Author

FMteam

Browsing

Misli svetog Franje Saleškog

1. Ispruži svoju ruku prema Bogu kao dijete prema svom ocu koji će ga povesti.

2. Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu.

3. Ljubav je među krjepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu.

4. Moramo radije sve izgubiti, nego odvažnost, pouzdanje u Boga i dobru volju.

5. Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi.

6. Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa.

7. Neka živi Isus čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav.

8. Poniznost i blagost su temelji svetosti.

9. U svom srcu usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže.

10. Sve za Boga.

MOLITVE I VJEŽBE u duhu sv. Franje Saleškoga

AKO TEŽIŠ POSVE PRIPADATI BOGU:

Kad ću biti posve Tvoj, Otkupitelju moje duše?

Gospodine, ne dopusti mi živjeti ako ne živim samo za Tebe!

Ah, Gospodine, kada ću te ljubiti savršeno?

Majko bogata ljubavlju, izmoli mi ljubav svoga Sina!

U SREĆI BOŽJE LJUBAVI:

Moj Bože i Sve moje!

Gospodine, ti si radost srca moga!

Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!

POTPUNO PREDAN BOŽJOJ VOLJI:

U tvoje ruke, Gospodine, predajem svoj duh!

Ah, Gospodine, kad bih uvijek ispunjao samo Tvoju volju!

Dopusti mi, sveti Anđele čuvaru, da u velikoj vjernosti slijedim tvoj glas!

Poveži s takvim strelovitim molitvama također želju da ti Bog bude milostiv u tvom posljednjem času. Ova milost će ti se sigurno ispuniti, ako ćeš ovu vježbu uvijek i posvuda osobito vjerno činiti.

Kada čujemo kako otkucava sat, mi se možemo ukratko sjetiti onih satova koje smo nekorisno proveli, kao što možemo također misliti i na to, da moramo polagati račun kako o sadašnjim tako i o svim satovima našega života, da se žurimo ususret vječnosti, da se svakim danom sve više primiče naša smrt, da će možda ubrzo otkucati naša posljednja ura. Poslije tih misli mi se povjeravamo Božjemu milosrđu i molimo Boga da nam bude milostiv u našem posljednjem času.

MOLITVA ZA SVAKI SAT

O moj Bože, budi mi milostiv sada i u onom odlučnom trenutku, jer onda nemam više vremena tražiti Te, nego naći Te. Daj mi milost da upotrijebim ovo prolazno vrijeme tako da Te tražim, da Te u času moje smrti nađem. Za tu milost molim Te, o moj Isuse, po zagovoru Tvoje ljubljene Majke, moga Anđela čuvara, svih svetih osobito sv. Josipa, i (reci ime svoga Zaštitnika).

Boriš li se s napašću ili strašću, tada pomisli često na našeg Gospodina i Učitelja usred njegove patnje. Uči iz toga crpiti snagu. Ne traži u svem tome veličanstvene riječ, nego reci u svoj jednostavnosti ono što ti pokreće srce.

POHOD PRESVETOM SAKRAMENTU I KRUNICA

Trebaš si za svoje vjerske vježbe načiniti neku vrstu dnevnog reda. Nemoj postati rob tog reda, nego ga mijenjaj ovisno o potrebama dana. No, mijenjaj samo vrijeme i redoslijed; ne izostavljaj olako ništa, osim ako je nužno.

Ne možeš li učiniti pohod sakramentu ili koju drugu vježbu, jer te sprječava tvoj posao ili ispunjavanje obveza, tada izostavi tu vježbu, ali ostani isto vrijeme, usprkos aktivnosti koja se odvija, u srcu osobito povezan s Bogom.

Pohod Presvetom Sakramentu

Ako pohađaš javnu pobožnost, sudjeluj u zajedničkoj molitvi; inače provedi pet do petnaestak minuta u tihoj sabranosti pred Presvetim. Moli posve slobodno, kako te već nadahne milost Božja ili poticaj srca. Možeš se također nadovezati na jutarnje razmatranje ili na neku molitvu ili pjesmu. Ako ti je teško slobodno moliti, tada uzmi nešto iz molitvenika.

Krunica

Moli rado krunicu, ili cijelu ili dio, već prema vremenu koje ti za to ostaje.

Stavi se u Božju prisutnost, poljubi križ, prekriži se i reci u srcu: “Moj Spasitelju, po znaku Tvog križa oslobodi me od svih mojih neprijatelja!”

Potom izmoli Vjerovanje i slijedeće molitve kako to propisuje krunica. Na kraju načini znak križa i poljubi križ. Nosi krunicu uvijek uza se.

Promisli da svakih deset Zdravo Marija prije svega određuju trajanje razmatranja dotične tajne; bitno je u to se zamisliti i s puno ljubavi suživjeti Isusov i Marijin život.

Molitve po izboru

Preporuči Gospodinu rado one osobe i nakane koje su ti na srcu i za koje si se obvezao moliti: tvoje roditelje, braću, sestre, rođake, prijatelje, tvoje poglavare, dobročinitelje i neprijatelje, pravednike i grešnike, duše pokojnika.

Izaberi jednu ili drugu molitvu i pokušaj se vlastitim riječima obratiti Bogu. Možeš tu primijeniti dio molitava iz pohoda Presvetomu. Ali nemoj moliti žurno, nego mirno, pun poniznosti i predanosti.

Za roditelje, ako su još na životu:

Bože, molim te za ljubav prema roditeljima. Ni od koga, osim tebe, nisam tako mnogo primio kao od njih: život, ljubav, brigu i dobročinstvo na dobročinstvo. Uzvrati im ono što im nisam kadar uzvratiti. Daj im mir, sreću, zdravlje, ljubav i zadovoljstvo. Očuvaj ih još dugo. Prije svega daj im svoju milost i svoj Božanski život. Amen.

Za pokojne roditelje (i baku i djeda):

Bože, zapovjedio si nam da poštujemo oca i majku, da im iskazujemo ljubav i poslušnost. Molim te za svoje roditelje (i svoga djeda i baku) prema kojima više ne mogu vršiti ovu obvezu, jer si ih već pozvao k sebi. Ono što je svako dijete osjećalo prema svojim roditeljima, žrtvovalo, dalo i činilo, to ti prikazujem zajedno sa svojim malim zaslugama, da ih primiš u svoje blaženstvo i da mi oni po svom zagovoru budu pomoć i utjeha. Amen.

Uzajamna molitva bračnih drugova:

Bože ljubavi i života, u svojoj mudroj providnosti si nas spojio. Molim te da u vjernosti i slozi hodimo zajedno životnim putem. Posveti i produbi našu uzajamnu ljubav da idemo pred tobom u strahu Božjem i svetosti, da budemo jedno uz drugo u radosti i u patnji te da služimo jedno drugome. Blagoslovi naš savez radostima života, daj nam zdravlje, posao, zaslugu i sigurnost i sjedini nas jednom u svom blaženstvu u ljubav koja vječno traje. Amen.

Za obitelj i djecu:

Bože, praizvore života, ti si po očinstvu i majčinstvu osigurao opstanak ljudskog roda i tvoje Crkve: podaj nam da budemo dobri roditelji; neka djeca budu naše najbolje blago, što možemo dati i odgojiti za svijet i osobito za Tebe, o Gospodine! Daj nam duh požrtvovnosti, razboritosti i razumnost u odgoju, snagu dobrog primjera i čvrste kreposti.

Sveta Obitelji, Isuse, Marijo i Josipe, dopustite da naša obitelj postane slika vašeg svetog zajedništva u Nazaretu! Amen.

U teškoćama bračnog i obiteljskog života:

Pogledaj, o Bože, kako su velike nevolje pohodile naš brak i obitelj. Daj nam snage da iz ovih teškoća opet izađemo. Pomozi nam da se pokajemo zbog nepravednih djela i tražimo oprost. Dopusti nam da u istinskoj težnji, nevolji i križu pronađemo put jedno k drugome, a osobito k tebi, praštajućoj, pomirbenoj ljubavi našeg Otkupitelja. Amen.

Za djecu, ako su još mala:

Bože, ti si nam povjerio djecu; daj da ih volimo i čuvamo kao tvoju svojinu. Tebi trebaju pripadati i za tebe odrastati. Dopusti da te ljube i da te nikada ne izgube! Neka tvoja milost i sve dobro u njima dozori. Očuvaj njihovu nevinost, ne dopusti im da padnu u grijeh i daj im snage da svladaju životnu zadaću. Amen.

Za sina i kćer:

Bože, ti si pozvao moju djecu na život, ona su izrasli roditeljskoj vlasti, ali ne ljubavi i brizi. Molim te za zdravlje i sreću za njih, da svladaju životne zadaće. Očuvaj ih u svojoj milosti i ljubavi da nikad ne izgube vjeru i pošteni trud, da ostanu postojani u opasnostima života i da se jednom ponovo nađemo u tvom vječnom blaženstvu. Amen.

Za dijete koje je bolesno ili u opasnosti:

Pogledaj, Gospodine, bol moga srca! Uvijek mi je bila želja da i ovo moje dijete bude potpuno u tvojim rukama, Predobrostivi Bože, pouzdajem se u tebe; daj mi snagu i povjerenje da će opet sve biti dobro prema tvom dopuštenju. Dopusti mi moliti i žrtvovati, dopusti mi položiti svoje brige u otvorenu stranu tvoga Srca. Klanjam se tvojoj ljubavi, i onda kada boli i srce ranjava. Amen.

Za umrlo malo dijete:

Gospodine, ti si mi uzeo dijete; ono je u tvojim rukama, dobri Bože, ti radosti i milino svijeta. Neka komadić moga srca i moje ljubavi pripadne onostranome, mojem djetetu i blaženstvu koje ono ima u Tebi. Možda naš siromašni, grešni život treba jednog tako čistog, nevinog zagovornika. Amen.

