Sin Čovječji predaje se… Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji!
VII. tjedan kroz godinu
Utorak, 21. 02. 2023.
ili: Sv. Petar Damiani, biskup i crkveni naučitelj
Svagdan
ČITANJA: Sir 2,1-11; Ps 37,3-4.18-19.27-28.39-40; Mk 9,30-37
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Petar Damjanski, Damir, Natalija, Zaharija
Prvo čitanje:
Sir 2, 1-11
Pripravi dušu svoju na kušnju.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine, ako želiš služiti Gospodu,
pripravi dušu svoju na kušnju.
Učvrsti svoje srce i budi jak,
i ne nagli kad napast dođe.
Prioni uza nj i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.
Primi sve što te stigne,
i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.
Jer u vatri se zlato kuša,
a odabranici u peći poniženja.
Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.
Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost,
i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete.
Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj,
i plaća vam neće propasti.
Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru,
vječnoj radosti i milosti.
Pogledajte prošla pokoljenja i vidite:
je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda?
Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao?
Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao?
Ta Gospod je sućutan i milostiv,
on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 37, 3-4.18-19.27-28.39-40
Pripjev:
Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi!
U Gospodina se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. Sva radost tvoja neka bude Gospodin: on će ispuniti želje tvoga srca!
Gospodin se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova. Neće se postidjeli u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi.
Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka. Jer Gospodin ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.
Evanđelje:
Mk 9, 30-37
Sin Čovječji predaje se … Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«
MATER FATIMA 2023. Svjetska molitva krunice i posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu
Molitveni projekt “Mater Fatima”, zajedno s marijanskim pokretom Theotokos i biskupijom Yakima u saveznoj državi Washington u SAD-u na blagdan svetih fatimskih pastira Franje i Jacinte Marto, 20. veljače, poziva na 5. svjetsku molitvu Krunice.
Biskup Yakime mons. Joseph J. Tyson predvodit će iz katedrale Svetog Pavla krunicu koja će se prenositi uživo na televiziji, radiju i društvenim medijima. Izravan prijenos na hrvatskom jeziku od 20:30 ostvarit će zajedno LaudatoTv, Hrvatski katolički radio, Radio Marija i Radio Mir Međugorje. Program uključuje molitvu Krunice na više svjetskih jezika, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i čin posvete Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Logo 5. Svjetske molitve krunice / www.materfatima.org
Središnja nakana ove godine je molitva da se sačuva nevinost sve djece na svijetu. Uz ovu, nakane molitve Krunice su: obraćenje grešnika i pobjeda Bezgrešnog Srca Marijinog, za obitelji, jezgru društva i podlogu duhovnih zvanja, za Papu i njegovu predvodničku misiju kao sveopćeg pastira Katoličke Crkve te za misionare, kako bi ih vatra Duha Svetoga mogla dovesti do evangelizacije u svim krajevima svijeta.
Središnja nakana ove godine je molitva da se sačuva nevinost sve djece na svijetu.
“Naša nebeska Majka nas želi voditi k Isusu, a siguran put do njega je posveta njezinom Bezgrešnom Srcu”, poručuju organizatori i pozivaju na uključenje u ovaj molitveni događaj.
Fra Josip Mioč: Autentični i licemjerni kršćani. Što Isus kaže?
U emisiji Agape koju uređuje i vodi fra Mario Knezović gost je bio fra Josip Mioč. Fra Josip je govorio o autentičnosti vjere. Cijelu emisiju poslušajte u nastavku.
Prije ukazanja, ova se djeca nisu ničim posebno isticala. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku…
U Covi da Iriji, što ju je neprekidna kiša pretvorila u pravu baru, okupilo se još od prethodne večeri 60.000 ljudi. Troje pastirčića: desetogodišnja Lucija od Isusa, te njeni mali rođaci Franjo i Jacinta Marto, najavili su, kako će se 13. listopada na tome mjestu dogoditi veliko čudo. Nitko od njih troje nije znao čitati ni pisati, a pripadali su dvjema nadasve skromnim obiteljima iz Aljustrela, malenoga dijela Fatime. Čudo se trebalo dogoditi u vidu jamstva vjerodostojnosti “viđenja”, za koja su djeca tvrdila kako imaju 13. dana svakoga mjeseca. Na zelenoj im se česmini od kakva metra visine, ukazala mlada i lijepa Gospođa, odjevena u bijelo, praćena lepetom nevidljivih krila.
