Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. IVAN OD BOGA

Sv. Ivan rodio se u vrlo siromašnoj obitelji 8. ožujka 1495. u Portugalu. Zvan Ivan Ciudala, kasnije dobiva nadimak „od Boga“.

Bio je vrlo nemirnog duha te je tako, sa svega devet godina, pobjegao od kuće u Španjolsku gdje je neko vrijeme radio kao pastir goveda kod nekog posjednika, no zbog lutalačkog duha stupa u vojsku pa je tako proputovao Francusku i dopro čak do naših krajeva. U vojsci zbog mnogih nedaća biva osuđen na vješala, ali je pomilovan, jer se dokazalo da nije kriv. Iako nevin, biva protjeran iz vojske, no on opet stupa u vojsku Karla Velikoga da se bori protiv Turaka. Kad se nakon rata vratio kući, doznao je da su mu roditelji umrli od tuge. Osjećao je grižnju savjesti, postao pokornikom i nastojao se iskupiti djelima milosrđa. Obratila ga je 1539. propovijed Sv. Ivana iz Avile. Nakon propovijedi otišao je svojoj kući, prodao sve što je imao od roditelja, podijelio siromasima i otišao u bolnicu kako bi dvorio bolesnike.

Povod za to bio je požar u jednoj bolnici u Granadi. Dok je mnoštvo bespomoćno gledalo kako je na kocki život više od stotine bolesnika, Ivan je hrabro jurnuo u plamen i dim, te na vlastitim leđima iznosio one nepomične i tako ih spasio od sigurne smrti u ognju. Tim hrabrim činom postao je heroj dana te zadobio opće divljenje svih građana. Sada je uvidio da je Providnost željela velika djela od njega. Za bolesnike koji su ostali bez krova nad glavom, bez opskrbe, bez njege, valjalo se pobrinuti što prije. Tako je Ivan prodajući drva zarađivao novac, kojim je kasnije kupio kuću za bolesnike, te osnovao svoju prvu bolnicu s 42 kreveta, koju će slijediti druge. Oko njega su se počeli okupljati oni koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike.

Nazvali su se Milosrdnom braćom, prema uzrečici čije je značenje „činite dobro, braćo“, što ju je Ivan upućivao stanovnicima Granade, kako bi ih potakao na darivanje priloga za potrebe njegovih bolnica. Ivan se gotovo 12 godina neumorno žrtvovao za drage bolesnike, u kojima je gledao Krista koji pati.

Svoj život žrtve za dobro bolesnika završio je opet jednim herojskim činom. U veljači 1550. hvatao je drva koja su nosile bujice vode sa snježnih visina Sierra Nevade. Na taj način htio je priskrbiti nešto drva za svoje bolesnike. U te ledene bujice nesretnim slučajem pao je jedan dječak. Ivan je ne razmišljajući dugo skočio u te hladne valove da ga spasi. Nažalost, nije ga uspio spasiti, već se razbolio od groznice koja ga je odvela u smrti. Bilo je to 8. ožujka, baš na njegov 55. rođendan, 1550., ali ovaj put rođendan za nebo. Svetac je umro klečeći pred raspelom.

Smrću Ivana od Boga njegovo djelo nije propalo. Braća od bolesnika ili Milosrdna braća osnovala su i nekoliko drugih bolnica. Papa Pio V. dao im je 1572. poseban habit te odredio da žive prema pravilima Sv. Augustina. Već 1648. red je brojao u Španjolskoj oko 80 bolnica. Kasnije su došli i u Zagreb, gdje su dugo godina vodili bolnicu. Kako prenosi Bitno.net, Red djeluje i danas, ali zbog nestašice zvanja uz velike poteškoće.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 8. OŽUJKA 2024.

Ovo je prva zapovijed. Druga je ovoj slična.

