Svjedočanstvo Ljube Jovanovića – Sakristana crkve u Šurmancima

Ovo je svjedočanstvo mještanina LJUBE JOVANOVOĆA koji brine o crkvi Milosrdnog Isusa u Šurmancima, filijali župe Međugorje, u kojoj dočekuje hodočasnike i svjedoči im:

“Ispred te slike se dogodilo jedno baš znamenito čudo. Naime kada je Ivan Pavao II. trebao proglasiti sestru Faustinu svetom, trebalo je jedno čudo posredstvom slike Božjeg Milosrđa. I upravo se čudo dogodilo ispred ove slike koja je u našoj crkvi.

Čudo je se dogodilo u Trentu. Čovjek je bolovao od tri bolesti, distrofije mišića, epilepsije i vid mu je bio oštećen 70 posto. Zvao se Ugo Festa. Liječnici su mu rekli da ga može samo molitva ozdraviti. Bio je prikovan dugo vremena za kolica i sa jednom grupom hodočasnika ide u Rim. U Rimu susreće majku Tereziju i Ivana Pavla II. Ivan Pavao II. se zadrži kod njega, dariva mu sliku Božjeg milosrđa i medaljicu Božjeg milosrđa i kaže mu: ‘Hajde ti kod naše Faustine u Trento”, gdje je ta slika bila prije’. On je ispred slike tri dana molio i četvrti dan čuje tri puta glas: ‘Ustani, ozdravio si!’ On je mislio da je malo prispao, nije mogao vjerovati, pa je u jednome trenutku rekao: ‘Gospodine ako me želiš ozdraviti, dođi ti kod mene pa me ustani’.

I Ugo Festa svjedoči: ‘Vidim Isusa, oživljava sa slike, dolazi meni do kolica, stavlja mi ruke pod lakte i istovremeno ozdravlja od sve tri bolesti’. I vraća se u Rim i to svjedoči i da bi se Bogu zahvalio ide s majkom Terezijom pomagati beskućnicima u Kalkuti”, priča nam Ljubo Jovanović.

Priča o tome kako je slika Milosrdnog Isusa iz Trenta u Italiji, završila u Međugorju u Šurmancima?

“To je isto zanimljiva priča. Slika je naslikana 1982. god. Sliku je naručio jedan svećenik iz Padove, međutim taj je svećenik umro, i sliku je preuzeo jedan drugi svećenik iz Trenta koji je imao zajednicu Božjega Milosrđa i upravo ta zajednica je darivala sliku župi Međugorje.

Dok je umjetnica slikala sliku, čula je glas Božji: ‘Sliku trebaš darovati župi Međugorje!’. Iako je sve jasno čula, nije bila baš sigurna, pa je tražila od Boga jedan dodatni znak, pa je rekla: ‘Gospodine daj mi jedan znak, potvrdu’, a u to vrijeme je službeno u Padovu došao Ivan Pavao II. I ona je rekla približno ovako: ‘Ako Ivan Pavao II. dođe kod mene kući, blagoslovi sliku, to je znak da slika treba ići u Međugorje.’ Zanimljivo, to je baš nevjerojatno, ali tako se dogodilo. Duh Sveti je Ivana Pavla II. naveo kraj njene kuće, on je sliku uočio, slika mu se jako svidjela, sliku je blagoslovio kao i umjetnicu, te zatražio da njemu naslika istu ali manju. Ona je to uradila i odnijela mu i to u Rim. I slika završava u Trentu. Tamo se molila i vidjelica Marija, te je nakon cjelodnevne molitve Marija rekla da slika treba ići u Međugorje. Slika dolazi brodom u Split, a iz Splita na jednom improviziranom oltaru, s jednom molitvenom pratnjom u kojoj je bila i vidjelica Vicka, dolazi u Međugorje točno na 11. godišnjicu ukazanja, kada je kod nas buktio rat, a na okolnim brdima su bili neprijateljski vojnici, koji su svakog trenutka mogli prijeći na naš teritoriji u Međugorje i Šurmance.

Pokojni fra Slavko Barbarić, da bi sliku na neki način zaštitio, jer je bio svjestan vrijednosti, umjetničke i nadnaravne, sklanja je u jednu kapelicu u groblju. Uskoro su počeli dolaziti hodočasnici i štovati sliku. Među njima je bila i Ruška, sestra vidjelice Marije, koja je bila prosvijetljena zrakama Božjeg milosrđa i koja je čula glas: ‘Dosadilo mi je biti među mrtvima, reci fratrima da me nose među žive!’ U međuvremenu se gradila crkva u Šurmancima, koju su odlučili posvetiti Božjem Milosrđu, u kojoj se mjesto našla i ova slika. Kada sada gledamo, vidimo da je to sve bilo u Gospinom planu”, govori Jovanović napominjući kako se u filijalnoj crkvi Božjeg milosrđa u Šurmancima, čuvaju relikvije sv. Faustine Kowalske i sv. Ivana Pavla II.

“Odmah na početku gradnje crkve, relikvije svete Faustine, dio tijela, donio je pokojni župnik fra Leonard Oreč iz Splita, a relikvije Ivana Pavla II., dio albe, donio je jedan đakon iz Italije, prije šest ili sedam godina. Nedavno sam bio jako sretan. Došla je jedna velika grupa Poljaka. Vidio sam da nose jedan veliki paket i kad su ga otvorili vidim jedan malo veći kip svete Faustine i rekoh: ‘Bože dragi, kad bi taj kip ostao kod nas’. Mislio sam da su ponijeli taj kip sa sobom, međutim došla je vodička i rekla je da kip ostaje ovdje u Šurmancima kao dar. Sad imamo i kip svete Faustine, imamo sve kao u Poljskoj”, kazao je međugorski župljanin Ljubo Jovanović.