Na dobro Vam došao Badnji dan!

Danas se veselimo Badnjaku, zadnjem danu Došašća, a posebno Badnjoj večeri, noći uoči Božića, kršćanima najdražeg blagdana. Naziv je izveden iz praslavenskog korijena kao i u glagolima bdjeti ili buditi, sa značenjem bdjenja uoči velikog blagdana. Bdjenje je povezano uz post i nemrs te završava ponoćnom misom, polnoćkom. Badnjak ujedno označava panj ili kladu koja se tradicionalno palila na ognjištu noć uoči Božića, polijevala se vinom i posipala hranom te potom tinjala tijekom božićnih blagdana. U hrvatskoj tradiciji poznata je i druga vrsta badnjaka u obliku grane koja se ukrašava i stavlja na ulazna vrata.

Evanđeoski izvještaj o Kristovu rođenju je prizeman i trijezan, bez ikakve patetike i uzdizanja. Tom izvještaju daju ton car August i njegov namjesnik Kvirinije. Oni vladaju, utjeruju novac i kroje zakone. Po njihovom nalogu, zbog popisa pučanstva, Josip i Marija, obični mali ljudi bez povlastica, putovali su sa sjevera, iz grada Nazareta u Galileji, na jug Palestine, u Davidov grad Betlehem. I kad su došli na cilj svoga putovanja, kao da se nije dogodilo ništa izvanredno. Njihov prvorođenac povijen je u pelene kao i svako drugo dijete, ali je umjesto u kolijevku položen u jasle, jer drugdje nije bilo mjesta. U drugom dijelu evanđeoskog izvještaja slika se mijenja. Dolazimo do središta i glavnine. Najprije se govori o pastirima, dakle o skromnim ljudima koji se ničim nisu isticali nego su se brinuli za svoja stada. I baš njih, koji nisu bili prikladni ni pripremljeni za susret s Bogom, obasjao je Gospodnji sjaj pa nije nikakvo čudo da su se uplašili i da su bili zatečeni Gospodinovom nazočnošću. Njima je Božji glasnik navijestio veliku radost: “Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj-Krist Gospodin” (Lk 2, 10). Ta vijest, ispunjena neizmjernom radošću i utjehom, čin srž i jezgru veličanstvene božićne poruke. Ona dolazi od Boga kao najveći mogući dar, a namijenjena je svima ljudima dobre volje. Anđeoski glasnik nastavlja: “I neka vam ovo služi kao znak. Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!” (Lk, 2, 12). Tu je napravljen most prema prvom dijelu evanđeoskog izvještaja, u kojem je izgledalo kao da Bog šuti, dok se zbivaju samo zemaljske stvari. Sada na vidjelo dolazi svjetlo, ono pravo i glavno: navještaj rođenja Spasitelja svijeta. Sada se pokazuje tko je glavni gospodar svih tih događaja. To nisu ni August ni Kvirinije, nego Gospodin Bog. On drži sve niti povijesnih zbivanja u svojim rukama tako moćno da je pokrenuo golemi rimski upravni aparat, da se ispune njegovi planovi i obećanja o Mesiji koji se treba roditi u Davidovom gradu.

Upoznavši sadržaj božićne svetkovine iz dijela evanđeoskog izvještaja koji se obično čita na polnoćki, možemo se predati radostima Badnjaka, lijepim, toplim i idiličnim. Prepustimo se prekrasnim hrvatskim božićnim običajima, postavljanju božićnog drvca i jaslica te zapjevajmo naše stare, drage i radosne božićne pjesme, toliko bogate sadržajem evanđeoskih poruka! Neka se u društvu naših najmilijih veseli naše srce, koje dobro zna da je glavni uzrok ovoj radosti Isus Krist, čiji rođendan slavimo. Podijelimo svoju radost s našom obitelji, s našim susjedima, rođacima, prijateljima, znancima, siromasima, bolesnicima, poznatima i nepoznatima, bliskima i dalekima, sa svima onima koje ćemo susresti ovih božićnih dana. Rodio nam se Spasitelj, veselimo se!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

NA OVAJ DAN NAJVIŠE DUŠA IZ ČISTILIŠTA ODLAZI U RAJ Evo kako možete svojim pokojnima pomoći da napuste muke čistilišta Još nije kasno poslušati savjet o božićnom darivanju od dvoje crkvenih naučitelja: svetog Alfonza Liguorija i svete Terezije Avilske.

Pomozite duši iz čistilišta da stigne u raj 25. prosinca.

Obilježavajući osam dana Božićne osmine – nastavite davati, nastavite pomagati, do 1. siječnja.

Moguće je da niste upoznati s objavama svetog Alfonza i svete Terezije koje kažu da je većina duša otpuštena iz čistilišta na Božić (ne na Dušni dan!). Čini se da je svetkovina Rođenja Gospodinova kada je čistilište najmanje naseljeno. Kad se otvaraju milosrdna vrata nebeska.

