Author

FMteam

Browsing

Jeste li čuli za Zeleni škapular Bezgrešnog Srca? Gospin malo poznati sakramental za ozdravljenje i obraćenje

Sestra Justine u duši je čula glas koji je rekao da Djevica Marija želi da se škapular proširi kao sredstvo za obraćenje duša

Mnogim katolicima poznat je samo smeđi, karmelski škapular, a zeleni? Zeleni škapular Bezgrešnog Srca Marijina potječe iz 1840. i odobrio ga je papa Pio IX. u dva navrata: 1863. i 1870. godine.

28. siječnja 1840., u Parizu, u Francuskoj, Blažena se Djevica ukazala s. Justine Bisqueyburu, sestri iz sjemeništa Sestara milosrdnica. Tim ukazanjem je započeo niz posjeta koji su kulminirali posebnim Marijinim darom: Zelenim škapularom.

Zeleni se škapular zbog svog izgleda obično naziva škapularom, iako ne potječe od škapulara crkvenih redova, a poznat je i pod nazivom „Bedž (značka) Bezgrješnog Srca Marijinog“.

Napravljen je od zelene tkanine, na prednjoj je strani slika gorućeg Srca Marijinog (bez vijenca od ruža) probodenog mačem, a iz Srca teče krv. Povrh Srca nalazi se križ, te riječi: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“, prenosi book.hr

POVIJEST ŠKAPULARA

Justine Bisqueyburu se 28. siječnja 1840. godine, za vrijeme duhovnih vježbi prije ulaska u red Sestara milosrdnica, nalazila u kapeli u ulici Rue du Bac u Parizu. Dok je molila, Djevica Marija ukazala joj se odjevena u dugu bijelu haljinu i zaogrnuta svijetloplavim plaštem. Pred kraj duhovnih vježbi Djevica Marija još se jednom ukazala sestri Justine, a ukazanja su se ponovila još pet puta za vrijeme njezinog boravka u novicijatu. Svako ukazanje bilo je identično onom prethodnom i svaki put Djevica Marija nije ništa govorila.

8. rujna 1840, na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, nedugo nakon što je stupila u red Sestara milosrdnica, sestra Justine poslana je u Blangy da podučava siromašne. Dok je jednom prilikom bila u molitvi, Djevica Marija joj se ponovno ukazala. Ovog puta Marija je držala u desnoj ruci svoje Srce okruženo plamenovima, a u lijevoj neku vrstu škapulara, komad zelene tkanine koji je visio na dvjema zelenim vrpcama.

Na njemu je bila slika Blažene Majke, onako kako se ukazala sestri Justine, a na slici je Marija držala svoje Bezgrješno Srce u desnoj ruci. Na poleđini tkanine nalazilo se „Srce cijelo u plamenu sa zrakama sjajnijima od sunčevih i prozirnima poput kristala“. Srce je bilo probodeno mačem, a povrh njega nalazio se zlatni križ i riječi koje su okruživale Srce: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“.

Sestra Justine u duši je čula glas koji je rekao da Djevica Marija želi da se škapular proširi kao sredstvo za obraćenje duša. Sestra Justine ispričala je o tom ukazanju svojim nadređenima, a zatim i svom duhovniku, lazaristu Jean-Marie Aladelu. Papa Pio IX. odobrio je škapular u dva navrata: 1863. i 1870. godine. Sestra Justine nastavila je služiti u Istanbulu, Parizu, Alžiru i Carcassonneu. Do kraja života sestra Justine šutjela je o ukazanjima, a o njima je govorila samo s nadređenima i sa svojim duhovnikom.

UPOTREBA ZELENOG ŠKAPULARA

Za ovaj škapular nema investiture. Morate ga blagosloviti kod svećenika. Ne mora se nužno nositi oko vrata. Molitvu oko srca: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“, treba ponavljati svakodnevno.

Veliki darovi Zelenog škapulara su za ozdravljenja i obraćenja.

