O krepostima koje pobjeđuju mane

Gdje su ljubav i mudrost. Tu nema straha i neznanja.

Gdje je strpljivost i poniznost. Tu nema srdžbe ni uznemiravanja.

Gdje je siromaštvo s veseljem. Tu nema pohlepe ni škrtosti.

Gdje je mir i razmatranje. Tu nema užurbanosti ni lutanja.

Gdje strah Gospodnji čuva svoj dvor. Tu neprijatelj ne može imati pristupa.

Gdje je milosrđe i razbor. Tu nema ni suviška ni tvrdoće srca.

(Sv. Franjo)

Ima Netko tko vodi svijet, tvoj život, tvoje zdravlje… Ne boj se!

Kada god sretnem ljude, uvijek čujem istu jadikovku: „Jao profesore kuda ide ovaj svijet, gledajte kako propadamo, kuda mi to idemo.“ Redovito se tada nasmijem i stanem zagledam se u oči onome koji me to pita: „Što misliš, postoji li Bog? Šta mislite je li čitavu zemlju, njenu povijest vode ljudi koji žive najviše 70, 80 godina ili Stvoritelj?“ Onda mi obično zbunjeno odgovaraju, pa Bog, ali ljudi mogu puno toga pokvariti. „Da, kažem, ali što mislite kad djeca počnu kvariti u kući, izbacuju vilice, žlice, noževe, pa stavljaju prst u struju ili su u opasnosti da otvore plin. Što mislite jesu li roditelji jači od roditelja pa ga spašavaju ili je dijete jače od roditelja pa će sve uništiti? Ako dakle roditelji spašavaju i čuvaju dijete od katastrofe i nevolje koje može učiniti, zar nije Stvoritelj svijeta daleko veći i jači i može zaustaviti sve zlo?“

Zašto tako brzo zaboravljamo da nas nisu stvorili ni majka ni otac, da nas nije nitko izmislio, naručio niti načinio. Da nas nisu nigdje kupili…

Zašto tako lako otpadamo od sigurnosti i uvjerenja, da smo na zemlji ne zato jer su to htjeli političari, gospodarstvenici, nego zato što je Stvoritelj svijeta postavio svakoga od nas. Zašto tako brzo zaboravljamo da nas nisu stvorili ni majka ni otac, da nas nije nitko izmislio, naručio niti načinio. Da nas nisu nigdje kupili. Dok si bio devet mjeseci u utrobi majke, ona uopće nije znala tko si, majka te nije mogla izabrati niti poslati u svijet. Ona je znala da će biti dijete ali nije znala koje ni kakvo dijete, muško ili žensko, zdravo ili bolesno, sposobno za ovo ili ono, kako će izgledati, ništa od toga roditelji ne biraju. Netko drugi daruje djecu. Ako je Stvoritelj nas išao stvarati i stvorio ovu zemlju, ambijent i prirodu u kojoj živimo, ako mi kao njegova djeca počnemo stvarati „požar“ u toj Božjoj kući, na toj zemlji, počnemo kvariti stvari i međuljudske odnose, ne će li On zahvatiti u to društvo i u nas da nas izbavi. Zar to nije vječito činio?

Koliko ratova je bilo, koliko kataklizmi, koliko velikih nesreća nevolja, kolere, gladi, kuge. A evo mi smo tu

Koliko ratova je bilo, koliko kataklizmi, koliko velikih nesreća nevolja, kolere, gladi, kuge. A evo mi smo tu. Koliko su ateizmi, sjetite se Hitlera, Staljina, nacizma, komunizma. Koliki su prijetili, svi smo mislili katastrofa kraj svijeta, nema više budućnosti. To je sve maknuto nekom dobrom rukom. Što vam želim reći? Da moramo biti razboriti, zdravi i inteligentni. To znači da mi ljudi možemo samo pokvariti, jer smo ograničeni i ne vidimo sve kako treba. Mi nismo sposobni držati u redu ovu zemlju, prekomplicirani su zakoni prirode, prekomplicirani i prekompleksni zakoni društva, čovjeka, prekompleksan je čovjek i njegov organizam. Mi time ne možemo raspolagati.  Premali smo, tko smo mi? Postoji Netko tko to sve vodi, i kad se oslonimo na toga nekoga, tada se počnemo smijati i počnemo mirno raditi, ne vjerujemo negativnim i lažnim vijestima, tad se smijemo novinarima kada nam govore negativne vijesti i prognoze, smiješni su, ima Netko iznad njih! Još su smješniji političari kad oni govore bit će ovako, bit će onako, tko su oni? Mali sitni ljudi, koji su preuzeli samo dužnost da ono što čovjek može politički vodi u jednoj zemlji, od jučer do sutra su oni, da ne znaju tko su ni odakle su i da ne znaju što će biti sa njima. Kako će moći uređivati sa sedam milijardi ljudi? Na sreću postoji naš Otac nebeski i postoji njegova briga za svakoga od nas, on se tebi smiješi svaki dan.

