Gost emisije „Agape“ urednika i voditelja fra Maria Knezovića, koja se emitirala u petak 1. rujna 2023. na Radiopostaji Mir Međugorje, bio je fra Pero Čuić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je već desetljećima misionar u Africi, u župi kod mjesta Kamina u Kongu u koju je prvi put došao 1985. godine.
Fra Peri je ovo prvi intervju u životu, a cijelu emisiju poslušajte na linku:
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u četvrtak 31. kolovoza svečano misno slavlje u Svetištu Gospe od Suza u Pleternici. Njegovu homiliju donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre,
ponovno nas je na tako jednostavan, nenametljiv i ponizan način, okupila Marija, Majka Sina Božjega da nam pokaže svoju ljubav i svoju sućut koju ima prema nama.
U temelju ovog našeg današnjeg okupljanja stoji događaj iz kolovoza 1953. godine kada je reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa u kući jedne obitelji proplakao ljudskim suzama kroz puna četiri dana. Taj je događaj dokumentiran, analiziran, te je utvrđeno da je uistinu riječ o pravim ljudskim suzama. U mjesecima koji su uslijedili nakon samog događaja, dogodila su se brojna obraćenja, kao i fizička ozdravljenja koja znanost nije mogla objasniti.
Naredne 1954., godinu dana nakon događaja u Siracuzi, papa Pio XII. obraćajući se sudionicima Marijanskog kongresa, između ostalog, upitao se: „Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“[[1]]
Mi smo danas donijeli i svoje suze, radosti ili žalosti, nade ili tjeskobe. U Dijalogu Božanske providnosti sv. Katarina Sijenska svjedoči da joj je Bog Otac rekao: „Moraš, dakle, znati da svaka suza proizlazi iz srca.“[[2]] Drugim riječima, suze otkrivaju ono što nam je u srcu, dapače puno puta govore ono što nam je nemoguće izreći riječima.
Ovaj čudesan događaj, brojne situacije našega života i papin poticaj da odgonetnemo tajnu Marijinih suza postavljaju nam pitanja: Što potiče Mariju da i danas plače? Zbog čega plačemo i od kuda dolaze naše suze? Što naše suze govore o našem srcu?
Jedino istinom o sebi pročistit ćemo svoju ljubav prema Bogu i čovjeku, a onda i svoje suze. Jedino tada ćemo svoje suze radosti ili žalosti moći sjediniti s Marijinim suzama. U tom smislu večeras možemo postaviti tri pitanja.
1. Zašto Marija i danas plače?
Kako bismo to mogli razumjeti, morali bismo znati koji je izvor Marijinih suza.
Evanđelja svjedoče o Isusovim suzama. Čudesno je to otajstvo, Bog koji u sućuti i ljubavi prolijeva suze zbog svakog čovjeka. Prolijevao je suze nad mrtvim Lazarom, plakao je nad svojim narodom i Jeruzalemom.
S druge strane, o Marijinim suzama nije ništa zapisano u Evanđeljima, no zasigurno je kao majka isplakala svoje srce i dušu nad pregorkom patnjom svoga Sina.
Razmatrajući otajstvo Marijine boli pod križem sveti Bernard izjavljuje: „Kristova je Majka ušla u muku svoga Sina po svojoj ljubavi.“[[3]] Kao što je po ljubavi ušla u muku svoga Sina, tako po sućuti ulazi u životne situacije svakoga od nas.
Iako „danas Marija prebiva u radosti i slavi uskrsnuća.“, reći će papa Benedikt XVI. „i suze prolivene podno križa pretočene su u osmijeh koji ništa ne može izbrisati…“, ipak, „njezina majčinska samilost prema nama ostaje nepromijenjena.“[[4]] Marija i dalje ljubi, trpi i pati zbog svoje djece, zbog svoje Crkve.
Marija, dakle, voli svako svoje dijete, i kao majka s najnježnijom pažnjom prilazi onima koji su, poput njezina Sina na križu, u časovima svoje muke, ostavljenosti i patnje. Ona voli sasvim jednostavno jer smo njezina djeca, po volji Kristovoj na križu.
U Zbornoj molitvi današnje svetkovine molimo: „Daj da ljudi potaknuti suzama Majke tvoga Sina, oslobode svoj um i srce od zabluda, odbace djela tame te ponovno povjeruju tvojoj ljubavi.“[[5]]
Povod Marijinim suzama su zablude koje su zaslijepile čovječanstvo, naraštaji su priljubljeni isključivo uz ovu zemlju, koja pruža trenutne, časovite utjehe, koje obmanjuju. Zaboravili su da imaju dušu, da postoji vječnost i besmrtnost pa žele uživati u svemu što im pruža lažni zemaljski raj.
Na mnogim razinama, od obiteljske do međunarodne, gazi se Isusova zapovijed ljubavi, nepravdama i sebičnošću, podjelama i nasiljem. Među ljudima gospodari sve veća „hladna, lagodna i globalizirana ravnodušnost.“[[6]] I novo tisućljeće svjedoči, teškim i krvavim ratovima, progonima i ubijanjima, kako kršćana tako i drugih. Jer je i dalje ljudsko srce nemirno bez Boga, a „iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli“ (usp. Mk 7,23).
Dostojanstvo čovjeka, kojega je Bog stvorio slobodnim da čini dobro i odabire dobro, stežu okovi unutarnjeg ropstva grijeha; a onaj tko odabire grijeh, umanjuje svoje dostojanstvo i gazi tuđe.
Marija plače zbog tvrdoće ljudskog srca, našeg srca. Stoga molimo danas da gledajući Marijine suze oslobodimo um i srce od zabluda te odbacimo djela tame!
2. Zašto čovjek danas plače?
U djelu Dijalog Božanske providnosti sv. Katarina Sijenska navodi tri vrste ljudskih suza.
Prva vrsta ljudskih suza su suze sebičnosti. Čovjek plače jer nema odgovora na megalomaniju svojih egoističnih zahtjeva. Ima oči pohlepe veće od svojih stvarnih potreba. Današnjem naraštaju ponekad nedostaje ravnoteže da prepozna što je stvarno moguće u određenoj situaciji pa mu zahtjevi postaju nerealni. Zato kukamo i plačemo nad samima sobom stavljajući pred sebe, naše obitelji i društvo zahtjeve koje je nemoguće ostvariti.
Sa sličnom se neravnotežom srca susretao i sv. Augustin u 5. st kada kaže: „(…) ti susrećeš ljude koji plaču nad svojim vremenom kao da bi vremena naših pređa bila dobra. Kad bi se mogli vratiti u vremena otaca svojih i onda bi isto mrmljali. Ti misliš da su prošla vremena bila dobra, jer to nisu bila tvoja vremena, pa su zato dobra.“[[7]]
Mrmljanje, ogorčenost i defetizam proizlazi iz srca, a prečesto je plod sebičnosti, a ne stvarne nepravde.