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 8. srpnja

Krv Kristova – prolivena kod razapinjanja

Razmatranje

Oštri čavli probijaju Spasiteljeve ruke i noge. On koji nam je došao donijeti slobodu sad visi razapet. Ali on je ipak slobodan. Svojevoljno se odlučio za to. Ljubav moli oproštenje za nas koji smo ga razapeli. Isusovo milosrđe, koje je vidljivo u njegovoj Krvi, obećava razbojniku raj te i meni dariva novu nadu. Zajedno s njime i mi ćemo se povjeriti Ocu kad se naša duša nađe u smrtnoj tami i kad više ne bude osjećala Očevu blizinu.

Čitanje (Lk 23,33-45)

Kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.

Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!” Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!” A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.” Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.” Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

Dopuštam li drugome da mi pomogne naći put do Boga? Kako shvaćam slobodu? Jesam li u svojoj nutrini zarobljen i čime? Ako posjedujem slobodu, onda ću moći praštati, poput Isusa, svima bez razlike, radilo se o mojim prijateljima ili neprijateljima. Krv Kristova koja je potekla za oproštenje naših grijeha dat će mi snagu za opraštanje.

Kratka šutnja…

Molitva: Šesto otajstvo Krunice Predragocjene Krvi

MISNA ČITANJA – 8. SRPNJA 2023.

Mogu li svatovi tugovati dok je zaručnik s njima?

XIII. tjedan kroz godinu

Subota, 8. 07. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Post 27,1-5.15-29; Ps 135,1-6; Mt 9,14-17

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Akvila, Priska, Priscila, Adrian, Eugen, Prokopije, Pankracije

Prvo čitanje:

Post 27, 1-5.15-29

Jakov je prevario brata i oduzeo mu blagoslov (27, 36).

Čitanje Knjige Postanka

Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: »Sine!« On mu odgovori: »Evo me!« A on nastavi: »Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te blagoslovim prije nego umrem.«

Rebeka je to slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu, uzme ona najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.

Ode on k ocu i reče: »Oče!« On odgovori: »Evo me. Koji si ti, sine moj?« A Jakov odgovori svome ocu: »Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.« Izak upita svoga sina: »Kako si tako brzo uspio, sine moj?« On odgovori: »Jer me Gospodin, Bog tvoj, namjerio.« Potom Izak reče Jakovu: »Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.« Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče:

Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove.« Nije ga prepoznao, jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, upita još jednom: »Jesi li ti zaista moj sin Ezav?« Odgovori on: »Jesam.« Potom reče Izak: »Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja.« Jakov ga posluži, pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. Poslije toga reče mu njegov otac Izak: »Primakni se, sine moj, i poljubi me!« Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi:

»Gle! Miris sina mog

nalik je mirisu polja

koje Gospodin blagoslovi.

Neka ti Bog daje

rosu s neba i rodnost zemlje:

izobilje žita i mladoga vina.

Narodi ti služili, plemena ti se klanjala!

Braćom svojom gospodari,

nek sinci majke tvoje pred tobom padaju!

Proklet bio tko tebe proklinje;

blagoslovljen tko te blagoslivlje!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 135, 1-6

Pripjev:

Hvalite Gospodina, jer je dobar!

Hvalite ime Gospodnje,
hvalite, sluge Gospodnje
koji u Domu Gospodnjem stojite
u predvorjima Doma Boga našega!

Hvalite Gospodina, jer dobar je Gospodin,
pjevajte imenu njegovu, jer je ljupko!
Jer Gospodin sebi odabra Jakova,
Izraela za dragu svojinu.

Znadem da je velik Gospodin,
da je Gospod naš nad svim bozima.
Što god se Gospodinu svidi,
to čini na nebu i na zemlji,
na moru i u svim bezdanima.