Za dijete koje je odraslo umrlo:

Gospodine, kako je nedokučiva tvoja odluka! Mogu samo moliti: “Gospodin dao, Gospodin uzeo, blagoslovljeno ime njegovo!” Daj, o Oče milosrđa, mome djetetu vječni život! Neka tvoja krv opere s njega svaku mrlju i neka ga obujmi tvoja ljubav. Ako je nužno, Gospodine, uzmi sve zaluge i oproste u kojima ću ja u svom životu imati udjela, i okreni ih mom sirotom djetetu. Amen.

Za prijatelje:

Neka, o Bože, ljubav kojom sam privržen svojim prijateljima bude uvijek utemeljena na Tebi i vodi k Tebi! Daj nam radost uzajamnog razumijevanja, ali i duh požrtvovnosti, koji prijateljstvo čini postojanim i vjernim. Trojedini Bože, ti nisi sam, nego se tvoja sveta, preobilna ljubav objavljuje; daj da naše prijateljstvo bude slika tvoje svetosti i tvoga bogatstva. Amen.

Za rođake:

Gospodine, molim te za rođake; ne dopusti da budem ravnodušan prema njima. Daj da ostanemo jedni s drugima uvijek povezani u miru, slozi i spremnosti za pomoć i neka nas vjera i ljubav prema tebi povezuju. Ojačaj u njima vjerski život, očuvaj ih sve u svojoj milosti i daj im da pronađu utočište u Tebi. Amen.

Za ukućane:

O Bože, molim te za one, s kojima stanujem i živim. Daj da ih poštujem i cijenim, bili mladi ili stari, pretpostavljeni ili podložnici, da ih ljubim i da im rado pomažem. Dopusti mi da podnosim njihove osobine i pomozi mi da im ne dadem povod za grijeh svojom neobuzdanošću i lošim primjerom; da Tebe vidim u njima i Tebi u njima služim, onako kako bih ti želio služiti kad bi Ti stanovao kod mene. Amen.

Za pale borce:

Bože, u poniznosti prigibamo se tvojim pripuštenjima. Ali te molimo za spas duša poginulih, koji daleko od svoje domovine i obitelji, često također bez svećeničke pomoći moraju poći k tebi u vječnost. Pogledaj također na njihovu poslušnost, njihovo vjerno ispunjavanje dužnosti, na tešku, tvrdu sudbinu, koju su podnijeli i daj im miran počinak u tvojem blaženstvu da nam iz neba izmole mir i sigurnost. Amen.

Za suradnike:

Ne mogu sam stvoriti djelo svog života, nego s ljudima s kojima si me zajedno združio. Daj da to ne bude samo svrsishodno zajedništvo radi posla, već da moja duša dušu i moje srce srce pronađe; i da Ti, Bog moje duše, pritom ne ostaneš skriven. Daj mi snage za dobar primjer, za dobru riječ i dobrohotnu ljubav. Amen.

Za svetog Oca:

Bože, Ti pastiru i upravitelju svojih vjernika, pogledaj milostivo na svog slugu kojeg si pozvao na pastirsku službu. Daj da riječju i primjerom podupire ljude, kako bi zajedno s povjerenim mu stadom postigao vječni život. Amen.

Za vlast i domovinu:

O Bože, očuvaj našu domovinu u trajnom dobru; prosvijetli one koji njom upravljaju svojim jasnim svjetlom, da spoznaju što je nužno i da budu kadri izvršiti ono što je pravo. Ne dopusti neprijateljima tvog Kraljevstva da dobiju premoć, nego i njih prosvijetli da spoznaju i nauče ljubiti tvoj nauk i tvoju mudrost. Amen.

Za umiruće:

Preblagi Isuse, ljubitelju duša, prizivam te po smrtnom strahu tvog presvetog Srca i po bolima tvoje neokaljane Majke; operi u svojoj krvi grešnike cijelog svijeta, koji sada leže u smrtnom strahu i još danas moraju umrijeti. Srce Isusovo, koje si pretrpjelo smrtni strah, smiluj se umirućima! Amen.

Za pokojne:

Bože, ti sudiš svakoga po njegovim djelima; molim te za pokojne, osobito za svoje rođake i poznanike. Dopusti im, ako još moraju zbog tvoje pravednosti okajavati svoje grijehe, po tvom milosrđu ući u vječnu radost. Amen.

Za poniznost i skromnost:

O Bože, ne dopusti mi da zapadnem u sebičnost, nego mi pomozi da budem ponizan, da spoznam da si ti sve, a da sam ja samo nešto u tebi. Ne dopustim mi da tašta misao, bezobzirnost i bahatost prodru u dušu; daj da se moja volja temelji jedino na tebi, što god mi želio dati i dodijeliti. Amen.

Za čistoću i djevičanstvo:

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: “Blago čistima srcem”; daj da moje ponašanje bude stidljivo i pomozi mi da se ne predam putenosti, nego smjesta otkloni moj duh od takvih misli; daj da ništa ne činim i ne upuštam se u ništa što se protivi tvojoj svetoj volji. Daj mi snage da oslobodim svoje srce od svake privrženosti na ovaj grijeh!

O Gospođo moja, o Majko moja, tebi se sasvim darujem. Pa da ti se pokažem odanim posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce i upravo svega sebe. Budući da sam sav tvoj, čuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju! Amen.

Za revnost i duh požrtvovnosti:

Tvoja božanska volja, Gospodine, je istodobno stvarnost. Daj mi revnost, da ne budem zadovoljan polovičnim odlukama i djelima, nego da uložim svu snagu svoje volje kako bih stalno ispunjavao tvoju volju. Dopusti mi da nadvladam tromost volje te mi podaj duh požrtvovnosti da podnosim nedaće i teškoće života i posla, usprkos svim protivljenjima u meni i izvan mene. Ne dozvoli da ikada napustim Tebe i Tvoju ljubav! Amen.

Za strpljenje i ustrajnost u patnji:

Gospodine i Bože, pozvao si me da sudjelujem u tvojem križu i patnji. Sam po sebi ne mogu to nositi. Pogledaj kako moje zemaljsko srce želi biti oslobođeno patnje. Otkloni svako zlo od mene ako je to tvoja volja. Ali pogledaj također kako isto to srce, pokrenuto nebeskom milošću, ništa ne traži doli vršiti tvoju volju i prihvaća bolest i patnju, ako ih tvoja ruka meni daje. Daruj mi strpljenje i ustrajnost! Amen.

Za pravi izbor zvanja:

Gospodine Isuse Kriste, pošalji mi s neba duh savjeta da izaberem zvanje za koje si me pozvao, u kojem mogu nešto postići, kršćanski živjeti i jednom dobro umrijeti. Gospodine, ti poznaješ želju moga srca da ti uvijek vjerno služim; pokaži mi gdje me želiš postaviti i za što sam sposoban. Daj mi jasnu naklonost prema onom pozivu koji ti hoćeš i uredi sve tako da ga pronađem. Neka bude samo tvoja volja i ne daj da te izgubim! Amen.

Pri neodlučnosti u izboru staleža:

Gospodine, ako želiš da svoj život vežem uz život drugoga, daj mi jasnoću i jasnu volju i želju. No, podaj mi također mir i ravnodušnost, dok mi tvoje proviđenje ne pokaže koga si mi namijenio. Daruj mi snagu da se očuvam dokle god i za koga ti želiš.

Gospodine, ali ako trebam pripadati Tebi, tada zatvori moje srce svakoj težnji prema nekome drugom, osim prema Tebi. Dopusti da pripadnem samo Tebi i da se oduševljavam za Tebe i tvoje djelo na zemlji. Tada mi ne dopusti da tražim svijet, njegove ljude i radosti, već tvoju službu i život za Tebe. Amen.

Za svećenički i redovnički poziv:

Gospodine, pošalji radnike u svoj vinograd! Ulij u srca mnogih ljudi poziv za svećenički i redovnički stalež. Daj im da vjerno izdrže u razdoblju njihove priprave. Dopusti im da u zdravlju i vjerskom žaru dostignu svoj cilj kako bi mnogi svećenici, braća i sestre bili spremni za Kristovo kraljevstvo, a prije svega za posve nepodijeljenu ljubav prema tebi i potpuno predanje. Amen.

U napastima:

Gospodine Isuse, utočište duše moje, pogledaj kako napasnik uvijek iznova želi unijeti zlo u moju dušu, kako zabranjeno mami i želi oslabiti moju volju. Gospodine, ne dopusti mi da popustim! Jačaj moju volju, koju vabe prividno poželjne stvari, da se oslobodim svih polovičnih stavova koji su ostali kao posljedica mojih prijašnjih grijeha i nevjera, te da prekinem sa svim ljudima, društvima i prilikama koji su ozbiljna opasnost za mene! Ti koji si tako gorko trpio za mene i umro, daj mi da spoznam opakost grijeha! Amen.

U neutješnosti:

Gospodine, znam: maloj djeci se daju slatkiši kako bi lakše slušali; ali kad čovjek odraste, zahtijeva se poslušnost bez slatkiša. Daj mi snage da Ti budem poslušan i kada je sve u meni bez radosti i moja volja mlitava, tako da se moram prisiliti na služenje tebi. Pomozi mi da izdržim, da ništa ne propustim, nego da ispunjam tvoju volju svejednako bilo da sam radostan ili sve u meni ostaje hladno. Što je manje pri mom djelu utjehe za mene, to više ćeš to biti Ti sam kojeg ljubim. Amen.