Crkva je od svojih početka častila uspomenu na pokojnike i molila se za njih kao pravo glasa, prije svega euharistijsku žrtvu, da tako pročišćeni postignu blaženo viđenje Boga . Crkva također hvali milostinju, oproste i djela pokore koja se poduzimaju za mrtve: Pomozimo i spomenimo ih se… Nemojmo se ustručavati pomoći onima koji su umrli i uputiti svoje molitve za njih.

Nesposobni moliti za sebe, nesposobni steći zasluge sada kada su u čistilištu, uvelike se oslanjaju na nas da ih oslobodimo.

Koja je njihova primarna bol? Oni trpe gubitak vida Boga. Nakon smrti, vidjeli su Boga, ali sada ne mogu biti s njim. Sveci nam govore da je to gore od bilo koje boli ili patnje na zemlji.

Na sličan način, mi jako osjećamo gubitak voljenih osoba tijekom božićne sezone. Sveti Alfonz i sveta Terezija nam govore da, budući da smo im zagovornici svojim molitvama, možemo pomoći da se njihova bol pretvori u vječnu slavu.

Možemo im pomoći da “odu kući” za Božić.

Ali što je s voljenom osobom koja je već u raju? Jesu li naše molitve uzalud? Nikako!

Opet katekizmu :

„U punoj svijesti o ovom zajedništvu cijeloga otajstvenog tijela Isusa Krista, Crkva je u svojim članovima hodočasnicima, od najranijih dana kršćanske religije, s velikim poštovanjem častila uspomenu na mrtve; i ‘budući da je sveta i zdrava misao moliti se za mrtve da bi bili oslobođeni svojih grijeha’, ona nudi svoje pravo glasa za njih.”

Naša molitva za njih sposobna je ne samo pomoći njima, nego i učiniti djelotvornim njihov zagovor za nas.Ovako molitve za nas, i za druge, postaju moćnije. Sveti Toma Akvinski je to nazvao “slučajnom slavom”. A pouka ovdje je da nikada ne prestanete moliti za mrtve.

Imajući sve ovo na umu, nekoliko prijedloga:

1. Na sam Božić dan dajte svoju božićnu misu, svetu pričest i oprost za duše u čistilištu.

Zaustavite se kod jaslica i zamolite Djetešce Isusa da zagovara i najnapuštenije duše. Oni svećenika i posvećenih redovnika. Skloni smo ih kanonizirati i prerano prekinuti naše molitve za njih.

2. Kod kuće izmolite seseticu krunice s članovima obitelji pred jaslicama. Jednostavnim riječima objasnite pripadnicima najmlađe generacije zašto obitelj to radi.

3. U crkvi ili kod kuće zapaliti zavjetnu svijeću za sve koji su umrli, a možda posebno za one koji su umrli od prošlog Božića. Svijeća koja gori znak je naše molitve, svijetli tihi zagovornik za svete duše.

4. Molite molitvu vječnog počinka prije i poslije jela tijekom cijele božićne osmine. (“Počinak vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna neka im svijetli. Duše svih vjernih pokojnih, milosrđem Božjim, neka počivaju u miru. Amen.”)

5. Pridružite svoje molitve zagovorima svetih duša u čistilištu koje mole za svoje ožalošćene voljene na zemlji. (Ne, svete duše se ne mogu moliti za sebe, ali, da, mogu, i čine, moliti se za nas još na zemlji!)

6. Ponudite stres blagdanske sezone kao molitvu za svete duše.

7. Informirajte se o tome da se služe gregorijanske mise za voljenu osobu koja je umrla.

8. 1. siječnja, na svetkovinu Marije, Majke Božje, pridružite se Gospi u molitvi za svete duše. Evo što je napisala sveta Faustina, još jedna svetica koja je primila objave:

…Sljedeće noći vidjela sam svog anđela čuvara, koji mi je naredio da ga slijedim. U trenutku sam se našla na maglovitom mjestu punom vatre u kojem je bila velika gomila napaćenih duša. Molili su žarko, ali bezuspješno za sebe; samo im mi možemo priteći u pomoć. Plamen koji ih je gorio uopće me nije dotakao. Moj anđeo čuvar nije me ostavio ni na trenutak. Pitala sam te duše koja je njihova najveća patnja. Odgovorili su mi u jedan glas da je njihova najveća muka čežnja za Bogom. Vidjela sam Gospu kako posjećuje duše u Čistilištu. Duše je zovu “Zvijezda mora”. Ona im donosi osvježenje. (Dnevnik, 20)

Ovog Božića, ali i cijele godine, Bog nas poziva da činimo isto da otvorimo vrata neba našim voljenima.

Preuzeto s medjugorje-news.com