Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Crkva u Hrvata

Nadbiskup Kutleša predvodio misu povodom svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije

Nadbiskup Kutleša predvodio misu povodom svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije

Svečanim misnim slavljem u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, proslavljena je svetkovina zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša, prenosi Crkva na kamenu.

U koncelebraciji s nadbiskupom Kutlešom bili su mjesni biskup Petar Palić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić, apostolski vizitator s  posebnom ulogom za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s  posebnom ulogom za župu Međugorje, pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini Franciso Assis Chullikatt, umirovljeni nadbiskup Pesara i delegat Talijanske biskupske konferencije Piero Cocci, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskup Želimir Puljić, porečki i pulski biskup Ivan Štironja, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović te umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić.

Također su u koncelebraciji bili provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević, generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo te velik broj svećenika i redovnika.

Pozdrav na početku misnoga slavlja uputio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić. Među važnom karakteristikom sv. Josipa Sveto pismo navodi da je Josip bio „pravedan“, što znači „svet“, osoba u ispravnom odnosu s Bogom. Možda Josip nije bio upadljiv izvana, ali je blistao iznutra, pa će sv. Franjo Saleški reći da je Josipova volja „u svakom trenutku bila usklađena i sjedinjena s voljom Božjom”, kazao je biskup Palić. „Molit ćemo zagovor sv. Josipa da i sve naše misli, riječi i djela budu usklađene s Bogom”.

Pozdravio je sve okupljene biskupe, svećenike i redovnike, vjernike te učenike i profesore Srednje prometne škole u Mostaru i čestitao im svetkovinu sv. Josipa i ujedno Dan škole. Pozdravio je sve predstavnike društveno-političkoga, kulturnoga i znanstvenoga života grada i biskupije. „Na osobiti način pozdravljam tebe, dragi nadbiskupe Dražene, i zahvaljujem ti na nazočnosti danas među nama i na predsjedanju ovim euharistijskim slavljem. U ovoj biskupiji si rođen, u ovoj si katedrali i biskupskom domu uz katedralu činio svoje prve svećeničke korake i stjecao svoja pastoralna iskustva, a sada te Gospodin, po papi Franji, postavlja i šalje da predvodiš Crkvu zagrebačku. Dok ti čestitamo, danas svoje molitve upućujemo Gospodinu da ti, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i sv. Josipa, bude blizu, kako bi povjereni vjernički narod u Zagrebačkoj nadbiskupiji vodio pravedno, ponizno i bio uvijek otvoren poticajima Duha Božjega, kakav je bio i sv. Josip“, kazao je biskup Palić.

Katedralni zbor „Marija“ korizmenim je pjesmama pratio misu, čitanja su čitali župljani. Don Ivan Bijakšić, župnik župa Ravno i Trebinja otpjevao je psalam, a evanđelje je navijestio đakon don Zvonimir Rezo. Obojica su rodom iz katedralne župe.

Nadbiskup Kutleša u homiliji je govorio o svetkovini sv. Josipa koja pred vjernike stavlja skrovitog, poniznog i tihog čovjeka, Josipa iz Nazareta. Sveti Josip je doista bio „tihi čovjek“ u povijesti ljudskog spasenja. Ni samo Sveto pismo ne donosi puno zapisa o njegovu životu niti bilježi riječi koje je govorio. No upravo mu je ta skrovitost priskrbila nezaboravno i nevjerojatno mjesto u našoj kršćanskoj vjeri. Njegov je lik privukao mnoštvo svetaca, teologa i papa u povijesti Crkve, koji su govorili ili pisali o njemu. Prije nešto više od 150 godina, ovaj „tih“ i malen čovjek proglašen je zaštitnikom sveopće Crkve. Tu smo obljetnicu obilježili 2021. godine, tzv. Jubilejskom godinom – „Godinom svetog Josipa“, kazao je nadbiskup Kutleša.

