Author

FMteam

Browsing

Cvjetnicom ili nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki ili Sveti tjedan, kada nas Crkva poziva da razmatramo što više muku i smrt Isusovu i druge najveće i najsvetije tajne svete vjere.

Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve nas Ijude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta – sama sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva.

Grijeh je tražio tu neizmjernu zadovoljštinu pravdi Božjoj. Dakle, to prokletstvo, koje je grijehom izazvano, Isus preuzima na sebe na križu. Tu groznu ostavljenost i usamljenost morao je Isus osjetiti na križu, da sve nas otkupi od prokletstva koje uzrokuje svaki grijeh od početka do svršetka svijeta.

Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda –  Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije – njegovi vjerni pratitelji na putu muke.

Potresno je slušati kako evanđelist opisuje Isusovu muku. Kako je uhićen, ponižavan, suđen i osuđen na smrt. Što je sve morao Isus za nas pretrpjeti? I zašto…? Oduvijek se u svijetu jadikuje zbog trpljenja i boli. Svi se pitamo što smo sve skrivili i tko je skrivio prvi da toliko trpimo? Znamo naši praroditelji, Eva i Adam. Oni se uzoholiše i otkazaše Bogu poslušnost. Otada dođoše na ovaj svijet boli, trpljenja i različite muke, pa i sama smrt…?

Kako na patnju gledati, Bog nam sam daje odgovor u svome sinu – Kristu raspetome.
Onaj, zapravo, koji trpi jest beskrajni Bog, Sin Božji u svojoj ljudskoj naravi. On je najsvetiji i najneviniji. Onaj koji je jedini mogao mirno kazati: “Tko će mi od vas dokazati kakav grijeh?” To je naš najveći dobročinitelj i prijatelj. Svako dobro imamo od njega. Sve što imamo i čime raspolažemo, i sam život ali i tolika druga dobra – sve je od Njega i po Njemu dano. Zašto smo tako malo zahvalni za njegovu dobrotu i ljubav?

Shvatimo koliko zlo je grijeh, kad je radi njega Isus toliko trpio! Potrebno je shvatiti i prihvatiti Isusovu ljubav prema nama, kad je i zadnju kap presvete krvi prolio za naše spasenje!
    
Isus je ušao u Jeruzalem kao kralj koji spašava narod tako što će za njega podnijeti muku, umrijeti na križu i uskrsnuti.

Pogledajmo tko su protagonisti Isusove muke?
Narod – tako prevrtljiv – najprije pozdravlja Isusa kličući mu u hvalospjevima, a malo iza toga traži njegovu smrt i odriče se Isusa i njegova spasenja.

Juda Iškariotski prodao je Učitelja za 30 srebrnjaka. Možda nije ni slutio da je time i sebe prodao. Svako izdajstvo, računica i dvolično ponašanje imaju svoje posljedice. Nemoguće ih je izbjeći, a svom oštricom one se okreću protiv počinitelja. Ne zaboravimo što je jednom zgodom rekao Benson: “Svatko od nas nosi na usnama Judin poljubac i postoji mogućnost da ga jednog dana Isusu daruje!” Budimo budni i oprezni!

Šimun Petar bio je bez dvojbe Isusov prijatelj. Isus mu je povjerio svoju Crkvu. Ali u trenucima muke ljudski su obziri bili jači – i on je zatajio Isusa pred sluškinjom. Biti prijatelj znači ostati vjeran prijatelju u dobru i u nevolji. Petar je bio slab, ali se pokajao za svoju slabost i Isus mu je oprostio.

Poncije Pilat je čovjek vlasti: pet puta izjavio da je Isus nevin i da na njemu ne nalazi nikakve krivnje, ali ga je na uporno traženje Židova ipak osudio na smrt na križu. On se boji mnoštva zbog toga što bi, ne udovolji li njegovu zahtjevu, izgubio položaj, a u savjesti zna da Isus nije kriv. On pere ruke tj. ne želi preuzeti krivnju na sebe. Odgovornost himbeno/prijetvorno ‘prepušta’ narodu i osuđuje Isusa na smrt.