Druge suze kojima čovjek plače su suze kajanja. Sv. Pavao piše Korinćanima: „…sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju (…) Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću“ (usp. 2Kor 7,9-10). Žalost zbog vlastitih slabosti i grijeha je „žalost po Božju“ koja nas rađa za vječni život. A „svjetovna žalost“ nastaje zbog neispunjenih grešnih stremljenja i plod joj je smrt.
Prisjetimo se, braćo i sestre, Petrovih suza u noći kada je Isus bio izdan i predan na raspeće. Isus mu kaže: „Zaista, zaista, kažem ti, pijetao neće zapjevati dok me tri puta ne zatajiš“ (Iv 13,38). Tako se i dogodilo. Kasnije, u kući velikog svećenika, Isus je pogledao Petra, „sjetio se (Petar) riječi koje mu je Gospodin rekao“ pa „iziđe i gorko zaplaka“ (Lk 22,61-62). Bile su to suze boli. Zahvaljujući tim suzama kasnije je Petar mogao ispovjediti „Gospodine, ti sve znaš; ti znaš da te ljubim“ (Iv 21,17). Bile su to „suze koje daju život“, suze koje nastaju iz kajanja. Bol zbog grijeha pomiješala se radošću zbog nade u božansko milosrđe, pa oko počinje plakati čisteći srce.[[8]] Danas se to događa u svakoj srcem proživljenoj sv. ispovjedi.
Treće suze kojima čovjek plače su suze sućuti i sebedarja. Kako čovjek postaje slobodniji u srcu od vlastitih interesa, navezanosti i taštine, postupno sve više osjeća sućut i radost. Ljudsko srce postaje sve sličnije Božjem srcu.
Tada čovjek plače u sućuti zbog onih koji odbacuju Boga, zbog obitelji koje su ugrožene hedonizmom i dezorijentirane u svojemu poslanju i smislu, zbog nasilja i krvi diljem svijeta, zbog sukoba i mržnje na svim razinama.
Suze sućuti postaju suze molitve zbog svih onih koji ne mole, koji su opterećeni mnoštvom drugih interesa. Suze koje dovode do obraćenja savjesti. Suze sućuti plodne su konkretnom ljubavlju prema pojedincima, obiteljima i društvu u cjelini.
3. Zašto je potrebno danas liječiti naše oči kapima sjećanja?
U svijetu obuzetom brzinom, bukom i neprestanim smetnjama, postaje sve izazovnije pronaći tišinu i duboki duhovni sklad. Upravo stoga se obraćamo Majci Mariji od Suza, koja čuva tajnu Božje prisutnosti u svojem srcu. Marija nas uči da pronađemo snagu u šutnji, gdje možemo bolje razumjeti i iskusiti Božju prisutnost. Ona nas poziva da se oslobodimo zavodljive idolatrije sadašnjeg trenutka, koja nas odvraća od razmišljanja o vječnom i odnosu s Bogom.[[9]]
Majko od Suza, koja čuvaš Božju tajnu, oslobodi nas od idolatrije sadašnjeg trenutka, u koju upada onaj tko zaboravlja. Zaboraviti svoje korijene, svoju povijest i svoj duhovni temelj znači osuđivati se na zarobljenost u prolaznim trenucima. Zaboravljajući gubimo smisao, gubimo pravac i gubimo vezu s onim što je istinski važno. No, sjećanja su, kako slikovito kaže Papa Franjo, poput čarobnih “kapi za oči” – koje nam, baš poput suza, čiste oči, naš duhovni vid. Kroz sjećanja se oslobađamo okova zaborava i vraćamo se svojim korijenima. Kroz njih dolazimo do svježine početaka.
Očisti nam, Majko od Suza, oči kapima sjećanja da se vratimo svježini naših duhovnih korijena. Kroz sjećanja na naše duhovne početke i borbe, naša susretanja s Bogom i trenutke duhovnih uspona i padova, mi se obnavljamo, postajemo sposobni za iskrenu molitvu i pokoru. Vraćamo se korijenima same Crkve, ispunjavajući je duhom molitve i pokore. [[10]]
Majko, očisti naše oči kapima pamćenja! Kako ne pomisliti da je Djevica Marija sve to učinila svojim plačem, iznenađujuće ljudskim i tako duboko majčinskim? Kako ne vjerovati da je njezin plač upravo ona kap sjećanja koja čisti oči Crkve od svake prljavštine zla i od zaraze ravnodušnosti koja njezine učenike čini manje sjajnima i svijetlima? Kako ne vidjeti u tom tihom plaču olakšanje kojem se nadamo kako bismo dobili lice Crkve koja je više moleća i pokajnička?
Da, Marija plače suze koje liječe! To su suze koje, poput kapi za oči, daju povjerenje, nadu i utjehu zbog sjećanja koje je sačuvano u njima: sjećanja na Božje milosrđe. Marija plače prisjećajući se, to jest noseći u majčinskom srcu Isusove riječi i događaje. Marija plače pokazujući nam svoje srce a suze, koje se rađaju iz njega i vode k njemu, ukazuju na prisutnost Boga s nama i potiču nas da podignemo pogled prema Kraljevstvu Božjem koje nam tiho dolazi ususret i diskretno nastavlja rasti u brazdama naših zajednica.
Draga braćo i sestre, Gospa od Suza nas poziva da se suočimo sa svojim životima i duhovnim putem. Kroz suze, šutnju, sjećanja i molitvu, mi možemo pronaći svježinu i snagu koja nam je potrebna. Molimo Majku Mariju od Suza da nas vodi tim putem, da nas oslobodi zavodljive privlačnosti sadašnjeg trenutka i da nam otvori oči za tajne Božje ljubavi. Neka nas sjećanja potaknu da budemo bolji pastiri svojih duša i da se vratimo korijenima naše vjere.
Neka nas Gospodin blagoslovi i osnaži da hodamo tim putem preobrazbe i dubokog duhovnog preporoda, kako bismo postali svjetlo u ovom svijetu, svjedočeći ljubav, istinu i nadu koje dolaze od Boga. Tako neka bude. Amen.
[[1]] Pio XII., Radio poruka sudionicima Marijanskog kongresa, 17.10.1954.
[[2]] Sv. Katarina Sijenska, Dijalog Božanske providnosti, Split, 1988., str. 177.
[[3]] Sv. Bernard, Homilija za nedjelju u osmini Uznesenja
[[4]] Benedikt XVI., Esplanada ispred bazilike Notre-Dame du Rosaire, Lourdes, 15.09.2008.