U teškoćama s bližnjima:

Gospodine, ne govoriš mi i ne šalješ mi anđela; ni kamenje, biljke i životinje ne govore; ali stvorio si mog bližnjega, i ono što on čini i želi, ti si dopustio. Daj mi da prema njemu budem blag i poslušan kao dijete. Gubim malo ako činim ovo ili ono, ako idem ovamo ili onamo; ali bih mnogo izgubio ako mu u dopuštenim stvarima ne bih htio popustiti. Jer ti si od vječnosti odlučio da ga sa mnom spojiš, s njegovim djelom i voljom koja mi je teška. Trebam li ga ja odbaciti – izuzevši grijeha -, budući da ga ti podnosiš, štoviše ljubiš ga i od vječnosti si ga ljubio. Ojačaj moju ljubav! Amen.

U nepravdi i poniženju:

O mudrosti i pronicavosti Božja, koja se sastojiš u svetoj i neprocjenjivoj jednostavnosti i nevinosti, u svetoj ludosti križa! Trebaju li me gaziti nogama, izrugivati me i činiti sa mnom što ih volja, a da ja ne prozborim ne riječi? Da, tako je: Ti to želiš. Apostol križa uzvikuje: ….Stanovnici Babilona nisu razumjeli ovaj nauk; ali stanovnici Kalvarije su ga slijedili. Prihvaćam tvoju volju, raspeti Spasitelju, da budem s njom sjedinjen i da je stalno tražim. Još me toliko toga odvaja od tako svetog stava; ojačaj me!

ISPIT SAVJESTI

Ne čudi se što upadaš u pogreške, nego se prisjeti da se u tvojoj slabosti Božja snaga utoliko divnije očituje. Sam sv. Pavao se tuži: “Bijednog li mene čovjeka” Tko će me osloboditi od mog smrtnog tijela?” Njegovo odgovor glasi da će ga sačuvati Božja milost po Isusu Kristu.

Ni kod tebe nije ništa drukčije: Samo će te milost Božja sačuvati! Traži ovu milost u sakramentu pokore i u dnevnoj pripravi za nj, u ispitu savjesti.

Svakodnevni ispit savjesti

Ispitaj jednom na dan, najbolje predvečer ili prije večernje molitve svoju savjest. Osvrni se na cijeli dan i preispitaj svoje misli, riječi i djela. Možeš pri tom moliti pokajanje ili slijedeću molitvu:

Moj Bože, moj Stvoritelju i Otkupitelju, kajem se od sveg srca što sam te uvrijedio, jer ti si moj Gospodar i moj Bog kojeg iznad svega ljubim. Čvrsto odlučujem da ću s Tvojom milošću, koju ponizno od tebe ištem, izbjegavati sve što ti se nebi svidjelo, osobito … i da ću činiti sve što ti se sviđa, kao zadovoljštinu za moje grijehe. Prikazujem ti, moj Bože, život, muku i smrt našega Gospodina Isusa Krista, zasluge presvete Djevice Marije, anđela i svetaca. Pouzdajem se, o Isuse, u tvoju beskonačnu dobrotu i milosrđe. Oprosti mi stoga moje grijehe po zaslugama tvoje predragocjene krvi i tvojeg Srca dostojnog svake hvale i daj mi milost, da ti ubuduće vjernije služim. Blagoslovljen budi Bog!

Svakodnevni ispit savjesti uvelike ćeš si olakšati slijedećom vježbom: čim preko dana uočiš bilo koju pogrešku, odmah se ispitaj iz kojih je pobuda proizišla. Tada se ponizi pred Bogom i upamti sve za ispit savjesti. Osim toga možeš se još iznimno ispitati o ovoj ili onoj kreposti koja ti je prije svega nužna a koja se neposredno kosi s pogreškom, kojoj si najviše sklon.

Preuzeto sa Samostan Pohoda Marijina

SVETAC DANA – SV. FRANJO SALEŠKI

Danas slavimo svetoga Franju Saleškog, biskupa, crkvenog naučitelja, velikog sveca katoličke obnove, zaštitnika katoličkih pisaca, katoličkog tiska, novinara, gluhih, obrazovanja odraslih i zajednica nazvanih njegovim imenom.

Franjo Saleški (de Sales) rođen je 21. kolovoza 1567. u plemenitaškoj obitelji u jednom dvorcu blizu Ženeve u Švicarskoj. Za njega kažu da je bio inteligentan koliko i blag. Od mladih se dana opredijelio za službu Bogu. Dugo je od obitelji krio želju da postane svećenik, jer mu je otac želio da se posveti pravu i politici. Pohađao je najprije pariško sveučilište, a u dvadeset i četvrtoj godini doktorirao je pravo u Padovi. Sve to vrijeme želja da služi Bogu nije ga napuštala. Potajno je studirao teologiju i prakticirao umnu molitvu, ali nikome o tome nije govorio. Čak je, da bi zadovoljio oca, vježbao tradicionalne plemićke vještine jahanja i mačevanja.

Jednom prilikom kada je jahao, tri puta je pao s konja. Svaki put mu je pri padu ispao mač i svojim koricama na zemlji načinio znak križa. Franjo je to shvatio kao Božju volju te je, nakon mnogo razgovora i prepirki s ocem, konačno 1593. zaređen za svećenika i odmah izabran za poglavara kaptola Ženevske biskupije. U Švicarskoj je u to doba cvjetala protestantska reformacija pa se Franjo sav dao na obraćenje kalvinista. Tri je godine obilazio sela, smrzavajući se zimi, trpeći razne verbalne i fizičke napade. Međutim, Franjo je bio neobično strpljiv i nije se dao smesti nikakvim nedaćama. I kad ga nisu htjeli slušati ili pustiti u kuću, Franjo je bio domišljat. Ispod vrata bi gurao letke na kojima bi sažeto iznosio glavne istine katoličke vjere. Kada ga roditelji ne bi slušali, obraćao se djeci, pa kad bi roditelji vidjeli kako je dobar prema djeci i kako se igra s njima, i oni bi počeli komunicirati s njime. Vjeruje se da je na taj način u krilo Katoličke Crkve vratio oko 40 tisuća duša.

Franjo je u tome imao podršku pape Klementa VIII. i francuskog kralja Henrika IV., koji je i sam bio obraćeni kalvinist, ali koji je cijenio Franju zbog njegove inteligencije, pobožnosti i gospodskog načina ophođenja. Godine 1602. Franjo postaje biskupom Ženeve, ali budući je grad bio u rukama kalvina obitava u gradu Annecyu u Savoji. U Dijonu se sprijateljio s udovicom Ivanom Franciskom de Chantal.

Zajedno su njih dvoje, kao prijatelji, krenuli putem svetosti. Zajedno su postali i mistici. Godine 1610. njih dvoje osnivaju Red Pohođenja Blažene Djevice Marije. Franjo je često zbog svoga nastojanja za vjeru bio bolestan i iscrpljen, ali nije odustajao. Neprestano je propovijedao, posjećivao vjernike i poučavao. Poučavanje je smatrao glavnim zadatkom biskupa. Druge je duhovno vodio i usmjeravao uglavnom putem pisama, koja nam ostavljaju krasan uvid u njegovu strpljivost i žar. Na svako je pismo sam strpljivo i brižno odgovarao.

Franjo je među prvima odbacio dotadašnje mišljenje da je svetost rezervirana samo za kler i redovništvo, vjerujući da svaki čovjek može postati svet u svome staležu i životnim prilikama. Tim svojim univerzalnim pozivom na svetost na neki je način preteča II. Vatikanskog sabora. Pisao je upute za duhovni život podjednako i klericima i laicima. Glavno mu je djelo Philothea, uvod u duhovni život. Franjo je bio zaljubljen u Boga, i molitvu je smatrao ključem za tu zaljubljenost. Mrzio je tračeve i ljude koji osuđuju druge. Do kraja života ostao je jednako marljiv i aktivan.

Umro je 28. prosinca 1622. u Lyonu za jednoga putovanja, a pokopan je u Annecyu 24. siječnja 1623. Beatificiran je 8. siječnja 1661., a kanonizirao ga je papa Aleksandar VII. 19 travnja 1665. Prikazuje se kao biskup u moceti, kako sjedi za stolom pišući a često su uz njega i trnjem probodeno srce i križ, simboli njegove ljubavi prema Isusu. Zaštitnik je katoličkog tiska, katoličkih pisaca, novinara, gluhih i redovničkih zajednica nazvanih njegovim imenom.

Preuzeto s hkm.hr

MISNA ČITANJA – 24. SIJEČNJA 2023.

Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.

III. tjedan kroz godinu

Utorak, 24. 01. 2023.

Sv. Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Heb 10,1-10; Ps 40,2.4ab.7-8a.10-11; Mk 3,31-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Franjo, Bogoslav

Prvo čitanje:

Heb 10, 1-10

Evo dolazim vršiti, Bože, volju tvoju!

Evo dolazim vršiti, Bože, volju tvoju!

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Budući da Zakon ima

tek sjenu budućih dobara,

a ne sam lik zbiljnosti,

on uistinu žrtvama

koje se — iz godine u godinu iste —

neprestano prinose

ne može nikada usavršiti one što pristupaju.

Ta ne bi li se prestala prinositi

kad bogoslužnici, jednom očišćeni,

ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?

Ali po njima se iz godine u godinu

podsjeća na grijehe.

Jer krv bikova i jaraca

nikako ne može odnijeti grijeha.

Zato On ulazeći u svijet veli:

Žrtva i prinos ne mile ti se,

nego si mi tijelo pripravio;

paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.

