolazile na oporavak ili na ispomoć na Pale. Sestra Imakulata Orban ju pamti kao anđeosku dušu, ljubaznu i dinamičnu, uvijek spremnu za pomoć i uslugu. Njezin duhovni profil sažima ovako: „Predana i puna oduševljenja za svoje zvanje. Kao poglavar razborita i pravedna. Podložnima je bila i prava sestra i prava majka pa su je voljele i poštivale.”
I ostale sestre prepoznaju u s. Juli uzornu redovnicu koja živi u trajnom zajedništvu s Bogom, zbog čega zrači posebnim mirom i nutarnjim skladom. U knjizi Nekrologa o preminulim sestrama u Provinciji o s. Juli je zabilježeno: „Imala je veliko pouzdanje u Božju providnost i nikada se nije bojala da će biti neuslišana.“ Pouzdanje je bilo plod njezine duboke molitve te posebne pobožnosti prema Duhu Svetomu.
Pamte ju kao ženu punu razumijevanja koja je svojom jednostavnošću djelovala vrlo ugodno na sve s kojima je živjela. Smatrali su je svetom sestrom. Nećakinja Anka izjavljuje: „Kad sam joj dolazila u posjete u Josipovac kod Tuzle, uvijek sam se kraj nje osjećala sretnom kao kraj svetice.“
Iz nekoliko sačuvanih pisama izbija ljepota njezine duše, istinska poniznost i djetinja odanost prema Djevici Mariji. U jednom od tih pisama nećakinju s. Ljiljanu, tada mladu djevojku, savjetuje: „Nastoj svim silama nasljedovati presvetu Djevicu, osobito u njezinoj skromnosti i poniznosti. Poniznost je temelj svakoj krjeposti, a oholost početak svakom zlu.“ Potpuno svjesna vlastite slabosti ako ne surađuje s Božjom milošću, u istom pismu nastavlja: „Svi smo slabi i bijedni dokle god živimo na ovome svijetu pa trebamo puno milosti i pomoći Božje. Moli, moli često pa makar i kratko jer samo nas molitva čuva od propasti.“
Sestra Jula podnijela je mučeništvo sa 48 godina života.
***
Blažena s. M. Berchmana Leidenix
Blažena s. M. Berchmana Leidenix
Karoline Anna s. Berchmana Leidenix rođena je 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu na rijeci Fischi, nedaleko od Beča u Austriji, od oca Michaela i majke Josefe, rođene Benkhofer. Krštena je nakon dva dana u župnoj crkvi sv. Tome apostola. U obitelji Leidenix rodila se još jedna djevojčica, Mathilda (kasnije s. Bernarda), treća je rođena mrtva.
Obitelj je ostala rano bez oca pa se majka Josefa, sa svoje dvije kćeri, našla u teškom socijalnom položaju. Utemeljiteljica novoosnovane Družbe Kćeri Božje ljubavi u Beču (1868.) Majka Franziska Lechner primila je 1878. obje djevojčice u internat, a djelomičnu materijalnu potporu pružio je Okružni sud u Scwechatu. Karolini je tada bilo dvanaest godina. Tijekom školovanja u njoj se probudila klica duhovnog zvanja pa je odlučila postati članicom te redovničke družbe.