Upravo je ta Bijela Gospođa dala sljedeće obećanje: “13. listopada učinit ću veliko čudo kako bi svi uzvjerovali.”
Prvo se ukazanje zbilo 13. svibnja u mjestu Cova da Iria. Gospođa se ovako predstavila dječici koja su je zapanjeno promatrala: “Dolazim s Neba. Dolazite ovdje šest mjeseci zaredom, svakoga 13. Onda ću vam reci tko sam.”
Tako je za Luciju, Franju i Jacintu započela uzbudljiva i strašna ‘pustolovina’, koja će snažno obilježiti njihove mlade živote: utješna viđenja mile Gospođe, Njeni pozivi na molitvu krunice i mrtvenje za grešnike koji vrijeđaju Srce Isusovo i Marijino, te su osuđeni na pakao ukoliko se ne obrate – bio je to motiv koji bi se redovito ponavljao, pri svakom susretu; povjeravanje zabrinjavajućih tajni, koje su naviještale “užasne” stvari…
No, nisu izostale ni dvojbe i neprijateljstvo nevjernika (“Male ništarije” – govorili su), te civilnih vlasti koje nisu dobro podnosile takve teško shvatljive novosti i neugodna okupljanja na mjestu ‘navodnih’ ukazanja, koja su narušavala javni mir i red. Bilo je tu također i neprijateljstvo pokojeg mrzovoljnog starješine, koji je smatrao kako treba preduhitriti tradicionalni oprez Crkve koja u takvim stvarima – posve opravdano – nastupa nadasve polako. Nitko od navedenih nije bio nimalo blag prema troje ‘osumnjičenika’ koji su čak jednu čitavu noć proveli u mračnoj i hladnoj ćeliji zatvora, kako bi ih se pokušalo navesti na priznanje da su zapravo sve izmislili. Svemu se tome pridružila još i osornost roditelja, koji su strahovali kako će loše završiti radi čitave te halabuke podignute oko njihove djece…
I tako se, dakle, 13. listopada u blatu Cova da Irie okupilo 60.000 ljudi, pod olovnim nebom što je izlijevalo obilje kiše. Bijahu tu i vjernici i nevjernici, seljani i građani, slobodoumci i novinari poslani čak i s drugog kraja oceana. Svi su ondje došli tražiti potvrdu vlastita mišljenja o činjenicama koje bijahu podijelile zemlju.
Gospođa je rekla kako će se čudo zbiti u podne. Nešto prije utvrđena vremena, stiglo je i troje vidjelaca, u pratnji svojih majki. Lucija je sve pozvala neka sklope kišobrane. I svi su je poslušali, iako je kiša nastavila pljuštati. Potom je malena stala moliti krunicu, te se u podne ukazala Gospa. Bilo je to Njezino posljednje ukazanje. “Ja sam Gospa od Krunice – rekla je vidiocima. Želim da u moju čast podignete kapelu.”
Godine 1917. Europa je proživljavala tragediju Prvoga svjetskoga rata pa je Gospa uputila ove riječi: “Rat će završiti i vojnici će se uskoro vratiti kućama.” U jednome je trenutku Lucija prstom pokazala prema nebu. Svi su podigli pogled te je kiša odjednom prestala. Rastjerujući guste oblake, pojavio se sunčani krug nalik na kotač koji je u svim smjerovima emitirao raznobojne zrake svjetlosti, koje su osvijetlile oblake, drveće i zemlju te sve prisutne. Ponovilo se to tri puta. Zapanjeni su ljudi molili i udarali se o prsa, moleći oproštenje za svoje grijehe.
Dok je sunce plesalo, pastirčići su ponovno među oblacima ugledali Gospu, u društvu sv. Josipa i Djeteta Isusa, s ručicama podignutim na blagoslov. “Ples Sunca” bio je namijenjen okupljenima, kako bi vidjeli i povjerovali te razglasili vijest o tome čudu, ali i o tome kako je Gospa zaista došla ljudima donijeti poruku milosrđa i spasenja. Tom se neobičnom činjenicom dugo bavio i tisak – ne samo onaj mjesni. Nakon što je ‘spektakl’ završio, vidioci su krenuli natrag kući: rasplakanu je Jacintu u naručju odnio jedan poznanik, dok je Luciju na ramenima ponio neki krupni seljak kako bi je spasio od ljudi koji su htjeli komadić njene odjeće ili pramen kose kao relikviju. Jedino se Francesco (Franjo) uspio neprimjetno provući kroz gomilu.