Tada rekoh: »Evo dolazim!«

U svitku knjige piše za mene:

»Vršiti, Bože, volju tvoju!«

Pošto gore reče:

Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice

— koje se po Zakonu prinose —

ne mile ti se i ne sviđaju,

veli zatim:

Evo dolazim vršiti volju tvoju!

Dokida prvo da uspostavi drugo.

U toj smo volji posvećeni

prinosom tijela Isusa Krista

jednom zauvijek.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 40, 2.4ab.7-8a.10-11

Pripjev:

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Tvoju pravdu neću kriti u srcu,
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje,
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

Evanđelje:

Mk 3, 31-35

Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođu Isusova majka i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«

I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. VINKO PALLOTTI

Petra Pavla Pallotti i majke Magdalene de Rossi. Njegovo djetinjstvo bilo je prožeto i poticano dubokom vjerom njegovih roditelja. Za svećenika je zaređen 16. svibnja 1818. godine, a nakon ređenja posvetio se oživljavanju kršćanske vjere u tadašnjem Rimskom pučanstvu.

Njegova svećenička i apostolska uloga u Rimu bila je briga za pripadnike raznih slojeva društva u različitim životnim potrebama -briga za siromašne, bolesne i na rubu stojeće ljude tadašnjeg Rima, utemeljenje ustanova poput karitasa, sirotišta i azila, dušobrižništvo vojnika, radnika, studenata i zatvorenika, promicanje i briga o bratstvima i religioznim udruženjima.

Sveti svećenik Vinko Pallotti bio je nadahnut uzvišenim i plemenitim idealom oživljavanja i promicanja vjere i djela milosrđa među katolicima diljem svijeta. Živeći u središtu Crkve te svojim mnogobrojnim apostolskim aktivnostima, uvidio je svu težinu problema s kojima se kršćanstvo suočavalo u doba velikih promjena. Intuitivnom je vizijom shvatio kako ti problemi mogu biti riješeni samo onda kada svaki kršćanin postane svjestan svoje vjerničke odgovornosti i počne surađivati u apostolatu Crkve. To ga je dovelo do utemeljenja jedne zajednice koju je nazvao Družba katoličkoga apostolata, kojoj na jednak način pripadaju i svećenici i redovnici i laici. Kasnije je na toj jezgri osnovao dvije zajednice, jednu za muškarce, a drugu za žene. Bio je to predivan ideal, veoma potreban u vrijeme njegova življenja. No on je još potrebniji danas kada su vjera i djela milosrđa suočeni s još većim preprekama od onih nastalih nakon Francuske revolucije.

Pogledajmo povijesni kontekst njegova vremena. Vinko Pallotti je rođen u Rimu 1795. u vrlo nemirno doba za taj grad i svijet. Tko god proučava posljednje desetljeće 18. stoljeća, uočit će neobičnu sličnost s današnjim vremenom. Bilo je to vrijeme ratova, revolucija i pohoda velikih vojska. Stare države propadaju, nastaju novi vladalački oblici i javljaju se nova društvena gibanja.

Tisuću je godina središnjim dijelom Italije vladao vrhovni crkveni poglavar koji je ujedno bio i gospodar papinske države. Zajedničko naslijeđe svih vladavina papa bili su sreća i blagostanje sve do Francuske revolucije. Tada su nezadovoljnici željni promjena, koji su stanovali s druge strane Alpa, ubrzo stupili u zavjeru s vođama revolucije.

Kada se ukazao za to pogodan trenutak, članovi su pariškoga vodstva poslali u Italiju vojsku pod zapovjedništvom Napoleona Bonapartea. Papa Pio VI. bio je primoran potpisati dva prijateljska ugovora s revolucionarima koji su mu oduzeli dio zemlje i zahtijevali isplatu velike svote novca.

Naravno, nisu bili zadovoljni tim djelomičnim ustupcima. Uskoro su pronašli izgovor da okupiraju cijelu papinsku državu, svrgnu i prognaju papu te proglase Rimsku Republiku, posvema uređenu po uzoru na Francusku. U ovako burnu svijetu rođen je Vinko Pallotti, treće od desetero djece, od kojih je samo četvero doživjelo zrelu dob. Njegovi su roditelji bili iznimno pobožni te je stoga njihova glavna briga bila odgojiti djecu u ljubavi i strahu Božjemu. Bezvjernički zahtjevi i način života onoga vremena nisu uspjeli zahvatiti dom Pallottijevih.

Poziv

Vinko je još od djetinjstva osjećao jaku težnju k svećeništvu, a kada je kazao svojim roditeljima da je to njegov poziv, silno su se obradovali njegovu izboru. Neko je vrijeme razmišljao o tome treba li postati dijecezanski svećenik ili se pridružiti nekomu redu. Na koncu su ga njegovi savjetnici uvjerili da će najbolje služiti Bogu kao dijecezanski svećenik.

Studij filozofije započeo je na Rimskome kolegiju, a 1811., kao šesnaestogodišnjak, primio je kleričku tonzuru. Zlokobni politički uvjeti, koji su se poput sjena nadvili nad rani dio Vinkova života, nisu imali pozitivna pomaka ni tijekom njegova studija. Naprotiv, postajali su sve ozbiljniji. Napoleon Bonaparte, tada već okrunjen za cara Francuske, proglasio je 1809. potpuno ukinuće papinske države, a papu je nazvao samo gostom francuske vlasti u Rimu. Protiv ovoga kršenja papinskih prava Pio VII. izdao je bulu Quum memoranda kojom je izopćio uzurpatore iz Crkve. Napoleon je bio jako ozlojeđen na Papu i zatvorio ga u Fontainebleau.

Kada je Vinko Pallotti studirao na Rimskome sveučilištu, papinska je država bila prezrena i izrugivana čak i u samome Rimu. Svećenici nisu nosili kleričku odjeću na ulicama zbog straha od uvreda koje su nanosili vojnici i svjetina. Bogoslovije i sjemeništa u gradu bili su zatvoreni. Nekolicina svećeničkih kandidata bila je prisiljena živjeti u roditeljskim kućama. Na sreću, Rimsko je sveučilište, gdje su bogoslovi mogli imati filozofsko-teološko obrazovanje, bilo još uvijek otvoreno.

Mladi je svećenik Vinko, živeći kod kuće, uspio nadići čak i strogost samostanskoga života. Naviknuo se spavati na podu; bio je discipliniran do te mjere da su roditelji obavijestili njegova ispovjednika moleći ga da on utječe na smanjenje tih trapljenja. No ispovjednik je odgovorio da je Vinkovo mrtvljenje božanskoga izvora. »Prst Božji je na djelu«, kazao je.

Na kraju redovnoga studija Vinko je zaređen za svećenika 1818. Njegovo je visoko školovanje bilo izvrsno i okrunjeno doktoratom iz filozofije i teologije. Njegov je završni ispit bio toliko izvrstan da je dobio stipendiju u svrhu daljnjega školovanja. Postao je član Teološke akademije na sveučilištu, a nakon deset godina po završetku studija postao je voditelj njezinih sjednica.

Vinkovo oduševljenje nije moglo biti zadovoljeno samo intelektualnim postignućima. Gorljiva želja da pridobije duše za Krista izrastala je iz dubine njegova duhovnoga života tako da je, unatoč svojim profesorskim dužnostima, vršio aktivan apostolat među svojim učenicima i prijateljima. Nekoliko je godina bio predsjednik bratovštine mladića, a kasnije je preuzeo brigu o jednoj ubožnici. Također je bio usrdan promicatelj Pobožnoga instituta za prvu pričest, značajne institucije koja i danas postoji u Vječnomu gradu. U tome institutu zatvorena tipa djeca se pripravljaju za prvu pričest.

Revnost i apostolska aktivnost oca Vinka privukli su pozornost njegovih nadređenih koji su dobili njegovu potporu u obnovi rimskih bratovština i ustanova koje se brinu za siromašne. Mnogo je njihovih članova bilo maknuto s dotadašnjih položaja tijekom francuske vladavine, a preostali članovi bili su okuženi liberalnim vjerskim stavovima. Takvo je bilo i Zanatsko sveučilište u kojemu su obućari, izrađivači kočija, pekari i ostali zanatlije bili ujedinjeni radi dobrotvornih i vjerskih ciljeva. Svako je »sveučilište« imalo svoju crkvu u kojoj je, po staromu običaju, zajednica bila duhovno vođena i jednom godišnje obavljala duhovne vježbe. Mnogo su godina, nažalost, duhovne vježbe bile bezuspješne sve dok crkveni poglavari u Rimu nisu pronašli oca Pallottija, instrument Providnosti, kao obnovitelja izvornih ciljeva tih »sveučilišta«.

Otac Pallotti je reorganizirao vijeća »sveučilišta«, postavio nove upravitelje, vodio duhovne vježbe i u kratko vrijeme vratio ovim uglednim institucijama, baštini iz doba vjere, izvorni sjaj.

Istaknut ćemo jednu bratovštinu čija je svrha bila duhovno pomagati onim zločincima koji su bili osuđeni na smrt. Ta je bratovština imala vlastitu crkvu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju. Mnogo joj je godina otac Pallotti služio, a dio njegove dužnosti bio je ostati sa zatvorenikom i dati mu duhovnu pomoć tijekom posljednjih nekoliko sati života te ga dopratiti do vješala. Neki su rezignirali pred svojom sudbinom dok drugi nisu. Pallotti je mnoge nesretnike, čija srca drugi svećenici nisu uspjeli omekšati, uspio izmiriti s Bogom in extremis. Njegova je ljubav prema ovomu teškom apostolatu postala toliko velika da je čak nekoliko puta izrazio želju da jednoga dana bude pokopan u društvu onih čije je spasenje, kao i »dobromu razbojniku« Dizmi, bilo obećano u posljednjemu trenu.