I mi smo uključeni u Isusovu muku i smrt na križu. Radi nas i našega spasenja On je sišao s nebesa, radi našega opravdanja uzašao na drvo križa. On je uzeo na sebe sve naše grijehe. Umro je za nas. Njegova smrt je naše spasenje! Otkupljeni smo predragocjenom krvi Krista, nevinoga Jaganjca. Svi koji Isusa prihvate i pođu za Njim naći će spasenje.

Žalosno je promatrati Isusa u muci. Ostao je sam. Učenici? Jedni su ga izdali, drugi zatajili, a ostali se razbježali. Pod križem je ostao jedino Ivan sa ženama i Isusovom majkom Marijom. Ljubav ih je zadržala. Samo oni koji istinski vole ostaju vjerni do kraja.

Poznati vođa francuskih socijalista Jaures borio se svim silama u parlamentu za istrebljenje kršćanstva s lica zemlje. Najprije je počeo u vlastitom stanu. Odstranio je svaki vjerski znak ili knjigu, a od rođaka koji su vjerovali u Boga, nitko nije smio kročiti ni blizu njegova stana. Svojoj jedinoj kćeri Germini našao je učiteljicu, bezbožnu s nalogom da iz kćerkine duše istrijebi svaki trag vjere.

Kad se jednog dana vratio iz parlamenta, u kojem je opet održao sličan govor protiv kršćanstva, stupi pred njega njegova kći, koja je već imala dvadeset i jednu godinu, želeći gov¬oriti s njime.

On je mrmljao zašto si nije već potražila zaručnika, nego uvijek izbjegava društvo. Veoma se iznenadio kad je čuo da je ona izabrala. “A tko je taj izabranik?” – začuđeno zapita otac. “Oče, takav s kojim se smije samo klečeći govoriti. Ja se naime želim posvetiti Bogu u jednom samo¬stanu”.

A kako je kćerka toga bezbožnog oca došla na tu misao? Prije tri godine, u prigodi jedne šetnje, na osami u polju, padne joj pogled na Križ i na njemu na Raspetog Isusa. Taj joj pogled više nije dao mira, dok je nije doveo do spoznaje, da se samo preko Križa Isusovog dolazi do prave i trajne sreće, koju nam ne može nikada nitko oduzeti.

Zagledajmo se i mi ovih dana u Križ na kojem je visio Spasitelj svijeta i zahvalimo mu se na njegovoj neizmjernoj ljubavi. Darujmo jedan cjelov svoje ljubavi i vjernosti oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim nogama raspetoga Krista! Jedan cjelov Ljubavi svoje i vjernosti oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim rukama raspetoga Krista! Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, izmučenoj, trnjem okrunjenoj, u Krvi ogrezloj – presvetoj Glavi raspetoga Krista. Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, kopljem probodenom Presvetom Srcu raspetoga Krista!

Ne zaboravimo: “Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.” Raspeti je imao dovoljno krvi da opere grijehe svega svijeta. Uskrsnuli ima dovoljno snage da vječni život uskrsnuća osigura svakome.
Umro je za sve, uskrsnuo je za sve, da živimo svi. Njegova smrt i uskrsnuće poziv je nama da primimo život kakav je: često pun boli, patnje; da prihvatimo i smrt kao pro¬laz u životu.
 