Evanđelje:

Mt 9, 14-17

Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

»A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«

»I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Svetom misom završila 26. međunarodna duhovna obnova za svećenike

Današnjom svetom misom u 11 sati u dvorani Ivana Pavla II., koju je predslavio apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, završila je 26. međunarodna duhovna obnova za svećenike koja se od 3. do 7. srpnja održavala u Međugorju pod geslom „Evo majke moje i braće moje!” (Mt 12, 49) u Gospinoj školi. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je više od 270 svećenika iz 35 zemalja svijeta, a predavač na ovoj duhovnoj obnovi bio je fra Miljenko Šteko. Sudionici su tijekom proteklih dana svaku večer slavili svete mise na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju, slušali predavanja, molili krunicu na Brdu ukazanja i križni put na Križevcu gdje su pristupili i sakramentu ispovijedi, a jutros, petoga dana duhovne obnove program je započeo u 8:30 sati zajedničkom molitvom na grobu fra Slavka Barbarića koji se nalazi na groblju Kovačica.

„Evo, došli smo i do praktične teologije, ono o čemu smo govorili kroz duhovne vježbe. Ono što je sv. Pavao rekao: Jesmo li trčali uzalud? Nalazimo se na ovozemnom prebivalištu fra Slavka Barbarića za kojega možemo uistinu reći da nije trčao uzalud. On je počeo ove duhovne obnove za svećenike. Pomolimo se sada ovdje za njega i njemu, za sve svećenike koji su sudjelovali na ovim seminarima za svećenike, a već su se preselili u vječnost”, kazao je fra Miljenko Šteko svećenicima okupljenima oko fra Slavkova groba. Nakon toga svećenici su otišli i do kipa Uskrsloga Isusa gdje su zajedno izmolili molitvu Trećeg časa na latinskom jeziku, a zatim se uputili prema dvorani Ivana Pavla II. gdje su poslušali još jedno predavanje fra Miljenka Šteke, te potom i slavili svetu misu na kojoj su sudjelovali i župljani Međugorja koji su kao i svake godine u svoje domove besplatno primili svećenike tijekom cijeloga trajanja njihove duhovne obnove.

„Dragi svećenici, zahvaljujem vam što ste došli u ovo sveto mjesto obnoviti svoj život. Iskreno zahvaljujem fra Miljenku Šteki, i poštovanom župniku, fra Zvonimiru Pavičiću, za doprinos koji su dali ovim duhovnim vježbama. Zahvaljujem svim osobama koje su posvetile svoje znanje i vrijeme kako bi sve ovo dobro proteklo. Od srca zahvaljujem obiteljima Župe koje su velikodušno i kvalitetno primile svećenike iz mnogih dijelova svijeta”, kazao je mons. Aldo Cavalli na početku propovijedi, se osvrnuo i na misna čitanja

„Prvo čitanje, uzeto iz knjige Postanka, vrlo snažno predstavlja temeljnu činjenicu izraelskog naroda, njegov identitet. Identitet ministerijalnog svećeništva dan je sakramentom Svetoga Reda i ima samo jednu svrhu: služiti u ime i u osobi Krista. Ministerijalno svećeništvo potpuno ovisi o Kristu i u potpunoj je službi zajedničkog svećeništva vjernika. Kako ovo ostvariti na jedan značajniji način? Gospodin Isus nam daruje svoju milost, sjedinjuje nas sa Sobom: mi, ipak, ostajemo ljudi kao i svi drugi. Odavde dolazi potreba da naše ljudske i duhovne kvalitete neprestano rastu”, kazao ej mons. Cavalli ističući važnost razvoja osnovnih ljudskih osobina, kao što su: poznavanje sebe samih kako bi mogli razvijati pozitivnu stranu našega karaktera, a ograničavati negativnu stranu; Samokontrola u našim osjećajima, u govoru, u odnosu s drugima… Vjerodostojnost života, kako bi svatko u svakome od nas mogao vidjeti vjerodostojnog čovjeka; Iskreno prihvaćanje drugih, bez interesa, kao što je to činio Gospodin Isus; i mnoge druge ljudske kvalitete koje su potrebne da bismo služili i bili u službi drugima.

Nadbiskup Cavalli istaknuo je i ”duhovne osobine, koje proizlaze iz našeg identiteta, kao što su: zajedništvo života s Gospodinom Isusom, koji je temelj našega života: razgovarati, moliti i ostajati dugo s Njim; duboko i strastveno proučavanje Božje Riječi, koja hrani našu vjeru i daje vrijednost našem identitetu; užitak prenošenja Božje Riječi na dubok i privlačan način”.