Njegovi su mu nadređeni povjerili službu duhovnika u nekim rimskim bogoslovijama i samostanima. Pozivi da bude ispovjednik i propovjednik dolazili su iz tolikih izvora da je smatrao potrebnim dati ostavku na mjesto profesora Rimskoga sveučilišta kako bi se potpuno posvetio aktivnu apostolatu.

Među rimskim bogoslovijama bilo je i nekoliko vrlo poznatih, drevnih ustanova od kojih je najpoznatiji Kolegij propaganda. Upravitelji i studenti tih ustanova običavali su dolaziti ocu Pallottiju po savjet, utjehu i duhovno usmjerenje. Kako su godine prolazile, ti su studenti završavali studij i odlazili kao misionari diljem svijeta. Nosili su sa sobom uspomenu na svetoga svećenika koji je usmjeravao njihove prve korake prema Kristovoj službi. Neki su od njih kasnije postali i biskupi te su rado svjedočili po svojim sjećanjima o Pallottijevoj svetosti kada bi se za to ukazala prilika. Molbe za njegovu beatifikaciju pristizale su od njih posebno tijekom zasjedanja I. vatikanskog sabora. Bio je to znak Božje providnosti da je ovaj apostol proglašen svetim početkom II. vatikanskog sabora, kada su oči cijeloga svijeta bile uprte u Rim.

Otac Pallotti je veoma jasno uvidio da se svetost prije svega sastoji u izvršavanju Božje volje koja se očituje u volji nadređenih. Poznatomu profesoru Svetoga pisma, koji se zaželio umirovljenja i kontemplativnoga života, napisao je sljedeće:

»Bog ne traži od Vas da postanete svetac u tišini i strogosti La Trappea, Charterhousea ili pak Hermitagea (klauzurnih samostana, op. prev.). Bog traži od Vas da postanete svetac u svijetu, svakodnevnom životu, tijekom Vašeg odmora i ugodnih trenutaka. Svetost se sastoji u vršenju Božje volje. Možete koristiti razgovor kao put k svetosti. Započnite razgovor o nekoj temi koja zanima Vašeg sugovornika, ali ga dovršite s temom koja zanima Vas. Možete postati svetac jednako lako tijekom kakove književne rasprave, znanstvene akademije, za katedrom među obrazovanima, kao i među bludnicima i grešnicima. U svijetu možete biti svetac postajući sve svima, kako biste svakoga pridobili za Krista.«

Crkveni su poglavari u potpunosti shvatili vrijednost Pallottijeva djelovanja i njegovih velikih darova. Za nagradu i kao poticaj ponudili su mu mjesto kanonika koje je s poštovanjem odbio. Nakon kratka vremena ponudili su mu svećeničku službu u velikoj i bogatoj župi sv. Marka. Ponovno je odbio.

Početkom 1835. napisao je u svoj duhovni dnevnik: »Moj Bože, još uvijek nisi izlio svoje milosrđe na mene, no vjerujem da ćeš sada započeti. Za prvi pokaz tvoga milosrđa molim da me neko tvoje stvorenje, s tvojim odobrenjem, prezre, kazni, povrijedi i ponizi kako bi zauzdao moje zle strasti, a pogotovo moj ponos. Neka se sva stvorenja okome na mene i na moju neodlučnost. To neka bude na moju štetu i poniženje…«

U prošlosti je crkva Duha Svetoga bila nemarno vođena pa je rektorstvo bilo ponuđeno Pallottiju 1834. godine u nadi da će je oživiti. Ovoga je puta pristao s puno nadanja, ali se jad prijašnjih upravitelja mogla osjetiti na određene načine. Perfidno su organizirali progon, zanemarivali su ga u razgovoru i ignorirali ga u susretima, a to se nastavilo sljedećih deset godina, no Vinko je to podnosio ne mrmljajući i s milosrđem do začuđujućih i zadivljujućih razmjera. Tako su smatrali svi oni koji su poznavali okolnosti. Ali sam Vinko Pallotti nije bio začuđen, bilo je to ono za što je i molio.

Osnivač

U vršenju svoga apostolskog služenja otac Pallotti je okupio oko sebe priličnu skupinu pobožnih duša iscrtanu svim životnim pozivima. Bili su to svećenici, redovnici i bogoslovi koji su pod Pallottijevim vodstvom običavali propovijedati, ispovijedati i poučavati nauk Crkve u zanemarenim dijelovima Rima i njegovim predgrađima. Pobožni su mu laici pomagali i novčanim prilozima i konkretnim služenjem. Redovnice su u tišini svojih samostana i pobožnih zajednica upućivale molitve Bogu za pomoć u žetvi.

Otac Pallotti je bio zahvalan Bogu za toliko mnoštvo revnih i velikodušnih suradnika, ali je ipak jedna stvar manjkala da njegova radost bude potpuna. Njegovi su suradnici služili samo kratkoročno i nisu bili s njime vezani trajnom svezom. Promišljao je o tome kako ujediniti te volontere u jedno i trajno tkivo sve dok se nije zbio jedan »događaj« koji nije previše značio drugima, ali je za njega bio prst Božji.

Pri kraju 1834. otac Pallotti, na prijedlog Arapske katoličke misije, odlučuje tiskati izdanje »Vječnih maksima« sv. Alfonza na arapskome jeziku. Budući da nije imao novca za izdavanje, obratio se svome prijatelju i pokorniku Giacomu Salvatiju i zamolio ga da skupi potrebnu svotu.

Skupiti novac nije nikada bio ugodan zadatak. Giacomo Salvati je bio poslovan čovjek s malo slobodnoga vremena na raspolaganju. Osim toga, bio je bojažljiva osoba i imao malo povjerenja u svoje sposobnosti za ovaj zadatak.

»Ljudi će me odbijati sa svojih pragova, a da mi ne daju priliku za objašnjenje«, rekao je ocu Pallottiju. No on nije obraćao pozornost na te molbe te je na kraju Salvati odlučio dati sve od sebe. »Barem mi daj potvrdu s tvojim potpisom koja će me očuvati in bona fide.« Čudnovato! Otac Pallotti je odbio ovaj, naizgled, veoma razuman zahtjev i kazao: »Idi u ime Isusa raspetoga!«

Može se jasno zamisliti kako je bilo Giacomu Salvatiju započeti zadatak s veoma pomiješanim osjećajima. Kako će ga ljudi primati i što će im reći? Bio je jako iznenađen što mu je prva osoba kojoj je prišao, neki mesar, dao bez oklijevanja stotinu rimskih kruna. Druga, jedan pekar, dao mu je podjednaku svotu. Na kraju prvoga dana sakupio je 550 kruna, a na kraju je prikupljena svota novca pokazala jako dobru uspješnost akcije.

Nakon što je tiskanje bilo plaćeno, uviđeno je da je preostala pozamašna svota novca. Očito je Božja providnost upućivala na to da treba osnovati neku zajednicu koja bi trajno osiguravala karitativno djelovanje.

Na listovima papira svoga duhovnog dnevnika, nađenima nakon njegove smrti, dokaza velike duhovne dubine, nastojao je Pallotti zabilježiti najintimnije odnose svoje duše s njezinim Stvoriteljem. Započinje s uputstvima svoga duhovnika, zatim sadrži njegove refleksije, odluke i opis pojedinih milosti koje mu je Bog davao s vremena na vrijeme. Zanimljivo je zapaziti kako je kratko nakon tek zapisanoga »događaja« Pallotti opisao veliku i jedinstvenu milost dobivenu od Boga nakon što je odslužio misu drugoga petka u siječnju 1835. godine:

»Moj najmilosrdniji Bože, ti si mi darovao zadatak pokretanja i osnivanja sljedećega na sigurnim temeljima, promičući, usavršujući i ovjekovječujući posljednju želju tvoga Presvetog Srca:

1. sveopćega apostolata među katolicima za promicanje vjere i Kristovih načela među nekatolicima i nevjernicima

2. apostolata za oživljavanje, očuvanje i povećanje vjere u samih katolika

3. instituciju sveopćega milosrđa koja se treba uvježbavati u duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa tako da bi ti, koji si beskrajno milosrđe, mogao biti znan cijelomu svijetu na sve načine.«

Bio je to Božji poziv koji je Pallotti morao izvršiti. Nakon savjetovanja s duhovnikom odlučio se za put koji mu je Bog pokazivao. Zatražio je crkveno odobrenje za zajednicu laika, svećenika i redovnika koji su već djelovali pod njegovim vodstvom, s prijedlogom da nova družba nosi naziv Družba katoličkoga apostolata pod patronatom Marije, Kraljice apostola. Kardinal vikar Rimske biskupije odmah je dao odobrenje novoj družbi. Bilo je to 4. travnja 1835., a tri je mjeseca kasnije Njegova Svetost Grgur XVI. poslao blagoslov ocu Pallottiju i njegovoj Družbu napisavši:

»Neizmjerno mnogo blagoslova Družbi katoličkoga apostolata te pobožnu i predanu radu koji će izvršavati.«

Misli svetog Vinka

“Šutnja nas priprema za molitvu.

Molitva i šutnja vode nas do unutarnjeg jedinstva s Bogom. Tko ne ljubi tišinu šutnje i molitvu, taj ustvari ne želi unutarnje jedinstvo s Bogom” “Boga moramo udisati, Boga moramo izdisati, Boga u svemu naći, Boga svima pokazati, Božjom prisutnost zračiti.”

***

„Neću ništa od onoga što se ne sviđa Bogu, ništa, ništa, ništa.

Nego sve, sve, sve ono što se sviđa Bogu.

To je Mudrost, o moj Gospodine,

i ovo je život: LJUBITI TE.

