Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 5. VELJAČE 2023.

Vi ste svjetlost svijeta.

V. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 5. 02. 2023.

PETA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Iz 58,7-10; Ps 112,4-8a.9; 1Kor 2,1-5; Mt 5,13-16

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Agata, Dobrila, Modest, Jagoda

NAPOMENA:
▪ DAN ŽIVOTA. Po odredbi Hrvatske biskupske konferencije prva nedjelja u veljači se slavi kao “Dan života”. ▪ Izostavlja se spomendan sv. Agate.

Prvo čitanje:

Iz 58, 7-10

Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.«

Riječ je Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 112, 4-8a.9

Pripjev:

Čestitima sviće ko svjetlost u tami.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Drugo čitanje:

1Kor 2, 1-5

Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.

Riječ je Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 5, 13-16

Vi ste svjetlost svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nevjerojatna podudarnost slika s triju platna koja se štuju kao Kristove relikvije

Torinsko platno, Sudarij iz Ovieda i Rubac iz Manoppella tri su platna za koja se vjeruje da su otisak Isusova lica, tijela i krvi, a njihova je podudarnost začuđujuća.

Torinsko platno, Sudarij iz Ovieda i Rubac iz Manoppella

Samo tri platna na svijetu štuju se kao Kristove relikvije, dva u Italiji i jedno u Španjolskoj, na kojima je, kako se vjeruje, otisnut Isusov lik. Znanstvena istraživanja na njima dovela su do začuđujućeg rezultata podudarnosti triju otisnutih slika, donosi Aleteia.

Torinsko platno

Torinsko platno / Foto: Wikipedia

Najvažnija je i najpoznatija relikvija Torinskoga platna. Radi se o tkanini s uzorkom riblje kosti od oko 4,41 x 1,13 metra na kojoj je otisnuta dvostruka slika glave čovjeka koji je umro nakon niza mučenja koja su kulminirala raspećem.

Slika je obrubljena dvjema crnim crtama i nizom praznina; to su oštećenja uzrokovana požarom koji se dogodio u Chambéryju 1532. godine.

Torinsko platno / Foto. Wikipedia

Prema predaji, radi se o platnu koje se spominje u evanđeljima i koje je poslužilo za povijanje Isusova tijela u grobu. Za ovu tradiciju, iako su na Svetom Platnu pronađene brojne potvrde znanstvenih istraživanja, još se uvijek ne može reći da je definitivno dokazana.

Postoji značajna podudarnost između izvještaja o Kristovoj muci iz evanđelja i podataka koje možemo dobiti od Torinskog platna.

Od brutalnog bičevanja prije raspeća do krunjenja trnjem, s odsutnošću crurifragiuma (prebijanje koljena kako bi se ubrzala smrt, Isusove noge nisu bile slomljene poput dvojice razbojnika jer je neuobičajeno brzo umro, toliko da je Pilat bio zapanjen), sve do rane na prsima nanesene nakon smrti ( rijetka pojava).

Sudarij iz Ovieda

Sudarij iz Ovieda / Foto: Wikipedia (Reinhard Dietrich)

Sudarij iz Ovieda, platnenu tkaninu dimenzija 85 x 52 cm, navodno je koristio Josip iz Arimateje – nakon smrti Nazarećanina – kako bi skupio krv iz Isusovih usta i nosa. Čuva se u katedrali glavnog grada Asturije.

U svjetlu ovih rezultata, 1987. godine u Španjolskoj je osnovan CES, Španjolski centar sindologije, a 1989. novo ispitivanje relikvije dovelo je do detaljne rekonstrukcije događaja koji su uzrokovali stvaranje mrlja na platnu. Ova su istraživanja trajala pet godina s iznenađujućim rezultatima. Neka od njih tumače da je muškarac imao dugu kosu svezanu na potiljku i dugu bradu, rane na zatiljnom dijelu, zatvorena usta, slomljeni nos, rane na stražnjem dijelu zatiljka i tjemena; dio mrlja sastoji se od vode i krvi zbog smrti od plućnog edema, tipičnog za one koji umiru od gušenja, kao što se događa u slučaju raspeća.