Stupila je u novicijat 1882. i dobila ime sestra Marija Berchmana Johanna. Prve zavjete položila je 20. kolovoza 1883., a doživotne 17. kolovoza 1892. Odmah nakon prvih zavjeta poslana je u Bosnu, tada misijsku zemlju, gdje ostaje do kraja života. Djelovala je u školama Družbe kao vrlo sposobna i zauzeta učiteljica, a kasnije je održavala privatne satove nadarenoj katoličkoj, pravoslavnoj, muslimanskoj i židovskoj djeci. Uz ostale poslove, poučavala je djecu i vjeronauk.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata u njemačkoj vojnoj bolnici u Višegradu njegovala je teške bolesnike i ranjenike. Uprava bolnice sestri osobno zahvaljuje te, između ostalog, u pismu iz 1915. ističe: „…tko je vidio našu bolnicu, otišao je pun zahvalnosti i pohvale. Na tome imate velik udio Vi, poštovana sestro Berchmana. Budući da je vojna komanda opozvala sestre, zahvaljujem Vam u ime bolnice i bolesnika za dosadašnju odanu kršćansku i samaritansku djelatnost.“
Godine 1931., u svojim šezdesetim godinama, imenovana je učiteljicom novakinja u Sarajevu. U svom odgojiteljskom radu nastojala je uliti u srce mladih sestara ljubav prema Bogu, Crkvi i bližnjemu, o čemu svjedoče one koje je odgajala. Sestra Beata smatra ju svetom ženom i pravom majkom: „To je bila jedna jako sveta i pobožna duša, puna Boga. Bila nam je svima prava majka. Borila se za nas kao lavica.“ Sestra Imakulata u njoj prepoznaje „redovnicu po Srcu Isusovu“, uzornu sestru, „živi primjer za nas, tada, mlade sestre“. Ona izjavljuje: „Bila mi je učiteljica u novicijatu u Sarajevu… svijetli uzor u molitvi i žrtvi. Velikodušna i plemenita. Osjetila sam da posjeduje veliku ljubav prema Bogu, Družbi i bližnjemu.“
Sestra Berchmana bila je žena duboke vjere. Često se zadržavala u kapelici, sva uronjena u molitvu. Na njoj se vidjelo, tvrdi s. Ljudevita, da je imala živu vjeru i veliku ljubav prema svome Zaručniku Isusu. Nadalje svjedoči: „Sve je sile upotrijebila da nas dobro pripravi za budući redovnički život i što više približi dragom Bogu.“
Sve sestre ističu da je bila mudra i vrlo inteligentna, ali skromna i ponizna. Imala je mnogo prigoda za vježbanje i rast u ovim odlikama, osobito s obzirom na hrvatski jezik koji nije bio njezin materinski jezik. O tome s. Ljudevita piše: „Kako nije znala dobro hrvatski, dogodilo bi se više puta da bi nešto krivo kazala, a mi smo se – kao mlađarija – znale i glasno nasmijati. No, kad je doznala zašto se smijemo, nije se vrijeđala, nego je to mirno i ponizno primila.“
Znala se savršeno svladati u svemu, sjeća se s. Inviolata Jakov, bez izražavanja svojih posebnih želja i potreba. Iako je bolovala od astme, sve je podnosila strpljivo i predana u volju Božju. Sestra Ilijana Ivić se sjeća da je „zbog nekih stvari mnogo trpjela, ali je to šutke podnosila“.
Posebno se odlikovala po svojoj odlučnosti, točnosti, pravednosti i samodisciplini, što je zahtijevala i od mladih sestara. O tome s. Apolonija Pečnik izvješćuje: „Bila je dobra, ali bila je i stroga, vrlo točna i tražila je da i mi budemo takve.“ U Nekrolozima sestara Kćeri Božje ljubavi o njoj je zapisano: „Po naravi je bila vrlo stroga, ali je imala veliku želju da mladim sestrama novakinjama ulije pravi duh da budu dobre redovnice.“
O s. Berchmani može se reći da je bila prava ekumenska i misionarska duša. Za vrijeme svog boravka u Breškama nedaleko od Tuzle poučavala je muslimansku djecu čitati i pisati pa je prozvana ’turskom sestrom’. Kao takva poznata je i na Palama, kamo dolazi – po drugi put – u rujnu 1939. u dobi od sedamdeset i četiri godine. Iste godine Katolički tjednik o njoj izvještava: „I s. Berchmana nalazi se na Palama. To je prva od sestara, koje su došle u Bosnu. Učinila je mnogo dobra u školi, u novicijatu i izvan kuće. Mi je od dragosti zovemo ‘turska sestra’.“ Činila je dobro djeci i mještanima Pala pravoslavne vjeroispovijesti pa je prozvana i ’srpskom majkom’.
Dva mjeseca prije svoje smrti, u razgovoru sa svećenikom Ksaverom Meškom, s. Berchmana ovako sažimlje čitav svoj život: „Za dvoje sam Bogu beskrajno zahvalna: da sam rođena i odgojena u katoličkoj vjeri i da sam postala redovnica.“ Tada još nije slutila da će upravo zbog tih dviju vrjednota – vjere i redovničkog poziva – podnijeti mučeničku smrt.