III. korizmeni tjedan

Petak, 8. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Hoš 14,2-10; Ps 81,7-11.14.17; Mk 12,28b-34

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Ivan od Boga, Boško, Ivša, Poncije, Filemon

Prvo čitanje:

Hoš 14,2-10

Nećemo više djelu ruku svojih govoriti: »Bože naš!«

Čitanje Knjige proroka Hošee

Ovo govori Gospodin: »Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Gospodinu se vratite.« Recite mu: »Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. Asirac nas neće izbavljati, i nećemo konje više jahati, niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: ‘Bože naš!’ — jer u tebe sirota milost nalazi.« Iscijelit ću ih od njihovih otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.« Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit što će steći ime vina libanonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.«

Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodnji: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 81,7-9a.10-11b.14.17

Pripjev:

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, o poslušaj glas moj!

Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio,
i ja te izbavih.

Iz gromovna oblaka odgovorih tebi,
iskušah te kod voda meripskih,
Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o da me poslušaš, Izraele!

Nek ne bude u tebe drugog boga,
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj,
koji te izvedoh iz Egipta.

O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
svoj bih narod hranio pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.

Evanđelje:

Mk 12,28b-34

Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Gospin štit

Inicijativa je vjernika – katolika, koji se u brizi za svoje sveće­nike obvezuju, u zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom, Majkom i Zaštitnicom svećenika, molitvom i postom te dru­gim žrtvama činiti »duhovni štit« nad pastirima koje im je Bog udijelio, kao i nad drugim Bogu posvećenim osobama.

Zamisao Gospinog štita je vrlo jednostavna i privlačna: sed­mero molitelja dogovara se između sebe da svatko od njih JE­DAN DAN U TJEDNU Presvetom Trojstvu po Bezgrešnom Srcu Marijinom, prikaže na nakanu svetosti svojega svećenika.

Ključan je pojam upravo – prikazanje. Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu svaki štitonoša osobno prikazuje, u poniznom i ra­dosnom predanju, sve molitve, žrtve, pokore, zasluge noše­nja križa (bolesti, starosti, životnih tegoba i neugodnosti…) tog jednog izabranog dana u tjednu, za svećenika kojeg izabire sama grupa.

Svakako, svećenik kojega stavljamo iza Gospinog štita i za ko­jega kao Gospini štitonoše molimo treba biti: Sveti Otac papa, naš biskup, naš župnik, duhovnik molitvene zajednice i slično.

Moguće je načiniti štit i nad svećenikom koji se nalazi u nekoj opasnosti, u kakvoj kušnji ili padu, u problemima.

Moguće je raširiti ovaj Gospin štit i nad bogoslo­vom, redovnikom, časnom sestrom, sjemeništarcem: osobito se preporuča da to učine sedmero njihovih najbližih, obitelj, rodbina ili prijatelji.

Gospinim štitom možemo duhovno obuhvatiti i cije­li samostan ili bogosloviju, novicijat i slično.

Štitonoše – molitelji obve­zuju se prikazivati svoje molitve i pokore za odre­đenog svećenika ili ostale kako je navedeno, na ne­određeno ili na određeno vrijeme. Na primjer; bit ćemo Gospin štit za vri­jeme trajanja službe do tičnog župnika, ili npr., za vrijeme formacije dotič­nog bogoslova i slično.

Svi štitonoše u grupi mole za tog jednog svećenika (redovnika, duhovno zva­nje), odnosno za tu jednu crkvenu ustanovu.

Pokaže li se da neki štitonoša želi izaći iz tjednog kruga Gospi­nog štita, traži se novi.

Molitva predanja ne obvezuje pod grijeh, riječ je o privatnom zavjetu i dobroj volji.

Štitonoša može biti baš svatko tko je tomu voljan i tko je svje­stan čina predanja.

Dakle, što je Gospin štit?

Po molitvi i pokori (kako nas Gospa poziva u Fatimi i na dru­gim mjestima ukazanja) iskazana ljubav i poštovanje, briga i duhovna potpora našem kleru, pozvanom da služi Bogu po nama, s nama i za nas.
Zato jer smo kao vjernici također ODGOVORNI za svetost naših svećenika; zato jer su danas za njih izrazito teška vre­mena i prilike; zato što nam po njima Gospodin daje samoga Sebe; zato jer milosni plodovi ove obveze izravno utječu i na nas same!

Zašto baš ovaj naziv?