U svijetlu skrovitosti, koja se slavi u svetom Josipu, nadbiskup je izdvoji tri stvari. Sveti je Josip, kako Papa kaže: „čovjek svakidašnjice, diskretne i skrovite prisutnosti“. Potom, druga je odlika svetoga Josipa biti u sjeni nečega što te nadilazi (usp. Patris corde, 7). Na koncu, sveti Josip je bio „čovjek rada“ koji je pronalazio Božju prisutnost u svome radu. Bio je skroman čovjek koji nije tražio priznanje ili privilegij u svom svakodnevnom životu.

Nadbiskup Kutleša se na osobit način obratio i mladima upitavši ih mogu li stvari izgledati drugačije? „Smijemo li sanjati i pokušati ostvarivati drugačiju budućnost? Nemojte pokleknuti pod bremenom malodušja. Možda će vam se učiniti da je malen, tih, pošten život, život bez korupcije i pompe neprivlačan, ali takav život otkriva veliko nutarnje bogatstvo čovjeka”.

Nositi strpljivo žrtvu svakodnevnice herojska je ljubav. Kako je prepuno unutarnjeg mira i sreće biti „čovjek svakidašnjice“, diskretan i skrovit, koji u svim okolnostima života uspijeva prepoznati Božju providnost; biti čovjek koji boravi „u sjeni Božje prisutnosti“ i svojim „poštenim radom“ svjedoči puninu vjere koju nosi u srcu, biti nalik sv. Josipu, poručio je nadbiskup Kutleša.

Nakon mise u mostarskoj katedrali, biskupi, svećenici, redovnici, časne sestre i Božji put krenuli su u obližnji Biskupijski centar gdje je svečano otvorena izložba „Biskupijsko umjetničko blago“, izvještava Crkva na kamenu.

Nastavi čitati
By
In Svjedočanstva

Kako je majka sv. Josipu zavjetovala Božidara Prosenjaka kojeg je polumrtvog 17 km pješice nosila do bolnice?

Kako je majka sv. Josipu zavjetovala Božidara Prosenjaka kojeg je polumrtvog 17 km pješice nosila do bolnice?

U emisiji „Vjera i nada“ Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije u korizmenom vremenu donosimo osobna svjedočanstva vjernika. Gost uz 4. korizmenu nedjelju je književnik i novinar koji je napisao 60-ak djela za djecu i odrasle, među ostalim i roman „Tesar“. U emisiji smo, između ostaloga, doznali koliko je i zašto u životu Božidara Prosenjaka bio važan sv. Josip.

„Književnik se ne može postati. Čovjek se rodi kao književnik. Ja sam u životu želio biti sve, samo ne biti književnik. Radio sam puno poslova, ali nijedan me nije ispunio do kraja. Stalno sam vidio da nešto nedostaje“, svjedoči Prosenjak.

Biti pisac za njega je bilo iznimno zahtjevno, a problematično mu je bilo to što pisac ono najnježnije što ima u sebi stavlja pred ljude. „Ako to ljudi zgaze, onda se osjeća bijedno. Ja sam prema tome imao strah“, priznaje.

Jednom prilikom u Mađarskoj je govorio pred mnoštvom ljudi. Nije očekivao toliki broj. Tada se zapitao: „Što ću ja tim ljudima govoriti? Da sam to mogao učiniti, morao sam sebi odgovoriti na pitanje: Tko sam ja? S kojim ciljem sam tu? Odgovorio sam si: Nisam važan ja, nego istina. Ja ću njima govoriti istinu.

Istina je zapravo ono što treba svaka ljudska duša – svojim poslom i darom ti si tu da služiš ljudima“, istaknuo je Prosenjak.

Ispričao je i kako je bio u Francuskoj u kojoj je dobio dobre poslovne ponude, ali odlučio je ostati sa svojim narodom, bez obzira na okolnosti.

Kako ostati ponizan u životu?

„Vrlo lako. Gospodin se za to brine“, kaže Prosenjak.

