Author

FMteam

Browsing

Znakovito značenje imena Međugorje – Nije slučajnost da se Gospa ukazuje baš ovdje

Oko fenomena Međugorja zaista postoji mnogo teorija, no jedna je zbog svoje simbolike iznimno zanimljiva. Već neko vrijeme diljem svijeta ljudi upozoravaju da hrvatska riječ Međugorje na hebrejskom znači ni manje ni više nego HARMAGEDON na hebrejskom, a na grčkom Armagedon.


Točan prijevod hebrejske riječi koju nalazimo u Bibliji u Knjizi Otkrivenja Har-Magedon – je isti kao i Međugorje na hrvatskom jeziku, upozoravaju.

Har = brdo, Mageddo = brazda, šupljina između.

Znači hebrejska riječ Har Magedon bila bi istoznačnica Među- gorju u doslovnom prijevodu. Iako se smatra da Armagedon zapravo planina Megiddo kod Jeruzalema, ne možemo ne zamijetiti ovu duboku simboliku riječi Međugorje, bar ne, ako uzmemo u obzir Gospina ukazanja i naravno sadržaj Gospine poruke.

Armagedon je naime pojam koji nalazimo u knjizi Otkrivenja i koji označava mjesto posljednje bitke Antikristove vojske protiv vojske Isusa Krista. Također, to je mjesto svršetka, kraja, mjesto na kojem će Sotona biti poražen i na kojemu će mu Marija satrti glavu, kako je prorokovano u postanku svijeta. Zato značenje riječi Međugorje koliko god može biti slučajno, može biti i duboko simbolično.

“Što sam započela u Fatimi završiti ću u Međugorju” sažetak je Gospine poruke od 25. kolovoza 1991. koju je javnosti prenijela vidjelica Marija Pavlović. Što je to Gospa započela u Fatimi? Upravo pobjedu Sotone, odnosno – Trijumf Bezgrešnog Marijinog Srca!

U svakom slučaju, znakovito.

Molitva na Veliki utorak

Gospodine, hvala ti što se brineš za mene.

Hvala što nalazim zaklon i sklonište pod tvojim krilima kojima me štitiš. Tako si spreman da mi priskočiš kada sam u nevolji, ali ja, nažalost, drugdje tražim pomoć. Ne znam se tebi prepustiti i u tvojoj blizini naći sigurnost i zaštitu. Oprosti moje pobune! Oprosti moja odbijanja tvojih ponuda. Želim te napose ovih dana u Velikom tjednu gledati, promatrati i meditirati. Želim s tobom koračati, korak po korak, na tvom križnom putu koji počinje.

SVETAC DANA – SV. IZIDOR SEVILJSKI

Crkva se 4. travnja spominje Sv. Izidora Seviljskog, biskupa i crkvenog naučitelja kojeg je 2002. papa Sv. Ivan Pavao II. proglasio zaštitnikom interneta i svih koji se njime služe.

Sveti Izidor se rodio oko 556. u Sevilli kao sin uglednog časnika i visokog činovnika, koji je službovao kod gotskog kralja Athanagilda. Prilično rano je izgubio oba roditelja pa je brigu za njega preuzeo stariji brat Leander, koji je bio opat jednoga samostana. To je bilo od presudnog značenja za svu njegovu budućnost, jer se Izidor zadojio monaškom pobožnošću, a još više ljubavlju prema knjizi i znanstvenom radu.

Odgoj koji mu je brat pružio bio je strog, a uz to je primio i svestranu izobrazbu. Pridružio se redovničkoj zajednici te postao redovnikom. U 30. godini naslijedio je brata u opatskoj službi.

Kao opat Izidor je želio biti jednako pravedan i objektivan prema svima, no znao je dobro da se pravednosti mora pridružiti i očinska ljubav, jer je redovnička zajednica jedna obitelj kojoj je on otac i počelo jedinstva. Stoga se svim marom trudio oko sloge i jedinstva srdaca među redovnicima. Napisao je i djelo Regula monachorum – Monaško pravilo, u kojem se pokazuje pravi majstor i zakonodavac. U tom i u svim svojim drugim djelima pokazao se kao čovjek logike, reda i sustava.