Marija je Majka Isusa, Velikoga Svećenika. Njezino Prečisto Srce bdije nad Njezinim ljubljenim sinovima-svećenicima, kao i nad svim duhovnim zvanjima. Marija je uistinu sama taj ŠTIT; Njezina molitva i zagovor čine najsigurniji i naj­snažniji štit ljubavi nad Njezinom djecom od Boga pozva­nom u duhovni stalež.

Pred čime duhovne pastire i Bogu posvećene brani ovaj štit molitve i žrtve?

Gospin zagovor Njezine sinove i kćeri posvećena života štiti od napada zlih duhova, od poroka, sablazni, ovisnosti, nave- zanosti za svijet, idolopoklonstva i tjelesnosti, duhovne oho­losti i zlih sklonosti, od frustracija i životnih malaksalosti, od stalnog podlijeganja slabostima, od robovanja grijesima, od nemara prema nadahnućima Duha Svetoga, od nevjere pozivu i otpadu od same vjere i Crkve.

Što znači da postajem štitonoša?

Štitonoše nose štitove svo­jih kraljeva i vitezova. Tako i ja, postajući štitonoša svojem svećeniku, nosim molitvu i žrtvu (štit) pred Gospom, koja zasljeplju­je sotonu i brani pozvane u službu Božju. Kao štito- noša, pomažem nebeskoj Majci u zaštiti posvećenih osoba. Naša ujedinjena lju­bav prema njima, donosi pobjedu, blagoslov i rast u milosti onima za koje pri­nosimo zasluge dnevnih borbi, kao i nama samima.

Potrebno je samo:

  1. Naručiti još šest ovakvih letaka (besplatno).
  2. Pronaći još šest molitelja.
  3. Ponuditi im da zajedno nosimo Gospin štit.
  4. Odrediti dan prikazanja molitava i žrtvi, za svakoga osobno.
  5. Izabrati svećenika/redovnika/bogoslova… Nad kojim ćemo činiti štit.
  6. Zajedno prvi put izmoliti molitvu prikazanja.
    Jednom godišnje zajedno naručiti tj. prikazati sv. Misu za tog svećenika odnosno redovnicu, samostan…
  7. O postojanju Gospina štita obavijestiti odgovornog, prema donjoj adresi na kraju ovog letka.

Izađe li netko iz grupe, nije potrebno ponovno zajedno moli­ti molitvu prikazanja. Pri naručivanju sv. Mise nije potrebno imenovati svećenika.

Dobro je obavijestiti one za koje molimo o postojanju Gospi­nog štita. Ima li ljepšeg i korisnijeg dara jednom svećeniku od ove spoznaje?

Na početku dana, kojega sam odabrao, molim ovu Molitvu prikazanja:

PRESVETO TROJ­STVO, OČE, SINE I DUŠE SVETI, PO BEZGREŠNOM SRCU MAJKE MA­S RIJE, PRIKAZUJEM TI S LJUBAVLJU SVE SVOJE DANAŠNJE MOLITVE I ŽRTVE TE ZASLUGE SVIH SVOJIH DANAŠNJIH DOBRIH DJELA I POKORA, ZA SVETOST TVOGA SLUŽBE­NIKA /navedi ime/………………………… (ili: Tvoje službenice, Tvo-jih slugu, itd.) PRESVETO SRCE ISUSOVO, BUDI NJEGOVO SPASENJE! PREČISTO SRCE MARIJINO, OBRANI GA OD SVAKOGA ZLA! KRVI KRISTOVA, PREKRIJ SLUGU SVOJE­GA! SVETI BOŽJI I ANĐELI NEBESKI, ČUVAJTE GA DANAS I UVIJEK, IZMOLITE MU SNAGU U POZIVU NA ZEMLJI I VJEČNU RADOST U NEBU, AMEN.

Gospin štit možemo prikazati i prigodno: na primjer, samo u vrijeme došašća ili korizme.

Tijekom odabranog dana u tjednu, možemo moliti češće i ovaj zaziv:

Naša draga Gospo, štiti sluge Boga živoga!

Ako se prigodno ili slučajno sastanemo s ostalim štitonošama, možemo izmoliti za­jedno za našeg svećenika: Pod obranu se tvoju utječemo, sve­ta Bogorodice… Možemo se i redovito ili barem povremeno sastajati, svi ili samo dio grupe, te kao mala molitvena obitelj moliti za naše pastire, duhovnike, ispovjednike. Molitvena za­jednica Gospinog štita bila bi uistinu velika pomoć našim du­šobrižnicima!