„Dvije i pol godine života živio sam samo sjedeći na fotelji i držao sam dijete u krilu. Nisam smio zaspati jer bi dijete bilo krvavo, kao da si zaklao pijetla. Kad bih morao nekome objasniti da se dvije godine nije spavalo u kući… Sjećam se dok sam šetao gradom i pomislio: ‘Bože, kako sam ja sretan čovjek! Danas nisam bio na Hitnoj!’ Događalo se da smo dvaput dnevno letjeli autom iz Velike Gorice na Hitnu ne znajući hoće li dijete preživjeti. Ako to čovjek doživi, onda je jasno da mu se u glavi postavlja pitanje što je u životu bitno.

U životu je bilo nekoliko teškoća koje sam doživljavao kao sidro. Kad je oluja na moru, ljudi bacaju sidro: ploveće sidro, ono koje ide do dna i koje te čuva od toga da ne počneš previše fantazirati“, svjedoči.

„Zamišljam se kao jednog magarčića koji je u životu dobio malo više ‘batina’ pa sam onda postao poslušan. Pamtim da sam dobivao ‘batine’ pa u svojoj književnosti kažem ljudima: Ne idite tamo, to bi se moglo i vama dogoditi“, kaže Prosenjak te naglašava: „Književnost nije prazna stvar. Govori o životnim pitanjima koja nosi svaki čovjek sa sobom.“

Gaji li Prosenjak neku posebnu pobožnost?

„Bio sam odgojen u tradicionalnoj vjeri, ali u trenucima kušnje sve je palo. Morao sam doći do dublje spoznaje. Pitao sam se zašto svi sveci govore o molitvi. Ja bih to usporedio s ogledalom. Ako ti nekome kažeš ‘budalo’, ako on to prihvati, to ide njemu, ali ako to odbije, vraća se tebi. Dakle, svatko tko psuje, psuje sam sebi.

Molitvom rješavaš sve probleme. Ona sve može. Pitanja je samo koliko smo mi na to spremni. Molitva je neusporediva s bilo čime. Ako čovjek to ponavlja kroz određeno vrijeme, njegov život sliči na taj odraz u tom ogledalu. Zato je molitva tako silno učinkovita.

Što se događa u ispovjedaonici? Ljudi misle da popravljaju to što su pogriješili. Ispovijed je puno moćnija. Ja bih je usporedio s raketom. Kad je raketa lansirana, ona ima određenu putanju. Ako malo skrene, ne pogađa cilj kamo ide. Ispovijed vas vraća na putanju. Ona mijenja cijeli naš život.

Kad ti skreneš s putanje, to nije sudbina. Ti si donio odluku“, istaknuo je Prosenjak.

Odgoj djece

„Bio sam na jednom književnom susretu na kojem su bili dječaci koji se liječe od droge. Jedan mladić mi je ispričao kako je upao u drogu jer ga je brat nagovorio. Odlučio je priznati ocu. Otac je došao s posla, umoran sjeo na kauč. Kad mu je sin prišao da bi razgovarao, on je na njega viknuo da ga pusti na miru, da ne može u miru ni jesti… Sin se pokupio i otišao u sobu. Otac je kasnije pokušao otići do njega, no on se zaključao u sobu i od razgovora nije bilo više ništa. Tu sam si osvijestio: Postoji trenutak kad te dijete treba. Tad trebamo reagirati kao roditelji. Onda dijete sluša, onda ga zanima“, svjedoči.

„Imao sam grižnju savjesti jer sam se posvetio jednom djetetu, a imao sam ih još dvoje. Sjedio sam i sjedeći na fotelji kroz malo okno prozora vidio sam komadić neba. U toj muci sam vrisnuo: ‘Bože, što je roditeljstvo?’ To je bio takav vrisak da sam bio siguran da ću čuti odgovor. I zaista, osjetio sam baš u prsima: ‘Eto, to!’ Ma šta to? – upitao sam u ljutnji. ‘E pa to što radiš!’ Biti s djetetom – to je zadatak roditelja. Ne samo fizička prisutnost, nego biti s njim prisutan u raznim situacijama“, poručio je.