Isuse, neizmjerna Ti hvala, što si nam došao, trpio i umro za nas na križu, davši zadovoljštinu Bogu za sve grijehe, legao u grob i slavno nakon tri dana uskrsnuo! Ti i danas živiš i djeluješ među nama, uzimaš na sebe naše boli i patnje. Žarko Te molimo, prođi ovih dana našim gradovima i selima diljem domovine i donesi mir i ljubav svim srcima!
Obrati naš dragi narod, blagoslovi svaku obitelj i cijeli svijet!
Poznato nam je da Ti, Isuse, trpiš u nama i među nama: u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran, koji je potreban Tvoje ljubavi. Isuse, daruj nam milost iskrenoga predanja i sjedinjenja s Tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života da bismo postali bolji, pravedniji i blaženiji. Amen.

Kako je dobar i milosrdan naš nebeski Otac

Isus oprašta raskajanom grješniku

U Španjolskoj se nalazi crkva u kojoj se na poseban način časti jedan veliki križ. Desna ruka Isusova na tom križu je otrgnuta od čavla i spuštena.

Zašto? Predaja kaže ovo: Ispod ovoga križa bila je jedna ispovjedaonica. U njoj su se ljudi ispovijedali i dobivali oproštenje svojih grijeha.

Jednoga dana u njoj se, ispod ovoga križa, ispovijedao jedan veliki grješnik i pokazivao znakove iskrenoga kajanja. Ipak je kod davanja odrješenja svećenik (ispovjednik) oklijevao… Bili su tako veliki, brojni grijesi.
Grješnik je vapio za oproštenjem.
” Odrješujem te, rekao je svećenik, ali se nemoj više vratiti na grijeh!”
Pokornik obeća da će se popraviti. Ali, jer je bio slab, ponovno je pao. Kajanje ga je dovelo pred ispovjednika, u ovu ispovjedaonicu, ispod velikoga križa.
“Ovaj put nema oproštenja” – reče srdito ispovjednik.
“Bio sam iskren, kajao sam se, odlučivao sam” – priznaje pokornik – “ali sam slab… Oprostite, oprostite mi i odriješite me, molim vas, odriješite me od mojih grijeha!”
Ispovjednik oprosti i nadoda: “Ovo je posljednji put!”
Prošlo je više vremena. Ali s jedne strane navika, a s druge strane slabost učinile su da je ovaj čovjek opet pao u grijeh. I eto ga opet na ispovijed. Kod istoga svećenika. U istu ispovjedao¬nicu, ispod istoga križa.

“Ovaj put je svršeno. Uvijek padaš. Kajanje ti nije iskreno!” – govorio je svećenik grješniku.
“Istina je, oče, padam jer sam slab. Ali ja se kajem… ja sam iskren…, ja sam bolesnik… Molim, dajte mi odrješenje…”

“Ne, za tebe nema odrješenja, nema oproštenja…” – zaključi svećenik.
U tom trenutku s velikoga križa začuje se jecaj. Tužni i bolni jecaj. Bio je to jecaj raspetoga Spasitelja koji je istrgnuo desnu ruku od čavla, podigao je nad glavom grješnikovom, njome učinio znak odrješenja, a svećeniku upravio prijekor: “Ti nisi za nj prolio svoju krv…!”

Bog te voli neizmjerno!
On sa svakim od nas ima
svoj veliki plan!

Ti si izabran i Bog računa
ozbiljno s tobom!

Samo u molitvi možemo ovo izabranje otkriti
i svaki plan ispuniti koji Bog ima s nama!

MISNA ČITANJA – 24. OŽUJKA 2024.

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Veliki tjedan

Nedjelja, 24. 03. 2024.

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA

ČITANJA:
U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Latin, Latinka, Katarina Švedska, Didak, Javorka

NAPOMENA:
▪ Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, grane masline, ili drugo zeleno granje.

Prvo čitanje:

Iz 50,4-7

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt

da znam riječju krijepiti umorne.

Svako jutro on mi uho budi

da ga slušam kao učenici.

Gospodin Bog uho mi otvori:

ja se ne protivih niti uzmicah.

Leđa podmetnuh onima što me udarahu,

a obraze onima što mi bradu čupahu,

i lica svojeg ne zaklonih

od pogrda ni od pljuvanja.