”Na taj način, otkrivamo koliko je dug i zahtjevan put našega života s Gospodinom Isusom, i iskustvom otkrivamo Gospodinovo milosrđe prema nama, jer nas uvijek prati, uvijek nas podiže, uvijek nas iznova stvara… jer nas je izabrao zauvijek, kao što je učinio s Matejom. Budući da imamo trajno iskustvo milosrđa Gospodina Isusa prema nama, stječemo stav milosrđa prema svima koje susrećemo i tako ostvarujemo Evanđelje koje nam je Duh danas predstavio: „Milosrđe mi je milo…”, kazao je mons. Cavalli u svojoj propovijedi.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 7. srpnja

Krv Kristova – prolivena na križnom putu

Razmatranje

Na svom križnom putu Isus pada nekoliko puta. Svaki put se otvara sve više rana i teče sve više krvi. No, Isus se uvijek iznova diže i ide dalje. Ljubav ne poznaje granica, ona se ne predaje. Dopušta da joj se pomogne i dariva se tamo gdje su joj i vlastite snage na izmaku. Tako naš Otkupitelj nosi svoj teret sve do Kalvarije.

Čitanje (Lk 23,25-31)

Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.

Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će se početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ I bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”

Isus je nekoliko puta padao pod križem i tako nam omogućio da se dignemo iz svojih grijeha. Kako se vladamo kad padnemo u grijeh? Potiče li me taj pad da tražim Boga ili me udaljuje od Njega?

Kratka šutnja…

Molitva: Peto otajstvo Krunice Predragocjene Krvi

MISNA ČITANJA – 7. SRPNJA 2023.

Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.

XIII. tjedan kroz godinu

Petak, 7. 07. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Post 23,1-4,19; 24,1-8,62-67; Ps 106,1-5; Mt 9,9-13

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Vilibald, Vilko, Odon, Goran, Benedikt

NAPOMENA:
▪ Julijanski kalendar: Rođenje sv. Ivana Krstitelja.

Prvo čitanje:

Post 23, 1-4.19; 24, 1-8. 62-67

U ljubavi prema Rebeki Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Čitanje Knjige Postanka

Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom.

Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: »Premda sam ja među vama pridošlica i naseljenik, dajte mi posjed za grob među vama tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je.«

A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u špilji na poljani Makpeli, nasuprot Mamri — to jest Hebronu — u zemlji kanaanskoj.

Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Gospodin je Abrahama blagoslovio u svemu.

Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: »Stavi svoju ruku pod moje stegno, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.« A sluga mu reče: »A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?« Abraham mu odgovori: »Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! Gospodin, Bog nebesa, koji me uzeo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom

obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!«

Nakon dužeg vremena vratio se Izak iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je u kraju negebskom. U suton iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve pa zapita slugu: »Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?« A sluga odgovori: »Ono je moj gospodar.« Nato ona uze koprenu te se pokri.

Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 106, 1-5

Pripjev:

Hvalite Gospodina, jer je dobar!

Hvalite Gospodina, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Tko će izreć djela moći Gospodnje,
tko li mu iskazat sve pohvale?

Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!
Sjeti me se, Gospodine,
po dobroti prema svome puku!

Pohodi me spasenjem svojim,
da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.

Evanđelje:

Mt 9, 9-13

Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«

A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litirgijski pastoral

Fra Miljenko Šteko: Ovdje shvaćamo kako u svom traženju nismo ostavljeni…

U Međugorju od ponedjeljka traje 26. Međunarodna duhovna obnova za svećenike na kojoj sudjeluje više od 260 svećenika iz: Litve, Moldavije, Latvije, Ukrajine, Obale Bjelokosti, Francuske, Senegala, Konga, Burkine Faso, Gabona, Belgije, Toga, Njemačke, Austrije, Slovačke, Švicarske, Italije, Rumunjske, Indije, SAD-a, Malawija, Danske, Portorika, Perua, Kolumbije, Španjolske, Meksika, BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Poljske, Rusije i Mađarske.