Podudarnost

Torinsko platno i Sudarij iz Ovieda u Španjolskoj „ovijali su, s gotovo potpunom sigurnošću, tijelo iste osobe“. Do ovog je zaključka došlo istraživanje pri kojemu su uspoređene dvije relikvije kroz studiju koja se temelji na forenzičkoj antropologiji i geometriji.

Rad je izveo doktor likovnih umjetnosti i profesor kiparstva sa Sveučilišta u Sevilli Juan Manuel Miñarro u okviru projekta Španjolskog centra za sindologiju (CES) sa sjedištem u Valenciji.

Rubac iz Manoppella

Rubac iz Manoppella / Foto: voltosanto.net

Sveto Lice je slika sačuvana u Manoppellu u bazilici Svetog Lica. To je mekani veo koji prikazuje sliku muškog lica s dugom kosom i razdijeljenom bradom, za koju se vjeruje da je Kristova (povezuje se također s Veronikinim rupcem).

Horizontalne niti tkanine su valovite i jednostavne su strukture; osnova i potka, vidljive golim okom, međusobno se isprepliću i tvore obično tkanje. Mjere platna su 17 x 24 cm. To je slika muškog lica duge kose i razdijeljene brade, jedinstven slučaj u svijetu u kojemu je slika identično vidljiva s obje strane. Nijanse smeđe boje na slici, uz blagocrvenu boju usana, nemaju nikakav materijalni aspekt tj.  nema nikakvih ostataka ili pigmenata boje.

Obrazi su nejednaki: jedan, zaobljeniji od drugog, znatno je natečen. Oči gledaju vrlo intenzivno u jednu stranu i prema gore. Stoga ispod šarenice vidimo bijelu očnu jabučicu. Zjenice su potpuno, ali nepravilno otvorene. U sredini, iznad čela, nalazi se čuperak kose, kratke i valovite poput vrtloga.

Jedno lice

Prema studiji svećenika Enrica Sammarca i sestre Blandine Paschalis Schlömer na Licu iz Manoppella, preklapanjem ovih triju relikvija kronološkim putem dobiva se slika jednog te istog lica.

Ako, dakle, preklopimo Sudarij iz Ovieda, Sveto Lice iz Manoppella preko lica prikazanog na Torinskom platnu, čini se da se sve poklapa: rane, anatomski dijelovi, proporcije lica, znakovi muke. Osim što se krvna grupa AB podudara s Torinskim platnom, mrlje krvi savršeno se podudaraju s onima na Sudariju iz Ovieda i s tragovima koje nalazimo na Svetom Licu iz Manoppella, kako to u intervjuu za Tv 2000 (u nastavku od 2’40” i 5’40”) pokazuje fra Paolo Colombari iz svetišta Svetog Lica u Manoppellu.

Tv2000it

Preuzeto s hkm.hr

Svakodnevna molitva za čistoću Mariji

Marijo, draga Kćeri Boga Oca, povjeravam ti svoju dušu. Zaštiti Božji život u mojoj duši. Ne dopusti da ga izgubim grijehom. Zaštiti moj um i moju volju tako da sve moje misli i želje budu Bogu ugodne.

Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na čas smrti naše. Amen.

Marijo, draga Majko Boga Sina, povjeravam ti svoje srce. Daj da te ljubim svim svojim srcem. Daj da uvijek nastojim ljubiti svojega bližnjega. I pomozi mi da izbjegavam prijatelje koji bi me mogli udaljiti od Isusa i uvesti u grešni život.

Zdravo, Marijo…

Marijo, draga Zaručnice Duha Svetoga, povjeravam ti svoje tijelo. Daj da uvijek imam na umu da je moje tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u meni. Ne daj da ikada sagriješim protiv njega ikakvim nečistim djelom, bilo sam/a ili s drugima.

Zdravo, Marijo…

Sv. Josipe, moli za nas!

Sv. Rafaele Arkanđele, moli za nas!

Sv. Marija Goretti, moli za nas!

Amen.