Ubijena je 23. prosinca 1941. u šumi kod Sjetline kada je imala 76 godina.
***
Blažena s. M. Krizina Bojanc
Blažena s. M. Krizina Bojanc
Jožefa s. Krizina Bojanc rođena je 14. svibnja 1885. u mjestu Zbure kod Šmarjetskih Toplica u Sloveniji. Krštena je istog dana u župnoj crkvi u Šmarjeti. Roditelji Mihael i Marija, rođena Bizjak, imali su pet kćeri i jednog sina koji je umro kad mu je bilo šest godina. Jožefa je bila drugo dijete u obitelji.
Obitelj je živjela zajedno sve do 1891., kada otac odlazi u Ameriku u potrazi za poslom, no nakon nekog vremena gubi mu se svaki trag. Tako je majka ostala sama s još nejakom djecom te se počinje baviti poljoprivredom kako bi ih prehranila. Bila je vrlo pobožna i crpila je snagu u svakodnevnoj svetoj misi i pričesti. Nastojala je odgojiti i svoju djecu u zdravom kršćanskom duhu. Nakon ranog gubitka sina, svoje kćeri stavlja pod posebnu zaštitu Djevice Marije, pred čijim se oltarom često molila.
Zbog obiteljske situacije Jožefa ostaje kod kuće do svoje trideset šeste godine da bude na pomoć majci i sestrama. U toj već odrasloj dobi upoznaje sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi koje su u Sloveniji skupljale pomoć za njihove odgojno-obrazovne zavode u Bosni i Hercegovini. Osjetila je snažan nutarnji poziv i želju da se posveti Bogu u redovničkom životu. Donosi odluku i odlazi u samostan u Sarajevo. Samo koju godinu kasnije, njezinim stopama poći će i mlađa sestra Angela (redovničkim imenom s. Alfonza).
U Družbu je primljena 28. prosinca 1921. Ubrzo se zamjećuju njezine posebne kvalitete, čiji su temelji postavljeni još u obiteljskoj kući. Resile su je osobito poslušnost, brižno oko i srce za drugoga. Prožeta tom usmjerenošću na bližnjega, a zaboravom sebe, ulazi u novicijat 27. lipnja 1922. i dobiva ime sestra Marija Krizina. Prve zavjete polaže 28. lipnja 1923., a doživotne tri godine kasnije, 5. kolovoza 1926.
Sestra Krizina u dva je navrata živjela na Palama te u ostalim zajednicama u Bosni, osobito u onima koje su poljoprivrednim radom materijalno opskrbljivale škole i internate Družbe. Brinula je za stočno blago, radila na zemljišnim posjedima, u praonici rublja i domaćinskim poslovima. Sestra Ljiljana o njoj kaže: „Bila je vrlo tiha, sabrana i pobožna. Šutljiva je bila, i marljiva kao pčelica.“
Sestre spominju da je po naravi bila plaha, ali u radu vrlo savjesna, pouzdana i spremna na žrtvu. Imala je istančan dar zapažanja, znala priskočiti u pomoć, razumjeti, utješiti. Resile su je jednostavnost, skromnost i nenametljivost. Sestra Blanka Kralj izjavljuje: „Nikoga nije opterećivala svojim nedaćama ili nerazumijevanjem. Tiho je u sebi molila za blagoslov u radu, za svoje poglavare i sestre. Jednom riječju, bila je sva Božja i kao takvu, sazrelu, Bog je uzima k sebi.“
Bila je osoba molitve, strpljiva i predana volji Božjoj. Iz molitve crpi ljubav i snagu za svoje svakodnevno darivanje bližnjemu. Sestra Beata izjavljuje: „Bila je puna Boga i kao da je uvijek o Bogu razmišljala. To se vidjelo po njezinu držanju.“
Koliko joj je značila sveta misa, najbolje govori jedna zgoda u šumi na Palama kada je plakala za Isusom. Sestra Ligorija Murn pripovijeda: „Kad je bila već starija, radila je u šumi i jednom sam je vidjela da plače. Pitala sam ju je li joj teško raditi, a ona je odgovorila da joj nije teško raditi, nego da joj je teško što nema svaki dan svete mise i svete pričesti.“
K Isusu i njegovu Srcu dolazila je po Mariji. Nakon što je obiteljski odgoj postavio dobre i čvrste temelje, ona je dalje nadograđivala. Bila je prepoznatljiva među sestrama po izrazito njegovanu marijanskom duhu, po velikoj ljubavi i pobožnosti prema Djevici Mariji. Njoj je povjerila sav svoj život, a i drugima je preporučivala da joj se s pouzdanjem mole jer je ona „dobra majka i sigurna pomoćnica“.