Gospodin Bog mi pomaže,

zato se neću smesti.

Zato učinih svoj obraz ko kremen

i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 22,8-9.17-20.23-24

Pripjev:

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje:

Fil 2,6-11

Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,

postavši ljudima sličan;

obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, poslušan do smrti,

smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi

i darova mu ime,

ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno

nebesnikā, zemnikā i podzemnikā.

I svaki će jezik priznati:

»Isus Krist jest Gospodin!« –

na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 14,1 – 15,47

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.«

I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju.

A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«

A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«

I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći’.

Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«

Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«

I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. TURIBIJE OD MOGROVEJO

Sveti Turibije Mongrovejski, veliki apostol Latinske Amerike za duše je žrtvovao sve. Neprestano je učio jezike i narječja Indijanaca da bi im mogao naviještati Evanđelje izravno, bez tumača. Time je mnogo pridonio većem broju obraćenja.

Papa u miru, Benedikt XIV. usporedio Sv. Turibija, biskupa, s Karlom Boromejskim nazvavši ga obnoviteljem dušobrižništva i još više – neumornim vjesnikom ljubavi.

Turibije se 18. studenog 1538. u španjolskom seocu Villaqeida. Studirao je ponajprije u Valladolidu, zatim u Salamanki i napokon u kolegiju San Salvador u Oviedu. Akademski stupanj licencijata iz prava postigao je na Sveučilištu u Santiagu di Composteli 1568. U prosincu 1573. bio je imenovan inkvizitorom u Granadi. U toj službi došao je u dodir s muslimanima, a upoznao je i napore brojnih misionara koji su se trudili da bi nekršćane pridobili za kršćanstvo. On sam još je bio laik, no svoju je službu obavljao vrlo ozbiljno, odgovorno i obazrivo. Životopisci hvale njegovu pobožnost, askezu, osjećaj za pravednost te ljubav prema siromasima – sve same vrline vrlo potrebne budućem pastiru duša.

Španjolski kralj Filip II., koji se za svoje kolonije brinuo ne samo iz političkih motiva, smatrao je svojom dužnošću da ondje zasadi Kristov križ. Zato je vrlo brzo uvidio da se u Peruu u tom pogledu mora nešto dogoditi. I oko mu je zapelo za mladog licencijata iz prava Turibija Mongrovejskog, koji je u Granadi bio predsjednik vijeća inkvizicije. Ne zaboravimo da je ta ustanova u Španjolskoj bila u državnim rukama. Kralj je želio da taj mladi, savjesni, pobožni pravnik, premda još laik, postane ništa manje nego nadbiskup u Limi. Turibije, koji nije studirao teologiju, a niti poznavao prilike u Americi, iz osjećaja odgovornosti odbio je tu ponudu, koju bi manje odgovorni objeručke prihvatili.

No 21. ožujka 1579. kralj je imao već u rukama dokument o Turibijevu imenovanju za nadbiskupa u Limi. Kandidat je morao prihvatiti pa je primio sve svete redove zajedno, a za biskupa je posvećen u katedrali u Sevilli u kolovozu 1580. Malo poslije toga otputovao je u Ameriku, ali je onamo stigao tek u proljeće sljedeće godine. Došavši u svoju nadbiskupiju novi se nadbiskup dao sav na posao. Trudio se obnoviti palu crkvenu disciplinu i u tom je pogledu bio neumoljiv te nije popuštao nikomu. Borio se i protiv raznih nepravdi stavljajući se uvijek na stranu potlačenih i obespravljenih. Moćnici su ga zbog toga progonili, no on se nije dao smesti pa mu je pošlo za rukom iskorijeniti bar one najteže zloporabe. Uz taj socijalni rad podizao je mnoge crkve, redovničke kuće, bolnice, a 1591. osnovao je i prvo sjemenište u novom svijetu. Neprestano je studirao, učio jezike i narječja Indijanaca, da bi im mogao naviještati Evanđelje izravno, bez tumača. Time je mnogo pridonio većem broju obraćenja.