Mudrost, koja se ne hrani Tobom, dim je što nestaje.

Onaj tko se hrani Tobom, nema potrebe da si podiže kuću, jer Ti si njegova palača, lijepa i sigurna.“

„Brini se da te ništa ne odvrati od Boga.“

***

„Našim vedrim i radosnim licem možemo dokazati da nasljedovanje Krista naš život ispunja radošću.“

***

„Tražite uvijek Boga u vašim mislima, djelima, osjećajima vašeg srca i u svemu.

Danas iskoristite sve, pa i najmanje prilike činiti dobro.“

***

„Tko moli, mora to činiti prije svega s vjerom i povjerenjem, mora to činiti u ime Isusa Krista i mora biti ustrajan.

Što drugima kažem, moram i sam činiti.“

***

“Trudi se uvijek Božju volju prepoznavati i vršiti.”

Preuzeto s palotinci.hr

MISNA ČITANJA – 23. SIJEČNJA 2023.

Sotoni je kraj.

III. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 23. 01. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 9,15.24-28; Ps 98,1-6; Mk 3,22-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Emerencijana, Ema, Vjera

Prvo čitanje:

Heb 9, 15.24-28

Jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put ukazati onima koji ga iščekuju.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Krist je Posrednik novoga Saveza:

da — po smrti za otkupljenje prekršaja

iz staroga Saveza —

pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

On doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju,

protulik one istinske,

nego u samo nebo:

da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe

kao što veliki svećenik

svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju;

inače bi bilo trebalo

da trpi mnogo puta od postanka svijeta.

No sada se pojavio,

jednom na svršetku vjekova,

da grijeh dokine žrtvom svojom.

I kao što je ljudima jednom umrijeti,

a potom na sud,

tako i Krist:

jednom se prinese

da grijehe mnogih ponese,

a drugi će se put

— bez obzira na grijeh — ukazati

onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98, 1-6

Pripjev:

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Evanđelje:

Mk 3, 22-30

Sotoni je kraj.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«

»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

Riječ Gospodnja.

Prruzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Župne obavijesti – 22. siječnja 2023.

Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme. U iduću nedjelju svete mise su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crk- vama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.

U srijedu je 25. u mjesecu i biti će redovito mjesečno cjelonoćno klanjanje.

FRANJEVAČKA MLADEŽ – FRAMA

U iduću nedjelju, 29. siječnja, u našoj župnoj crkvi čla- novi Franjevačke mladeži – Frame imat će obred pri- manja i obećanja pod večernjom svetom misom u 18 sati. Stoga pozivamo sve vas župljane, osobito roditelje naših framaša, da svojom nazočnošću sudjelujete u ovom svečanom događaju, a naše mlade preporučujemo u vaše molitve.

Misno slavlje povodom 30. obljetnice VRO „Maslenica“ u Zadru

Povodom 30. godišnjice oslobodilačke vojno-redarstvene akcije „Maslenica“, vojni ordinarij Jure Bogdan predvodio je u subotu 21. siječnja u crkvi sv. Šime u Zadru misno slavlje za domovinu.

Koncelebrirali su zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, upravitelj Svetišta sv. Šimuna mons. Josip Lenkić, vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji o. Ivan Topalović i drugi svećenici.

U misi su sudjelovali branitelji, sudionici akcije „Maslenica“ iz svih dijelova Hrvatske, obitelji (poginulih) branitelja, pripadnici braniteljskih udruga, pripadnici Oružanih snaga RH i MUP-a te hrvatski ministri obrane, unutarnjih poslova, hrvatskih branitelja i vanjskih poslova: Mario Banožić, Davor Božinović, Tomo Medved i Gordan Grlić Radman te Šime Erlić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

U pokrajnjim lađama crkve vojnici su držali stjegove ratnih postrojbi koje su sudjelovale u akciji „Maslenica“.

U misi se zahvalilo za dar slobode koja je ostvarena žrtvom hrvatskih branitelja i civilnih žrtava Domovinskog rata te se molilo za pokoj duša poginulih hrvatskih branitelja i utjehu obiteljima poginulih i nestalih branitelja i civilnih žrtava Domovinskog rata.

Akciju „Maslenica“ biskup Bogdan nazvao je „davidovskom borbom našeg naroda, naših branitelja i zapovjednika“.

Ta oslobodilačka operacija prvi put u Domovinskom ratu ujedinila je u ratovanju sve rodove hrvatske obrane, vojske i policije, protiv okupatora u tzv. Republici Srpskoj krajini.

Biskup Bogdan rekao je da se akcija „Maslenica“ pamti kao jedan od najvećih ratnih podviga naše novije povijesti kojim je započeo put slobode, pobjede i teritorijalnog jedinstva mlade međunarodno priznate države Republike Hrvatske.

„Iza tog veličanstvenog junaštva stoji žrtva poginulih i preživjelih branitelja koji su na čelu sa zapovjednicima imali dvostruku borbu: s okupatorom na terenu, ali i s dijelom međunarodne zajednice koja nije blagonaklono gledala na taj hrvatski oslobodilački uspjeh“, rekao je mons. Bogdan.

Duh toga vremena opisao je i u biblijskom kontekstu riječima mudrog Siraha iz naviještenoga prvog čitanja: „Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne, pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. Tad se sjetih milosrđa tvojega, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih“ (Sir 51, 7-8).

„Akcija Maslenica postala je simbolom hrvatske povezanosti, konačne pobjede i teritorijalnog jedinstva ne samo u okviru Domovinskog rata nego i svih događaja naše daleke prošlosti. Baš u Zadru, stoljetnom glavnom gradu Dalmacije, stizale su uredbe različitih carskih kancelarija koje ni pod kakvim uvjetima nisu dopuštale teritorijalno jedinstvo hrvatskog sjevera i juga, pa tako i zajedništvo hrvatskog naroda.Kada nisu uspijevali represijom, tada su diplomatskim ko nvencijama činili sve da sjever i jug Hrvatske ostane udaljen i nepovezan po poznatom rimskom načelu: Podijeli pa vladaj“, poručio je vojni biskup.

Istaknuo je da je akcija „Maslenica“ „ipak pomrsila okupatorske namjere i nepravedne povijesne spletke svjetskih moćnika, konačno donoseći povezanost hrvatskog narodnog bića“.

Biskup Bogdan je rekao kako bi na vijest da je prije 30 godina lokalitet Maslenica otvoren za promet u oba smjera, svakom vozaču i putniku srce trebalo zaigrati od radosti.

„Zaigralo je srce hrvatskog jedinstva diljem domovine i svijeta 1993. kad je objavljena vijest da je akcija ‚Maslenica‘ povezala sjever i jug naše domovine. Tada smo prvi put čuli kako je velik dio zadarskog zaleđa oslobođen i da nema više barijera, balvana i granica u središnjem dijelu Jadrana, u srcu naše domovine“, podsjetio je propovjednik.

Akcijom „Maslenica“ „vjekovima ‚stare kuće Duje, Vlaha i Donata‘ povezane su s ‚kućom sv. Marka‘, maticom kojoj su oduvijek i pripadale, Božjom kućom čija šahovnica ujedinjuje hrvatske zemlje i s Gornjega grada jamči trajan pečat zajedništva. A krv plava naših knezova i vitezova za to jedinstvo i povezanost tekla je u našim braniteljima“, rekao je mons. Bogdan, istaknuvši da su hrvatski branitelji ponudili najvrjednije što su imali − svoj život, kako bi nama ostavili dom i domovinu.

„Hrvatski branitelji vlastitim primjerom pokazali su kako se isplati život izložiti za dragocjeni biser koji simbolizira vrijednost žrtve. Hvala vam za to junaštvo i nadu koju ste nam 1993. godine probudili! Hvala vam, dragi branitelji, što ste otvorili vrata naših skloništa, otvorili puteve i razmaknuli cestovne i ljudske balvane unutar domovine! Hvala vam za slobodu i povezanost koju ste nam donijeli! Hvala vam što smo danas, iako maleni, ponosni narod koji slobodno živi u cjelovitoj domovini“, zahvalio je biskup Bogdan braniteljima.

„Moramo osvijestiti činjenicu da smo svi mi dužni baštinici stečene povezanosti. Iz odgovornosti prema poginulim braniteljima, ali i živim svjedocima koji su sudjelovali u obrani domovine, imamo zadaću više, bolje i jače sudjelovati na povezanosti našeg naroda. Čak i oni koji ulažu silnu energiju u revizionizam naše prošlosti, ostaju nemoćni i zbunjeni pred jedinstvom hrvatskog naroda. Za tu povezanost hrvatskog naroda potrebno je osobnog angažmana i dobre volje“, poručio je biskup Bogdan, naglasivši da je i danas važno odgovorno doprinositi jedinstvu i povezanosti hrvatskog naroda.

Kazao je potom da se prva škola ljubavi prema Bogu i domovini javlja u obitelji. „Tu se čovjek odgaja za vrijednosti zajedništva i povezanosti, tu se prenosi znanje da Sotona dijeli, razdjeljuje, a nasuprot njega Krist povezuje i ujedinjuje. Sve to vidjelo se 1990-ih godina u našim gradovima i selima, skloništima i podrumima, crkvama i svetištima u molitvi Gospine krunice, koju smo s vjerom molili i sa sobom uvijek nosili“, rekao je mons. Bogdan, upozorivši da je „lako zavaditi pa vladati, ali to nije ljudski, najmanje kršćanski duh“.