Svi su ih željeli vidjeti, ponovno čuti njihovu priču: što im je rekla Gospa, preporučiti u njihove molitve pokojeg bolesnika. U danima koji su uslijedili pred njihovom su se kućom redale nepregledne procesije znatiželjnika i pobožnika. Njih je troje jedno vrijeme pristalo na “igru” – pojavljujući se pred ljudima i pričajući, ali su kasnije, kako bi izbjegli čašćenje upućivano njima osobno, stali nestajati na sve dulja i dulja razdoblja. Skrivali su se u jednoj dubokoj i mračnoj pećini, skrivenoj među grmljem, kako bi mogli nastaviti moliti krunicu, kao i ostale molitve što ih je za vrijeme ukazanja bio naučio Anđeo, te činiti žrtve za obraćenje grešnika.
Franju i Jacintu proglasio je blaženima papa Ivan Pavao II., 13. svibnja 2000. g., koji je s Fatimom oduvijek bio osobno povezan: Gospinome je čudu, naime, pripisivao činjenicu što je preživio atentat na Trgu svetoga Petra. Lucija je, pak, daleko nadživjela svoje dvoje malenih rođaka te preminula tek u veljači 2005. godine. Franju i Jacintu svetima je proglasio papa Franjo 13. svibnja 2017. godine.
Prije ukazanja, ovo se troje djece nije ničim posebno isticalo. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini, za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kada se želi ukazati, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku. Nikada nisu išli u školu, ali su zato veoma rano upoznali napore težačkoga posla. Zahvaljujući jednostavnosti i dobrome vjerskome odgoju, Božja je prisutnost za njih bila nešto posve prirodno pa su Mu se često s pouzdanjem obraćali u molitvi.
Gospa je tako samo pojačala i novim sadržajima obogatila njihovo već postojeće iskustvo svetoga: rekla im je neka mole i oni su to svim srcem prihvatili, žarom što ga posjeduju samo djeca. Više krunica dnevno, posjete crkvi i “Skrivenome Isusu”, žrtve, postovi za grešnike – postali su tako najželjkovaniji dijelovi njihova dana, te izričaj cjelovitoga življenja, oslobođeni svega suvišnoga.
Sve je to za Franju i Jacintu trajalo vrlo kratko. Bijela im je Gospođa, naime, bila obećala: “Brzo ću doći po vas.” Dječica su to znala i živjela iščekujući je. Rekla je također i kako Franjo, da bi bio primljen u raj, mora izmoliti puno krunica. I on ju je poslušao. Svaku je priliku koristio kako bi prstima provlačio zrna krunice (volio je moliti sam). Ponekad je to činio i u školi, koju je bio stao pohađati, ali najradije u crkvi.
“Pođi ti u školu – govorio bi Luciji – i poslije dođi po mene; što mi vrijedi učiti, kada ću uskoro umrijeti.” I zaputio bi se prema crkvi kako bi se ondje molio “skrivenome Isusu”.
I kraj je zaista došao uskoro. Oplakavši poginule u velikome ratu, ljudi su sada stali oplakivati žrtve strašne epidemije španjolske groznice. Dana 23. prosinca 1918. g., bolest je pogodila također Franju i Jacintu. Za Franju se sve okončalo u svega nekoliko mjeseci, pa je 4. travnja iduće godine, sa svega 11 godina, pošao ponovno vidjeti Gospu.
Jacintin je kraj bio daleko teži, prava kalvarija, koju je ona podnijela velikom snagom duha, unatoč strahu i tjeskobi, “za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu”.
Gnojna upala pluća, kao posljedica španjolske groznice, prisilila ju je na dvomjesečni boravak u bolnici. Uvelike je trpjela zbog razdvojenosti od roditelja i prijatelja. Plašila ju je i pomisao kako će umrijeti sama u bolnici. I upravo će u lisabonskoj bolnici Jacinta započeti svoj lijet, koji će je zauvijek odnijeti k Bijeloj Gospođi. Ondje su je, naime, bili premjestili na traženje čuvenoga liječnika doktora Lisboe, koji se nadao spasiti je kirurškim zahvatom. Njezin je odlazak bio jedna duga muka. Grčevito je grlila Luciju, koja je uvijek bila uz nju, tjerajući strah i brišući suze.