U drugom razdoblju svoga biskupovanja Turibije je, prema preporukama Tridentskog sabora, sazvao tri pokrajinska sabora. Osobito je značajan onaj iz 1583. koji je zacrtao program za pastoralni rad za svu Južnu Ameriku.

Najodličnija crta na liku Sv. Turibija bila je njegova bezgranična ljubav prema Indijancima.

U kaptolskom arhivu u Limi čuva se knjiga Libro de las visitas, neke vrste putni dnevnik Turibijevih pastirskih putovanja. Iz njega doznajemo kako je taj pastir duša imao dalekovidne planove te kako je bio pun ljubavi prema Indijancima. Indijanci su ga na putovanjima htjeli nositi u nosiljci, no on to nije dopustio, već je putovao pješke, da ne bi nikome bio na teret.

Turibije je dao izraditi katekizme na tri jezika: španjolskom i dva urođenička. Svoju je nadbiskupiju podijelio na 240 župa. Njima su upravljali 122 svećenika-redovnika i 118 biskupijskih svećenika.

Sv. Turibije nalazio se na pastirskom putovanju kada mu je pri ulasku u dolinu Pascasmayo, nenadano pozlilo. Osjećao se vrlo slabo pa su ga prenijeli u kuću indijanskog katehiste u Santiagu de Mirafloresu. Posljednja želja mu je bila da još jednom pođe u malu indijansku kapelicu i ondje primi svetu pričest. Zamolio je i priora augustinijanca, koji su ondje imali samostan, da mu zasvira na harfi. I dok je o. Jeronim pjevao psalam 116. „Ja vjerujem i kada kažem“ i psalam 31. „U tvoje ruke duh svoj predajem“ – Turibije je zadnji put pogledao Propetog i izdahnuo. Bilo je to na Veliki četvrtak 23. ožujka 1606.

Kako prenosi Bitno.net, ovog velikog apostola Latinske Amerike blaženi papa Inocent XI. proglasio je 24. lipnja 1679. blaženim, a Benedikt XIII. svetim 10. prosinca 1726. Cijela Crkva ga po općem kalendaru slavi 23. ožujka.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 23. OŽUJKA 2024.

Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

V. korizmeni tjedan

Subota, 23. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Ez 37,21-28; Otpj. pj.: Jr 31,10-13; Iv 11,45-56

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Turibije, Oton, Edmund, Anuncijata, Rebeka, Pelagije, Dražen

NAPOMENA:
Službom I. večernje započinje Cvjetnica i Veliki tjedan.

Prvo čitanje:

Ez 37,21-28

Načinit ću od njih jedan narod.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Jr 31,10-13

Pripjev:

Gospodin nas čuva kao pastir svoje stado.

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire
i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski,
da se naužiju dobara Gospodnjih.

Djevojke će se veselit u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveseliti nakon žalosti.

Evanđelje:

Iv 11,45-56

Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

Čitanje svetog evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. LEA RIMSKA

Sveta Lea rođena je u četvrtom stoljeću u Rimu. Potjecala je iz plemićke obitelji, a spadala je u krug učenica Sv. Jeronima, koji ju je, nakon njezine smrti počastio najljepšim riječima, hvaleći njezine iznimne vrline: „Učiteljica savršenosti, više primjerom nego riječima“.

Sveta Lea se, nakon rane smrti svojeg muža, pridružila jednom krugu pobožnih Rimljanki, koje su se okupljale oko Sv. Jeronima. Veliku ostavštinu koju je naslijedila poslije muževljeve smrti razdijelila je potrebitima i siromašnima, no ostavila je i jedan dio za izgradnju samostana. Svetom Jeronimu, koji se bavio proučavanjem Svetog pisma, poglavito je bilo veliko zadovoljstvo u tome što su se te žene zanimale za upoznavanje i razumijevanje svetopisamskih tekstova.