Duhovna obnova završava sutra kada će sudionici otići i moliti na grob fra Slavka Barbarića, potom slijedi završno predavanje i sveta misa u 11 sati. Predavač na ovoj duhovnoj obnovi fra Miljenko Šteko svaku večer predslavio je svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, a sinoć je u koncelebraciji s njim bilo 305 svećenika.

Fra Miljenko je, osvrćući se na misno čitanje u kojem praotac naše vjere Abraham ide žrtvovati svoga sina Izaka, kazao kako Bog kada govori čovjeku želi doći do njegovog srca te je iz ovog čitanja izdvojio najpotresniji dio, a to je kada Izak pita oca: „Oče, evo kremena i drva, ali gdje je žrtva za paljenicu?“

”Mogli bi zamisliti da su otac i sin u tom trenutku suočili svoje poglede. Je li ga mogao pogledati Abraham? Ti pogledi govorili su više nego stotine riječi. Događa se to. Te scene u životu, koje se nikada više nikad ne zaboravljaju, ali nije dovoljan samo pogled. Otac je morao odgovoriti sinu i riječima, jer ga je sin pitao riječima.

Kako odgovoriti, kad razum nema nijedne riječi? Tu sada dolazi do izražaja jedna dragocjenost, zbog koje se, kako ćemo vidjeti kasnije, i dogodio ovaj događaj. Abraham, dakle, nije mogao odgovoriti odgovorom razuma pa je odgovorio najsnažnijim mogućim ljudskim odgovorom, a to je odgovor vjere. Čitava naša povijest ispisana je odgovorima vjere: „Bog će providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!“

Mnogi su stručnjaci, pokušali objasniti i sebi i javnosti zašto se uopće dogodio ovaj događaj i koji mu je smisao. Tu možemo naći razne metode za kojima su posezali u tumačenju, od onog literarno-kritičkog, do drugog sociološkog pa onda dubinske psihologije… Biblija je Božja riječ, Božje pismo upućeno je svakom pojedinom čovjeku, njezina poruka nije od ovoga svijeta pa se ne može ni tumačiti pa ni razumjeti ovim metodama koje svijet koristi, a Bog ne čini pogreške. Ako je Bibliju uputio i nepismenima, očito je da i oni to mogu razumjeti, a to onda znači dalje da za istinsko razumijevanje Biblije nije nužna učenost. Potrebno je čisto srce, poniznost i spremnost izvršiti ono što kaže Božja riječ, kao što je Abraham bio spreman izvršiti Božju riječ, tešku Božju riječ”, kazao je fra Miljenko Šteko, pojašnjavajući kako ”kada Bog govori čovjeku, onda On želi doći do njegovog srca”.

Srce je središte čovjeka, simbol cijeloga čovjeka. Ovdje možemo razumjeti u ovom kontekstu zašto nas Gospa toliko puta poziva na molitvu srcem, na slavljene mise srcem, na klanjanje Isusu srcem… To je simbol to je srž cijelog čovjeka.

Govoriti čovjekovom srcu znači govoriti njemu kao takvome, čovjeku, njegovom razumu, njegovoj volji, njegovim osjećajima, ali njegovim mukama, nadanjima i snovima, koje svi imamo i nosimo sa sobom. A kad čovjek čita Božju riječ, Sveto pismo, i traži u njemu poruku za sebe, mora ju također tražiti srcem, to znači cijelim svojim bićem”, kazao je fra Miljenko i dodao kako je ”Božja poruka čovjeku uvijek spasenjska poruka”.

Na kraju svoje propovijedi fra Miljenko je kazao kako ”u cijelome Svetom pismu nalazimo samo dva primjera ovakve vjere.

”To je ova Abrahama u Starom zavjetu i Mariju u Novom zavjetu. Marija je bila suočena sa sličnom, ljudski rečeno nemogućom situacijom. Kako je moguće roditi sina i ostati djevica? Ali, znamo, ni ona nije inzistirala na onome: ‘Kako’ nego je, čim je čula od anđela da Bogu nije ništa nemoguće, spremno dala svoj pristanak na Božju ponudu, ostavljajući Bogu da on riješi ono ‘kako’.