SVETAC DANA – SV. ANDRIJA CORSINI

Današnji sveti zaštitnik je Andrija (Andrea) Corsini, talijanski karmelićanin i biskup, „apostol Firence“. Rodio se u 30. studenoga 1302. u Firenci kao potomak glasovite plemićke obitelji. Nakon lakoumnog i razuzdanog života u mladosti, stupio je 1317. u firentinski karmelićanski samostan. Za svećenika je zaređen 1328, a studirao je u Parizu i Avignonu. Vratio se 1332. u zavičaj i proslavio se kao „apostol Firence“. Kad je Europom 1348. harala strašna kuga, koja je pohodila i Firencu, karmelićanski samostan ostao je bez gotovo svih svojih redovnika. Prior Andrea Corsini oživio je svoju provinciju nalaženjem novih zvanja, a posebno se isticao nastojanjem da se njegovi redovnici strogo drže redovničkih pravila i zavjeta siromaštva.

Godine 1360. izabran je za biskupa Fiesolea nedaleko Firence. Marljivo je obilazio svoje župe, osnovao bratovštinu svećenika u čast Presvetom Trojstvu, obnovio katedralu i brojne crkve. Glasoviti mirotvorac, mnogo je učinio oko pomirenja zavađenih plemićkih obitelji. Papa Urban V. poslao ga je kao svoga legata da smiri uznemirene duhove u Bologni, gdje je izbio sukob između plemića i pučana. Taj zadatak obavio je na svestrano zadovoljstvo. Bio je na glasu kao prorok i čudotvorac. Umro je u Fiesoleu 6. siječnja 1373. Blaženim ga je proglasio 1440. papa Eugen IV, a svetim 1629. papa Urban VIII. Zazivaju ga pri građanskim nemirima i neredima. Zaštitnik je Firence i brojnih naselja, župa i crkava.

Preuzeto s zupajastrevarsko.com

MISNA ČITANJA – 4. VELJAČE 2023.

Bijahu kao ovce bez pastira.

IV. tjedan kroz godinu

Subota, 4. 02. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 13,15-17.20-21; Ps 23,1-6; Mk 6,30-34

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Eutih, Diodor, Raban, Gilbert, Andrija, Veronika, Izidor

Prvo čitanje:

Heb 13, 15-17.20-21

Bog mira, koji od mrtvih izvede velikoga Pastira, osposobio vas za svako dobro djelo.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Po Isusu neprestano prinosimo Bogu

žrtvu hvalbenu, to jest plod usana

što ispovijedaju ime njegovo.

Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte

jer takve su žrtve mile Bogu!

Poslušni budite svojim glavarima i podložni

jer oni bdiju nad vašim dušama

kao oni koji će polagati račun;

neka to čine s radošću,

a ne uzdišući

jer vam to ne bi bilo korisno.

A Bog mira,

koji po krvi vječnoga Saveza

od mrtvih izvede

velikog Pastira ovaca,

Gospodina našega Isusa,

osposobio vas za svako dobro djelo

da vršite volju njegovu,

činio u nama

što je njemu milo,

po Isusu Kristu,

komu slava u vijeke vjekova. Amen.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23, 1-6

Pripjev:

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Evanđelje:

Mk 6, 30-34

Bijahu kao ovce bez pastira.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Euharistijsko slavlje svetkovine sv. Vlaha u Dubrovniku

Vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić predvodio je središnje pontifikalno euharistijsko slavlje na svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha u petak 3. veljače ispred dubrovačke katedrale u suslavlju brojnih biskupa i svećenika i sudjelovanju mnoštva vjernika.

Dubrovački biskup Roko Glasnović pozdravio je na početku sve okupljene te se obratio posebice obiteljima osoba s invaliditetom rekavši kako se na tom slavlju posebno za njih moli, kao i za mir u srcima i mir u svijetu.

propovijedi je nadbiskup Vukšić govorio o nasljedovanju primjera Božjih svjedoka, o postojanom ispovijedanju kršćanske vjere te o osjećanju zaštite sv. Vlaha u pogiblima života. Neke od svojih misli potkrijepio je, uz ostalo, citatima dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića.