„Bog nas odgaja kako su istinski junaci samo oni što rade na jedinstvu, ne na razaranju: obitelji, zajednice i cijelog društva. Kao i u Domovinskom ratu, koji put se čini da su valovi nevolja puno veći od naših snaga, ali upravo primjer ‚Maslenice‘ i ‚Oluje‘ pokazuje da je ponekad potrebno više strpljenja i molitve. Oslobodilačka akcija „Maslenica“ je i izmoljena. Istinski kršćani sve će učiniti da svoje djelovanje stave u molitvu Bogu. Kako je snažna molitva, jača od svakog oružja. Ona učvršćuje duh i srce, povezuje Boga s čovjekom i ljude međusobno“, rekao je vojni ordinarij.

Nazvavši akciju „Maslenica“ golubom mira koja je podno Velebita i oslobođenih mjesta otvorila put prema mirnom životu, biskup Bogdan je potaknuo da „tom ostvarenom snu naših velikana i branitelja možemo i osobno doprinijeti ako zauzmemo aktivan stav: Nikad više podijeljenosti između sjevera i juga Hrvatske! Nikad više granice između različitih međa jedne djedovine − naše domovine! Nikad više čovjek protiv čovjeka, susjed protiv susjeda! Neka most koji spaja dvije strane iste Božje njive bude i nama danas putokaz povjerenja i povezanosti u našim odnosima“, naglasio je propovjednik.

Podsjetio je kako nedavno završeno božićno vrijeme „ujedinjuje nadu i realnost svakodnevnice, povezujući sadašnji život s budućim. Božićna je poruka iznad vremenskih okvira jer je Dijete iz Betlehema ljudima otvorilo nebo, povezalo anđele s pastirima, osvijetlilo meridijane i paralele ljudskih putova i traženja, donijelo nebesku stvarnost zemljanima. Betlehemsku Božju intervenciju možemo nazvati spasonosnom akcijom oslobođenja čovjeka od zla i grijeha. Bila je to uvodna Božja akcija za temelj naše vjere koju slavimo u Uskrsu“, rekao je mons. Bogdan u kontekstu sadržaja i vrijednosti pojma oslobodilačka akcija.

To je među prvima prepoznao i sveti Šimun u čijoj crkvi je slavljena misa, kada je držeći Isusa na svojim rukama za njega rekao da je „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2, 22-35).

Biskup Rogić je podsjetio i na spomendan sv. Janje − Agneze,  čije se ime spominje u Rimskom kanonu i Litanijama svih svetih.

„Sv. Janja još je kao djevojčica neustrašivo predala ljubav Isusu, premda je to bilo protivno poganskom poretku. U njenoj ljubavi prema Isusu nije je pokolebala ni oštrica mača 304. godine kad je pogubljena zbog svoje vjere sa samo 12 godina. Goloruko dijete, sveta Janja, pred nadmoćnim krvnikom hrabro korača, ali ne u smrt, već u Božji zagrljaj! Kako nam je taj mučenički prizor blizak i poznat iz ne tako davne prošlosti našega naroda“, poručio je.

Pojasnio je i znakovitost imena Maslenica. Akcija nosi taj naziv po podvelebitskom lokalitetu, a maslina je i simbol Dalmacije i naziva se nebeskom stabljikom.

„Maslina je znamen mira. U knjizi Postanka zapisano je kako je golub donio Noi ‘zeleni list masline’ kao znak novog početka i Božjeg obećanja da Zemlja neće više biti u njegovoj nemilosti (Post 8, 1-22). Zahvalni Bogu, molimo ‚dabogda više ne čula oružja zvuk‘ i molimo Boga ‚nek’ nam blagoslovi crvenicu, kamen, more i ravnicu, s dlana pusti bilu golubicu, da na svaku našu ljutu ranu, stavi maslinovu granu‘“, zaključio je vojni ordinarij Bogdan stihovima pjesme Croatia grupe Dalmatino.

Na kraju mise, mons. Bogdan podsjetio je da su u akciji „Maslenica“ i u svim drugim operacijama branitelji nosili krunicu. Potaknuo je puk da na izlazu iz crkve nakon mise uzmu krunicu koju su dijelili hrvatski vojnici.

„Uzmite krunicu, nosite je, molite i dajte drugima. Želja nam je da Gospina krunica, simbol našeg osloboditeljskog Domovinskog rata i dalje nastavi živjeti kao simbol duhovne snage našeg naroda i duhovnosti“, rekao je mons. Bogdan na kraju mise, kada je odsvirana i hrvatska himna.

Prije mise, izjave za medije dali su predstavnici državne vlasti.

Tomo Medved, potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja, rekao je da je akcija „Maslenica“ bila priprema za oslobodilačku akciju „Oluja“. Načela po kojima se pripremala „Maslenica“ bila je priprema i za „Bljesak“ i za „Oluju“.

Ta je akcija predstavljala „uvjerenje našem narodu da ćemo svoju zemlju osloboditi, a bila je to i poruka neprijatelju. Bilo je samo pitanje vremena kad će hrvatska država sa svojom oružanom silom osloboditi svoju domovinu i izaći na državne granice“, rekao je ministar Medved.

Obilježavanje te akcije znak je da „pamti grad Zadar, pamti hrvatski narod i Maslenicu, pamti hrabrost svojih hrvatskih branitelja. Zato smo u Zadru, iskazati zahvalu svim hrvatskim braniteljima, svim ljudima koji su dali doprinos u obrani i oslobađanju Lijepe naše. Naši poginuli, nestali i umrli hrvatski branitelji uvijek su nam u mislima i molitvama. Njima iskazujemo posebnu počast“, poručio je.

Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova, rekao je da u Zadar treba uvijek dolaziti, ne samo na godišnjicu „Maslenice“.

„Ovdje treba uvijek dolaziti jer na ovom mjestu obranila se Hrvatska! Agresor nije slučajno napao upravo ovdje i nije slučajno odabrao ovaj dio Hrvatske kako bi je prepolovio“, istaknuo je Božinović.

„Nije slučajno da su najhrabriji među nama, prije 30 godina, svi zajedno stali u obranu ovog dijela Hrvatske gdje su sve sastavnice Hrvatske vojske i policije dale najbolje. Upravo ovdje oslobođena je Hrvatska, a sve sastavnice HV-a i MUP-a ovdje su dale najbolje od sebe i postavile temelje za ono što je kasnije uslijedilo oslobodilačkim akcijama Bljesak i Oluja. Tu se pokazalo da Hrvatska ima snagu! Volja nikad nije bila upitna, ali da ima i vještinu i ljude koji će to izvesti po svim pravilima ratovanja“, poručio je.

Ministar Božinović podsjetio je da je Hrvatska priznata u međunarodnim razmjerima, članica je NATO saveza, EU, Schengena, euro zone. „Dakle, država koja jamči svojim građanima prosperitet, ali uvijek se moramo vraćati onima koji su sve to omogućili svojom hrabrošću, svojim znanjem i svojim domoljubljem! Kao ministar unutarnjih poslova želim ukazati na nevjerojatnu predanost, znanje i žrtvu koju su podnijeli svi branitelji, pogotovo oni koji su na obroncima Velebita osvajali vrhove koji su nam bili ključ za operaciju Oluja. Zahvaljujemo svim sudionicima akcije Maslenica, zahvaljujemo i iskazujemo posebno poštovanje obiteljima poginulih i ranjenih. To je bila akcija koja će ostati duboko urezana u kolektivnu svijest hrvatskoga naroda“, poručio je.

Mario Banožić, ministar obrane rekao je da mu je čast biti u Zadru „među hrvatskim braniteljima koji su unatoč mladosti, neiskustvu i slabijoj opremljenosti u odnosu na neprijatelja, hrabro stali, branili i obranili granice u kojima mi danas živimo“.

Ministarstvo obrane daje podršku hrvatskim braniteljima kao zahvalu i „želi poslati poruku novim generacijama na koji način se voli svoja država, što i činimo u okviru obilježavanja Maslenice. Kroz Taktičko-tehnički zbor opreme i naoružanja HV-a dajemo priliku mladim ljudima da se upoznaju sa sustavom Hrvatske vojske. Podsjećamo i na trenutke kad su branitelji stvarali Hrvatsku vojsku i udarili temelje Hrvatskoj vojsci, sa svime što se danas modernizira i oprema. Svi zajedno moramo raditi još bolje na stvaranju bolje, sigurnije države. Siguran sam da su hrvatski branitelji ponosni na sve što su ostavili u zalog mladim generacijama“, rekao je ministar Banožić.

U sklopu obilježavanja 30. obljetnice operacije „Maslenica“, u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu održane su dvije akademije: na dnevnoj je sudjelovao predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministri, a na večernjoj akademiji koncert su izveli Orkestar Hrvatske ratne mornarice, Klapa HRM-a „Sv. Juraj“ i Policijska klapa „Sv. Mihovil“.

Ministarstvo obrane RH navodi da je vojno-redarstvena operacija „Maslenica“ jedna od prvih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova, označila prekretnicu u dotadašnjem tijeku Domovinskog rata.

U operaciji je u samo 72 sata te uz sudjelovanje svih triju grana Oružanih snaga oslobođeno gotovo 100 četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija. Operacija je bila ključna za obranu Hrvatske od neprijateljske agresije i daljnja vojna djelovanja HV-a i MUP-a.

Operacija „Maslenica“ počela je 22. siječnja 1993. u 6 sati ujutro pod kodnim imenom Gusar. U tri dana, hrvatski branitelji oslobodili su u zadarskom zaleđu petnaestak sela te bitne strateške točke, Novsko Ždrilo i Zrakoplovnu bazu Zemunik. Operacija je bila ključna za povezivanje sjevera i juga Hrvatske.