Što moliti u dan štita?

Bilo koju molitvu, preporučujemo ipak sudjelovanje u sv. Misi, krunicu, križni put, molitvu srca, litanije, molitvu uz Sveto Pi­smo, klanjanje Presvetom Sakramentu i slično.

Što ako zaboravim Molitvu prikazanja?

Zaboravi li se molitva ujutro odabranog dana u tjednu, molit ću tijekom istoga dana kasnije, pa i navečer. Zaboravi li se mo­litva uopće, molim sljedeći dan. Bog gleda i vidi SRCE. Ako ne stignemo ili zaboravimo izmoliti ovo prikazanje, dovoljno je u srcu izreći makar jednu rečenicu: “Bože, danas sve prika­zujem za svećenika…” ili nešto drugo sličnim riječima.

Molitva zaštite

Čuvaj svećenike, molim Te, predragi Gospodine, čuvaj ih jer oni su Tvoji svećenici, čiji životi izgaraju pred Tvojim posvećenim svetištem.

Čuvaj ih jer oni su u svijetu, iako odjeljeni od svijeta; u iskušenjima zemaljskih zadovoljstava, zaštiti ih u svome Srcu.

Čuvaj ih i utješi ih u trenucima samoće i boli, kada se sav njihov život žrtvovanja za spasenje duša čini uzaludnim.

Čuvaj ih i sjeti se, Gospodine, da nemaju nikoga osim Tebe, a imaju samo ljudska srca – krhka ljudska srca.

Čuvaj ih da budu bez mrlje, kao i Hostija koju svakodnevno grle; neka svaka njihova misao, riječ i djelo donesu obilan blagoslov, dobri Gospodine.

Majko Marijo, Kraljice svećenika, moli za svećenike, svoje osobite sinove.

Ojačaj im vjeru i ljubav prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, da Mu se mogu obratiti za
milosti koje trebaju da vjerno žive: svoj poziv.

Donesi olakšanje, utjehu i hrabrost onima koji trpe
pod težinom križa. Podaj liubav svoga Sina gorljivost za čast slavu Božju, i za spasenje duša.


GOSPIN ŠTIT pokreće Udruga Betlehem, koja uz borbu za nerođene, poziva na brigu za svećenike, kao i na molitvu za prestanak bogopsovke. Ova je inicija­tiva pokrenuta dozvolom o. Provincijala pavlina u Hrvatskoj od 10.6.2011.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

PETI ČETVRTAK (7. ožujka)

Krštenje

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

IZ BIBLIJE

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! (Mt 28,18-20)

HIMAN DUHU SVETOM

O, dođi, Stvorče, Duše Svet
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
sa Tješiteljem Presvetim
Nek’ bude sada i uvijeke! Amen

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sveta je Rita kao dijete krštena u župnoj crkvi Sv. Marije u Casci. Dobila je ime Margarita što na latinskom znači dragi kamen. Za roditelje, njeno krštenje nije bilo samo lijep obred i ljupka svetkovina, već pravi dar milosti što su ga potkrijepili primjerom svoga života i kršćanskim odgojem kćeri, koja kasnije postaje redovnicom. Kao majka, sveta je Rita, svoja dva sina, isto tako krstila u crkvi u Casci a vjerojatno je i više puta bila krsna kuma. Sv Rita nas uči da je krštenje pravi Uskrs, prijelaz iz zla u dobro, iz grijeha u svetost, iz kraljevstva đavla u kraljevstvo Božje. Ona nas podsjeća, da nas upravo taj Božji dar čini svetima, djecom Božjom, članovima crkve te po njemu treba biti proživljen osobnim izborom uvjerenosti prema Božjim zapovijedima, uz pomoć molitve i sakramentalnog života.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi, ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice. Svetice obitelji i oprosta pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće i priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