„Molimo za sve vjernike ove biskupije, za njihovu sadašnjost i njihovu budućnost, za sve njihove potrebe, nade i želje, za zdravlje njihovih tijela i čistoću njihovih duša i savjesti. Molimo jednako, i s istim nakanama, također za svakoga drugoga čovjeka, kao i za sve koji im u velikom broju dohode u pohode da ovdje dušu nahrane kulturom, da oko obraduju ljepotom i tijelo da odmore“, kazao je na početku propovijedi mons. Vukšić dodavši kako su hodočasnici pristigli s raznih strana također došli moliti Božji blagoslov i pomoć po zagovoru sv. Vlaha.

Nasljedovati primjer sv. Vlaha, Božjeg svjedoka

„Divan je, dakle, bio blaženi Vlaho u svjedočenju za Krista i u služenju braći i sestrama koje mu je Crkva povjerila. Uzoran je bio u služenju i trpljenju. Primjeran je bio u brizi za druge i za nasljedovati je njegova ustrajna vjernost Kristu“, ustvrdio je propovjednik te istaknuo Vlahovu sličnost Kristu „u vršenju volje Božje sve do smrti, smrti na bodljama češlja od željeza“.

„Muke koje je podnio i služba koju je obnašao za njega su bile mjesto, prigoda i način očitovanja postojanosti Kristova svjedoka“, nastavio je vrhbosanski nadbiskup te riječi čitanja iz Knjige mudrosti o dušama pravednika koje su u rukama Božjim primijenio i na Parca. Nadalje je protumačio kako je riječ „pravednik“ u starozavjetnoj Knjizi mudrosti drugo ime „za onoga koji se, upravo po svojoj vjeri u Boga, razlikuje od čovjeka što svoja uvjerenja i život ravna bez Boga“.

„A ključ i svrha vjernikova vijeka, njegova ponašanja na zemlji i odnosa prema drugim ljudima je budući život i želja zauvijek biti u ruci Božjoj, tamo gdje ga ne može više dotaknuti muka nikakva. Dapače, pravednik već za ovoga života, usprkos progonima i kušnjama kojima je izložen, i usred njih, zna da uživa Božji blagoslov jer su i teške situacije za njega providonosna sredstva za jačanje kreposti, za duhovni rast, te prilika za svjedočenje i naviještanje drugima, za skupljanje zasluga radi dobivanja vječne slave“, poručio je mons. Vukšić.

Postojano ispovijedanje kršćanske vjere

Nastavljajući promišljanje o postojanosti, koju spominje pisac Poslanice Hebrejima, nadbiskup Vukšić kazao je kako posebice mučenici svjedoče da iz postojanosti u vjeri raste i hrani se vjernost u nasljedovanju te misionarsko naviještanje i svjedočenje. „Zato je talent duhovne postojanosti u životu općenito, a u vjeri osobito, velik blagoslov jer se njome nadvladaju kušnje i izazovi“, istaknuo je.

Ustvrdivši kako je sv. Vlaho bio „postojan svjedok Kristov“ vrhbosanski nadbiskup podsjetio je da je sv. Vlahu život nasilno bio oduzet samo zato što je bio „vjeran volji Božjoj i svojoj savjesti“.

„Stoga, dok mu se utječemo i dok molimo da, po zagovoru kršćanskih mučenika, prestane svaki progon i da se posvuda poštuje čovjekovo dostojanstvo, da se osigura sloboda izbora vjere i njezina javnog ispovijedanja, ne smijemo zaboraviti nikoga od ljudi koji, dok mi ovdje u slobodi slavimo, bilo gdje u svijetu, trpe zbog svojih uvjerenja ili vjere koju ispovijedaju. Oni su svi naša braća i sestre i za njih molimo“, kazao je.

Kao primjer progona ljudi zbor njihove vjere mons. Vukšić je naveo podatke objavljene prije dva tjedna (18. siječnja, World Watch List 2023, Open Doors) koji kažu da je tijekom 2022. godine u svijetu zbog njihove vjere bilo progonjeno čak 360 milijuna kršćana. Odnosno, svaki sedmi kršćanin bio je izložen nekom obliku fizičkoga progona ili diskriminacije zbog vlastite vjere, a brojni su bili ubijeni.