Evo ovdje sve ove godine, draga moja braćo i sestre, shvaćamo kako u svom traženju, u svemu onom na što mi ne možemo odgovoriti nismo ostavljeni na milost i nemilost prolaznosti vremena, nismo ostavljeni na milost i nemilost događaja povijesti. Imamo Majku koja nas ljubi, to osjećamo i zato dolazimo. Njoj smo darovani. S Njom zahvalno možemo i mi reći i ponavljati: Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju…”, zaključio je fra Miljenko Šteko, a cijelu njegovu homiliju poslušajte u audiozapisu.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Kad ju nije uspio obeščastiti – ubio je buduću sveticu, a danas progovara svima koji se bore s grijehom bluda

Alessandro Serenelli najpoznatiji je po tome što je kao 20-godišnjak, 1902. godine, pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, koja mu je u to vrijeme bila susjeda. Dok mu se odupirala, molila ga je da to ne čini i neka se sjeti svoje duše, na što joj je on uzvratio s 14 uboda nožem, koji su je smrtno ranili.


Jedna od najvećih borbi koje ljudi danas vode jest borba s pornografijom i masturbacijom – ukratko, grijehom bluda. To i ne čudi ako uzmemo u obzir u kolikoj je mjeri današnji čovjek okružen kulturom izražene seksualnosti kojoj je doista teško oduprijeti se vlastitim snagama, donosi stranica muževnibudite.

Jedan od najboljih načina kako pobijediti u borbi s pornografijom jest zagovor mnogih svetaca koje je resila krepost čistoće, a koju su uspjeli održati usprkos mnogim kušnjama i napastima.

Međutim, čini se da će se na popisu svetaca uskoro naći još jedan, uvelike neočekivan svetac koji razumije ozbiljnost borbe s pornografijom i dobro poznaje zamke požude.

Njegovo je ime Alessandro Serenelli (1882. – 1970.) i najpoznatiji je po tome što je kao 20-godišnjak, 1902. godine, pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, koja mu je u to vrijeme bila susjeda. Dok mu se odupirala, molila ga je da to ne čini i neka se sjeti svoje duše, na što joj je on uzvratio s 14 uboda nožem, koji su je smrtno ranili. Na samrti, Marija Goretti mu je oprostila, izrazivši želju da ga jednog dana sretne u nebu.

Alessandro je, naravno, zbog toga poslan u zatvor, no njegov ga čin nije previše dirao. Sve do onog trenutka kada mu se Marija Goretti ukazala u njegovoj ćeliji i rekla mu da mu je još na samrti oprostila. To je jako utjecalo na Alessandra koji je nakon toga započeo put obraćenja.

Kada je Alessandro počinio ovaj zločin, prema talijanskom je zakonu smatran maloljetnikom. Zbog toga je u zatvoru ostao 27 godina umjesto doživotno. Nakon odsluženja kazne, Alessandro je na sam Badnjak 1934. posjetio Marijinu majku Assuntu i molio je za oprost. Ona mu je, naravno, oprostila, rekavši da ne postoji razlog da mu ne oprosti, kada mu je već Marija na samrti oprostila. Nakon toga je otišao u franjevački samostan i tamo radio kao vrtlar do kraja svog života.

Prije nego što je umro 1970., Alessandro je sastavio svoj “duhovni testament”, u kojem je iskazao svoje iskreno žaljenje zbog svoga mladenačkog čina, objašnjavajući kako je to samo bila posljedica konzumacije pornografskog sadržaja kojim ga je u većini slučajeva snabdijevao njegov otac. Istaknuo je da je njegovu ponašanju uvelike pridonio i tadašnji tisak i loši uzori koje je slijedio bez razmišljanja.

Osim ovisnosti o pornografiji, sam Alessandro imao je uistinu težak život. Njegov je otac, Giovanni, bio pijanac, a njegova je majka završila u psihijatrijskoj bolnici kada je Alessandro imao samo nekoliko mjeseci, jer ga je htjela utopiti. Njegov je brat počinio samoubojstvo.