Njezina duhovnost bila je vidljiva u plodovima iskrene i zauzete ljubavi prema sestrama s kojima je živjela. Sve su osjećale njezinu brižnost da se koja ne bi previše opteretila poslovima. Živjela je po evanđeoskom duhu, a ne po duhu tijela, što se očitovalo u njezinu izabiranju onoga što je teže, a ne što je lakše. Sestra Vinka Udovičić, tada juniorka, sjeća se: „Kad smo radili teške poslove na ekonomiji s. Krizina je uvijek odabirala teži dio, a meni ostavljala lakši posao.“
U travnju 1939., na vlastitu molbu, premještena je ponovno na Pale. Ne zna se motiv te njezine želje. Poznato je samo da je na Palama već živjela (od 1925. do 1927.), a onda je bila premještena jer joj posao sa stočnim blagom nije išao od ruke. Je li i tu bio prisutan motiv „izabirati sebi teži dio“, ne znamo; to ostaje poznato samo Bogu. Malo svjetlosti na tu njezinu odluku baca svjedočanstvo s. Vinke koja ju je često čula govoriti da bi voljela umrijeti kao mučenica. Možda joj je upravo ova skrivena želja bila trajni poticaj da ne štedi vlastiti život, već da se nesebično troši i daruje, izabirući uvijek ono što je teže i gdje se plaća viša cijena.
Sestra Krizina umire mučeničkom smrću u 56. godini života.
***
Blažena s. M. Antonija Fabjan
Blažena s. M. Antonija Fabjan
Jožefa s. Antonija Fabjan rođena je 23. siječnja 1907. u slovenskom selu Malom Lipju (nedaleko od Novog Mesta), koje je pripadalo župi Hinje, a danas župi Žužemberk. Bila je treće od petero djece Janeza i Jožefe, rođene Kralj, koja je prihvatila i troje starije Janezove djece nakon smrti njegove prve supruge. Otac Janez se 1911. naglo razbolio i umro pa je majka ostala sama s osmero djece. Imali su veliki posjed i borila se da prehrani djecu i dobro odgoji djecu. Njezina sestra Amalija, ud. Pružan, dvije godine mlađa od Jožefe, pripovijeda: „Nije se brinula samo da nas prehrani, nego i da nas duhovno odgoji. U kući se svaki dan molilo i nedjeljom išlo na svetu misu.“
U Jožefu, najstariju kćer, majka je polagala posebnu nadu. Iako je bila vrlo nadarena i sposobna, obiteljske prilike dopustile su joj da završi samo četiri razreda osnovne škole. Tada se majka teško razboljela i ona ju je njegovala. Godine 1918. obitelj pogađa još jedna bol i gubitak – majčina smrt. Tako djeca, još maloljetna, ostaju bez oba roditelja pa brigu o njima preuzima rodbina. Jožefi je tada bilo jedanaest godina. O njezinu daljnjem odgoju brine pobožna žena, majčina sestra Marija Poznik. Nastavlja ju odgajati u kršćanskom duhu i utvrđivati u pravim vrijednostima da joj budu smjerokaz u životu.
Jednoga dana Jožefa povjerava teti svoju namjeru da se želi posvetiti Bogu u Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi. U travnju 1929. odlazi iz Slovenije u Bosnu te u Sarajevu započinje svoj redovnički život. Već kao pripravnica odlikuje se poslušnošću i savjesnošću u radu. U ožujku 1930. ulazi u novicijat i dobiva ime sestra Marija Antonija. Učiteljica u drugoj godini novicijata i za vrijeme priprave za zavjete bila joj je s. Berchmana, mudra i iskusna redovnica s kojom će kasnije primiti palmu mučeništva. Među istaknutim odlikama njezine osobnosti u izvješću prije polaganja zavjeta zapisano je: „Oduševljena za redovnički život te dosljedna u izvršavanju onoga na što se obvezala.“ Privremene zavjete položila je 19. ožujka 1932., a doživotne pet godina kasnije, 28. kolovoza 1937.