Izidor je bio i veliki revnitelj redovničke stege, ali je dobro znao da ona ne smije biti sama sebi svrhom već mora služiti višim ciljevima. Zato je imao i razumijevanja za ljudske slabosti svoje subraće. Pristupao je k njima ne kao strog i neumoljiv poglavar, već kao samilostan otac, koji suosjeća sa svojom subraćom. Kako je bio čovjek široke kulture, dobro je poznavao i istočnjačku pustinjačku i monašku tradiciju i literaturu te, oslanjajući se i na nju, konkretnim je primjerima protumačio oko kojih vrlina redovnik naročito mora nastojati. Izidor je bio rođeni učenjak.

Zato mu je knjižnica bila kao neko svetište u kojem se jako dobro osjećao i snalazio kao kod kuće. Čitao je djela velikih učitelja, naročito Origena, jednoga od najvećih učenjaka starokršćanske aleksandrijske škole.

Izidor bi po svojoj naravi i sklonostima najradije ostao tihi kabinetski radnik, koji sjedi nad knjigama, ali Bog ga je čekao i na drugom mjestu. Tako je 601., na biskupskoj stolici u Sevilli, morao naslijediti svoga brata Leandra. Biskupovao je 30 godina, a resila ga je svestrana učenost i veliki govornički dar: vrline tako potrebne odgovornom pastiru duša. Kako je Izidor sam bio vrlo izobražen čovjek i mnogo držao do izobrazbe, tako se kao biskup izvanredno brinuo da i njegov kler po svom odgoju i učenosti bude što više na visini svoga poslanja. Stoga je njegova teološka škola u Sevilli postala najuglednija znanstvena crkvena ustanova u čitavoj Španjolskoj onoga vremena. Biskup se brinuo da njegov kler bude uzoran u svakome pogledu, a sam mu je u tome bio najbolji primjer. Sveti Izidor je također divan uzor žarke domovinske ljubavi.

Pod vodstvom Gota očekivao je jedinstvo čitave Španjolske i to pod zastavom križa. Da bi se to ostvarilo, napisao je veliki zbornik prava zvan Hispana, koji je u čitavoj Španjolskoj bio na snazi sve do svršetka XII. stoljeća. Kako donosi Sveci.net, svoju domovinu, a i svu Europu, zadužio je svojim glavnim djelom Etymologiae. To je prva poznata enciklopedija i djelo koje je u srednjem vijeku poslije Svetoga pisma bilo najviše čitano i ponovno izdavano, a zbog njega je i proglašen zaštitnikom interneta. Na sveopćoj španjolskoj sinodi biskupa 633. u Toledu između 62 biskupa Izidor je bio po redu prvi. Svi su ga cijenili i kao učenjaka i sveta čovjeka. Taj, možda najslavniji čovjek stare Španjolske, umro je 4. travnja 636. u svome rodnom gradu Sevilli. Pokopan je uz svoga svetoga brata Leandra i sestru Florentinu.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 4. TRAVNJA 2023.

Jedan će me od vas izdati.

Veliki tjedan

Utorak, 4. 04. 2023.

Svagdan Velikoga tjedna

Svagdan

ČITANJA:
Iz 49,1-6; Ps 71,1-6b.15ab.17; Iv 13,21-33.36-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Stanislav, Stanko, Stanislava, Filip, Izak, Gema

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se spomendan sv. Stanislava, biskupa i mučenika.

Prvo čitanje:

Iz 49, 1-6

Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje. (Druga pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Čujte me, otoci,

slušajte pomno, narodi daleki!

Gospodin me pozvao od krila materina,

od utrobe majke moje on me imenovao.

Od usta mojih britak je mač načinio,

sakrio me u sjeni ruke svoje,

od mene je oštru načinio strijelu,

sakrio me u svome tobolcu.

Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,

u kom ću se proslaviti!«

A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,

nizašto naprezao snagu.«

Ipak, kod Gospodina je moje pravo,

kod mog Boga nagrada je moja.