Božidar Prosenjak i sveti Josip

„Prva stvar koja mi se dogodila u vezi svetoga Josipa koja me malo bunila ili začudila je da sam upoznao neke ljude koje nisam poznavao. Jedan čovjek mi je rekao da za mene moli već dvije godine. Kasnije sam saznao da se zove Josip. Onda su mi se neki teški problemi riješili na blagdan sv. Josipa. U tom ključu počinju se događati neke stvari koje ne možete ne primijetiti“, prisjeća se.

„Kao dijete sam se razbolio, a seoske žene savjetovale su majci da mi da sirovi krumpir, od kojeg sam se kasnije otrovao. Majka me pješice nosila 17 km u Koprivnicu. Ljudi su je putem pitali kamo nosi tog malog mrtvaca. Uporno je išla i plačući stigla do bolnice. Liječnik joj je rekao da ostane u čekaonici i da će sve biti u redu ako do jutra preživim. Mati me tada zagovorila sv. Josipu. Tako da sam kasnije povezao da sve što mi se događa sa sv. Josipom nije slučajno“, svjedoči Božidar Prosenjak čije svjedočanstvo u cijelosti možete pogledati na priloženoj poveznici:

Varazdinska Biskupija
Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi

Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi

Kip svetog Josipa, koji za ruku drži Malog Isusa, svečano je blagoslovljen u ponedjeljak 20. ožujka 2023. godine na večernjoj svetoj misi u dupke punoj širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Izvor: Jabuka.tv

Kip svetog Josipa, koji za ruku drži Malog Isusa, svečano je blagoslovljen u ponedjeljak na večernjoj svetoj misi u dupke punoj širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, izvijestio je portal Jabuka.

Riječ je o zavjetu 12 širokobrijeških obitelji, koji je još uvijek otvoren, za zaštitu obitelji, očinstva i majčinstva te za blagoslov našeg roda i potomstva.

Razlozi su vrlo bitni, da narod koji se okuplja oko Kristova oltara pronalazi utjehu i u samoći crkve upravo u prisutnosti svetačkih kipova. Blagoslov očinstva i majčinstva, blagoslov roda i potomstva – to je zavjet obitelji Širokoga Brijega.

Više obitelji okupilo se u ovu inicijativu, a ona još nije završena. Stoga je i običaj u Crkvi kada se blagoslivlja novi kip da se lemuzina od te mise pretvara u zavjet svetomu Josipu, a ova će lemuzina biti namijenjena za isplatu ovoga prekrasnoga rada, rekao je nakon blagoslova gvardijan Franjevačkog samostan i župnik fra Ivan Marić koji je dodao da je svoju službu posvetio i stavio pod zaštitu svetog Josipa.

Kip u prirodnoj veličini rađen je od prirodnoga punog drveta te je visok 180 centimetara. Tijekom ovog tjedna kip će biti postavljen na posebno mjesto u širokobriješkoj crkvi.

Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi
Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi
Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi
Nastavi čitati
By
In Vjera

Čudesne stube u Novom Meksiku za koje se vjeruje da ih je izgradio sv. Josip

Čudesne stube u Novom Meksiku za koje se vjeruje da ih je izgradio sv. Josip

Kada je stranac završio posao nigdje ga nisu mogle naći. Jednostavno je nestao iz grada. Nitko ga nije vidio kad je odlazio niti je itko znao tko je on. Sestre su ga svuda tražile, ali ga nisu mogle naći. Čak su objavile jedan oglas u mjesnim novinama ne bi li ga pronašle. Nije bilo rezultata.

Stubište kapele Loretto u Santa Feu u Novom Meksiku poznato je po tome što ni dan danas se ne zna identitet graditelja, a ni struktura stuba, prenosi Aleteia.

Nitko ne može u potpunosti razumjeti kako konstrukcija može stajati na tlu bez ikakve središnje potpore koja je pričvršćena za nju. Moglo bi se reći da osim što su nepoznati identitet graditelja i struktura da je nepoznata i podvrsta smreke s kojom su stubišta izgrađena. Zanimljivo je i to što nitko ne zna kako je drvo stiglo do kapelice.