Kirurški se zahvat – nadasve bolan, jer njena slabost nije dopuštala potpunu anesteziju – pokazao suvišnim.
Uvečer 20. veljače 1920. g., Gospa je došla po nju, baš kao što je i obećala. Među povjerljivim razgovorima što su ih izmijenile Jacinta i Lucija, bio je i ovaj: “Mislim na rat koji ima doći… Umrijet će toliko ljudi, i toliki će otići u pakao. Bit će puno srušenih kuća i mrtvih svećenika. Kada bi ljudi prestali vrijeđati Gospodina, do rata ne bi došlo.”
Nakon toga su uslijedili građanski rat u Španjolskoj i II. svjetski rat.
Fatimska je poruka jasna. Ljudi sami na sebe navlače nevolju. Obratimo li se i promijenimo li život, zajamčeno nam je novo tisućljeće mira.
Kapelica što ju je Gospa bila zatražila postala je jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta, uz Lourdes. Svakoga se dana ondje ponavlja čudo: ne ono sunčeva plesa, već toliko ljudi koji ondje pronalaze utjehu i prigodu za započinjanje novoga života u znaku ljubavi Božje.
Ime Franjo je germanskoga porijekla te je isprva značilo “slobodan”, dok je kasnije poprimilo i značenje “francuski”. Ime Jacinta ima predgrčko porijeklo, a naziv je cvijeta “yakhintos”.
Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven, Gospodin zaodjeven moću i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati: Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vječnosti!
Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost se dolikuje Domu tvojemu, Gospodine, u sve dane!
Evanđelje:
Mk 9, 14-29
Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče:»Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«
Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme. U iduću nedjelju svete mise su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.
POKLADNI KONCERT U ponedjeljak, 20. veljače, poslije večernje mise u 19:00 sati u Dvorani Ivana Pavla II. naši zborovi i klape će nam prirediti pokladni koncert. Dođite i radujmo se s našim mladima!
KORIZMA U srijedu, 22. veljače je Čista srijeda – Pepelnica, početak korizmenog vremena. Tog dana je post i nemrs. Na svetim misama ujutro i navečer imat ćemo obred pepeljanja – vidljivi znak našeg prihvaćanja posta pokore. U vremenu korizme nema vjenčanja. Posebnost korizmenog vremena je razmatranje Kristove muke pobožnosti Križnoga puta. Raspored pobožnosti je petkom:
Na Križevcu u 14 sati;
U područnim crkvama u 16 sati;
U župnoj crkvi nakon večernje svete mise.
DUHOVNA OBNOVA U srijedu i četvrtak bit će duhovna obnova za župu koju će voditi fra Josip Vlašić. Raspored obnove: krunica u 17:00, misa u 18:00, duhovni nagovor u žutoj dvorani u 19:00 sati (nakon mise). Godišnja duhovna obnova svima nam je potrebna. Zato uskladite svoje obveze i sudjelujte u ovoj obnovi.
U subotu je 25. u mjesecu i biti će redovito mjesečno cjelonoćno klanjanje.
ČITANJA: Lev 19,1-2.17-18; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 3,16-23; Mt 5,38-48
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Konrad, Rajko, Blago, Ratko
Prvo čitanje:
Lev 19, 1-2.17-18
Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!
Čitanje Knjige Levitskog zakonika
Gospodin reče Mojsiju: »Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!
Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!‘«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 103, 1-4.8.10.12-13
Pripjev:
Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i ne zaboravi dobročinstva njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv je Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Drugo čitanje:
1Kor 3, 16-23
Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.
Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 5, 38-48
Ljubite neprijatelje!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
ŠTOVANJE DUŠE KRISTOVE: Isus je dao svoju božansku Dušu za otkupljenje naših duša. Upoznajmo ju!
Pobožnost štovanja Duše Kristove, koju je Isus dao službenici Božjoj Sofiji Pauli Tajber, lijek je za današnje rastuće negiranje postojanja ljudske duše, njezin natprirodan život kao i zagrobni život općenito. Svaki bi si vjernik trebao postaviti pitanje: “Koliko ja znam o Duši svoga Spasitelja i Otkupitelja?”