„Na ovaj svečani i Bogu dragi dan, po zagovoru svetoga Vlaha, zazivamo prestanak svih progona i stradanja“, kazao je propovjednik, te, uz molitvu za sve koji trpe, naveo riječi pape Franje (20. lipnja 2020.): „Toliki su kršćani progonjeni također danas u cijelom svijetu. Ako trpe za Evanđelje i s ljubavlju, oni su mučenici naših dana i možemo sa sigurnošću reći da su brojniji od mučenika prvih vremena. Toliki mučenici samo zato što su kršćani. Tim svojim jučerašnjim i današnjim učenicima, koji podnose progon – nastavlja Papa i citira upravo naviješteno evanđelje (Mt 10,28) – Isus preporučuje: ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti’. (…) Ništa, ustvari, oni ne mogu protiv duše, to jest protiv zajedništva s Bogom. Nju nitko ne može oduzeti učenicima jer je dar Božji. Jedini strah koji učenik treba imati jest onaj da izgubi ovaj Božji dar odričući se da živi prema Evanđelju i uzrokujući tako moralnu smrt koja je plod grijeha.“

Osjećati zaštitu sv. Vlaha u pogiblima života

Govoreći o vjeri koju je kršćanin prihvatio i koju ispovijeda, vrhbosanski nadbiskup je kazao kako ona „nije lišena otpora ni na razini osobnih slabosti“, te zato „kršćanin živi vjeru u trajnoj napetosti između ispovijedanja i ugroze“. Objasnio je kako kršćanin dok s jedne strane vjeruje, s druge strane ponizno ispovijeda slabosti te uvijek moli za ustrajnost. Ustrajnost je oznaka svetaca pa su njihovi primjeri u tome vrlo poučni. Pri tome postojanost pomaže kako kod vanjskih izazova, tako i pred unutarnjim slabostima.

„Postojanost je luka spasa pred izazovima koji dolaze izvana i koji često ne ovise o nama. Točno onako kako veli sveti tekst, i kad su javno izvrgnuti porugama i nevoljama, postojani su zajedničari svetih s kojima se prije njih tako postupalo“, kazao je predslavitelj. Dodao je kako kršćani u vidu toga zajedništva sa svetima, s radošću ustrajavaju u postojanoj vjeri i onda kad otimaju njihova dobra, a oni koji su heroji vjere ustrajavaju čak i onda „kad im oduzimaju ovozemaljski život, jer znaju da će imati bolji i trajan posjed (usp. Heb 10,33-34)“.

„Postojanost je također ustuk i pred slabostima koje dolaze iz čovjekove nutrine. S njom kršćanin, vođen željom za tim boljim i trajnim posjedom u vječnosti, odgovorno živi u svom vremenu“, nastavio je mons. Vukšić. Uz primjere svetaca koji kršćane tome poučavaju, vrhbosanski nadbiskup je citirao i dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića iz 17. stoljeća koji u svojoj poznatoj religioznoj poemi „Suze sina razmetnoga“ o prolaznosti života piše: „Što je bilo, prošlo je veće, / što ima biti, još nije toga, / a što je sada, za čas neće / od prošastja ostat svoga: / na hipu se brijeme vrti, / jedan hip je sve do smrti“, kao i: „Tko se rodi svak umrije, / i bî, kao ti, prije tebe; / da, kao njemu, i tebi je / mrtvu biti od potrebe, / da za tobom rode opeta / novi narod, nova ljeta.“

Na kraju je naglasio kako su sveci, koji već uživaju bolji i trajan posjed u vječnosti, a među njima i sveti Vlaho, „poštivali vrijednost dobara ovoga svijeta“. Njima su se i sami služili, ali su imali „pamet hitru“ i znali, kako pjeva Gundulić: „Sve je što svijet gleda i dvori / na ognju vosak, dim na vitru, / snijeg na suncu, san o zori, / trenutje oka, strila iz luka / kojem potegne snažna ruka.“