A sad govori Gospodin,

koji me od utrobe Slugom svojini načini,

da mu vratim natrag Jakova,

da se sabere Izrael.

Proslavih se u očima Gospodnjim,

Bog moj bijaše mi snaga.

I reče mi:

»Premalo je da mi budeš Sluga,

da podigneš plemena Jakovljeva

i vratiš Ostatak Izraelov,

nego ću te postaviti za svjetlost narodima,

da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 71, 1-6b.15ab.17

Pripjev:

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju.

Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi!
prikloni uho k meni i spasi me!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Evanđelje:

Iv 13, 21-33.36-38

Jedan će me od vas izdati.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Papa na Cvjetnicu: Isusova ljubav do kraja može preobraziti naša kamena srca u srca od mesa

Papa Franjo predvodio je svečanu misu na Nedjelju Muke Gospodinove – Cvjetnicu, 2. travnja 2023., na Trgu svetog Petra u Vatikanu te promišljao o vjeri koju je Isus polagao u Boga, napuštajući sebe u trenutku boli jer je znao da će ga Božji razum spasiti, izvijestio je Vatican News.


Sveti Otac misu je predslavio dan nakon što je otpušten s liječenja u rimskoj bolnici Agostino Gemelli. Procjenjuje se da je u slavlju, koje je završilo molitvom Anđeoskog pozdravljenja, sudjelovalo oko šezdeset tisuća vjernika.

Rimski biskup se u propovijedi nakon navještaja Muke Isusove osvrnuo na Kristov vapaj s Križa: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? To su riječi koje nas vode u središte Kristove muke, do vrhunca patnji koje je podnio da nas spasi – rekao je papa Franjo, napominjući da su to jedine riječi s Križa o kojima govori Evanđelje po Mateju.

Rekao je da je Isus podnio mnoge patnje i da svaki put kad slušamo izvješće o Muci, ono probada naša srca. Objasnio je da su to bile tjelesne patnje, te patnje duše i duha, ali da je u svim tim žalostima Isus ostao siguran u jedno: Očevu blizinu.

Patnja duha, nastavio je Papa, odražava se u Isusovom uzviku: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio? To je najgora od svih patnji, jer u svom najtragičnijem trenutku Isus doživljava napuštenost od svoga Oca, napuštenost od Boga, ustvrdio je, dodajući da prije tog trenutka nikada nije nazivao Oca njegovim općim imenom, Bogom.

Potom je objasnio da je osjećaj te udaljenosti od Boga potpuno stran osjećaj Isusovom biću; jedini razlog je da je On to učinio iz ljubavi prema nama. Napuštenost je cijena koju je Isus za nas platio. Bio je solidaran sa svakim od nas do krajnjih granica, da bude uz nas sve do kraja. Iskusio je napuštenost da nas ne ostavi taocima očaja i da zauvijek bude uz nas.

Sveti Otac zamolio je okupljene vjernike da se prisjete da nas Gospodin upravo na taj način spašava i podsjetio da se Isus na križu, iako je osjećao potpunu napuštenost, nije htio prepustiti očaju, nego je molio i vjerovao, preporučao sebe u Očeve ruke, čak i kad ga osjeća dalekim ili ne osjeća njegovu prisutnost zato što osjeća da je napušten.

Braćo i sestre, sva ta ljubav prema nama u kojoj nas je Isus ljubio do kraja može preobraziti naša kamena srca u srca od mesa i učiniti ih sposobnima za milosrđe, nježnost i suosjećanje, nastavio je Papa. Objasnio je da nas napušteni Krist potiče da ga tražimo i ljubimo u napuštenima. Zato što u njima nisu samo oni u potrebi, nego je i On, napušteni Isus, Onaj koji nas je spasio sišavši u dubinu našeg ljudskog stanja.

Papa se na Cvjetnicu prisjetio svih napuštenih osoba u našim blizinama, istaknuvši njemačkog beskućnika Burkharda Schefflera koji je u studenom 2022. umro ispod kolonada na Trgu svetog Petra.