Lea je u Rimu utemeljila jedan samostan za mlade žene, te su ju nazvali Majkom mladih žena.

Kako je objavljeno na stranici Sveci Katoličke Crkve, preminula je u Rimu, na današnji dan 22. ožujka 384.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 22. OŽUJKA 2024.

Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali on im izmaknu iz ruku.

V. korizmeni tjedan

Petak, 22. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jr 20,10-13; Ps 18,2-7; Iv 10,31-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Oktavijan, Lea Rimska, Leonarda, Jaroslav

Prvo čitanje:

Jr 20,10-13

Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti; vječna se sramota neće zaboraviti.

Gospodine nad Vojskama, koji proničeš pravednika, i ispituješ mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina, jer on izbavi duše sirote iz ruku zlikovaca.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 18,2-7

Pripjev:

U nevolji Gospodina zazvah i usliša me.

Ljubim te Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene,
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me,
smrtonosne zamke padoše na me.

U nevolji zazvah Gospodina
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu,
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Evanđelje:

Iv 10,31-42

Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«

Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Fra Zvonko Benković: Ako vam slučajno zaluta kromosom viška ne bojte se jer Bog ima svoj razlog zašto vam ga je poslao

21. ožujka je Svjetski dan osoba s Downovim sindromom. “Bog zna zašto je jedan više kromosom uvrstio svoj djeci i mladima najvedrijega osmijeha možda da bismo mi koji imamo kromosom manje spoznali ljepotu savršene Božje slike u njihovom osmijehu i zagrljaju koji liječi svaku potištenost i tugu”, poručio je fra Zvonko Benković povodom Dana sindroma Down.


Ako vam
slučajno zaluta kromosom viška
ne bojte se
jer Bog ima svoj razlog
zašto vam ga je poslao
možda vam je srce bilo tvrdo,
ili ste pomislili kako u životu imate baš sve,
a nedostajalo vam je samo jedan kromosom više
jer on donosi ljubav,
jer unosi osmijeh,
jer otvara svijet novom pogledu,
jer ruši granice koje smo podigli,
jer nas vraća toplini,
jer se kromosom ne može opisati
on je kao i Ljubav darovana
bez zasluga,
bez putnoga naloga,
bez vlastite želje,
a i Bog zna
tko ga može nositi,
tko je spreman odreći se svojega ja,
tko ima srce koje može primiti ocean zagrljaja,
tko želi slušati i kad govori tišina,
tko zna tu radost prenijeti i u naš tmuran svijet
jednostavno kromosomi su tu,
a Bog zna zašto je jedan više uvrstio
svoj djeci i mladima najvedrijega osmijeha
možda da bismo mi koji imamo kromosom manje
spoznali ljepotu savršene Božje slike
u njihovom osmijehu i zagrljaju
koji liječi svaku potištenost i tugu.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

SEDMI ČETVRTAK (21. ožujka)

Duh Sveti

U ime Oca i Sina i Duha svetog. Amen.

IZ BIBLIJE

Kad je napokon došao dan pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakog od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Dj 2,1-4)

HIMAN DUHU SVETOM

O, dođi, Stvorče, Duše Svet
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
sa Tješiteljem Presvetim
Nek’ bude sada i uvijeke! Amen