Njegovo je pokajanje i obraćenje utjecalo na mnoge, a njegovo nasljedovanje svetosti i čistoće Marije Goretti, koja je proglašena svetom 24. lipnja 1950.,  bilo je poticajem da se sastavi molitva za pokretanje kauze za njegovim proglašenjem slugom Božjim.

Premda njegova kauza još uvijek nije pokrenuta, osobe koje se bore s grijehom bluda mogu mu se utjecati, u nadi da se i u njihovu životu dogodi čudo. Budući da je iz prve ruke doživio ozbiljnost požude, Alessandro bi mogao biti njihov itekako moćan zagovornik.

Svećenici na duhovnoj obnovi jutros u 6 sati molili križni put na Križevcu

Danas, četvrtoga dana 26. međunarodne duhovne obnove za svećenike, koja se u Međugorju održava od 3. do 7. srpnja pod geslom „Evo majke moje i braće moje!” (Mt 12, 49) u Gospinoj školi, svećenici su molili križni put na Križevcu od 6 sati ujutro. Molitvu križnoga puta predmolio je fra Miljenko Šteko, predavač na duhovnoj obnovi, koji je na svakoj postaji križnoga puta imao i kratka razmatranja. Svećenici su do križa na Križevcu stigli oko 7:30 sati, a nakon završnog blagoslova uslijedila je jedna posebnost koju svi svećenici vole naglasiti kao važan događaj tijekom njihove duhovne obnove, a ta je da su na Križevcu međusobno pristupali sakramentu pomirenja gdje su jedni drugima ispovijedali grijehe, kako bi se s ove duhovne obnove mogli čista srca vratiti svojim vjernicima, te ih i dalje voditi Bogu. Nakon završetka molitve križnoga puta nekoliko svećenika je s nama radosna srca podijelilo svoje dojmove, prenosi mrežna stranica Radipostaje Mir Međugorje.

“U okviru ove duhovne obnove za svećenike u Gospinoj školi jutros smo bili na Križevcu. Sat i pol molitve, uspinjanja na Križevac zajedno sa gotovo 300 svećenika. Dojam je fantastičan, dojam je neponovljiv i jedinstven. Rijeka svećenika koja ide križnim putem prema križu zajedno u molitvi, u pokornosti, u pobožnosti. Dojmovi su zaista duboki i ova priroda, ambijent, pobožnost, zajedništvo, sve, nešto što vas ostavlja bez daha i što je potrebno svima nama, dakako prije svega svećenicima duhovna obnova i snaga iz Kristovoga križa da bi mogli biti Kristovi svjedoci i Kristovi učenici i pastiri Crkve”, kazao je fra Vjeko Eduard Tomić, župni i samostanski vikar iz Kraljeve Sutjeske, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a svoje dojmove s nama je podijelio i fra Anto Radoš.

„Jutros smo se ponovno okupili, mi svećenici koji smo na duhovnim vježbama krenuli smo prema Križevcu, a upravo smo sada stigli. I kako se kaže, svijet se najljepše vidi kada si na brdu, odnosno kada si na križu. Dok smo se penjali, normalno svatko od nas je osjećao neku bol, sigurno neko trpljenje, ali ovo sada je velika milost da smo svi tu, pogotovo što ćemo imati sada milost da ćemo se moći svi pomiriti s Bogom i vratiti se prema ljudima kojima nas Bog šalje”, kazao je fra Anto Radoš, dok nam je za kraj nekoliko riječi kazao i fra Ignaz Domej iz zajednice „Marija Kraljica Mira”.

„Stvarno je bilo milosno vrijeme u ovih par dana sa svećenicima iz cijeloga svijeta. Upoznao sam puno novih svećenika iz Njemačke, Ukrajine, Slovenije, Madagaskara… u biti iz cijeloga svijeta su ovdje. Fra Miljenko nas je stvarno lijepo uputio prema Isusu, prema njegovom Srcu, prema Božjoj ljubavi da prihvatimo Gospinu poruku ovdje u Međugorju i da preko nje ulazimo u Božju milost, da mognemo svjedočiti njezinu ljubav ovdje u Međugorju i u Crkvi”, kazao je fra Ignaz Domej.