Loretske sestre su vodile jednu djevojački akademiju u gradu Santa Feu u Novom Meksiku. Akademija je bila vrlo uspješna pa su sestre željele izgraditi novu kapelu. Za taj posao uzele su jednog dobrog poznatog graditelja.

Kad je kapela bila dovršena sestre su shvatile da nema stubišta koje vodi na kor i da se na kor ne može popeti samo visokim ljestvama, jer je bio na visini od gotovo 7 metara. Sestrama je bilo vrlo teško se penjati tim ljestvama, a nosile su habit do poda. Shvatile su da u kapeli više nema mjesta za izgradnju stuba zbog velikog broja klupa. Bila je to tužna pogreška u dizajnu – koju arhitekt zgrade Antonio Mouly nije mogao riješiti jer je ubrzo nakon izgradnje kapele preminuo. Kad su časne sestre inzistirale na izgradnji stubišta, graditelji su im rekli da će to biti nemoguće, a da bi izgradnja normalnih, pravilnih ljestvi zauzela previše mjesta. Najbolje rješenje za sve je bilo srušiti kapelu i izgraditi sve ponovno.

Čudesne stube u Novom Meksiku

Umjesto toga, redovnice su odlučile izmoliti devetnicu svetom Josipu, zaštitniku stolara, tražeći rješenje. Za divno čudo, posljednjeg dana devetnice u samostan je došao jedan tajnoviti čovjek i rekao da ga zanima gradnja stubišta na kor. Imao je samo jedan zahtjev – želio je raditi sam i iza zatvorenih vrata. Sestre su rado prihvatile njegovu ponudu i uposlile ga. Trebalo mu je tri mjeseca za gradnju stubišta.

Kada je stranac završio posao nigdje ga nisu mogle naći. Jednostavno je nestao iz grada. Nitko ga nije vidio kad je odlazio niti je itko znao tko je on. Sestre su ga svuda tražile, ali ga nisu mogle naći. Čak su objavile jedan oglas u mjesnim novinama ne bi li ga pronašle. Nije bilo rezultata.

Nakon bezuspješne potrage, otišle su u pilanu pitati tko je uzeo drvenu građu za stubište, i platiti građu. Na njihovo pitanje nitko u pilani nije znao o čemu govore. Rekli su im da pilana nije prodala nikakvu drvenu građu za gradnju stubišta u kapeli. Sestre su bile zbunjene, ali su se sjetile nečega čudnoga – taj je čovjek imao samo ravnalo, pilu, čekić i još neke osnovne alate.

Čudesne stube u Novom Meksiku

Kada su malo bolje razmislile, shvatile su da uopće nisu vidjele kad je drvna građa dopremljena u kapelu. To ih je zaintrigiralo pa su i one i drugi ljudi u gradu pregledali stubište koje je izgradio taj tajnoviti čovjek, i svi su shvatili da je izgradio nešto jedinstveno. Bilo je to spiralno stubište koje nije ni na koji način narušavalo klupe u kapeli. Imalo je 30 stuba, nije bilo središnjeg potpornja ni nosivog stupa, nego je izgledalo kao da lebdi u zraku. K tome, nigje nij ebilo nijednog čavla. Utvrdili su da su stube pričvršćene četverokutnim drvenim klinovima. To je stubište graditeljsko čudo.

A odakle je došla drvena građa? Godine 1996. Forrest N. Easley, koji je radio kao šumar i drvni tehnolog u Američkim šumama i u Američkom pomorskom znanstvenom laboratoriju, proveo je jedno opsežno istraživanje koje je pokazalo da je stubište napravljeno od smreke, ali smreke drugačije od svake smreke na svijetu. Zatim je provedeno još jedno istraživanje, u kojem je utvrđeno da ta smreka najviše sliči smreki koja raste samo u Izraelu.