U prva tri dana akcije poginulo je 19 pripadnika HV-a i MUP-a, a ranjeno ih je 70. Zbog snažnih topničko-raketnih i tenkovskih, povremeno i pješačko-diverzantskih napada agresora koji su uslijedili odmah nakon operacije „Maslenica“, do 31. ožujka 1993. poginulo je 127 hrvatskih branitelja.

U operaciji „Maslenica“ bile su angažirane sve grane Hrvatske vojske. Sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split – 4. gardijska brigada, taktičke grupe 112. i 113., 126. brigade, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna Vojne policije, kao i specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi Glavnog stožera HV-a, Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a te Eskadrila helikoptera HRZ i PZO-a.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Napustite “ugodnosti” života kako biste potpuno živjeli u Isusu

„Za ostvarivanje života potrebno je prihvatiti izazov i ostaviti udobnosti, sigurnosti, poroke, grijehe i sebične kalkulacije. Na to Isus danas potiče svakoga od nas“. Rekao je Papa u podnevnom nagovoru pred oko 15.000 vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra

„Oni brzo ostave mreže i pođu za njim“. Poput prvih učenika kojima Isus upućuje poziv: „Hajdete za mnom“, i u životu svakog muškarca i žene dolazi do trenutka odlučujućeg susreta s Gospodinom.

Svjetlost upaljena u srcu

Papa Franjo je to istaknuo u podnevnom nagovoru, komentirajući Evanđelje današnje liturgije. S Isusom je uvijek tako – objasnio je – čovjek može početi osjećati privlačnost prema njemu; zatim to poznavanje može postati osobnije i zapaliti svjetlo u srcu.

Hrabrost za napuštanje

Ali prije ili poslije dolazi trenutak kada je potrebno ostaviti sve da bismo ga slijedili (usp. Lk 11, 27-28). I tu valja odlučiti: ostavljam li iza sebe neke sigurnosti i upuštam se u novu pustolovinu ili ostajem tu gdje jesam? To je odlučujući trenutak za svakog kršćanina, jer je tu u igri smisao svega ostalog. Ako ne skupimo snagu za pokrenuti se, postoji opasnost da ostanemo promatrači vlastite egzistencije i da svoju vjeru živimo polovično.

Hrabrost za napuštanje. To se od nas traži kako bismo bili s Isusom – istaknuo je rimski biskup. Evo što se od nas traži da napustimo:

Svakako naše poroke i naše grijehe, koji su poput sidrā koja nas drže prikovanima za obalu i sprječavaju nas da isplovimo. Kako bismo počeli napuštati, dobro je da počnemo traženjem oprosta; oprosta za stvari koje nisu bile lijepe; ostavljam to i idem dalje. Ali moramo također ostaviti ono što nas koči da živimo u potpunosti, kao što su strahovi, sebične kalkulacije, jamstva da ćemo ostati na sigurnom ako budemo živjeli nazadujući.

Vrijeme za Gospodine i za bližnjega

Koje materijalne stvari, načine razmišljanja i navike čovjek treba ostaviti kako bi mogao Isusu reći ‘da’? – upitao je papa Franjo te potaknuo na odricanje od vremena utrošenoga na beskorisne stvari kako bismo otkrili, primjerice, ljepotu vremena provedenoga u služenju drugima, koje je naporno, ali ispunja zadovoljstvom; ili pak u molitvi kako bismo rasli u prijateljstvu s Isusom.

Mislim također na mladu obitelj, koja napušta miran život kako bi se otvorila nepredvidivoj i divnoj avanturi majčinstva i očinstva; to je žrtva, ali dovoljno je pogledati svoju djecu da bi se shvatilo da je bilo ispravno napustiti određene ritmove i lagodnosti. Mislim na neka zanimanja, na primjer liječnika ili zdravstvenog djelatnika koji su se odrekli toliko slobodnog vremena kako bi učili i obrazovali se, i koji sad čine dobro posvećujući bolesnicima mnoge sate danju i noću, mnogo fizičke i mentalne energije.

Preuzeto s vaticannews.va

Papa: Riječ Božja je za sve ljude; nemojmo biti Crkva uska srca

Na Nedjelju Božje riječi papa Franjo je podsjetio na hitno potrebno naviještanje, na potrebu ispovijedanja Boga širokoga srca, da na Petrovu lađu dođu oni koje susrećemo, jer to je Riječ Božja, nije to prozelitizam. Na kraju, u prisutnosti 5000 vjernika okupljenih u vatikanskoj bazilici, podijelio je službu novim čitačima i katehetama

Riječ koja je svjetlo olakšanja za umorno srce, dar koji niče spontano, mač koji prodire u život stavljajući nas u krizu te tako usmjerava i preobražava. To je Riječ koju se ne može prešutjeti nego ju valja svjedočiti, dajući joj „tijelo“ kako bi iskazala nježnost onima koji trpe. Misli su to pape Franje iz propovijedi na današnju Nedjelju Božje riječi koju je sâm ustanovio u rujnu 2019. godine, motuproprijem Aperuit illis. Papa je tako podsjetio da je naviještanje evanđelja i danas hitno, da Riječ nije kristalizirana u apstraktnim i statičnim formulama, nego poznaje dinamičnu povijest koju čine ljudi i događaji, riječi i djela, razvoji i napetosti, a prije svega, ona je za svakoga, jer spasenje je za sve ljude.

Ne smije nam se dogoditi da ispovijedamo velikodušnog Boga, a mi sami budemo Crkva uskoga srca; to bi bilo – dopustit ću si reći – prokletstvo; ispovijedati Boga širokoga srca i biti Crkva uskoga srca. Neka nam se ne dogodi da propovijedamo spasenje za sve, a činimo neprohodnim put za njegovo prihvaćanje; da znamo da smo pozvani donositi navještaj Kraljevstva, a istodobno zanemarivati Riječ, raspršujući se na sve strane oko mnogih sporednih poslova ili mnogih sporednih rasprava.

Isus „hodočasnik“ kako bi naviještao svima

Tri su smjera, tri puta na koje je upozorio papa Franjo, kojima valja ići u nasljedovanju Isusa koji nije bio statičan učitelj, naučitelj koji sjedi za katedrom, nego onaj koji putuje, kao hodočasnik, glasnik koji naviješta radosnu vijest o Božjoj ljubavi. O ljubavi koja je za sve ljude, za narod koji je bio uronjen u tamu: strance, pogane, žene i muškarce iz raznih krajeva i kulturā.

I Isus tako „širi granice“: Božja riječ, koja liječi i podiže, nije namijenjena samo pravednima iz Izraelskog naroda, nego svima, svima; želi doprijeti daleko, želi liječiti bolesne, želi spasiti grješnike, želi skupiti izgubljene ovce i okrijepiti one čija su srca umorna i potištena. Ukratko, Isus „prelazi granice“ kako bi nam rekao da je Božje milosrđe za sve.

Staviti svoj život pod Božju riječ

Božja blizina nije neutralna – rekao je Sveti Otac – njegova prisutnost ne ostavlja stvari onakvima kakve jesu, ne štiti spokojan život. Tu je promjena koju stvara Riječ, to je obraćenje – drugi put na koji upućuje Papa – Riječ nas, naime, dovodi u krizu jer je oštra poput mača koji prodire u život, dajući da razlučimo osjećaje i misli srca. Ulazi u nas preobražavajući nas i usmjeravajući naš život prema Gospodinu.

Evo Isusova poziva: Bog ti se približio, postani stoga svjestan njegove prisutnosti, napravi mjesta za njegovu Riječ i tvoj će se pogled na život promijeniti. Želio bih to reći i ovako: stavi svoj život pod Božju riječ. To je put koji nam je pokazala Crkva: svi smo, pa i pastiri Crkve, pod autoritetom Božje riječi. Ne pod svojim vlastitim ukusima, sklonostima i preferencijama, nego pod jednom Božjom riječi koja nas oblikuje, obraća nas i traži da budemo ujedinjeni u jednoj Kristovoj Crkvi.

Ribari ljudi

Otvorena svima, sposobna obratiti i prodrmati, Riječ se ne može prešutjeti. Podsjećajući na Šimuna i Andriju koji su postali ribari ljudi, Papa je istaknuo da je poslanje donijeti utjehu Riječi, prodorni navještaj Boga koji preobražava život, radost spoznaje da je On Otac koji se obraća svima. To je Riječ koja postaje tijelo sposobno iskazati nježnost onima koji trpe.

To je dinamizam Riječi: ona nas uvlači u „mrežu“ Očeve ljubavi i čini nas apostolima koji osjećaju neobuzdanu želju dovesti na brod Kraljevstva one koje susrećemo na svojem putu. To nije prozelitizam jer ona koja poziva jest Riječ Božja, a ne naša riječ.

Papina zahvala onima koji šire Riječ

Rimski je biskup zahvalio onima koji marljivo rade kako bi se Riječ Božju ponovno stavilo u središte, a posebno trima novim čitačima – iz Ujedinjenoga Kraljevstva, Filipina i Demokratske Republike Kongo – te sedmero kateheta, koji dolaze iz Italije, Filipina, Demokratske Republike Kongo i Meksika. Njima je podijelio službu, ističući da u naviještanju Riječi ona treba govoriti i njima samima. Osim toga, potaknuo ih je da njeguju molitvu i svojim životom svjedoče evanđelje. Čitači su, jedan po jedan, pred Papom primili Sveto pismo, prihvaćajući poticaj Svetoga Oca da vjerno prenose Riječ Božju kako bi donijela plod u srcima ljudi. Ketehete, kojima je predano raspelo, bili su blagoslovljeni za svoju službu koja – kako je istaknuo papa Franjo – treba biti potaknuta istinskim apostolskim zanosom.

Preuzeto s vaticannews.va

Pin It