[[5]] Zborna molitva svetkovine Gospe od Suza
[[6]] Franjo, Frateli tutti, 30
[[7]] Sv. Augustin, Govori, u: Časoslov IV, srijeda XX. tjedan, str. 82.
[[8]] Sv. Katarina Sijenska, Dijalog Božanske providnosti, Split, 1988., str. 178.
[[9]] Usp. Franjo, Molitva Mariji nakon ispovijesti vjere biskupa CEI, 23. svibnja 2013.
[[10]] Usp. Franjo, Molitva Mariji nakon ispovijesti vjere biskupa CEI, 23. svibnja 2013.
Izvor: Požeška biskupija
Papa Franjo doputovao je u petak, 1. rujna u glavni grad Mongolije, Ulaanbaatar, čime je započeo svoje 43. međunarodno apostolsko putovanje na kojem će boraviti do 4. rujna.
Let ITA Airwaysa kojim je Papa putovao u Mongoliju sletio je u zračnu luku glavnoga grada Mongolije nešto prije 10 sati ujutro po lokalnom vremenu.
Papu su u međunarodnoj zračnoj luci Džingis-kan u Ulaanbaataru dočekali apostolski prefekt Ulaanbaatara kardinal Giorgio Marengo, zatim mons. Fernando Duarte Barros Reis, otpravnik poslova u mongolskoj Apostolskoj nuncijaturi, veleposlanica Mongolije pri Svetoj Stolici Davaasuren Gerelmaa, te crkvena i vladina izaslanstva predvođeno ministricom vanjskih poslova Batmunkhom Battsetseg, U Mongoliji, naime, strane državnike uvijek dočekuje ministar vanjskih poslova.
Tijekom kratke svečanosti dobrodošlice u zračnoj luci mlada je Mongolka, odjevena u tradicionalnu crkvenu mongolsku nošnju od svile i pamuka, ponudila Papi šalicu „Aaruula“ – kuhanog suhog jogurta koji se pravi od jakovog i devinjeg mlijeka, a simbolizira nomadsku kulturu mongolskog naroda. Papu je dočekala počasna garda s vojnicima odjevenim u tradicionalnu crvenu, plavu i žutu odoru (boje mongolske zastave). Na svečanosti dobrodošlice nije bilo govora već samo pozdravi dotičnih izaslanstava. Nazočan je bio i mons. José Luis Mumbiela Sierra, biskup Biskupije Presvetog Trojstva u Almatyju, kao predsjednik Biskupske konferencije srednje Azije.
Nakon svečanosti u zračnoj luci Papa je automobilom prebačen u Apostolsku prefekturu Ulaanbaatara, gdje će boraviti sve dane svog apostolskog pohoda. Službena svečanost dočeka održat će se u subotu ujutro, 2. rujna, na Sükhbaatarovom trgu gdje će se održati susret s građanskim vlastima, prvi službeni događaj na apostolskom putovanju pape Franje u Mongoliju koje se održava pod geslom “Zajedno se nadati”. Papu je po dolasku u Prefekturu dočekala skupina starijih i bolesnih ljudi, zatim su ga na ulazu dočekala neka djeca i darovala cvijeće.
Papa bi se u petak trebao odmarati nakon dugog leta.
Tijekom leta koji je trajao oko 9 i pol sati, papa Franjo je, osim brzojava upućenoga predsjedniku Talijanske Republike Sergiu Mattarelli, poslao brzojave i ostalim zemljama koje je preletio tijekom putovanja. U poruci upućenoj hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću spomenuo se njegova posjeta Vatikanu (2021. godine) zazivajući na narod obilni blagoslov, kao i darove mira i radosti.
Predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću Papa je zajamčio molitve i zazvao na narod svemogući blagoslov jedinstva, bratstva i sloge. U brzojavu upućenom srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću zajamčene su i molitve za mir i jedinstvo nacije, a mir i blagostanje poželio je i predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću.
U brzojavu bugarskom predsjedniku Rumenu Radevu, Papa je, uz papinski blagoslov, poželio darove jedinstva, radosti i mira. U poruci turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu i cijelom narodu, papa Franjo je zajamčio svoje molitve, zazivajući na tu zemlju božanske blagoslove bratske sloge i mira.
U poruci gruzijskoj predsjednici Salome Zourabichvili Sveti je Otac zazvao Božji blagoslov na njezinu zemlju te molitvu da svima udijeli svoje darove jedinstva i sloge. Blagoslov bratstva i mira za cijeli narod Papa je zazvao u brzojavu azerbajdžanskom predsjedniku Ilhamu Aliyevu. Leteći iznad Kazahstana, predsjedniku Kassym-Jomartu Tokayevu rimski je biskup zajamčio svoje molitve da Svemogući obilno blagoslovi njegov narod.
Na kraju, kineskom predsjedniku Xi Jinpingu papa Franjo je uputio najbolje želje dok – kako stoji u brzojavu – prolazim kroz zračni prostor vaše zemlje na putu za Mongoliju. Jamčeći vam svoje molitve za dobrobit nacije zazivam na sve vas božanski blagoslov jedinstva i mira – napisao je Papa u brzojavu kineskom Predsjedniku.
Istočnoazijska zemlja koju je Papa odabrao posjetiti tijekom svog 43. apostolskog putovanja u inozemstvo, druga je najveća zemlja bez izlaza na more (nakon Kazahstana). Njezino malobrojno, tradicionalno nomadsko stanovništvo, broji manje od 3,5 milijuna ljudi; manje od 2 posto su kršćani. Mladu Crkvu vodi najmlađi kardinal Kardinalskog zbora, Giorgio Marengo, kojeg je papa Franjo imenovao kardinalom tijekom konzistorija u kolovozu 2022. godine.
Salomon Leclercql, svećenik reda Školske braće, ubijen je 2. rujna 1792. u samostanu zajedno s još 190 osoba jer je odbio izdati Vatikan i papu i potpisati vjernost Francuskoj državi.
Današnji zaštitnik, sveti Salomon Leclercq, rođen je 14. studenog 1745. kao Guillaume-Nicolas-Louis Leclercq u gradu Boulogne-sur-Mer (departman Pas-de-Calais, sjeverna Francuska). Sin bogatog trgovca vinom, protivno očevoj želji odlučio je postati svećenikom i 25. ožujka 1767. stupio kao novak u družbu Braće kršćanskih škola (lasalijanci), uzevši ime Salomon. Pobožni redovnik, često uronjen u molitvu i omiljeni učitelj, predavao je u mnogim francuskim školama. U svojem redu obavljao je dužnosti poglavara novaka, ekonoma i tajnika generala družbe, brata Agathona (Joseph Gonlieu).