Tko je bio tajnoviti graditelj toga stubišta? Loretske sestre vjeruju da je to bio sveti Josip. To je stubište i danas na svome mjestu.

Čudesne stube u Novom Meksiku
Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 22. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 22. OŽUJKA 2023.

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće.

IV. korizmeni tjedan

Srijeda, 22. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 49,8-15; Ps 145,8-9.13cd-14.17-18; Iv 5,17-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Oktavijan, Lea Rimska, Leonarda, Jaroslav

Prvo čitanje:

Iz 49, 8-15

Postavio sam te za Savez narodu, da zemlju podignem!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovako govori Gospodin: »U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažem zasužnjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’

Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih paliti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji ih ljubi, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.

Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

Sion reče: ‘Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje. Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 145, 8-9.13cd-14.17-18

Pripjev:

Milostiv je i milosrdan Gospodin.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Evanđelje:

Iv 5, 17-30

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatsku institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Hodočašće za nerođene svetom Josipu

Hodočašće za nerođene svetom Josipu

Povodom svetkovine svetog Josipa, na četvrtu korizmenu nedjelju, 19. ožujka 2023., Župa svetog Stjepana prvomučenika iz Botinca u Zagrebu organizirala je hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu.

U hodočašću su sudjelovale humanitarna udruga Izvor ljubavi i udruga hodočasnika sv. Stjepan prvomučenik te molitvena karizmatska zajednica Nanovo rođeni, koje je ovom prilikom ujedinio aktivni župljanin Ivan Pavlić. Osim autobusom, neki hodočasnici su se priključili osobnim automobilima.

Nakon svećeničkog blagoslova, tri autobusa puna hodočasnika uputila su se u jutarnjim satima najprije prema pavlinskom samostanu i župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Sveticama kod Ozlja, gdje su hodočasnici prisustvovali župnoj svetoj misi u 11 sati, te obišli Nazaretsku kućicu Male Marije u blizini samostana, mjesto susreta i molitve za supružnike željne djece, prenosi hkm.hr

Hodočasnici su zatim do Nacionalnog svetišta svetog Josipa nastavili put od nešto više od 16 kilometara pješice. Ovo hodočašće je bilo posebno po tome što su sudjelovale mnoge mlade obitelji s djecom, kao i višečlane obitelji iz župe i zajednice, sa sveukupno trideset djece, od kojih su najmlađi hodočasnici bili godinu dana stari.

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su stigli u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu, u kojem su svoje osobne nakane, kao i zajedničke nakane hodočašća prikazali Gospodinu po zagovoru svetog Josipa. Nakon prilike za osobnu molitvu, hodočašće se nastavilo do tri kilometra udaljenog rodilišta karlovačke Opće bolnice, ispred koje je održana kratka molitva za nerođene.

Na taj način župa je hodočašće svetom Josipu ujedinila sa župnim hodočašćem za nerođene, koje se održava u Zagrebu već više od deset godina. Nekoliko puta godišnje, u suradnji sa zajednicom Nanovo rođeni, Župa svetog Stjepana prvomučenika organizira hod od crkve do jednog od zagrebačkih rodilišta, sudjelujući tako u pastoralu za nerođene. Stoga je ovo dvadeset kilometara dugo hodočašće, od mjesta molitve za dar života u Sveticama kod Ozlja do Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, uz osobnu pobožnost, bilo ujedno prilika prikazati zajedničku žrtvu i molitve za spas nerođene djece svetom Josipu kao zaštitniku nerođenih.

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Josipova rijeka od 30.000 hodočasnika

Josipova rijeka od 30.000 hodočasnika

Svetkovina svetog Josipa, zaručnika blažene djevice Marije, svečano je proslavljena u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu kroz tri dana. U subotu 18. ožujka, hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine od ranih jutarnjih sati, pristizali su u Nacionalno svetište svetog Josipa.