Sestra Antonija posvetila se radu u vrtu, u praonici rublja i na zemljišnim posjedima u zajednicama koje su uzdržavale odgojno-obrazovne ustanove Družbe. Uskoro se pojavljuju prvi zdravstveni problemi te se privremeno oporavlja na Palama i ponovno vraća svojim dužnostima. Dvije godine kasnije, 1936., podvrgnuta je operativnom zahvatu pa je nakon oporavka premještena na Pale, gdje ostaje do kraja života.
O njezinim ljudskim i kršćanskim kvalitetama sačuvana su svjedočanstva sestara koje su je poznavale. Sestra Ljudevita Torbašinović sjeća se da je „ozbiljno shvatila svoj poziv“ već u početnim godinama redovničkog života. Isto potvrđuje i s. Vinka koja je imala prilike s njom živjeti i upoznati ju izbliza: „Nisam joj se odmah puno približavala jer mi se nekako učinila preozbiljnom. Ali radeći i živeći zajedno, približila sam se sestri i uvjerila se da je to jako dobra redovnica. Iako je naš posao bio jako težak na ljetnoj žegi, mi smo radile sve iz ljubavi prema Bogu.“ Upoznala ju je kao pobožnu, savjesnu i vrlo marljivu, što je i nju poticalo na dosljedniji redovnički život. Bila joj je osobit uzor i u sljedećem: „Nikada ju nisam čula govoriti protiv poglavara ili protiv koje sestre.“
Sestru Antoniju su svi poznavali kao šutljivu, staloženu i razboritu osobu. Govorila je samo kada je to bilo potrebno i korisno za bližnjega ili o stvarima duhovnog života. Na s. Valeriju je ostavila snažan dojam svojom smirenošću koja je bila plod njezina ustrajna rada na vlastitoj izgradnji. O njezinoj razboritosti piše: „Razboritost je bila značajka njezina smirena karaktera. Bila je puna Duha Božjega.“ Zatim kratko sažima čitav njezin duhovni profil: „Uzor-sestra, koja je svojim svijetlim primjerom i vrijednim životom do svoje mučeničke smrti privlačila na nasljedovanje.“
Sestra Ligorija sjeća se njezina životnog načela, preuzetoga od tete koja ju je odgajala. Ona pripovijeda: „Kad je s. Antonija bila sa mnom na Betaniji, pričala mi je kako joj je teta uvijek govorila: ‘Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro’, kao ono iz Evanđelja. Toga se ona uvijek držala.“
U knjizi Nekrologa sestara o njoj je zabilježeno da ju je iznad svega resila poslušnost i poniznost, što se očitovalo u njezinu odnosu prema Bogu i ljudima. Bavljenje vrtlarstvom, rad u praonici i obavljanje kućanskih poslova dovelo ju je do toga da otkrije vrijednost i ljepotu malih stvari. Zbog toga nije težila za onim što je visoko.
Ljubila je Boga iznad svega, prinoseći mu u ljubavi sve što je radila tijekom dana. Njezin rad bio je prožet molitvom. Odlazila je češće u kapelicu, prisjeća se s. Anita Vlahović, gdje je tiho i sabrano molila.
Ljubav prema Bogu odrazila se u ljubavi prema bližnjemu, o čemu u Nekrolozima sestara o njoj piše: „Nikada ju nismo trebale moliti za uslugu jer je sestra sama vidjela naše potrebe i bila spremna da nam pomogne.“
Sestra Antonija je podnijela mučeništvo četiri godine nakon doživotnih zavjeta, kada je imala 34 godine.