Nije htio položiti prisegu na građanski ustav i krio se u Parizu pred bezbožnim vlastima. Iz toga razdoblja sačuvana su mnoga njegova pisma obitelji. Uhićen je 15. kolovoza 1792., uz mnoge druge svećenike, redovnike i redovnice. Žrtva krvave francuske revolucije, mučen je i pogubljen mačem na današnji dan, 2. rujna 1792., u vrtu karmelićanskog samostana u Parizu, nakon što je Narodna skupština sredinom kolovoza te godine zatvorila sve katoličke škole u Parizu i zabranila nošenje redovničke i svećeničke odjeće.
Od svećenika je zatraženo da daju zakletvu državnoj organizaciji za svećenike koja je htjela kontrolirati svećenički rad, kao i biskupska imenovanja i to bez miješanja Vatikana i pape. Tom je prilikom 25 000 svećenika odlučilo napustiti zemlju.
Salomon Leclercq izabrao je ostati, međutim ubrzo je uhićen, zatvoren te su ga revolucionari naoružani mačevima ubili. On je jedan od oko 1300 ljudi ubijenih u tzv. “Rujanskom masakru”.
Njega i 190 osoba koje su također mučene u karmelićanskom samostanu, papa Pio XI. proglasio je blaženima 1926. Nakon toga njegov slučaj je odvojen od ostalih te se proces kanonizacije vodio zasebno. Svetim ga je proglasio papa Franjo 16. listopada 2016.
Sveti Salomon zaštitnik je progonjenih kršćana.
Izvor: Narod.hr
XXI. tjedan kroz godinu
Subota, 2. 09. 2023.
Svagdan
ČITANJA:
1Sol 4,9-11; Ps 98,1.7-9; Mt 25,14-30
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
IMENDANI:
Prosper, Just, Ingrid
Prvo čitanje:
1Sol 4, 9-11
Sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge.
Čitanje Prve Poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo!
O bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete i trsite se mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 98, 1.7-9
Pripjev:
Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju.
Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi
i pucima po pravici.
Evanđelje:
Mt 25, 14-30
U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan — svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«
»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«
»Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Kako bismo se dobro ispovijedili, trebamo valjano obaviti svih pet dijelova sakramenta svete ispovijedi, a to su:
1. Ispit savjesti
2. Iskreno pokajanje
3. Odluka da više nećemo griješiti
4. Sam čin svete ispovijedi
5. Pokora
ISPIT SAVJESTI
Prije svega trebamo zahvaliti Gospodinu na sakramentu svete ispovijedi. Dobro je moliti Duha Svetoga da nam prosvijetli savjest i svijest kako bismo mogli učiniti savjesnu ispovijed te za svećenika koji će nas ispovijediti. Sve svoje grijehe trebamo iskreno očitovati pred svećenikom. Stoga je dobro prije svete ispovijedi temeljito ispitati svoju savjest kako bismo se prisjetili počinjenih grijeha.
Iskreno se pitaj: pristupam li sakramentu sv. ispovijedi s iskrenom željom da očistim dušu i zadobijem nov život, da se obratim, da produbim prijateljstvo s Bogom ili se ispovijedam iz običaja, bez prave želje da se popravim? Kajem li se iskreno za svoje grijehe, žalim li i plačem li nad njima zato što sam uvrijedio Boga, bližnjega i sebe te što mi grijesi upropaštavaju život? Odričem li se iskreno svakoga grijeha i odlučujem li doista da više neću griješiti ili mislim nastaviti griješiti i poslije svete ispovijedi? Ako nema iskrenoga kajanja i odluke da više nećemo griješiti, te ako svojevoljno zatajimo neki teški grijeh, ispovijed nije valjana i ne opraštaju nam se grijesi. Tako činimo još jedan novi veliki grijeh, to jest svetogrdno se ispovijedamo i bez prave nakane primamo Kristove svetinje – sakramente. Sveta ispovijed je obraćenje i odricanje od svakoga, pa i najmanjega grijeha te potpuno opredjeljenje za Krista i život u njegovoj ljubavi i milosti.
Pitaj se: kada sam se posljednji put ispovijedio, jesam li zaboravio ili možda namjerno prešutio teške grijehe na prošlim ispovijedima, jesam li prešutio nepravde koje sam počinio, jesam li ispunio zadanu pokoru, jesam li zlo koje sam počinio bližnjemu ispravio, ispovijedam li se suviše rijetko, živim li duže vrijeme u teškom grijehu pa sam zato opterećen i bezvoljan? Bilo bi dobro ići na ispovijed što češće, barem jednom mjesečno i svake se nedjelje i na blagdan pričestiti.
Potom ispitajmo svoju savjest prema Božjim zapovijedima.
1. Božja zapovijed: Nemaj drugih bogova uz mene
Je li meni Bog na prvome mjestu u životu? Imam li nekih drugih bogova uz njega, kao što su novac, materijalno bogatstvo, karijera, ugled, čast, vlast, dobar glas, da svi moraju imati dobro mišljenje o meni, tijelo i tjelesnost, odjeća i vanjski izgled, prestiž u društvu i među prijateljima, sebeljublje? Jesu li mi neke osobe, primjerice sportaši, političari, glumci, popularne osobe ili neke stvari kao što su automobil, televizor, kompjutor, kuća i drugo moji idoli? Jesam li ja sam sebi najveći idol? Možda zbog ovih idola imam površnu savjest i lako kršim zakon Božji. Jesam li praznovjeran? Vjerujem li da mi crna mačka ili broj 13 donose nesreću, kucam li tri puta u drvo da neki događaji ne pođu loše po mene? Vjerujem li da mi neki simboli i predmeti donose sreću, primjerice djetelina s četiri lista, potkova, bubamara, roščić, grbavac, crvena vrpca i slično? Jesam li se odao igrama na sreću, poker-aparatima, lotu, sportskoj prognozi i slično? Jesam li išao nadriliječnicima, bioenergetičarima, vudu i drugim samozvanim prorocima, radiestezistima i slično? Mnogi se kiropraktičari zapravo bave bioenergijom i neke vrste akupunkture magijskog su podrijetla. Jesam li išao na tečajeve transcendentalne meditacije, joge, sudjelovao u obredima istočnjačkih i drugih sekti, Hare Krišne, sudjelovao u Sai Babinom pokretu ili religije Bahai ili sličnim istočnjačkim vjerskim pokretima? Jesam li pripadao nekoj sekti? Jesam li sam i je li mi netko drugi čitao iz dlana, gatao iz šalice i karata? Čitam li horoskop, vjerujem li u zvijezde? Jesam li nazočio ili sudjelovao u spiritističkim seansama? Jesam li bio član neke liberalne stranke koja relativizira istinu i moral ili komunističke partije koja niječe Boga? Jesam li prihvaćao ili podupirao sekte te učenja ili ideologije koje Crkva osuđuje, a koje podržavaju ateizam? Jesam li čitao literaturu magijskog podrijetla ili onu koja promiče mržnju prema Bogu i čovjeku? Jesam li se družio s onima koji izruguju vjeru i vjerske istine ili koji su protuvjerski raspoloženi? Jesam li sumnjao o vjeri, jesam li namjerno negirao ili sumnjao u istine vjere, primjerice u raj, čistilište i pakao? Jesam li možda zatajio svoju vjeru iz koristoljublja, obzira ili straha? Jesam li dao obećanje ili zavjete, a da ih nisam održao? Prije no što daš zavjet, obrati se svećeniku da čuješ njegov savjet. Dajem li Bogu dostatno svoga vremena? Molim li redovito ili kroz dulja razdoblja zapuštam molitvu? Čitam li Sveto pismo, vjerske knjige i časopise ili sam lijen i nezainteresiran? Tražim li Boga, pravu istinu i pravu radost iskrenim srcem? Ljubim li Boga, hvalim li ga i slavim, zahvaljujem li mu? Kome ili čemu pripada prvo mjesto u mome životu? Tko je ili što je moj Bog?