Oko dvije tisuće ljudi, dovezeni u trideset i pet autobusa, upućivali su molitve nebeskom zaštitniku hrvatskog naroda, nabavljali suvenire Svetišta te u međusobnom druženju razmjenjivali iskustva moćnog Josipovog zagovora. Posebno su se isticali vjernici kako u dvadesetak redova strpljivo, ponizno i pokorno čekaju sakramenat pomirenja, odnosno svete ispovijedi, koje je udjeljivalo dvadesetak svećenika. Središte hodočašća bilo je misno slavlje u 11 sati koje je predvodio preč. Ivica Cik, župnik svete Anastazije u Samoboru, na kojem je koncelebriralo mnoštvo svećenika predvoditelja Josipovih hodočasnika. Propovijedao je mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta. U svojoj homiliji, osvrnuvši se na pročitano evanđelje o farizeju i cariniku u hramu, potaknuo je okupljeno mnoštvo da mole Boga i zagovor svetog Josipa kako bi se s ovog hodočašća vratili u svoje domove opravdani i zamilovani onom ljubavlju koja je gorjela između Josipa, Isusa i Marije. 

Drugog dana slavlja svetkovine svetog Josipa, slavljena su 4 misna slavlja: jutarnju misu u 7 sati predvodio je fra Krunoslav Albert, OFM, karlovački gvardijan. Misno slavlje u 9 sati predvodio je dr. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Večernje misno slavlje predvodio je fra Marinko Vukman, OFM, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske. 

Središnje misno slavlje u  11 sati predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, delegat kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa. Mnoštvo vjernika sudjelovalo je na euharistijskom klanjanju u 14 sati i svečanoj pobožnosti svetom Josipu u 17 sati, prenosi hkm.hr

Treći dan proslave svetog Josipa, u ponedjeljak 20. ožujka 2023., kada crkva liturgijski slavi Josipovu svetkovinu, započelo je misnim slavljem u 9 sati koje je predvodio vlč. Zlatko Golubić, svećenik na službi u Svetištu. Misno slavlje u 11 sati predvodio je preč. Frane Musić, vikar za pastoral MUP-a, na kojem su među mnoštvom vjernika sudjelovali i pripadnici Policijske uprave Karlovačke. Nakon svečane pobožnosti večernje misno slavlje, ujedno kao i zahvala za brojne primljene milosti tijekom proteklih dana, predvodio je mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta.

Svakom predvoditelju misnog slavlja Josipovo Svetište uručilo je vjernu repliku kipa svetog Josipa djelo akademskog kipara Ante Starčevića, koje je za tu prigodu u 3D print tehnici izradio dubovački krizmanik Nikola Baniček.

Dodajmo ovome da je prethodnu subotu, 11. ožujka 2023. godine na misnom slavlju u Svetištu sudjelovalo više od tisuću hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske.

Ove godine Josipovo slavlje u Karlovcu kroz spomenuta tri dana, posjetilo oko 30.000 hodočasnika te je podijeljeno preko 10.000 svetih pričesti. Zahvaljujući mnogim profesionalcima i volonterima, tako veliko slavlje prošlo je u pobožnom i radosnom ozračju kako organizatora, tako i sudionika Josipova slavlja. Uz svećenike, hodočasnike je posluživalo 50-tak volontera Nacionalnog svetišta svetog Josipa koji se okupljaju u različitim zajednicama župe. Veliki doprinos mirnoj i ugodnoj proslavi doprinijeli su članovi prometne policije iz Karlovca koji su na kraju izvijestili da u ta tri dana nisu zabilježili ni jedan prekršaj koji bi bio vezan uz hodočašće u Josipovo svetište.

Svetkovina svetog Josipa, zaručnika blažene djevice Marije, svečano je proslavljena u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu kroz tri dana
Svetkovina svetog Josipa, zaručnika blažene djevice Marije, svečano je proslavljena u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu kroz tri dana
Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 21. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 21. OŽUJKA 2023.

Čovjek odmah ozdravi.