***
Blažena s. M. Bernadeta Banja
Blažena s. M. Bernadeta Banja
Terezija s. Bernadeta Banja rođena je 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara, krštena je sljedećeg dana u župnoj crkvi Duha Svetoga. Njezin otac Josip kao mlad udovac doselio se u Hrvatsku iz Mađarske, iz Kapošvara, sedam kilometara udaljenog od Subotice. Sa svojim sinom Mirkom i majkom Klarom nastanio se u Velikom Grđevcu. Uskoro se ponovno oženio djevojkom Terezom Kovač, čiji su roditelji također mađarski doseljenici.
Josip i Tereza u braku su imali trinaestero djece, od kojih šestero umire u ranom dječjem uzrastu. Terezija je bila dvanaesto dijete. Odgojena je u uzornoj kršćanskoj obitelji, o čemu pripovijeda njezina starija sestra Rozalija, ud. Tomaić: „Mama i tata su bili trećoredci. Jako su se lijepo slagali u braku i nas djecu izveli na pravi put. (…) U kući je tata napravio oltarić. Pred njim smo molili, a znali su i susjedi doći k nama i s nama moliti, posebno u svibnju. Taj molitveni duh tata i mama su prenijeli i na nas djecu.“ Brat Miško spominje da se u selu znalo govoriti „pobožni kao Banja“.
Osim pobožnosti, roditelji su djecu učili radu i marljivosti. Rozalija svjedoči: „Otac je bio poljoprivrednik i remenar. Mama je bila domaćica. Bili su vrlo marljivi i prenijeli su tu marljivost i na nas djecu.“ Tako su molitva i rad već od najmlađih dana obilježili život male Terezije.
Osnovnu školu pohađala je u Velikom Grđevcu, a u slobodno vrijeme rado je pomagala roditeljima u domaćinskim poslovima. Dok bi čuvala perad i stado na obiteljskom pašnjaku, često je s krunicom u ruci tražila neko samotno mjesto za molitvu i čitanje. Unatoč težnji za samoćom, bila je vedra i živahna duha.
U mladenačkoj dobi otkriva roditeljima svoju želju da se posveti Bogu u redovničkom životu. Njezina sestra Rozalija pripovijeda: „Rekla je da je Bog zove i da želi ići tim putem.“ Sjeća se da je govorila: „Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv.“ Uz roditeljski blagoslov, sa sedamnaest godina ostavlja svoju obitelj i odlazi u samostan.
U lipnju 1929. primljena je u zajednicu sestara Kćeri Božje ljubavi u Koprivnici, gdje ostaje kao kandidatica nekoliko mjeseci, nakon čega je poslana u Sarajevo u kuću redovničkog odgoja. U kolovozu 1930. ulazi u novicijat i dobiva ime sestra Marija Bernadeta. U njezinoj drugoj godini novicijata za učiteljicu novakinja imenovana je s. Berchmana Leidenix. Ona će novakinju s. Bernadetu uvoditi u ljepotu i veličinu predanja Bogu po svetim zavjetima, tumačeći joj put evanđeoske jednostavnosti i Pravila Družbe.
Dana 15. kolovoza 1932. polaže svoje privremene, a 28. kolovoza 1938. doživotne zavjete. Dva mjeseca nakon prvih zavjeta odlazi na Pale i preuzima rad u kuhinji. To je bio njezin jedini redovnički premještaj.