Propovijed je zaključio riječima: „Po zagovoru kršćanskih mučenika, neka nam Gospodin pomogne nasljedovati primjer Božjega svjedoka svetoga Vlaha, usvojiti i primijeniti njegov nauk, nasljedovati njegov primjer te postojano ispovijedati kršćansku vjeru.“

Uz predvoditelja svečanog euharistijskog slavlja predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Vukšića i biskupa domaćina mons. Glasnovića na misi su koncelebrirali predsjednik Hrvatske biskupske konferencije te splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, barski nadbiskup i primas Srbije Rrok Gjonlleshaj, šibenski biskup Tomislav Rogić, hvarski biskup Ranko Vidović, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, kotorski biskup i imenovani porečki i pulski biskup Ivan Štironja, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj Petar Palić, albanski katolički biskup u Rreshenu Gjergj Meta, sapski biskup Simon Kulli, te umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas i umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić. Sudjelovali su i generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak te brojni svećenici, poglavari i poglavarice redovničkih zajednica, redovnice i redovnici, domaći vjernici i hodočasnici s raznih strana. Na Festu su stigla i dvojica nedavno zaređenih đakona u Albaniji don Mario Katalinić i don Srećko Franušić.

Među predstavnicima drugih vjerskih zajednica slavlju dubrovačkog zaštitnika nazočili su zahumsko-hercegovački episkop i primorski vladika Dimitrije Rađenović sa svećenicima te glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Dubrovniku i predsjednik Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj Salkan ef. Herić.

Svetog Vlaha Grad Dubrovnik slavi kao svog zaštitnika pa su na misi sudjelovali dubrovački gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima, dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima, kao i brojne osobe iz javnog, kulturnog i društvenog života grada Dubrovnika i županije. Nazočili su također izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i zastupnik u Hrvatskom saboru  Andro Krstulović Opara, izaslanica predsjednika Vlade i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović te potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica i brojni drugi gosti.

Poseban naglasak misnog slavlja Feste sv. Vlaha 2023. stavljen je na osobe s invaliditetom i njihove obitelji jer je to prva godina trogodišnjeg pastoralnog ciklusa u Hrvatskoj „Obitelji osoba s invaliditetom u krilu Crkve“. Molitvu vjernika Bogu su uputili učenici Biskupijske klasične gimnazije Laura Lazarević i Petar Krešimir Kačić, dok su misna čitanja navijestili Zrinka Perić, Luka Šerić i Zvonimir Cetinić. Evanđelje je navijestio đakon don Mario Karadakić. Darove na oltar prinijela je obitelj Anite i Mata Garića. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor ojačan pjevačima Mješovitog zbora Župe Svetog Križa iz Dubrovnika i Mješovitog zbora Župe Presvetog Spasitelja iz Mokošice. Orguljaška pratnja bio je Marko Palčok, a zborovima je dirigirala Petra Potrebica. Ceremonijar misnog slavlja bio je kancelar Dubrovačke biskupije don David Marjanović.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Dva brata i jedna sestra – tri duhovna blagoslova jedne obitelji

Braća Nathan i Isaac Webb te njihova sestra Nancy odrasli su u četrnaesteročlanoj australskoj obitelji Paula i Fione Webb, katolika koji su svoju djecu od malena podizali u živoj vjeri.

Braća Nathan i Isaac Seraphin Webb te njihova sestra Nancy odrasli su u četrnaesteročlanoj australskoj obitelji Paula i Fione Webb, katolika koji su svoju djecu od malena podizali u živoj vjeri. Od devet sinova i tri kćeri, troje ih je osjetilo i odazvalo se Božjem pozivu, od kojih je posljednji Isaac Seraphin koji je prošle godine položio prve zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti u Redu manje braće kapucina.

Kako prenosi Catholic Leader, fra Isaac je tom prilikom u crkvi Anđela čuvara u Wynnumu rekao da se osjeća blagoslovljenim što je ondje sa svojom braćom kapucinima i svojom obitelji, uključujući sestru Rose Patrick O’Connor (rođenu sestru Nancy), svećenika o. Nathana Webba (brata) i još sedmero braće i sestara koji su bili prisutni toga dana.