2. Božja zapovijed: Ne izusti imena Boga svoga uzalud
Jesam li psovao Boga, presvetu Djevicu Mariju, svece? Jesam li njihova imena spominjao u ljutnji, bez poštovanja, uzalud? Jesam li izgovarao pogrdne i vulgarne riječi i time vrijeđao Boga, bližnjega i svoju dušu te sablaznio nekoga? Jesam li slušao razgovore i viceve i slično te gledao TV-emisije u kojima se psovalo i govorilo vulgarne i besramne riječi? Jesam li često i nepotrebno spominjao vraga? Jesam li nekoga poticao i naveo na grijeh psovke? Jesam li nekoga ili nešto proklinjao, bio bahat, ironičan i ciničan? Pripisujem li možda Bogu ona zla i loše stvari što se događaju u mome životu pa ga optužujem?
3. Božja zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji
Jesam li propustio svetu misu u nedjelju i zapovjedane blagdane zbog svoje mlakosti, nebrige i lijenosti? Jesam li kasnio na misu ili se nedolično ponašao na misi? Vjerujem li da je u euharistiji prisutan živi Isus pod prilikama kruha i vina? Jesam li izbjegavao ići na crkvene pobožnosti kao što su križni put, krunica, pučke pobožnosti? Jesam li radio, osim onoga što je najnužnije, nedjeljom i blagdanom? Jesam li ostavljao za nedjelju i blagdane učenje i domaće zadaće? S kime sam i kako provodio nedjelju i blagdane? Koliko vremena nedjeljom i blagdanom posvećujem obitelji, roditeljima, rođacima i prijateljima?
4. Božja zapovijed: Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji
Kako se ponašam u obitelji? Trudim li se oko dobra i sreće svoje obitelji? Razgovaram li s članovima svoje obitelji? Izbivam li mnogo iz svoga doma? Jesam li uvijek slušao i poštivao svoje roditelje? Jesam li im uskratio pomoć, razumijevanje i utjehu? Jesam li ih uvrijedio, prijetio im ili ih udario? Jesam li ih zanemarivao ili napustio? Molim li za pokojne članove svoje obitelji? Jesam li zanemarivao kršćanski odgoj vlastite djece? Jesam li pružio ljubav, nježnost i zaštitu svojoj djeci, jesam li ih propustio nadzirati i ohrabrivati? Molim li i prikazujem li žrtve za njih? Jesam li loš primjer i sablazan svojoj djeci? Jesam li nepomiren i u mržnji s rođacima i susjedima? Jesam li slušao i poštivao crkvene velikodostojnike, papu, biskupe, svećenike? Jesam li ih izrugivao, prezirao ili klevetao? Jesam li sudjelovao na nekim predavanjima na kojima se govorilo protiv života u vjeri i protiv istina naše vjere?
5. Božja zapovijed: Ne ubij
Jesam li nekoga vrijeđao, proklinjao, tukao ili maltretirao? Jesam li sklon stalno ponižavati svoga bližnjega, govoriti loše o njemu? Jesam li nekome bio zavidan ili želio zlo, radovao se tuđoj nesreći? Jesam li bio ljubomoran, mrzim li koga, jesam li se kome osvećivao, odbio oprostiti drugome? Jesam li bio mrzovoljan, ljutit, srdit i gnjevan prema sebi i bližnjima? Jesam li bio zavidan, sebičan, škrt? Jesam li nekome dao loš primjer ili loš savjet? Jesam li odobrio, savjetovao, zagovarao ili počinio abortus? Jesam li pokušao ubojstvo ili samoubojstvo? Jesam li počinio ubojstvo? Jesam li narušavao svoje tjelesno i duhovno zdravlje zlouporabom droge, alkohola, cigareta, neumjerenim uzimanjem hrane, nepotrebnim dijetama zbog sebeljublja i samodopadnosti? Jesam li gubio noći u zadimljenim gostionicama i diskoklubovima u raskalašenim zabavama, a onda dane provodio spavajući? Jesam li sate i sate provodio uz televiziju i internet? Jesam li neprestano upravljao vozilom ne držeći se prometnih pravila i tako dovodio u opasnost svoj i tuđi život? Jesam li propustio pomoći bližnjima u potrebi? Jesam li zanemario dobrim postupcima popraviti onoga koji psuje, govori proste riječi ili čini druge teške grijehe? Jesam li zanemarivao obveze i pomoć ili pretjerano izbivao iz obitelji? Jesam li zapostavio stegu i red u svome životu i u životu svoje obitelji?
6. Božja zapovijed: Ne sagriješi bludno i 9. Božja zapovijed: Ne poželi tuđeg ženidbenog druga
Jesam li namjerno podržavao bludne misli, poglede, želje? Jesam li naveo druge na grijeh bludnosti pogledima, riječima, lošim primjerom, izazovnim oblačenjem? Jesam li griješio bludno? Jesam li počinio grijeh samozadovoljavanja? Jesam li sagriješio bludno s osobama drugoga spola koje nisu u braku ili s osobama koje su u braku, s osobama istoga spola? Jesam li čitao besramne knjige i časopise, gledao takve filmove i drugima ih preporučivao? Jesam li se gledao pornografske filmove, internetske ili TV-programe koji sablažnjavaju? Jesam li se provodio s lošim društvom i odlazio u raskalašene provode, posjećivao javne kuće, bavio se prostitucijom? Jesam li bio nevjeran svome bračnom drugu te činom, riječju, željom počinio preljub? Jesam li u bračnom životu propustio držati se moralnoga zakona te sprječavao začeće djeteta bacanjem sjemena, raznim kontracepcijskim sredstvima, spiralom koja je abortivno sredstvo? Jesam li se u intimnim odnosima egoistično ponašao prema svome bračnome drugu?