ŠTO JE DUŠA
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava: »Ljudsko biće, stvoreno na Božju sliku, istovremeno je i tjelesno i duhovno biće… Pojam duša često u Svetomu pismu označuje ljudski život ili čitavu osobu. Označuje i sve što je dio čovjekova unutarnjega života, ono što se smatra najvrjednijim; ono što čovjeka čini Božjom slikom: duša je duhovni temelj čovjeka. Čovjekovo tijelo sudjeluje u dostojanstvenoj »Božjoj slici«; to je ljudsko tijelo, upravo zbog toga što ga je oživjela njegova duhovna duša i čitavo je ljudsko biće predodređeno da postane svetište Duha u Kristovomu Tijelu. Crkva uči da je svaku duhovnu dušu neposredno stvorio Bog – ona nije »rezultat« roditelja. Ta je duša besmrtna; ona ne umire, već se nakon odlaska iz tijela u trenutku smrti ponovo spaja s tijelom u trenutku posljednjega uskrsnuća“ (362-364., 366.)
„Duhovna duša ne umire, već se nakon odlaska iz tijela u trenutku smrti ponovo spaja s tijelom u trenutku posljednjega uskrsnuća“ (KKC)
To je istina vjere o kojoj suvremeni čovjek, fasciniran različitim materijalnim dobrima, često zaboravlja i koju ne uzima u obzir. Ali on se sve češće osjeća izgubljen, ugrožen, nema jasnu predodžbu svojega cilja niti poznaje smisao življenja te često uništava svoje dostojanstvo.
Krist kao Bogočovjek posjeduje najljepšu od svih ljudskih duša i želi nas oblikovati na svoju sliku. Svojom Dušom Krist želi skrenuti pažnju na to da je svaki čovjek urešen dušom koja je…
ŠTO JE DUŠA KRISTOVA
Stvorena – ljudska Duša Kristova je najintimnije sjedinjena s Bogom. Ona je »novi svijet« pun čuvanih tajni. Ona sadrži bogatstvo duha koji se prelijeva u nas. Udubljivanje u tu ljepotu i bogatstvo Duše Kristove otvara nam bogatstvo i ljepotu Otajstvenoga tijela – Crkve.
Gospodin je predao ovu pobožnost kao »znak posljednjim vremenima« službenici Božjoj Majci Sofiji Pauli Tajber. Nebeski Otac joj je pokazao svu vrijednost ljudske duše, obdarivši njome svojega Sina u otajstvu utjelovljenja i dajući ga za spasenje ljudi. Krist kao Bogočovjek posjeduje najljepšu od svih ljudskih duša i želi nas oblikovati na svoju sliku. Svojom Dušom Krist želi skrenuti pažnju na to da je svaki čovjek urešen dušom koja je dragocjena i važna te da je Isus dao svoju božansku Dušu za otkupljenje ljudskih duša.
To je lijek za štetan utjecaj i zla djela sotone, kao i za moralni pad koji uništava cijeli ljudski rod koji masovno počinje negirati postojanje ljudske duše…
»Kada sam kasnije skrušeno pitala Krista zašto on svojoj Crkvi u dvadesetomu stoljeću daje na štovanje svoju Božansku Dušu i zašto stvara njezinu Družbu, milosrdni mi je Krist objasnio da je to lijek za štetan utjecaj i zla djela sotone, kao i za moralni pad koji uništava cijeli ljudski rod koji masovno počinje negirati postojanje ljudske duše, njezin natprirodan život kao i zagrobni život općenito.« (Isus Sofiji Pauli Tajber)
U Duši Kristovoj slavimo i subjekt natprirodnoga života našega Spasitelja, njegov vlastiti natprirodni život čovjeka, slavimo i Izvor natprirodnog života čitavoga čovječanstva. To je uistinu velika Tajna (Ivan Pavao II.)