Program četvrtoga dana 26. međunarodne duhovne obnove za svećenike nastavlja se predavanjem fra Miljenka Šteke u 16 sati u dvorani Ivana Pavla II., a završava večernjim molitvenim programom od 18 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

VIDEO Prekrasna pjesma u izvedbi fra Marina Karačića i Vanesse Mioč

Duhovna glazba u Hrvatskoj posljednjih godina doživljava procvat, a doprinos tome su uvelike dala i dva imena nezaobilazna na koncertima duhovne glazbe – Fra Marin Karačić i Vanessa Mioč.


Najavljivanu suradnju su ostvarili u pjesmi „Bog si vjeran“ za koju glazbu i tekst potpisuje fra Marin Karačić, a aranžman Goran Kovačić.

Mlada i talentirana Vanessa Mioč istaknula je kako su radost i mir ono što je osjetila tijekom snimanja ove pjesme u kojoj je On centar svega, te dodala: „Dio koji će mi ostati posebno urezan u srcu svakako je druženje u kojem smo mogli vidno osjetiti kako Bog spaja ljude na najčudesnije načine. Fra Marin je jedan takav primjer prijatelja, a ovaj duet lijepi je plod za kojeg vjerujem da će ga čuti svaka osoba koja ga treba čuti i kojoj će to u datom trenutku najviše trebati, prenosi hkm.hr

Sigurna sam da za sve postoji savršen trenutak pa tako i onaj u kojem se ponovno možemo prisjetiti kako nam Bog daje sve, a najviše ljubavi, ono za čim najviše čeznemo. Nadam se da će tekst pjesme pogotovo mladima biti podsjetnik da pravu ljubav samo On može pružiti i da On to čini beskrajno i bezuvjetno kao što to nitko drugi na ovome svijetu ne može. Na nama je da se odazovemo. Prezahvalna sam na svakoj osobi koja je na bilo koji način bila dio ove pjesme, fra Marinu na povjerenju i radosno iščekujem plodove koje je Gospodin pripremio. Neka Njemu sve bude na slavu.“

Fra Marin Karačić iza sebe ima dva objavljena albuma duhovne glazbe te često u svojim intervjuima ističe kako nam duhovna glazba može pomoći da dođemo bliže Bogu, kako ona pravi mostove od čovjeka do Boga, pomaže nam otvoriti se, zaviriti u svoje nutrine i dopustiti Gospodinu da nas mijenja.

Bog si vjeran; pjesma koja je nastala u nekoliko minuta, jednostavna, a tako duboka i snažna.

„Bog si vjeran; pjesma koja je nastala u nekoliko minuta, jednostavna, a tako duboka i snažna. Nastala je u vrijeme pandemije i evo čekala je sve do danas, više od tri godine. Nadam se da će doći do ljudskog srca, probuditi, obnoviti i osnažiti vjeru i podsjetiti nas da je Bog onaj koji uvijek vjeran ostaje, koji ne može iznevjeriti, koji ne može razočarati i čini uvijek ono što je najbolje za nas.

Ova pjesma okupila je lijepu ekipu, tako da iskreno želim zahvaliti Vanessi što je pristala zajedno sa mnom donijeti ovu molitvu, želim zahvaliti Goranu Kovačiću koji je sve ovo lijepo “upakirao”, Evi što je svoj talenat podarila kadrovima ovog videospota, Zdravku koji je odlično i dostojanstveno kroz video stavio naglasak na Onog koji je jedini važan te hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali i utkali dio sebe u ovu priču.

Sada neka dragi Bog čini što želi preko ovih stihova i glazbe, neka dotiče i mijenja. Mi smo svoj dio u zahvalnosti napravili, sad je red na Njega, neka učini naša srca po srcu svome.“, riječi su fra Marina Karačića.

Pjesmu poslušajte ovdje!

Molitvena zajednica Srce Isusovo
Pin It