7. Božja zapovijed: Ne ukradi i 8. Božja zapovijed: Ne poželi nikakve tuđe stvari
Jesam li nekome nešto ukrao, ako jesam, što sam ukrao i kolika je bila vrijednost toga? Jesam li zadržavao ukradenu stvar? Jesam li koga prevario u prodaji i kupnji ili bilo kakvu poslu? Jesam li učinio neku štetu bližnjemu te jesam li propustio nadoknaditi štetu? Jesam li zanemario vratiti dug? Jesam li pravodobno vratio dugove? Jesam li oštetio podređenoga nepravednom plaćom, jesam li primao mito? Jesam li učinio štetu poslodavcu? Jesam li neopravdano izostao s posla? Jesam li se bavio lihvarstvom, jesam li zavidio drugima i poželio tuđa dobra? Jesam li drugima otkrio koju povjerenu tajnu ili skriveni grijeh bližnjeg, prenosio loše stvari iz nečijega života? Jesam li loše pričao i sudio o nekome, i to samo na temelju toga što sam tako čuo od drugih?
10. Božja zapovijed: Ne reci lažno svjedočanstvo
Jesam li lagao, je li moja laž učinila štetu bližnjemu? Jesam li se krivo zakleo, krivo svjedočio, jesam li nekoga krivo i nepravedno optužio, oklevetao? Jesam li odavao tajne, kritizirao, sumnjao, prenaglo donosio sudove? Jesam li bio neiskren i hvalisao se? Jesam li bio lažno ponizan, prikazivao se boljim no što jesam? Jesam li davao lažna obećanja? Jesam li nekome oduzeo dobar glas ili ga sebi prisvajao na tuđim zaslugama? Jesam li drugoga kritizirao te tako ranjavao i sebe i bližnjega, a druge stavljao u priliku da sude?
SAKRAMENTI:
Jesam li se ispovijedio i pričestio kako je zapovijeđeno o uskrsnom vremenu? Jesam li pristupio svetoj pričesti dok sam bio u teškom grijehu? Jesam li na prošlim ispovijedima namjerno prešutio neki teški grijeh? Rastavljene i nevjenčane osobe koje ne žive u čistoći, čine teški grijeh i stoga ne mogu dobiti sakramente svete ispovijedi i svete pričesti. Jesam li zanemarivao sakramente i olako sebe opravdavao?
LJUBI BLIŽNJEGA KAO SAMOGA SEBE
Ljubim li svoje bližnje bez obzira na njihov položaj, privlačnost, različitosti, onakve kakvi jesu, a ne po onome što imaju, čine ili kako izgledaju? Trudim li se oko zajedništva u ljubavi s njima? Jesam li bio solidaran sa svima, osobito sa siromašnima, bolesnima, starima, neznatnima, slabima, nemoćnima? Jesam li strpljiv, dobrostiv, blag, graditelj mira sa svima? Jesam li nastojao odmah oprostiti i zaboraviti podnesenu uvredu? Jesam li sa svojom braćom i sestrama bio onaj koji služi ili onaj koji čeka da bude poslužen? Jesam li nastojao darovati svoje vrijeme potrebnima, poniznima, neznatnima? Jesam li se istinski brinuo za slobodu i pravdu tako da podijelim svoja dobra s potrebnima i da se u evanđeoskome duhu borim protiv svake nepravde? Jesam li lako posumnjao u svoga bližnjega umjesto da sve opravdam, u sve vjerujem, svemu se nadam, sve podnosim? Jesam li nastojao zaboraviti sebe kako bih tražio Krista u bližnjima ili stalno zadovoljavam svoj poriv da egoistično ljubim i budem ljubljen?
GLAVNI GRIJESI:
OHOLOST
Jesam li tražio divljenje i pohvalu, a nisam podnosio kritike i primjedbe ili opomene? Jesam li samoga sebe držao pravednikom, mislio kako su drugi gori od mene, a nisam htio priznati da sam grješan? Jesam li žudio za prvim mjestima, za ugledom, moći, vodstvom, vlasti? Jesam li sebi i drugome davao važnost nedopuštenim sredstvima i načinima? Jesam li uzdizao ili ponižavao druge? Jesam li se radovao tuđoj zapostavljenosti, a nikada nisam nastojao zaboraviti na sebe kako bih dao važnost drugima?
ŠKRTOST
Jesam li sebično brinuo za sebe i svoj osobni probitak kao cilj života? Jesam li nastojao nadići svoju sebičnost prijateljstvom i otvaranjem srca prema svima? Jesam li zlorabio darove koji su mi dani, rasipao ih, držao svojima? Jesam li pomogao bližnjima u oskudici, a ako jesam, je li to bilo samo od onoga što mi je ionako suvišno? Jesam li se stalno jadao na svoj život, odnose, posao? Vjerujem li u veliku Božju ljubav i providnost?
BLUDNOST
Jesam li se ponašao dostojanstveno u seksualnosti ili sam usvajao mentalitet po kojemu je sve dopušteno? Jesam li zanemarivao istinu da je moje tijelo hram Duha Svetoga i ne pripada meni te da svako moje nečisto djelo kalja tijelo Kristovo i zajednicu? Jesam li zanemarivao milosrđe, ljubav, istinsku svrhu moga života i zaboravljao kako će mi po njoj biti suđeno?
ZAVIST
Jesam li bio ogorčen zbog dobara i uspjeha drugih, uživao u zlu bližnjega? Jesam li bio ljubomoran, zavidan ili u suparništvu s braćom, rođacima, prijateljima, susjedima, kolegama na poslu? Jesam li odbijao prihvatiti da se posao radi s poniznim i stalnim naporima i da je trud potreban za istinsku molitvu? Jesam li bio dvoličan sa samim sobom i s drugima hineći ljubav i tako prikrivao svoje interese i koristoljublje?
NEUMJERENOST U JELU I PIĆU
Jesam li neuredno jeo nanoseći štetu svome i tuđem zdravlju? Jesam li uzimao droge, neumjereno pio alkohol i pušio, nanoseći štetu svome zdravlju? Jesu li mi jelo i piće toliko važni da su mi zbog njih na sporednom mjestu u životu Bog, molitva i sveta misa?