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sveta je Rita jedno od velikih remek djela Duha Svetoga. Ona živo želi da svi njeni štovatelji upoznaju “slavnu nepoznatu osobu”, Duha Svetoga, treću Osobu Presvetoga Trojstva. Sveta je Rita mnogo vremena posvećivala molitvi te je veliki prostor njezina srca zauzimala Božja prisutnost. Za svoga muža, sinove, svojtu i rodbinu, za crkvu i društvo molila je od Oca nadasve dar Duha Svetoga koji je svjetlost, ljubav, snaga, sreća, dobrohotnost i oprost, koji je sve. Dan danas, za sve svoje štovatelje i za cijeli Crkvu sv. Rita je moćna zagovornica; u najtežim i bezizlaznim situacijama ona oživljava nadu, izgubljena čovjeka vraća Bogu i pripravlja ga na posluh i pokornost vodstva Duha Svetog. Možemo reći bez preuveličavanja da je Rita iz Cascie veliki karizmatik.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi, ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice. Svetice obitelji i oprosta. Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće i priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SVETOG AUGUSTINA

Mi također primamo Duha Svetog ako volimo crkvu, ako smo zbliženi milosrđem i ako zaslužujemo ime katolika i vjernika. Uvjereni smo, o braćo, da oni koji posjeduju Duha Svetoga vole crkvu Kristovu. Velik je broj različitih darova koje daje Duh Sveti za svakodnevni život, a vi možda nemate ni jedan od njih. međutim, ako ljubite, ne možete reći da nemate ništa. Ako ljubite zajedništvo, što god netko posjedovao, posjeduješ i ti. Odagnaj zavist iz svog srca, sve što je moje bit će i tvoje; ako se oslobodimo osjećaja zavisti, sve što je tvoje bit će i moje. Zavist dijeli, zdravlje ujedinjuje. Međutim, imam Duha Svetoga ako ljubim Crkvu, a ljubim je ako sam u njenom jedinstvu i milosrđu. Ako si milosrdan, imat ćeš sve. bez milosrđa ma što god imao; beskorisno je. A kako milosrđe ovisi o Duhu Svetom, poslušaj što apostol kaže: “Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!” (Rim 5,5)
(Tumačenje Evanđelja po Ivanu 32,8)

IZ UČENJA CRKVE


Može se reći kako je u Duhu Svetom skroviti život trojedinoga Boga postao potpuni dar, prelijevanje ljubavi među Božanskim Osobama koja se u Duhu Svetom pokazuje kao dar. Upravo je Duh Sveti osobno iskazivanje tog sebe davanja i ljubavi. On je osoba – ljubav, on je osoba – dar. U njemu imamo neumorno blago stvarnosti i neopisivo produbljenje koncepta Božanske Osobe, koju nam samo Božansko otkrivenje može posvjestiti. Dah božanskog života, Duh Sveti, se na najjednostavniji i najuobičajeniji način iskazuje i osjeća u molitvi. Lijepo je i korisno znati da gdje god na svijetu se ljudi sastaju u molitvi Duh Sveti je s njima, živi dah molitve. Lijepo je i korisno prepoznati da je prisutnost i djelatnost Duha Svetog jednaka molitvama prikazanim širom svijeta u prošlosti, sada i u buduće. Duh Sveti je dar koji u čovjekovo srce ulazi s molitvom. U molitvi on se prvenstveno iskazuje kao pomoć u našim slabostima. Naša teška vremena vape za molitvom.
(Ivan Pavao II – Enciklika Dominumet Vivificantem 10,65)

MOLITVA LITANIJA

Plod Duha je ljubav, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.
Plod Duha je mir, izmoli ga za nas!
ti si ga Rito iskusila.
plod Duha je radost, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.
Plod Duha je strpljivost, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.
Plod Duha je praštanje, izmoli ga za nas!
ti si ga Rito iskusila.
Plod Duha je čistoća, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.
Plod Duha je vjernost, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.
Plod Duha je samostega, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.
Plod Duha je nada, izmoli je za nas!
ti si ju Rito iskusila.

Oče naš…

ZAVRŠNA MOLITVA

Bože, izvore svakog zajedništva,nitko od nas nema što dati svojoj braći a da prije toga ne razgovara s Tobom; daj nam svoga Duha, savezu savršena zajedništva da nas preobliči u novo čovještvo, slobodno i sjedinjeno u tvojoj ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Ispitaj svoj stav prema molitvi: koliko vremena u danu posvećuješ molitvi i na koji način moliš. Češće se obraćaj Duhu Svetom kako bi te poučio molitvi.