Toliko ljudi treba našu blizinu, toliko ih je napušteno, to su današnji kristi, dodao je. Napušteni Isus traži od nas da imamo oči i srce za napuštene. I kao što svi trebamo Isusovu blizinu u našim životima, moramo ići van i pronaći Isusa u napuštenima, onima koji su sami.

Završavajući homiliju, papa Franjo zamolio je prisutne da se prisjete da su odbačeni i isključeni žive slike Krista: podsjećaju nas na njegovu bezobzirnu ljubav, njegovu napuštenost koja nas spašava iz svakog oblika samoće i očaja.

Danas izmolimo tu milost: ljubiti Isusa u njegovoj napuštenosti i ljubiti Isusa u napuštenima svuda oko nas. Tek tada, naše će želje i osjećaji biti želje i osjećaji Onoga koji za nas samog sebe oplijeni. Oplijenio se potpuno za nas, zaključio je Papa.

Vatican News

MISNA ČITANJA – 3. TRAVNJA 2023.

Pusti je! Neka to izvrši za dan moga ukopa!

Veliki tjedan

Ponedjeljak, 3. 04. 2023.

Svagdan Velikoga tjedna

Svagdan

ČITANJA:
Iz 42,1-7; Ps 27,1-3.13-14; Iv 12,1-11

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Mihovil, Magdalena, Bonifacije

NAPOMENA:
▪ Korisno je da se u određeni dan na kraju korizme korizmeno vrijeme zaključi zajedničkim pokorničkim slavljem (npr. zajedničkim slavljenjem sakramenta pomirenja), kako bi se vjernici pripravili na punije sudjelovanje u vazmenom otajstvu. Takvo slavlje neka bude prije vazmenoga trodnevlja i neka ne prethodi neposredno Misi Večere Gospodnje na Veliki Četvrtak.

Prvo čitanje:

Iz 42, 1-7

Vikati neće, glas mu se neće čuti po trgovima (Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Evo Sluge mojeg koga podupirem,

mog izabranika, miljenika duše moje!

Na njega sam svoga Duha izlio:

on će donijet pravo narodima;

vikati neće, neće bučiti,

glas mu se neće čut po trgovima;

trske napuknute prelomiti neće,

stijenja što tek tinja neće ugasiti;

po istini on će donijet pravo,

neće sustat niti smalaksati,

dok na zemlji ne uspostavi pravo.

Otoci žude za naukom njegovim.

Ovako govori Gospodin, Bog,

koji stvori i razastrije nebesa,

koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,

koji dade dah narodu na njoj,

i dah bićima što njome hode.

Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,

čvrsto za ruku te uzeh;

oblikovah te i postavih

za Savez narodu, za svjetlost pucima,

da otvoriš oči slijepima,

da izvedeš sužnja iz zatvora,

iz tamnice one što žive u tami.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27, 1-3.13-14

Pripjev:

Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 12, 1-11

Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Na današnji dan 2005. godine umro je papa Ivan Pavao II.

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa Ivan Pavao II. u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sarkofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.

Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti . Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011, a svetim 27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa koje je toliko štovao.

Bio je veliki prijatelj i zagovornik hrvatskog naroda, kako za zemaljskog života, tako i danas u vječnom životu s Bogom.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.

Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.

Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.

Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.

Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.

U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.

1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.

Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.

Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.

Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»

Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.

Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.

Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.

Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.

Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.

Župne obavijesti – 2. travnja 2023.

Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati.

RASPORED ZA VELIKI TJEDAN

  • VELIKI ČETVRTAK – 6. travnja
    Ujutro nema mise ni ispovijedi. Krunica je u 17 sati, sveta misa u 18 sati.
  • VELIKI PETAK – 7. travnja
    Ujutro u crkvi nema nikakvih obreda.
    Križni put za župljane i hrvatske hodočasnike na Križevcu je u 11 sati.
    Krunica je u 16 sati, a obredi Velikog petka u 17 sati.
    Veliki petak je dan strogog posta i nemrsa.
    Na Veliki petak se kod obreda čašćenja križa prikupljaju milodari za Svetu zemlju.
  • VELIKA SUBOTA – 8. travnja
    Krunica počinje u 20 sati, a vazmeno bdjenje u 21 sat.

