MISNA ČITANJA – 19. STUDENOGA 2022.

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

XXXIII. tjedan kroz godinu

Subota, 19. 11. 2022.Svagdan

ČITANJA:
Otk 11,4-12; Ps 144,1-2.9-10; Lk 20,27-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Obadija, Matilda, Salomeja

Prvo čitanje:

Otk 11, 4-12

Ova su dva proroka zadavala muku pozemljarima.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Meni, Ivanu, rečeno je:

Evo moja dva svjedoka! To su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok oni prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će se s njima, pobijediti ih i ubiti. I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. I začuše glas s neba silan: »Uziđite ovamo«! I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 144, 1-2.9-10

Pripjev:

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja!

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:
ruke mi uči boju a prste ratu.

On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam;
on mi narode stavlja pod noge!

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,
na harfi od deset žica svirat ću.
Ti daješ pobjedu kraljevima,
ti koji si spasio Davida, slugu svojega.

Evanđelje:

Lk 20, 27-40

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospoda zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«

Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Ostavite komentar

Pin It