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

SVETAC DANA – SV. BENEDETTA CAMBIAGIO FRASSINELLO

Današnja sveta zaštitnica je Benedetta Cambiagio Frassinello, talijanska misionarka, osnivačica kongregacije Sestara benediktinki od Providnosti.

Rođena je 2. listopada 1791. u Langascu kod Campomoronea (provincija Genova, Ligurija), kao dijete seljačke obitelji. Od trinaeste godine živjela je u lombardijskom gradu Paviji. S 20 godina doživjela je mistično iskustvo, nakon kojeg se posvetila molitvenom i duhovnom životu. Htjela je postati redovnicom, ali se po želji roditelja 1816. udala za stolara Giovannija Battistu Frassinella. Njezina životna sudbina jedna je od rijetkih među sveticama. Više je udatih žena, kada su postale udovice, prihvatilo redovnički poziv. Benedetta je to učinila još za života svoga muža, koji je pristao na njezinu odluku te je i on prihvatio redovnički poziv. Giovanni se 1825. pridružio kao brat laik redovnicima somaschima, a Benedetta je postala uršulinka. Naročito se isticala svojom djelatnošću na društvenom i duhovnom području. Dokazala je da se te dvije djelatnosti ne suprotstavljaju, nego nadopunjuju. Širila je Radosnu vijest u praksi, kao žena koja na sve moguće načine evangelizira društvo. Posebno je zaslužna za odgoj siromašnih i napuštenih djevojčica u Paviji.

U vrlo teškim vremenima društvene i političke krize, stavila se na raspolaganje siromašnim djevojkama, ponudila im je svoje duhovno materinstvo i odvažno ih vodila usred svakodnevnih nevolja i opasnosti. Te su se mlade žene uz njezinu pomoć uspjele osloboditi jarma teškog razdoblja, u kojem su živjele, pa se sveta Benedetta, gorljiva zagovornica ženskih prava, po mnogima može smatrati i pretečom suvremenog feminizma. Već 1827. osnovala je u Paviji prvu pučku školu, koja je za četiri godine imala već više od stotinu učenica. Godine 1838. osnovala je s još pet suradnica družbu Sestara benediktinki od Providnosti, koja se naročito posvetila odgoju i obrazovanju djevojaka.

Redovnice te družbe po njoj su i nazvane „benedittine”. Preminula je na današnji dan, 21. ožujka 1858., u gradiću Ronco Scrivia (provincija Genova, Ligurija), gdje se nalazila “Kuća providnosti”, generalna kuća njezine družbe. Ta družba i danas uspješno djeluje u Europi, Južnoj Americi i Africi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987., a svetom 2002. godine.

MISNA ČITANJA – 21. OŽUJKA 2024.

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.

V. korizmeni tjedan

Četvrtak, 21. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Post 17,3-9; Ps 105,4-9; Iv 8,51-59

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Kristijan, Vesna, Vlasta, Serapion, Kasijan

Prvo čitanje:

Post 17,3-9

Postat ćeš ocem mnoštvu naroda.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše: »Ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnoštvu naroda; i nećeš se više zvati Abram — već Abraham će ti ime biti, jer ocem mnoštva naroda ja te postavljam! Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj uspostavljam između sebe i tebe i tvoga potomstva nakon tebe — Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva nakon tebe. Tebi i tvome potomstvu nakon tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica — svu zemlju kanaansku — u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«

Još reče Bog Abrahamu: »A ti Savez čuvaj moj ti i tvoje potomstvo nakon tebe u sve vijeke.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,4-9

Pripjev:

Gospodin se uvijek sjeća svojega Saveza

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svugda njegovo lice
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Savez koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:

Iv 8,51-59

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It