Zato mi je najvažnije u ovom govoru tebi da spoznaš. Ima Netko tko vodi svijet, tvoj život, tvoje zdravlje, ima Netko tko će te provesti kroz tamu smrti, ne boj se

Najsmješnije je kad glumimo „male“ bogove, kad se pravimo važni zbog toga jer imamo neku vlast. Kad smo upravitelji instituta, sveučilišta, ministri. Kad se prave strahovito važni, umjesto da budu jednostavni i znanstveni. Kad pokažu ono što znaju i da slušaju što drugi znaju. Jer desetorica više znaju nego jedan. Oni misle da će oni preokrenuti demokraciju, slobodu, domovinu, vjeru ljudi i poštenje. Kako je to smiješno. Hvala Bogu, postoji Bog.

Zato mi je najvažnije u ovom govoru tebi da spoznaš. Ima Netko tko vodi svijet, tvoj život, tvoje zdravlje, ima Netko tko će te provesti kroz tamu smrti, ne boj se. Ima Netko tko će nas dovesti da se opet susretnemo nakon tih vrata koje zovemo smrt. O kako će nam lijepo biti tada, živjet ćemo i razgovarati i pričati jesmo li bili ovdje dovoljno mudri, jesmo li bili humani, jesmo li žalili čovjeka, jesmo li mu pomogli, jesmo li ga ljubili i jesmo li dovoljno ljubili sami sebe!

(Tomislav Ivančić)

Što biblijski tekstovi govore o Majci Mariji?

Blažena Djevica Marija imala je značajnu ulogu u životu Isusa Krista, no važnu ulogu ima i u životu svakog čovjeka kao nebeska majka i zaštitnica. U nastavku donosimo promišljanje pokojnog fra Bože Lujića o tome što i koliko biblijski tekstovi govore o Majci Mariji i njezinoj ulozi.

Evanđelja osobito puno govore o Mariji kad je riječ o početku Isusova zemaljskoga života, kao i o njegovu svršetku. Susrećemo je, također i tijekom Isusova života, ali znatno manje, javlja Svjetlo riječi.

Što Evanđelja govore o Mariji?

Bibličari ističu da je Marija postala još važnija nakon Isusove smrti i uskrsnuća i pritom se pozivaju na Ivanovo evanđelje koje je nastalo dosta kasno (oko 100. god. po Kr.) i koje je u izvjesnom smislu ne samo izvješće o pojedinim djelima iz Isusova života nego i već uvelike stilizirana teologija (usp. Iv 19,25-27).

Čini se da se štovanje Marije i isticanje važnosti njezine uloge povećavalo s odmakom od Isusova života

Neke stvari možemo izvući kao sigurne iz biblijskih tekstova o Mariji. Prije svega, Marija nije ni u kojem slučaju spadala u sadržaj ranoga kršćanskog naviještanja evanđelja budući da je isključivo navješćivan raspeti i uskrsli Krist. Ali odmah valja reći da je Marija igrala značajnu ulogu u kršćanskoj pripovjedačkoj predaji te da je postala osoba štovanja kao Isusova majka osobito u Ivanovim i Lukinim kršćanskim zajednicama. Čini se da se štovanje Marije i isticanje važnosti njezine uloge povećavalo s odmakom od Isusova života. To je vidljivo i iz činjenice što Markovo evanđelje, kao najstarije, ne navodi opis Isusova rođenja i Marijinu ulogu u njemu.

Ipak Matej (1,18-24), a osobito Luka (1,28–2,52), govore o Isusovu utjelovljenju i rođenju od Marije iz Nazareta. Neosporno je da su te predaje postojale i prije nego su pismeno zabilježene, ali ih kršćanska zajednica – vjerojatno dok je Marija bila živa – nije uvrštavala: ili da Marija ne bi došla na mjesto Isusa u kršćanskom naviještanju ili da ne bi umanjila njegovo značenje. Kršćanska je zajednica pravila i te kako veliku razliku između Isusa i Marije, između Isusova i Marijina djela.