Nakon godine novicijata u Kaliforniji, njegov sljedeći korak bio je odlazak u Melbourne na studij kako bi nastavio svoje vrijeme razlučivanja s kapucinima.

“Jednostavnost i autentičnost u življenju evanđelja su ono što me stvarno privuklo karizmi (kapucina)”, rekao je fra Isaac.

“Dok sam odrastao i uočavao neke podjele u Crkvi, pomislio sam: zašto jednostavno ne možemo biti samo katolici? Samo duboko živjeti vjeru! Mislim da sam to vidio u braći kapucinima i u spisima (sv.) Franje.”

Na početku svog razlučivanja fra Isaac nije znao za pisanu ostavštinu sv. Franje.

“Onda sam počeo čitati njegove spise, a on je napisao poprilično… nije baš da sam otkrivao nešto novo, otkrivao sam svoju već artikuliranu želju.”

Kako je posvjedočio, od mladosti je osjećao privlačnost redovničkom životu, a tijekom odrastanja bio je nadahnut primjerom svojih roditelja, ali i primjerom sestre Rose i Nathana koji su se također odazvali Božjem pozivu.

Fra Isaac Webb također je istaknuo da su obiteljska krunica i molitva liturgije časova važni aspekti tog primjera.

“Svakodnevna obiteljska molitva pomogla mi je da uvidim da molitva nije nešto što činite izvan svog doma, da ne idete moliti samo u crkvu, već je ona sastavni dio katoličkog života”, kazao je.

“Također mi je bio jednostavan korak prelazak u redovničku zajednicu jer sam to već na sličan način i činio – molili smo liturgiju časova, živjeli smo u zajednici.”

Prisjetio se i kako je čitao o životima svetaca, a posebno o životu dominikanca sv. Martina de Porresa i njegovu životu sebedarja.

“To me je doista zapalilo zbog jednostavnosti življenja vjerskog života”, rekao je.

Prije nego što se pridružio kapucinima, radio je tri godine kao čuvar zemljišta studirajući krajobraznu arhitekturu.

“To je nešto što još uvijek volim i rado se time bavim u mnogim samostanima gdje god boravim“, pojasnio je kazavši da mu je rad također ostavio dovoljno vremena za razmišljanje i da mu je pomogao u razlučivanju.

“Sjedeći na kosilici osam sati dnevno, nema puno posla osim molitve, kontemplacije i mnogo vremena za razmišljanje. To je bilo sjajno u mom razlučivanju.”

Značajan dio njegove postulature činilo je i razlučivanje vjerskog imena koje je uzeo kao Serafin.

Jedan kapucinski svetac iz 17. st. zvao se sveti Serafin od Montegranara. Fra Isaac je pročitao njegovu biografiju i osjetio poveznicu s njim.

“Nikada nije naučio čitati i pisati, samo je živio životom jednostavnosti, ustrajnosti u kušnjama i velik dio njegova života odjeknuo je u meni”, kazao je.

Osjetio je jedinstvenu vezu sa svojom obiteljskom tradicijom.

“Kad god je mama iščekivala rođenje nas djece, uvijek bi nam dali ime prije nego što bismo se rodili i pošto nisu znali je li dječak ili djevojčica, samo bi nam dali neko ime da nas mogu zvati, a moje ime je bilo ‘Baby Angel.’ Sada, uzimajući ime Serafin, nisam uopće to povezao s tim sve dok nisam odlučio uzeti to ime.”

Serafin je ime preuzeto od Serafima koji, prema hijerarhiji anđela sv. Tome Akvinskog, zauzima najviše mjesto među zborovima anđela i izgara od ljubavi i blizine Božje.

“Doista sam se tako zvao prije nego što sam se rodio – i kao što kaže Psalam 139: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh’.”

“Nosio sam to ime na neki način, i neznajući, cijeli svoj život.”

Isaacov brat Nathan Webb zaređen je za svećenika u katedrali sv. Patrika, Toowoomba, u lipnju 2022., a sestra Nancy Webb sada je s. Rose u Družbi sestara života, mlade redovničke družbe iz New Yorka čiji broj neprestano raste.