Mogućnost za ISPOVIJED u Velikom tjednu:
Od ponedjeljka do srijede prije jutarnje mise, te od 10 do 12 sati. Svakim danom od 16 sati.
Na velike dane svi svećenici sudjeluju u večernjem molitvenom programu, zato kad počne sveta misa ili obredi nema više ispovijedanja. Stoga molimo vjernike da se, ako je moguće, ispovjede prije Vazmenog trodnevlja.

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

  • U iduću nedjelju je Uskrs. Svete mise u župnoj crkvi su u 7, 8, 11 i 18 sati. U područnim crkvama u 10 sati. Nema đačke mise u župnoj crkvi.

USKRSNA TOMBOLA
Na Uskrs, nakon jutarnjih misa održat će se uskrsna tombola. Sav prihod ide u humanitarne svrhe. Akciju su organizirali framaši i trećari koji su tijekom korizme prikupljali vaše darove i priloge.

Tri snažne molitve na Cvjetnicu JUTARNJA, DNEVNA I VEČERNJA

Molitva na Cvjetnicu moli se nedjelju prije Uskrsa (posljednju Korizmenu nedjelju).

Za Vas smo priredili tri prekrasne molitve povodom ovog dana.

Jutarnja molitva

Bože, Tvoja Riječ je istinita.

Obećao si spasenje kroz Mesiju i danas se sjećamo da je Isus ispunio starozavjetna proročanstva o našem obećanom Otkupitelju.
Priznajemo svoju potrebu za spasenjem od naših grijeha i radujemo se što je Isus naš Izbavitelj.
Danas ga slavimo kao Kralja i molimo da Njegovo Kraljevstvo dođe i u naše živote.

Slavimo Te sada i hvalit ćemo te tijekom nadolazećeg dana.

Po Kristu, Gospodinu našemu.

Amen.

Dnevna molitva

Isuse,
kad si ušao u Jeruzalem,
veliko mnoštvo mahalo je palminim i maslinovim grančicama i uzvikivalo “Hosana”.

Spasi nas sada od naših grijeha,
i učini da se tebi radujemo,
kao jedinom pravom Otkupitelju.

Večernja molitva

Bože, hvala Ti što si poslao svoga sina među nas, smrtnike.

Molimo te, učini nas oruđem svoga mira i vodi nas u službi pomirenja.
Neka naša srca podsjete one koji tek trebaju priznati Isusovu žrtvu na križu, na svoje grijehe.

Neka u Tebi nađu mir kao i mi,

Po Kristu, Gospodinu našemu.

Amen.

Nedjeljno razmatranje – Cvjetnica

Poslušajte nedjeljno razmatranje koje je priredila s. M. Zdenka Kozina.

Školske sestre franjevke Mostar

Liturgija Cvjetnice započinje blagoslovom maslinovih ili palminih grančica i mimohodom kojim obnavljamo sjećanje na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem kada ga je razdragano mnoštvo pozdravljalo, prostirao svoje haljine i klicalo: „Hosana Davidovu Sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini! (Mt 21,9). Evanđeoske stranice toga dana

bremenitesustarozavjetnim citatima i značenjima koja vode prema ispunjenju starozavjetne Pashe i otkrivaju njezinu novost u Kristu.

Pokušajmo se uživjeti u situaciju koja je vladala na prvu Cvjetnicu. Isus,prije događaja njegove muke, smrti i uskrsnuća, ulazi u Jeruzalem kao Mesija na magarcu, kako je prorokovano stoljećima ranije. I narod ga je dočekao u pravome mesijanskome duhu. Isus se nije opirao ovakvom dočeku, iako mu je bila poznata nepostojanost i prevrtljivost mase koja će ga samo za nekoliko dana odbaciti tražeći njegovo smaknuće: „Smrt zaslužuje! Neka se razapne!” (Mt 26,66,27,23).