Isusova vrijednost ne dolazi nipošto od Marije nego od Boga

Za Mariju je važno istaknuti da stoji na početku Isusova života kao žena i majka koja nije slučajno ušla u njegov život nego prema Božjem planu. Isusova vrijednost ne dolazi nipošto od Marije nego od Boga. Drugo što treba istaknuti jest da je Marija u tom planu, prema vlastitom priznanju, samo neznatna službenica (Lk 1,48) koja također spada pod Božje milosrđe (Lk 1,50). Marija nije ni u Isusovu rođenju ni u Isusovu djetinjstvu iznad Isusa nego u njegovoj službi.

To je još jasnije iz Isusova djelovanja. Osim one zgode u Kani Galilejskoj (Iv 2), koja neprijeporno ima dodatnu poruku prve kršćanske zajednice iz Ivanove teološke perspektive, Marija se ne spominje kao netko tko bi utjecao na Isusovo djelovanje. Štoviše, postoje neki tonovi, pomalo prikriveni i nejasni, koji upozoravaju da je Isus zbog svoje poruke imao poteškoća sa svojom širom rodbinom: I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: ‘Izvan sebe je!’ (Mk 3,20-21).

‘Tko je majka moja i braća moja?’ Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka’

Uza sve to Isus očito nije imao namjeru izgrađivati zajednicu na krvnoj povezanosti. Na to upućuju također i prvi pozivi učenika koji nisu čak ni iz istoga mjesta, a kamoli iz istoga klana ili obitelji. U tom kontekstu valja razumjeti i onu Isusovu reakciju kad su mu dojavili da ga čekaju majka i njegova braća: I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedilo mnoštvo. I reknu mu: ‘Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!’ On im odgovori: ‘Tko je majka moja i braća moja?’ I okruži pogledom po onima što su sjedili oko njega u krugu i kaže: ‘Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka’ (Mk 3,31-35).

Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan

Od smisla ovoga teksta nije daleko ni ona Isusova tvrdnja: Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan (Mt 10,37). Sve je to tim vjerojatnije, jer Isus nije postavljao dvostruka pravila: jedna za sebe i svoju rodbinu a druga za ostale.

Što se tiče Isusove muke i smrti, biblijski tekstovi spominju uvijek Mariju i onda kad su ga drugi ostavili i razbježali se: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih (Mt 27,55-56). Dakle, pod Isusovim križem se nalaze osobe koje su Isusa voljele, a među njih svakako spada i Marija, Isusova majka. To nas upozorava da je Marija bila uz Isusa, da ga je pratila, ali isto tako i da nije bila ispred njega.

Koliko evanđelja govore o Mariji?

Pismo o Mariji ne govori baš tako malo kako bi se moglo na prvi pogled činiti. Novozavjetna svjedočanstva o Mariji broje oko stotinu osamnaest redaka, što je kudikamo više nego o bilo kojem Isusovu učeniku ili apostolu.

Evanđeoski tekstovi sedamnaest puta označavaju Mariju ili kao Mariju iz Nazareta ili jednostavno Isusovu majku. Od toga broja ime je sedam puta uporabljeno u grčkom obliku Marija dok je dvanaest puta zadržana aramejska riječ Marjam što je istoznačnica za hebrejsku riječ Mirjam.

U novije vrijeme pojavilo se novo tumačenje vezano uz jedan akadski glagol, pa bi ime Marija značilo dar ili čak Božji dar

Samo se ime etimološki različito tumači: kao gospodarica ili kao zvijezda mora. Neki su išli još dalje u učenim teološkim izvođenjima pa su tvrdili da ime znači draga, čudesna, gorka. U novije vrijeme pojavilo se novo tumačenje vezano uz jedan akadski glagol, pa bi ime Marija značilo dar ili čak Božji dar. To je ime u biblijskoj predaji nosila Mojsijeva sestra Mirjam.