Preuzeto s hkm.hr

Molitva svetom Blažu

Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao da se molitvom i postom tjeraju zlodusi i vjerom ozdravljaju bolesnici, dopusti, molimo te, da po zagovoru svetoga Blaža, mučenika tvoga, ista ona vjera koja je njega učinila slavodobitnikom nad vlašću tmina i ljudskim bolestima, i nas uvijek očuva na spasenje.

Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Blagoslov grla
O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

SVETAC DANA – SV. BLAŽ (VLAHO)

Današnji zaštitnik je sveti Blaž ili Vlaho (grčki Blasios i Vlasios, latinski Blasius, engleski i francuski Blaise, talijanski Biagio, španjolski Blas, portugalski Brás), biskup i mučenik, jedan od četrnaest svetih pomoćnika. Rodio se u III. stoljeću u Armeniji. Potječe iz grada Sebaste u Armeniji (danas Sivas u Turskoj). Od ranog djetinjstva i mladosti krenuo je za Kristom i napustio sve radosti i užitke ovoga svijeta. Ugledan i obrazovan čovjek, liječnik, pomagao je s radošću u srcu siromasima i nevoljnicima, u kojima je gledao i susretao Isusa. Prema legendama čudima je ozdravljivao i ljude i divlje životinje, koje su same dolazile po pomoć u njegov samotnu spilju na planini Argaeos (Erciyes). Slušali su ga i donosili mu hranu vukovi, lavovi i medvjedi. Svojim dobročinstvima postao je omiljen među narodom pa su ga izabrali za biskupa Sebaste. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku strašan progon kršćana, kojeg je predvodio Agrikolaus, rimski upravitelj Kapadokije. Prvi su na udaru bili duhovni pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Svećenici i vjernici nagovorili su ga da se pred zlotvorima skloni u goru, ali ipak je 308. pronađen, uhićen i podvrgnut strašnim mukama. Tukli su ga, pokušali ga utopiti, čupali mu kožu željeznim grebenalima za ovčju vunu, ali se on se nije odrekao vjere u Krista. I u tamnici je ozdravljivao druge zatvorenike. Prema predaji svojim je blagoslovom spasio dječaka kojem je u grlu zapela riblja kost. Oko godine 316. odrubili su mu glavu.
Po zagovoru svetoga Blaža na današnji dan se po crkvama dijeli blagoslov grla. Zaštitnik je našeg Dubrovnika, „Republike svetoga Vlaha“. Njegove relikvije donesene su prema predaji u Dubrovnik 972, a na njegov dan već 1191. pribjeglice su dobivale azil (Sloboda svetog Vlaha). Blagdan svetog Vlaha službeno se svetkuje od XIII. stoljeća, a prvi sačuvani opis službenih svečanosti toga dana dao je pedagog i humanist Filip de Diversis (XV. stoljeće). Festa svetog Vlaha očuvala se do danas, njegov lik s Dubrovnikom u ruci utisnut je u gradske zidine, a pozlaćeni kip iz XV. stoljeća čuva se u crkvi svetog Vlaha, prekrasnoj baroknoj građevini iz XVIII. stoljeća. Našim dragim Dubrovčanima čestitamo njihov veliki blagdan! Svetog Blaža zazivaju kod bolesti grla, kašljanja, guše, hripavca, gušenja, opasnosti od divljih životinja, a zaštitnik je životinja, veterinara, graditelja, građevinskih radnika, rezbara, kamenorezaca, grebenalaca vune, tkalaca, ovčara, trgovaca vunom, male djece, Italije, Sicilije, Paragvaja, Dalmacije te mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Centar, Baćin Dol kod Cernika, Vodnjan, Sveti Lovreč, Rakotule kod Karojbe, Komiža na Visu, Dubrovnik, Babino Polje na Mljetu, Janjina na Pelješcu, Veliki Ston na Pelješcu, Slano u Dubrovačkom primorju, Gradnići kod Čitluka, Washington, D.C.). Sretan imendan želimo svim našim Blaženkama, Blažima i Vlahima!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

Pin It