Isus je svjestan glavara svećeničkih i starješina koji od početka traže kakvo lažno svjedočanstvo da bi ga mogli pogubiti. Znao je također da nitko od naroda neće stati u njegovu obranu kod Pilata. Većmu u grudima grč od Judina poljupca i Petrovog trostrukog zatajenja, ali On slavlja ne zaustavlja. Znao je da njegova putanja mora proći Golgotskim brijegom do uskrsnog jutra. Pazimo: mi smo danas ti Jeruzalemci, euforični i nestalni ljudi, mi smo pozaspali učenici. U nama se miješaju Ivanova privržena ljubav i Pilat koji radi mimo svoga uvjerenja.lako Isusa nismo odbacili otkrivamo da ga često previđamo i zaobilazimo. Isusova se Cvjetnica u nama nastavlja. Još i danas Gospodin jaše na živinida lakše čuje neusiljene usklikedjece i priprostih. (R. Kupareo, Cvjetnica, 1976.)

Gospodin Isus se nije promijenio. Upravo je tu bit današnjeg blagdana i za nas. U ovom Velikom tjednu obnovit ćenajveći dar koji se može zamisliti: darovati će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. On nas svojom ljubavlju otkupljuje od naših bezakonja, lutanja, želje za osvetom pokazujući nam da se nasilje ne pobjeđuje nasiljem, pravda se ne postiže osvećenjem, pobjeda se ne ostvaruje isključivo snagom vlastite moći i jakosti. Ali na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način; darivanjem nas samih, našeg vremena i molitve u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas.

Vrijeme je da se otrgnemo od starih i grješnih navika i da se podložimo Isusu da On bude naš Gospodar. Jer On će nam, upokorimo li se Njemu – kao mlado magare, i primimo ga na svoja leđa – pokazati slast i ljepotu duhovnoga života. Pokazat će nam pravi smisao naših križeva, naših napora, jednom riječju pravi smisao slobode u koju nas samo On može uvesti. U slici magareta, koje je i vanjskim izgledom slično zemlji,suhoj i sivoj, pronalazimo svoj izvorni jezik. Magarac kao prijestolje na kojemu Isus ulazi u Jeruzalem simbol je malenosti i poniznosti.

Isus i danas želi pobjedonosno ući u ljudske živote jašući poniznu životinju: on želi da naše svjedočanstvo bude jednostavno, da se očituje kroz dobro obavljen posao, kroz iskazivanje radosti, vedrine, iskrene brige za druge.

Želi biti s nama u svim prilikama uobičajenoga ljudskog života. I mi bismo mu danas mogli reći:,,Kao magarčesam pred tobom, Gospodine. Ali ti si uvijek sa mnom, uzeo si moje uzde ivodiš desnicu moju’ (usp. Ps 73,23-24). Pred Gospodinom moramo prostrijeti, kako su govorili starodrevni oci Crkve, naš život i sebe same kao prosti ogrtači ili maslinove grane.

Dotaknuti iskustvom korizmenog puta, i mi danas zajedno s Pjesnikom kličimo:

„Širite ruke, umorne ruke, masline drage, Mašite na pozdrav dlanom od srebra!

(…)

Jer prolazi veliki Kralj

Na magarčetu.

Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini kao dijete u krilu Djevice, taj isti, taj isti narastao je kao gora, Silan Kralj.

Al’ dobra živina još snage ima Da ga nosi.

O, dobri magarče, što Boga nosiš, Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama; O, dobra živino, tisuće bi htjele Podijeliti s tobom taj sveti teret; O, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu, Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!

Širite ruke, umorne ruke, masline drage, Jer nas je strah pružiti ih pred Bogom! Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče, Da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!”

(R. Kupareo, Na Cvjetnicu, 1935.)

Neka nam Gospodin svjetlošću svoje vječne ljubavi pomogne u vršenju primjera koji nam je dao te i mi vladamo poniznom ljubavlju i opraštanjem, traženjem i vršenjem volje Očeve koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1Tim 2,4).

Pin It