Već kao kandidatica zapažena je kao poslušna, ozbiljna, pouzdana i vrlo marljiva. Njezina učiteljica u kandidaturi s. Maksimilijana Weisner prisjeća se: „Nikad joj nisam jednu stvar dva puta ponovila. U poslušnosti je bila savjesna i spremna na žrtvu.“ Poslušnost kod nje nije bila stvar naravi nego skupo plaćena ustrajnim radom na sebi. O tome je u izvješću prije njezina ulaska u novicijat zapisano: „Po naravi naginje na ponos, ali mirno prima opomene jer je naučila pobjeđivati samu sebe.“
U svjedočanstvima sestara istaknute su njezine ljudske i kršćanske kvalitete. U njoj vide uzor požrtvovnosti i rada. U svom služenju u kuhinji bila je izrazito strpljiva, pripremala je hranu brižno i s ljubavlju. Sestra Irena Hočevar sažima sve njezine kvalitete u jednu: „Vjerna u malom.“ Druge ističu da je bila zadovoljna sa svime, nikada se nije ni na što tužila. Sestra Vitalija Oletić pripovijeda da joj je često pomagala u kuhinji: „Bila je zbilja dobra sestrica. Ne sjećam se da sam ju ikada vidjela nervoznu ili nestrpljivu. Bila je uvijek sabrana.“
Kako je bila niska rasta, imala je mnogo prigoda za svakodnevno vježbanje u strpljivosti, prihvaćanju sebe i dužnosti koja joj je bila povjerena. Sestra Roza Gavran, njezina sunovakinja, pripovijeda: „Po dužnosti je bila kuharica pa se često služila klupicom da bi mogla nadgledati i promiješati jelo koje se kuhalo. Činila je to vrlo spretno pa ju je bilo simpatično gledati sa strane. Taj nedostatak u rastu ona je herojski prihvatila i, kako je izgledalo, veselo podnosila.“
Sestra Valerija Trgovčević izjavljuje da je bila mala tijelom, ali velika duhom. Ona zaključuje: „Kad skupim sve što o ovoj našoj sestri znam, mogu ovako kratko i jezgrovito reći: tjelesno i duševno skovana Božjom rukom da bude sunčana zraka onima s kojima je, među kojima je i za koje je živjela. Bila je malo srce i žila kucavica one male samostanske zajednice na Palama.“ I ostale sestre potvrđuju isto. Spominju njezinu neumornost i radosnu uslužnost u kuhinjskim poslovima, što je u ono vrijeme – kada je sve bilo na drva, a voda se donosila iz bunara – bilo povezano s mnogim teškoćama i žrtvama. Sestra Beata Tomić kaže: „To je bilo dosta naporno, ali se na njoj nikada nije primijetilo da joj je to teško.“
Sestra Bernadeta je umrla mučeničkom smrću kada je imala 29 godina.
Po vašoj spremnosti služiti Gospodinu, pomozite nam!
Po vašoj molitvi i pobožnosti, pomozite nam!
Po vašoj žrtvi i odricanju, pomozite nam!
Po vašoj vjeri, nadi i ljubavi, pomozite nam!
Po vašem pozivu i odazivu, pomozite nam!
Po vašoj ljubavi za bližnje, pomozite nam!
Po vašim zadnjim koracima u progonstvu, pomozite nam!
Po vašem zadnjem zazivu: „Isuse spasi nas!“, pomozite nam!
Po vašoj mučeničkoj smrti, pomozite nam!
Po zaslugama vašeg potpunog predanja, pomozite nam!
Po vašem opraštanju neprijateljima, pomozite nam!
Zagovornice naše, s vama zazivamo: Isuse, spasi nas!
Kad smo u nevolji, Isuse, spasi nas!
Kad smo u sumnjama, Isuse, spasi nas!
Kad smo u opasnosti, Isuse, spasi nas!
Kad smo u tuzi i žalosti, Isuse, spasi nas!
Kad smo u tjeskobi, Isuse, spasi nas!
Kad smo u napuštenosti, Isuse, spasi nas!
Kad smo u neimaštini, Isuse, spasi nas!
Kad smo bolesni, Isuse, spasi nas!
Kad smo zarobljeni grijehom, Isuse, spasi nas!
Kad smo zarobljeni ovisnošću, Isuse, spasi nas!
Kad nas drugi kleveću, Isuse, spasi nas!
Kad nam ponestane strpljivosti i ljubavi, Isuse, spasi nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
R. Molite za nas, blažene Drinske mučenice!
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se: Bože, Ti nevidljivom moći užižeš srca svojih miljenika! Po zagovoru sestara: Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete očuvaj u nama plamen vjere koju nam dade na krštenju da bismo donosili plodove vrijedne vječnoga života. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
MOLITVA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA SVETIMA
Gospodine Bože, ti si blažene Drinske mučenice, sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu obdario milošću redovničkog zvanja i snagom da svoju vjernost i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi. Udijeli i nama postojanost u vjeri da se, i uz cijenu trpljenja, ne odijelimo od tebe.
Ponizno te molimo da ove svoje blaženice pridružiš zajedništvu svetih sveopće Crkve da bismo još odvažnije slijedili primjer njihova života i iskusili njihov moćni zagovor u svojim potrebama i životnim borbama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