“Čisti ste zbog riječi koju vam navijestih” (Iv 13,10) Zašto Gospodin nije rekao – čisti ste zbog krštenja kojim ste očišćeni? On je rekao: “Zbog riječi koju vam navijestih” jer zajedno s vodom riječ je ona koja čisti. Ako oduzmete riječ, što li je voda nego samo voda? Ako se doda riječ stvara se sakrament koji postaje poput vidljive riječi. Odakle voda dobiva ovakvu kakvoću čišćenja srca kada dotakne tijelo, ako ne od riječi koja je djelotvorna, ne zbog toga što se izgovara već zbog toga što se u nju vjeruje?… Iz tog razloga u Djelima apostolskim čitamo: Bog “vjerom očisti njihova srca! (Dj 15,9)… Pridjev očišćavajući, zasigurno se ne može pridodati elementu koji je tekuć i osjetljiv kao voda. Međutim, s riječju vjere ona dobiva ovakvu učinkovitost te je Crkva Božja koristi za posvećenje, blagoslivljanje i krštenje. U krštenju, ona malo dijete čisti iako ono ne zna srcem vjerovati da bi opravdalo niti ustima ispovijedati da bi se spasilo.
(Rim 10,10) (Tumačenje Evanđelja po Ivanu 8,30)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Sveti krst je temelj cijelog kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. Nazivamo ga darom, milošću, pomazanjem, prosvjetljenjem, odjećom neraspadljivosti, kupelji preporođenja, pečatom. Dar je, jer se podjeljuje onima koji ništa ne donose; jer se daje i onima koji su krivnjom opterećeni. Krštenje, jer se u vodi pokapa grijeh; pomazanje, jer je sveto i kraljevsko; prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svijetlo; odjeća, jer prekriva našu sramotu; kupelj, jer nas pere; pečat, jer nas čuva i znak je Božjeg Gospodstva….
(Katekizam katoličke crkve 1213,1216)

MOLITVA LITANIJA

Za ljepotu ljudske osobe, Hvala ti Gospodine!
Za dostojanstvo koje si joj dao.
Za slobodu i razum.
Za slobodnu volju i osjećaje.
Za jedinstvenost svake osobe.
Za znanstvena otkrića.
Za mušku i žensku spolnost.
Za savršenost ljudskog zametka.
Za besmrtnost naših duša.
Za buduće uskrsnuće naših tijela. Hvala ti Gospodine!
Oče naš.


ZAVRŠNA MOLITVA

Sveti i milosrdni Oče, hvalimo te, blagoslivljamo te, slavimo te zbog sakramenta našeg ponovnog rođenja. iz rastrganog srca tvoga Sina izvire za nas svadbeni dar krštenja, prvi Uskrs vjernika, vrata našeg spasenja, početak života u Kristu i izvor nove čovječnosti. Za taj dar tvoje dobrote, tvoja te obitelj ljubi u vijeke vjekova. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Potraži u župnoj matici krštenih datum svoga krštenja i proslavi ga duhovnom radošću. Preispitaj koji su tvoji najozbiljniji grijesi i propusti i odreci ih se, jer si kršten.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

SVETAC DANA – SV. PERPETUA I FELICITA

Svete Perpetua i Felicita, kršćanske mučenice iz III. stoljeća, mučeništvo za Krista podnijele su u velikom amfiteatru u Kartagi (današnji Tunis), zajedno s još trojicom katekumena i vjeroučiteljem Saturusom.

Kartaška plemkinja Perpetua i njezina vjerna ropkinja Felicita, živjele su u III. stoljeću – vremenu kad su kršćani svakodnevno bili izvrgnuti opasnostima. Nerijetko su završavali u tamnicama, bili su hrana zvijerima. O životu ove dvije svetice se najviše doznaje iz izvještaja – knjige Acta martyrum koju je po svoj prilici napisao poznati kršćanski pisac prvih vremena Tertulijan.

Dakle, u vrijeme kad su Perpetua i Felicita živjele, vladao je rimski car Septimije koji je vodio jedan od najžešćih progona kršćana.

Jednog dana su i one, zajedno s  još trojicom kartaških kršćana: SaturninomRevokatom i Sekundinom, postale žrtve. Tih pet katekumena bilo je stavljeno u istu tamnicu s njihovim vjeroučiteljem Satir. Tako je on imao priliku dovršiti obrede njihove kršćanske inicijacije te ih je krstio i tako im pružio najsigurniju i najbolju popudbinu za sučeljavanje sa strašnim kušnjama koje su ih čekale.