Biskup Karol Wojtyła u propovijedi koju je održao 31. svibnja 1963. nad lijesom preminule Majke Tajber, kaže: »Tajna Duše Kristove usko je povezana s tajnom njegovoga čovještva. Vjerujemo da je čovještvo bilo sjedinjeno s božanstvom, u jednoj Osobi. Vjerujemo da je Krist kao pravi čovjek posjedovao pravu ljudsku dušu. Njegova Duša, kao i bilo koja naša duša, bila je temelj i izvor ljudskoga života Kristovoga, ali prije svega – temelj njegova duhovnoga života. Vjerujemo da je Duša Kristova bila toliko bogata milostima da se ne može usporediti niti sa jednom drugom ljudskom dušom. Jer ona je glava Otajstvenoga tijela (Crkve) – iz nje proizlazi čitavo Otajstveno tijelo, svi članovi, sve ljudske duše, zajedno s dušom Marije, Majke Isusove na čelu… I zato u Duši Kristovoj ne štujemo samo temelj i izvor duhovnoga života čovjeka, nego slavimo i subjekt natprirodnoga života našega Spasitelja, njegov vlastiti natprirodni život čovjeka, slavimo i Izvor natprirodnog života čitavoga čovječanstva. To je uistinu velika Tajna – Duša Kristova, nespoznana Tajna.«
TKO JE BILA SOFIJA PAULA TAJBER
Rodila se 23. lipnja 1890. u mjestu Biała Podlaska kao petnaesto dijete u obitelji. Od 1896. živjela je u Żytomierzu (Ukrajina), gdje je pohađala je rusku gimnaziju, a nakon toga se obrazovala u višim glazbenim školama. Do kasnije mladosti živjela je neopterećeno, bavila se umjetnošću, pohađala svjetovne zabave, bila potpuno mlaka za stvari duha: živjela je ovim svijetom. Nakon što je shvatila kako ju taj svijet ne može zadovoljiti niti usrećiti, potaknuta milosnim spoznajama, vratila se vjerskomu životu, sada intenzivnom i dubokom. Već je tada, na početku svojega puta, imala mistične doživljaje i objave, koje su je vratile k vrijednostima sakramenata i molitve. Kada su boljševici zauzeli Ukrajinu, a njezina obitelj izgubila sve što je imala, ostavši doslovno bez novčića ali sa svim bogatstvima njezine lijepe duše, pristigla je u Poljsku, u Krakov i ondje s vremenom utemeljila Družbu sestara Presvete Duše Kristove, koja je originalna po svojim organizacijskim temeljima, vrsti i načinu rada, a najviše po prihvaćenim duhovnim principima. Umrla je 1963. u mjestu Siedlce kod Krakova, ostavivši bogatu duhovnu baštinu i zajednicu koja promiče spoznaju i štovanje Duše Kristove. 1993. započeo je proces beatifikacije.
Zrake koje je isijavao najsnažnije su izlazile iz Kristove nutrine i tvorile su kružnicu poput sunca. Obuhvatile su i ljude koji su bili u crkvi, ali su se probile i izvan crkve…
SLIKA DUŠE KRISTOVE
Slika Milosrdnoga Isusa svjetski je poznato djelo krakovskoga slikara Adolfa Hyłe, ali malo tko zna da je taj umjetnik naslikao još jednu sliku koja pred našim očima postaje sve slavnija zbog prekrasnih ozdravljenja i drugih, osobito duhovnih milosti. To je slika »Gospodina Isusa koji isijava Svjetlošću« koju se popularno naziva i »slikom Presvete Duše Kristove«.
Slika je prikaz vizije koju je 1919. doživjela Službenica Božja. Tijekom molitve ugledala je Isusa Krista cijeloga u sjaju, koja isijava zrakama svjetlosti i svega u radosti – te je čula: »Najmilija, sada pred tobom stoji utjelovljeni Bog i daje ti svoju Dušu u vlasništvo. Uzmi je sa svim bogatstvom i ljepotama, uzmi je cijelu za čitav svijet, a u zamjenu daj mi svoju dušu, cijelu, jer sam je zavolio… Vežem te sa svojom osobom, tako da znaš da si najdraža zaručnica moje božanske Duše. Tebi predajem u zadatak da se predaš djelu štovanja moje blagoslovljene Duše i stvaranja njezinoga reda. Dajem ti punu moć djelovanja i u tvoje ruke stavljam odgovornost za to Djelo do kraja svijeta! Zauvijek! Uzmi, zato, Dušu moju, moja najdraža zaručnice. Ona je tvoje vlasništvo, čuvaj je i prenesi je, po sebi, čitavomu svijetu!« Zrake koje je isijavao najsnažnije su izlazile iz Kristove nutrine i tvorile su kružnicu poput sunca. Obuhvatile su i ljude koji su bili u crkvi, ali su se probile i izvan crkve, obuhvaćajući isprekidanim valovima Svjetlosti i ljude na ulici. Umjetnik je tu raspršenost svjetla iz Duše Kristove prema ljudskim dušama na slici predstavio u obliku zrâkâ koje prolaze kroz prozirne kolute koji predstavljaju ljudske duše.