IV. korizmeni tjedan

Utorak, 21. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Ez 47,1-9.12; Ps 46,2-3.5-6.8-9; Iv 5,1-3a.5-16

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Kristijan, Vesna, Vlasta, Serapion, Kasijan

Prvo čitanje:

Ez 47, 1-9.12

Vidjeh vodu gdje izvire iz Hrama. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Odvede me anđeo natrag k vratima Doma Gospodnjega. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku — jer pročelje Doma bijaše prema istoku — i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. Ondje opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći, jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći.

I upita me: »Vidiš li, sine čovječji?« I odvede me natrag, na obalu potoka. I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.

I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi — kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 46, 2-3.5-6.8-9

Pripjev:

S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojimo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u srce mora.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.

S nama je Gospodin nad vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
Dođite, gledajte djela Gospodnja,
strahote koje on na zemlji učini.

Evanđelje:

Iv 5, 1-3a.5-16

Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Propovjedi

Fra Marko Bandić: Duhovna sljepoća uvijek vodi u propast

Fra Marko Bandić: Duhovna sljepoća uvijek vodi u propast

“…I ako ste malo bolje primjetili, on ozdravlja. On nakon toliko godina vidi, ali ovdje nigdje nema radosti. Sama pitanja, kao da je na nekoj optuženičkoj klupi: Tko ti je to učinio, kako ti je to učinio, zašto u subotu, itd. Zašto nitko nije slavio Boga, zašto se nisu veselili. Nakon toliko godina, cijeli život, sad može ugledati svoju majku, svoga oca, može vidjeti svjetlost, ali ne, zašto je to učinjeno, zašto je to dobro djelo učinjeno, kako je učinjeno. I možemo se mi ljutiti na ove farizeje i prigovarati im i mrziti ih, ali nažalost ono što ćemo najčešće naći kod sebe je ova sljepoća, farizejska. Itekako i mi kao i oni možemo biti postavljeni u okvire, imati svoj način života, svoja pravila ponašanja i njih staviti kao mjerilo za ostale. Itekako možemo do utančine izvršavati svaki zakon, Božju zapovijed a jedno nam nedostajati kao što je njima nedostajalo, a to je ljubav, empatija, suosjećanje za drugoga. Da su to imali, oni bi se radovali, ali oni su potpuno u izvršavanju zakona. Stoga mi ovo evanđelje može biti i jedan podsjetnik koliko sam u zakonima, koliko sam u pravilima, koliko sam sebičan, koliko vidim samo sebe, a ne vidim i ne radujem se zbog onoga bližnjega koji je ozdravio, koji se raduje. Zato što samo vidim sebe…” – dio je iz propovijedi fra Marka Bandića koju je uputio okupljenima hodočasnicima i župljanima na svetoj Misi u Međugorju u subotu, 18. ožujka 2023.

Poslušajte cijelu propovijed u nastavku.

Duhovna obnova
Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 20. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 20. OŽUJKA 2023.

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

IV. korizmeni tjedan

Ponedjeljak, 20. 03. 2023.

SVETI JOSIP, zaručnik Bl. Dj. Marije

Svetkovina

ČITANJA:
2Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a ili: Lk 2,41-51a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Josip, Jozo, Josipa, Joško, Bepo; Sibila, Narcis, Marcel

NAPOMENA:
▪ U slavlju euharistije pjeva se himan »Slava«, a izostavlja se poklik »Aleluja«. ▪ Mostarska biskupija: sv. Josip, zaštitnik biskupije.

Prvo čitanje:

2Sam 7, 4-5a.12-14a.16

Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu:

Ovako govori Gospodin:

‘Kad se ispune tvoji dani

i ti počineš kod svojih otaca,

podići ću tvoga potomka nakon tebe,

koji će se roditi od tvog tijela,

i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

Ja ću njemu biti otac,

a on meni sin.

Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo

trajati dovijeka preda mnom,

tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89, 2-5.27.29

Pripjev:

Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«

Drugo čitanje:

Rim 4, 13.16-18.22

U nadi protiv svake nade povjerova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 1, 16.18-21 (ili: Lk 2,41-51a)

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Gospodnja.

ili: Lk 2,41-51a

Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It