U dugim je satima zatočeništva, Perpetua – koja je bila učena – zapisivala svoja sjećanja, strahove. Pisala je o razmišljanjima o tome hoće li biti kadra izdržati trpljenja, te radosti što može žrtvovati samu sebe za Krista. “Bačeni smo u tamnicu. Bila sam zaprepaštena jer se još nikada nisam našla u tako gustome mraku. Imali smo osjećaj kako ćemo se ugušiti od vrućine, onako natrpani, jer vojnici nisu imali prema nama nikakva obzira. Kako bih spoznala što će biti s nama, još sam se iste večeri udubila u duboku molitvu, te ugledah viđenje. Vidjela sam zlatne stube koje su se penjale od zemlje prema nebu, tako uske, te se njima mogla uspinjati samo jedna po jedna osoba. U podnožju stuba nalazila se golema zmija. Na vrhu stuba ugledala sam Satira kako me poziva uspeti se: ‘Dođi, no, pazi da te zmija ne ujede’. ‘Neće me ujesti jer je u meni Isus Krist’, odgovorila sam. Na to je ime zmija zapriječila prilaz stubama, ali sam joj ja stala na leđa i bez problema se uspela”, napisala je svetica.

Felicita, koja je bila trudna te već gotovo pred porodom, imala je priliku izbjeći mučeništvo, ali se molila za to da rodi na vrijeme kako bi se na dan mučeništva pridružila svojim prijateljima. Sina je rodila točno dva dana prije utvrđenog datuma smaknuća. Kada su je zatekli u porođajnim bolima, vojnici su je izazivali: “Ako već sada toliko kukaš, što ćeš tek raditi kad budeš bačena pred divlje zvijeri?” Ona im je na to odgovorila kako sada trpi sama, dok će u mučeništvu trpjeti Krist u njoj.

Felicita se na posljednjem suđenju pojavila s djetetom u naručju. Suprug, koji je bio poganin, u više ju je navrata preklinjao da se, iz ljubavi prema djetetu, žrtvuje bogovima, ali je ona na to odgovorila kako ne može iznevjeriti Krista. Tragedija se završila na pijesku arene preplavljene krvlju, uz rikanje divljih zvijeri, povike razjarena mnoštva i tihe molitve umirućih.

Imena dviju svetih mučenica ušla su i u rimski kanon, tzv. prvu euharistijsku molitvu, i spominjala se stoljećima kod najsvetijeg kršćanskog bogoslužnog čina da primjer njihove hrabrosti i vjernosti bude poticaj za mnoge.

Imena su im latinskog porijekla. Perpetua upućuje na vječnu vjeru u Krista, dok Felicita znači radosna. Felicita je zaštitnica rodilja.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 7. OŽUJKA 2024.

Tko nije sa mnom, protiv mene je!

III. korizmeni tjedan

Četvrtak, 7. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jr 7,23-28; Ps 95,1-2.6-9; Lk 11,14-23

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Perpetua, Felicita, Eugen, Efrem, Tereza

Prvo čitanje:

Jr 7,23-28

Ovo je narod koji ne sluša glasa Gospodina, Boga svojega.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Ovo govori Gospodin: »Ovo zapovjedih narodu svomu: Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude. A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice. Od dana kad oči vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjega slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. Sve im to reci,

ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. Zato im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Gospodina, Boga svojega, i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 95,1-2.6-9

Pripjev:

Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!

Dođite, kličimo, Gospodinu!
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu čujete:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Evanđelje:

Lk 11,14-23

Tko nije sa mnom, protiv mene je!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SVETA KOLETA

Crkva se 6. ožujka spominje francuske svetice Kolete Boylet, mističarke i obnoviteljice reda klarisa, čiji je život bio prožet božanskim zahvatima.

Sv. Koleta Boylet rođena je 13. siječnja 1381. u francuskom Corbiju u obitelji iznimno pobožnih roditelja koji su bili već u poodmakloj dobi, te su vjerovali da su ju dobili po zagovoru Sv. Nikole. Po njemu su joj i dali ime Nikoleta, ali su ju od milja zvali Koleta te je pod tim imenom i ušla u povijest svetaca.