SRDITOST
Jesam li gubio strpljenje u obitelji, s prijateljima, kolegama? Jesam li propustio svojim ukućanima, prijateljima, kolegama iskazati poštovanje? Jesam li koga prokleo u obitelji, na poslu, na ulici želeći mu zlo? Jesam li se svetio čak i za najmanju podnesenu nepravdu? Jesam li se ljutio? Jesam li se ljutio na Gospodina zbog onoga što mi se događa?
LIJENOST
Jesam li zbog vlastite lijenosti zanemarivao svoje dužnosti kao muža, oca, brata, žene, majke, kćeri, sestre, prijatelja, prijateljice, radnika, građanina, itd.? Jesam li se zadovoljio da živim u lijenosti i zanemario ljubav prema istini? Jesam li ravnodušno zanemarivao vrjednote evanđelja i propustio ih širiti i braniti? Jesam li zanemarivao molitvu i sakramente, propustio hraniti svoj duhovni život, jer za to nisam imao volje? Jesam li zanemario brigu za opću Crkvu i župnu zajednicu kojoj pripadam? Završi ispit savjesti, pomisli koliko si uvrijedio dobroga Boga, koliko si osobno odgovoran za trpljenje Isusa Krista te zatim traži oprost djelom kajanja.
KAJANJE
Bol zbog uvrede koju sam nanio Bogu, bližnjemu i sebi. Bol zbog počinjenih grijeha sastoji se u kajanju zbog njih, jer smo uvrijedili Boga, učinili da Isus trpi i pati do smrti na križu, uvrijedili i zlo učinili bližnjemu i samome sebi, zaslužili pakao. Bol zbog počinjenih grijeha vrlo je važan dio svete ispovijedi, jer ako nje nema, ispovijed je ništavna ili svetogrdna.
ODLUKA
Odluka se sastoji u čvrstoj želji da više nećemo griješiti. Ako ona nedostaje, to znači da nema kajanja, nema boli zbog grijeha, stoga oni ne mogu biti oprošteni, naprotiv, još se više povećavaju, jer loša ispovijed te potom nedostojna pričest preteški su grijesi ili svetogrđe.
PRIPREMA ZA SVETU ISPOVIJED!
Ako poslije obećanja Gospodinu da ga više nećemo vrijeđati, poslije nekog vremena ponovno padnemo u grijeh, ponovo idemo na svetu ispovijed i obavimo je kako valja.
ČIN SVETE ISPOVIJEDI
Priznanje i osuda grijeha pred svećenikom. Osuda grijeha sastoji se u prikazivanju grijeha ispovjedniku kako bi nam dao odrješenje. Ako tko zbog srama ili površnosti prešuti na ispovijedi ijedan smrtni grijeh i ne ispovijedi ga, učinit će lošu ispovijed i još jedan vrlo teški grijeh svetogrđa. Ako tko zbog zaborava nije ispovijedio teški grijeh, njegova je ispovijed valjana; bit će mu oprošteni svi grijesi uključujući i onaj zaboravljeni, ali mu ostaje obveza da ga valjano ispovijedi na sljedećoj ispovijedi.
POKORA
Pokora se sastoji u dobrom djelu koje naloži ispovjednik za okajanje grijeha što smo ih ispovjedili. Pokoru treba što prije valjano obaviti. Zanemarivanje duhovne dimenzije vodi nas u grijeh propusta, a zatim u sve teže grijehe mišlju, riječju i djelom. A naš Gospodin Isus Krist rekao je: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Tražite najprije Božje kraljevstvo, a sve će vam se ostalo nadodati.“
Izvor: Karmel Božjeg Milosrđa
Zaštitnik je dojilja, streličara i trgovaca konjima te zagovornik u duševnim tjeskobama
Kao potomak plemenite atenske obitelji, Egidije je rano napustio Grčku, kao i slavu ovoga svijeta, da bi u Francuskoj živio kao pustinjak, usred šume. Za uzglavlje je odabrao kamen, za ležaj golo tlo, a za hranu korijenje i divlje plodove. Sretan je slavio Boga. Za vrijeme šumskog lova, Flavije, gotski kralj, upoznao je svetoga pustinjaka, pa su ga se njegove riječi dojmile. Kako Egidije nije htio doći živjeti u dvoru, kralj Flavije je oko 680. dao sagraditi samostan u šumi nazvan Saint-Gilles gdje je pustinjak mogao zainteresirane poučavati monaškom životu prema pravilu svetog Benedikta. Sveti je Egidije, u francuskom Gilles, veoma popularan svetac u Francuskoj, gdje petnaestak općina nosi njegovo ime, te u Belgiji, gdje u Bruxellesu jedna gradska četvrt nosi njegovo ime, a ubrojen je i u broj svetih pomoćnika, što mu je proširilo štovanje i izvan granica Francuske. Središte je njegova štovanja jedna opatija u okružju grada Nîmesa, gdje mu se nalazi grob. Iz toga su groba njegove relikvije po srednjovjekovnom običaju dijeljene i prenašane po Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj. Najveći se dio svečeva tijela čuva u Toulouseu, u crkvi Saint Sernin.
Sveti je Egidije živio kao pustinjak u Provanci. Oko g. 680., najvjerojatnije uz pomoć zapadnogotskog kralja Wambe, sagradio je na ušću Rhone samostan, u kojem je kao opat vodio skupine redovnika. Taj je samostan po njegovu imenu kasnije nazvan Saint Gilles. Umro je na glasu velike svetosti, a grob mu je bio jedna od omiljenih postaja na hodočasničkom putu što je vodio u Compostelu. Hodočasnici svetom Jakovu neminovno su se s velikom pobožnošću zaustavljali i molili i na grobu sv. Egidija. Danas, kad se polako opet budi smisao za pučku pobožnost, njezino bolje razumijevanje i vrednovanje, lakše ćemo razumjeti tu srednjovjekovnu odanost svecima i hodočašćenje na svetačke grobove.
Svetog su Egidija kao pomoćnika zazivali u pomoć protiv straha i duševnih bolesti. Blagdan mu je upisan u Rimski martirologij prvi rujna. Svecu su u Francuskoj podignute brojne crkve, tako u Parizu, Bourg-le-Reineu, Thiaisu. Koji put ga na slikama prikazuju skupa s biskupom Sensa sv. Lupusom. U divnoj katedrali u Chartresu, remek-djelu kršćanske umjetnosti, sveti je Egidije prikazan na pročelju – tamo je njegov kip – i u samoj crkvi na dva prozora.