Cilj slike je podsjetiti čovjeka da je njegova duša besmrtna i da ju je svojom Presvetom krvlju otkupio Spasitelj svijeta
Sukladno željama Majke utemeljiteljice, slika Duše Kristove trebala je biti naslikana za suvremene ljude izgubljene u materijalizmu – svrha je slike da gorljivo potakne ljude da svoju pažnju skrenu na duhovne vrijednosti. Prije svega njezin je cilj da podsjeti čovjeka da je njegova duša besmrtna i da ju je svojom Presvetom krvlju otkupio Spasitelj svijeta.
S ljubavlju sam zapitala Boga što on, milosrdan, želi od mene, koji mi je posao namijenio na ovoj zemlji? Odmah mi je došla radosna misao, puna svete nade »da Gospodin Bog želi otkriti tajnu na koji način da spriječimo ratove na zemlji…
U razdoblju ratnih godina, Majka Tajber »podiže alarm« za spas nerođene djece. Smatra da će grijeh čedomorstva navući Božju osvetu ne samo na roditelje – usmrtitelje nerođenih potomaka nego i na čitavi ljudski rod:
»Nakon večernje molitve klečala sam smirena duha pred svetohraništem i osjećala sam u sebi djelovanje triju božanskih Osoba. Željela sam ispuniti Božju volju, pa sam s ljubavlju zapitala Boga što on, milosrdan, želi od mene, koji mi je posao namijenio na ovoj zemlji? Odmah mi je došla radosna misao, puna svete nade »da Gospodin Bog želi otkriti tajnu na koji način da spriječimo ratove na zemlji… Da svi narodi i rase žive u miru, poštenju i u punini vjere… Da si svi međusobno pomažu u radu i da zajedno otkrivaju tajne života!« Tako sam se okrenula Bogu s punim povjerenjem i rekla: »Vječni naš Gospodine Bože! Reci na koji način možemo stati na kraj svim ratovima koji su odgovorni za takva uništenja na zemlji, koji uzrokuju grijeh i bijedu i patnje i koji uzalud troše neograničenu ljudsku energiju u tzv. borbi »za bolje sutra«. Tada sam čula Božje obećanje, puno milosti, koje budi nadu Božje pobjede: »U trenutku kada na svijetu prestane postojati grijeh pobačaja, prestati će svi zemaljski ratovi!«
USRDNE MOLBE PRESVETOJ DUŠI KRISTOVOJ
Presveta Dušo Kristova, živi u meni.
Presveta Dušo Kristova, kraljuj u meni.
Presveta Dušo Kristova, daruj mi dar ljubavi Božje.
Presveta Dušo Kristova, mudrošću svojom ispuni me.
Presveta Dušo Kristova, svemoći svojom očisti me.
Presveta Dušo Kristova, iz muka grijeha oslobodi me.
Presveta Dušo Kristova, radom svojim nadahni me.
Presveta Dušo Kristova, neka vlada u meni pravednost Tvoja.
Presveta Dušo Kristova, čistoćom svojom obdari me.
Presveta Dušo Kristova, u poniznosti svojoj drži me.
Presveta Dušo Kristova, šutnjom svojom ispuni me.
Presveta Dušo Kristova, svetinjom svojom učini me.
Presveta Dušo Kristova, u prijateljstvu svome sjedini se sa mnom.
Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo!
Vjera je već neko imanje
onoga čemu se nadamo,
uvjerenost u zbiljnosti
kojih ne vidimo.
Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom spoznajemo
da su svjetovi uređeni riječju Božjom
tako te ovo vidljivo
ne posta od nečega pojavnoga.
Vjerom Abel prinese Bogu
bolju žrtvu nego Kajin.
Po njoj primi svjedočanstvo
da je pravedan
— Bog nad njegovim darovima posvjedoči —
po njoj i mrtav još govori.
Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti
te iščeznu jer ga je prenio Bog.
Doista, prije prijenosa
primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
A bez vjere nemoguće je omiljeli Bogu
jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji
i da je platac onima koji ga traže.
Vjerom Noa, upućen u ono
što još ne bijaše vidljivo,
predano sagradi korablju
na spasenje svoga doma.
Time osudi svijet
i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145, 2-5.10-11
Pripjev:
Ime ću tvoje, Gospodine, blagoslivljati dovijeka!
Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, i čudesa tvoja objavljuju.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore.
Evanđelje:
Mk 9, 2-13
Preobrazi se pred njima.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma — nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.
I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati« pa ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?« A on im reče: »Ilija će doduše prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.«