U roku od nekoliko mjeseci 1399. Koleta je ostala i bez oca i bez majke, a brigu za nju roditelji su pred smrt povjerili benediktinskom opatu o. Raulu di Royeu. Kako još nije bilo jasno kojem će se pozivu Koleta posvetiti, opat ju je povjerio najprije benediktinkama, a potom klarisama. Koleta je kasnije obukla habit te postala franjevačka trećoredica. Kroz četiri godine uz pristanak opata Roye živjela je kao „rekluza“ – zatvorena u maloj ćeliji pokraj župne crkve Naše Gospe u Corbiju.

Zbog ukazanja Sv. Franje, koji ju je pozivao da obnovi njegov red, Koleta je izišla iz svoje stroge klauzure. Njezin duhovni savjetnik fra Henrik di Baume isposlovao joj je zakonito dopuštenje, sadržano u buli od 1. kolovoza 1406., da može napustiti svoju ćeliju. Bilo je to u doba zapadnog raskola kad je Crkva imala dvojica papa: jednog u Rimu, drugog u Avignonu. Koleta se odmah dala na put u Nizzu k avignonskom papi Benediktu XIII. Od njega je zatražila ovlaštenje da bi mogla prigrliti stalež evanđeoskog života, kako je to nekoć Sv. Franjo naučio Sv. Klaru, te da obnovi franjevački red. Sam Benedikt XIII. primio je njezine svečane zavjete u redu Sv. Klare te ju je imenovao generalnom poglavaricom svih onih samostana koje će osnovati i pridobiti za obnovu.

Bulom od 16. listopada 1406. dopustio joj je da u svoje samostane prima i redovnice iz drugih redovničkih kuća kao i pobožne žene iz redova franjevačkih trećoredica. Reforma nije išla naprijed baš tako lako. Koletina reforma klarisa značajna je po tomu što su se redovnice vratile prvotnoj strogosti u siromaštvu kako pojedinačno tako i zajednički, zatim strogom pokorničkom životu i napokon moljenju božanskog časoslova. U ovom posljednjem Koleta je sigurno bila pod utjecajem benediktinaca, kod kojih je provela djetinjstvo i mladost.

Danas njezina obnovljena grana franjevačkog reda broji oko 140 samostana diljem svijeta. Čitav je Koletin život protkan snažnim božanskim zahvatima. Kroz cijele dane i tjedne znala je biti u neobičnom molitvenom i mističnom zanosu, pa čak i na putovanjima. Odlikovala se karizmom proroštva i čudesa.

Umrla je u Gentu 6. ožujka 1447. u prisutnosti fra Franje Clareta i fra Petra di Vauxa, koji su i opisali njezin neobičan život. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1807. papa Pio VII.

Njezino ime Nikoleta, od Nikola, dolazi iz grčkog jezika, a znači pobjednica naroda.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 6. OŽUJKA 2024.

Tko ove riječi bude vršio i druge učio, taj će biti velik.

III. korizmeni tjedan

Srijeda, 6. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Pnz 4,1.5-9; Ps 147,12-13.15-16.19-20; Mt 5,17-19

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Ruža, Koleta, Agneta, Zvjezdana, Viktor, Marcijan

Prvo čitanje:

Pnz 4,1.5-9

Držite zakone i vršite ih.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu:

A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim, da biste ih vršili i tako poživjeli te uništili i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših.

Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Gospodin, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ‘Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji ja danas stavljam pred vas? Samo pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 147,12-13.15-16.19-20

Pripjev:

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Evanđelje:

Mt 5,17-19

Tko ove riječi bude vršio i druge učio, taj će biti velik.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN JOSIP OD KRIŽA

Crkva se 5. ožujka spominje Sv. Ivana Josipa od Križa. Životopisci kod njega nabrajaju karizmatičke darove poput proricanje budućnosti, ispitivanje srdaca, ukazanja kojima su ga odlikovali Isus i Marija te mnoga čudesa.