Pius Parsch, pišući o sv. Egidiju, kaže: “Sveca zazivaju u pomoć kao jednoga od 14 pomoćnika u bolesti i pošasti. Sveci nam žele olakšati i naš zemaljski udes, a kad je to podređeno našem vječnom spasenju, žele nas osloboditi i od bolesti i patnje. Ako je pak koja bol ili bolest potrebna za naše spasenje, tada nam u tom slučaju sveci ne mogu pomoći. Samo u tom smislu – u vidu našega vječnoga spasenja – smijemo zazivati svece pomoćnike u nevolji.” Sve, dakle, mora biti podređeno volji Božjoj i našem vječnom udesu.
Izvor: Bitno.net
XXI. tjedan kroz godinu
Petak, 1. 09. 2023.
Svagdan
ČITANJA:
1Sol 4,1-8; Ps 97,1-2b.5-6.10-12; Mt 25,1-13
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
IMENDANI:
Jošua, Siksto, Terencije, Verena, Viktor, Egidije, Vuk, Julijana
Prvo čitanje:
1Sol 4, 1-8
Ovo je volja Božja: vaše posvećenje.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujte! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje — da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 97, 1-2b.5-6.10-12
Pripjev:
Radujte se, pravednici, u Gospodinu!
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Pravda i pravo
temelj su prijestolja njegova.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo,
on čuva duše pobožnika svojih,
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu,
slavite sveto ime njegovo!
Evanđelje:
Mt 25, 1-13
Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«
»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’
»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Početna molitva:
Raspeti Isuse! Prostrti do Tvojih nogu, prikazujemo Ti suze One koja je žarkom ljubavlju supatila s Tobom na Tvojem prebolnom križnom putu. Učini, o, dobri Učitelju, da zahvaljujući pouci suza Tvoje Presvete Majke i dokraja vršeći Tvoju svetu volju na zemlji, postanemo dostojni slaviti Te svu vječnost na nebu. Amen.
Na središnja zrna:
O, Isuse, pogledaj na suze One koja Te najviše ljubila na zemlji
– i s najvećim Te žarom ljubi na nebu!
Na sedam zrna, u sedam nizova:
O, Isuse, usliši nam usrdne molbe
– po suzama svoje Presvete Majke!
Na tri zadnja zrna:
O, Isuse, pogledaj na suze One koja Te najviše ljubila na zemlji
– i s najvećim Te žarom ljubi na nebu!
Završna molitva:
O, Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa! Molimo Te, sjedini svoje molitve s našima, da Isus, Tvoj božanski Sin, kojemu se obraćamo po Tvojim majčinskim suzama, usliši naše usrdne molbe te da nam zajedno s milostima za koje molimo, udijeli i krunu vječnoga života. Amen.
Zadnje molitve, ljubeći medaljicu:
Svojom božanskom blagošću, o, vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda koje mu prijete! O, prežalosna Djevice, Tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!
MOLITVA GOSPI OD SUZA
Gospo od Suza!
Majčinskom dobrotom pogledaj boli svijeta. Obriši suze svima onima koji trpe, zaboravljenima, očajnima, žrtvama svakovrsnog nasilja. Daj nam svima suze kajanja i novoga života da nam one otvore srca za preporoditeljski dar Božje ljubavi. Daj nam svima suze radosnice zbog velike nježnosti Tvoga Srca. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen!
Godine 1954. u župi Bučje blizu Pleternice održavale su se misije pod vodstvom misionara Stjepana Mullera, isusovca iz Zagreba. Dok je razgovarao sa svećenicima o čudesnim događajima koji su se u Crkvi događali, misionar je posebno spomenuo događaj suzenja lika Gospe u Sirakuzi prethodne godine. Tom razgovoru bio je prisutan i vlč. Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Nakon što je saslušao misionara, zamolio je sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu te klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina.
Bilo je to teško vrijeme za pleterničku župu i njega osobno. Naime, 3. prosinca 1944. godine partizani su do temelja srušili župnu crkvu svetog Nikole. S noći od 11. na 12. svibnja 1945. godine pred njegovim očima ubijen je tadašnji pleternički župnik vlč. Franjo Radović. Nakon rušenja crkve komunističke su vlasti sprječavale ponovnu izgradnju župne crkve. Unatoč tome, župljani su se nedjeljom i blagdanom okupljali i slavili svetu misu na otvorenom.
Razmišljajući o svemu tome vlč. Petrak odlučio je uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ono što je tada naumio, ostvario je naredne godine, te je 23. kolovoza 1955. započela devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri 31. kolovoza, poslije svečanog euharistijskog slavlja, poveo je procesiju s upaljenim svijećama oko istih temelja crkve. Razlozi zbog kojih je vlč. Petrak započeo devetnicu Gospi od Suza, osim duboke predanosti Majci Božjoj, bili su: molitva za duhovnu obnovu župe, očuvanje vjere pred najezdom bezbožnog komunizma te dobivanje dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve.
Godinu za godinom, sve veći broj vjernika iz svih dijelova Hrvatske počeo je dolaziti u Pleternicu, usprkos sustavnom sprječavanju ondašnjih vlasti. Vjera naroda i njegova ljubav prema Mariji učini su da ostaci razorene crkve postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi, slavljenje svetih otajstava na kojem brojni hodočasnici postižu duhovno i tjelesno zdravlje po zagovoru Gospe od Suza.
Župnik Petrak brižno je i s ljubavlju 50 godina vodio župu, a 40 godina pobožnost Gospi od Suza, sve do 1994. kada odlazi u mirovinu. Njegovim nasljednikom imenova je vlč. Antun Čorković koji je s velikim marom nastavio promicati pobožnost, danas kao rektor svetišta u Pleternici.
Utemeljenjem Požeške biskupije 1997. godine i zauzimanjem biskupa dr. Antuna Škvorčevića hodočašće Gospi os Suza u Pleternici dobilo je novo značenje. Godine 2005. proslavlja se 50. obljetnica štovanja Gospe od Suza. Župu posjećuje nadbiskup Sirakuze mons. Giuseppe Costanzo 26. kolovoza 2005. i donosi dio originalnih moći Gospe iz Sirakuze koje trajno ostaju u vlasništvu Pleterničkog svetišta.
Dvije godine kasnije, zahvaljujući tadašnjem pleterničkom župniku, monsinjoru Ljudevitu Petraku, pobožnost Gospi od Suza počinje i na Brdu u Pleternici. Usprkos tadašnjoj vlasti koja čini sve da to zaustavi, u zavjetnoj se procesiji redovito slavi Gospa i iz godine u godinu sve je više hodočasnika. Sirakuški je biskup darovao Pleternici sliku Gospe, ali i relikviju s Gospinim suzama. Godine 2005., Pleternica je, odlukom požeškog biskupa monsinjora Škvorčevića, proglašena marijanskim prošteništem.