Preuzeto s hkm.hr

Rođendan sv. Terezije Avilske

Sveta Terezija Avilska (1515.-1582.) – obnoviteljica je karmelskog reda i naučiteljica Crkve. Rođena je na današnji dan u kastiljskom gradu Avili 1515. godine u kršćanskoj obitelji s brojnom djecom. S dvadeset godina odlazi u samostan karmelićanki u kojem živi prosječnim duhovnim životom. S 40 godina Terezija započinje novi život osobno te je slijedi sve veći broj sestara. Njezinom zauzetošću dolazi do reforme Karmela, nastaju tzv. bosonoge karmelićanke. Obilazi mnoge karmelske samostane provodeći reformu Reda, ženskog a i muškog. U tome je imala podršku svetog Ivana od Križa. Posljednjih dvadesetak godina života Terezija je doživjela velika mistična iskustva. Po zapovijedi svog ispovjednika opisuje ih u svojim uglavnom autobiografskim djelima. Postaje osoba molitve kojoj za Boga nije ništa teško učiniti. Poučava druge u različitim vrstama molitve: od usmene do motrenja. Sveta Terezija je velika svetica, obnoviteljica Karmelskoga reda, spisateljica, mističarka i naučiteljica Crkve.

Tko ima uza se Isusa kao prijatelja i plemenita vojskovođu, sve može podnijeti. On nam pomaže i jača nas. Nikada nas ne ostavlja. On je pravi i iskreni prijatelj. Vidim jasno: ako želimo ugoditi Bogu i postići velike milosti od njega, Bog hoće da to bude po presvetom čovještvu Krista koji je omilio Božjem veličanstvu… Stoga ne tražite drugog puta… Ovim se putem ide sigurno. Po ovome našem Gospodinu dolaze sva dobra. On će nas poučiti. Budemo li motrili njegov život, nećemo naći bolji i savršeniji primjer za nasljedovanje.

(sv. Terezija Avilska)

MAJKA TEREZIJA: Ako si doista ponizan, ništa te neće smesti, ni pohvale ni uvrede

Da bismo bili u skladu s onim što molimo, moramo imati čisto srce. A čistim je srcem moguće vidjeti Boga.

Molitva daje čisto srce; to je početak svetosti. Svetost nije neki luksuz pridržan samo nekima, to je dar darovan vama kao i meni.

Gdje započinje svetost? U našim srcima. Zato moramo trajno moliti da bismo srce zadržali čistim jer čisto srce postaje tabernakul Boga živoga.

Isus je postao kruhom života da bi nam darovao svoj život, da bismo mi mogli postati kao on. Budimo dakle kao Isus puni suosjećanja, poniznosti, dobrote jedni prema drugima. Ako se međusobno ljubimo, ljubimo samog Isusa. I vi i ja imamo sve izglede da postignemo svetost zahvaljujući molitvi, žrtvi i ljubavi. Molimo jedni za druge da bismo sve više rasli u zajedništvu s Kristom.

Isus Krist nas uči da valja “uvijek moliti i nikad ne prestati”, a to znači da se ne smije umoriti moleći. Sveti Pavao piše: “Molite bez prestanka.” Bog poziva sve ljude na taj stav srca koji je zapravo molitva.

Pustimo da ljubav Božja potpuno zavlada srcem; neka ona postane njegova druga narav; neka to srce ne dopusti da u njega uđe bilo što, što je u suprotnosti s tom ljubavlju; neka se to srce trajno vježba u ljubavi nastojeći se svidjeti Bogu i ne uskraćujući mu ništa što on traži. Neka prihvaća sve što dolazi iz ruke Božje; neka čvrsto odluči da će se čuvati svakog grijeha, svjesnog i nesvjesnog a ako se dogodi takav pad, tražit će odmah oproštenje. Takvo srce živi trajnu molitvu.

Poznavanje Boga rađa ljubavlju; poznavanje sebe, poniznošću. Poniznost nije ništa drugo doli istina. Što imamo a da nismo primili, pita sv. Pavao. Ako smo sve primili, što to za nas znači? Ako se zaista dobro poznajemo, nikad nećemo oholo dizati glave. Ako ste pravo ponizni, ništa vas neće smesti, ni pohvale ni grdnje, jer vi znate što ste. Ako vas ogovaraju, nećete izgubiti hrabrost. Ako vas proglašuju svetim, nećete se odmah postaviti na oltar. Poznavanje samog sebe bacit će vas na koljena.

Promijenite svoja srca…

Nema obraćenja bez promjene srca:

promjena mjesta nije rješenje;

promjena djelatnosti također nije rješenje.

Rješenje je u promjeni srca.

A kako ga možemo promijeniti?

Moleći!