Sv. Ivan Josip od Križa, u svijetu zvan Karlo Gaetano, bio je sin stare ugledne obitelji Calosinto, a rodio se na Veliku Gospu 1654. na otoku Ischiji u Italiji. Otac mu je bio don Josip, a majka donna Laura GargiuloDon i donna bili su naslovi koji su se davali plemićima, odličnim ljudima i svećenicima. Mali je Karlo primio prvu humanističku izobrazbu kod redovnika augustinaca, a među svojim vršnjacima isticao se iskrenom i dubokom pobožnošću. Naročito je bio pobožan prema Kristovoj muci pa se, iz želje da se što više suobliči s Kristom patnikom, znao bičevati sve do krvi.

Karlo se već kao 15-godišnjak odlučio za redovnički život i to upravo za onaj red koji je već po tradiciji duboko pobožan prema Kristovoj muci i koji je u Crkvu uveo razne pobožnosti muci Isusovoj u čast: franjevački red. Izabrao je strogu granu bosonogih franjevaca, koji potječu od reforme Sv. Petra Alkantarskoga. Oni imaju u Napulju samostan Santa Lucia al Monte.

Ondje je 1670. došao i Karlo, odjenuvši franjevački habit i promijenivši ime u Ivan Josip od Križa. Kao učitelja duhovnog života u novicijatu imao je velikog asketu o. Josipa Roblesa. Pod njegovim prosvijetljenim vodstvom, a još više pod snažnim zahvatom Božje milosti, mladi je novak upravo herojski nastojao oko vršenja raznih vrlina. Položivši dobre temelje redovničkoga života mladi je novak položio zavjete, dao se na studije te je 18. rujna 1677. bio zaređen za svećenika. Kroz više od 15 godina vršio je naizmjence službu učitelja novaka i gvardijana slijedeći stope Sv. Franje i Sv. Petra Alkantarskoga. Na kapitulu 1703. u Grumu izabran je za provincijala. Kao provincijal otvorio je nekoliko kuća u Napulju te mnogo nastojao oko što savršenije redovničke stege. Sv. Ivan Josip od Križa, obasut karizmatskim darovima, postao je duhovni vođa i savjetnik mnogih duša. K njemu su se obraćali i neki sveci, kao isusovac Sv. Franjo de Geronimo, pa čak i sam učeni Sv. Alfonz Maria Liguori.

Svojim apostolskim radom postao je vrlo popularan pa je pridonio i obraćenju nekih velikih grješnika. Životopisci nabrajaju kod njega razne karizmatičke darove te mnoga čudesa. Najslavnije čudo bilo je uskrišenje maloga markiza Januarija Spada. Umro je 5. ožujka 1734. u samostanu Santa Lucia al Monte. Grob mu je brzo postao mjestom velike pobožnosti. Blaženim je proglašen 1789., a Napolitanci su ga već sljedeće godine ubrojili među svoje nebeske zaštitnike kao i stanovnici njegova rodnog otoka Ischije. Budući da je preminuo uslijed moždanog udara postao je zagovornikom od moždanog udara i sličnih bolesti. Papa Grgur XVI. proglasio ga je svetim 26. svibnja 1839., skupa s druga dva napuljska sveca Franjom de Geronimom i Alfonzom Liguorijem.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 5. OŽUJKA 2024.

Ako svatko ne oprosti svomu bratu, Otac ne će oprostiti vama.

III. korizmeni tjedan

Utorak, 5. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dn 3,25.34-43; Ps 25,4-9; Mt 18,21-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Euzebije, Teofil, Lucije, Hadrijan, Vedran

Prvo čitanje:

Dn 3,25.34-43

Primi nas slomljene duše, duha ponizna.

Čitanje Knjige proroka Daniela

U one dane: Ustavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:

»O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; Zbog Izaka, sluge svojega, zbog Izraela, sveca svojega, kojima si obećao umnožiti potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvine tebi, i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! Kao paljenice ovnova i bikova,

kao tisuće pretilih janjaca — takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, da nas pomiri s tobom — jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju. Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 25,4-9

Pripjev:

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Evanđelje:

Mt 18,21-35

Ako svatko ne oprosti svome bratu, Otac neće oprostiti vama.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti’. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It