Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 26. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

Svagdan

Psaltir

4. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

Čitanja:

Post 16,1-12.15-16; Ps 106,1-5; Mt 7,21-29

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Ivan i Pavao, Zoran, Vigilije, Deodat, Maksencije, Pelagije

Prvo čitanje:

Post 16,1-12.15-16

Hagara rodi Abramu sina, a Abram mu nadjenu ime Jišmael.

Čitanje Knjige Postanka
Abramu žena Saraja nije rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara. I reče Saraja Abramu: »Vidiš, Gospodin me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.« Abram posluša riječ Sarajinu.
Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. Uđe on k Hagari, te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. Tada reče Saraja Abramu: »Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Gospodin sudio i meni i tebi!« Nato Abram odvrati Saraji: »Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!« Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.
Anđeo Gospodnji nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – pa je zapita: »Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?« »Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje«, odgovori ona.
Nato joj anđeo Gospodnji reče: »Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!« Još joj reče anđeo Gospodnji: »Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.« Dalje joj je anđeo Gospodnji rekao:
»Gle, zanijela si i rodit ćeš sina.
Nadjeni mu ime Jišmael,
jer Gospodin ču jad tvoj.
bit će kao divlje magare:
ruka će se njegova dizati na svakoga,
i svačija ruka na njega;
i pred licem sve mu braće
on će stan sebi podići.«
Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 106,1-5

Pripjev: Hvalite Gospodina, jer je dobar!

Hvalite Gospodina, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Tko će izreć djela moći Gospodnje,
tko li mu iskazat sve pohvale?

Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!
Sjeti me se, Gospodine,
po dobroti prema svome puku!

Pohodi me spasenjem svojim,
da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.

Evanđelje:

Mt 7,21-29

Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neće u kraljevstvo nebesko ući
svaki koji mi govori:
‘Gospodine, Gospodine!’,
nego onaj koji vrši volju Oca mojega,
koji je na nebesima.
Mnogi će me u onaj dan pitati:
‘Gospodine, Gospodine!
Nismo li mi u tvoje ime prorokovali,
u tvoje ime đavle izgonili,
u tvoje ime mnoga čudesa činili?’
Tada ću mu kazati:
‘Nikad vas nisam poznavao!
Nosite se od mene,
vi bezakonici!’
Stoga, tko god sluša ove moje riječi
i izvršava ih,
bit će kao mudar čovjek
koji sagradi kuću na stijeni.
Zapljušti kiša,
navale bujice,
duhnu vjetrovi
i sruče se na tu kuću,
ali ona ne pada.
Jer – utemeljena je na stijeni.
Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,
a ne vrši ih,
bit će kao lud čovjek
koji sagradi kuću na pijesku.
Zapljušti kiša,
navale bujice,
duhnu vjetrovi
i sruče se na tu kuću
i ona se sruši.
I bijaše to ruševina velika.«
Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 25. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

Svagdan

Psaltir

4. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.

Čitanja:

Post 15,1-12.17-18; Ps 105,1-4.6-9; Mt 7,15-20

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Maksim, Prosper, Adalbert, Dominik

Prvo čitanje:

Post 15,1-12.17-18

Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost (Rim 4, 3b), i Gospodin sklopi Savez s njime.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:
»Ne boj se, Abrame,
ja sam ti zaštita;
a nagrada tvoja
bit će vrlo velika!«
Abram odgovori: »Gospodine moj, Gospodine, čemu mi tvoji darovi, kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.«
Bog izvede Abrama i reče:
»Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj,
ako ih možeš prebrojiti.«
A onda doda:
»Toliko će biti tvoje potomstvo.«
Povjerova Abram Gospodinu,
i uračuna mu se u pravednost.
I reče mu Gospodin:
»Ja sam Gospodin
koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga
da ti predam ovu zemlju u posjed.«
Abram upita:
»Gospodine moj,
po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?«
Odgovori mu:
»Prinesi mi junicu od tri godine,
kozu od tri godine,
ovna od tri godine,
jednu grlicu i jednoga golubića.«
Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole,
i metnu sve pole jednu prema drugoj;
ptica nije rasijecao.
Ptice grabežljivice obarale se na leševe,
ali ih je Abram rastjerivao.
Kad je sunce bilo pri zalazu,
pade Abram u dubok san,
i obuze ga jeza, mrak velik.
Kad je sunce zašlo, i pao gust mrak,
pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja,
te prođu između onih dijelova.
Toga je dana Gospodin sklopio Savez
s Abramom rekavši:
»Potomstvu tvome dajem zemlju ovu
od Rijeke egipatske
do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,1-4.6-9

Pripjev: Gospodin se uvijek sjeća svojega Saveza.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju daje tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:

Mt 7,15-20

Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuvajte se lažnih proroka
koji dolaze k vama u ovčjem odijelu,
a iznutra su vuci grabežljivi.
Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.
Bere li se s trnja grožđe
ili s bodljike smokve?
Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima,
a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.
Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova
niti nevaljalo stablo dobrih plodova.
Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom
siječe se i u oganj baca.
Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Rođenje svetog Ivana Krstitelja

Uz Rođenje svetog Ivana Krstitelja objavljujemo prigodni govor jednoga od najvećih naučitelja Crkve…

Crkva promatra Ivanovo rođenje kao rođenje koje je na neki način posvećeno. Među ocima nema nikoga čije bismo rođenje svečano slavili. Slavimo Ivanovo i Kristovo rođenje. To ne može izostati, a ako ga možda zbog dostojanstva stvari manje tumačimo, ipak o tome plodonosno i uzvišeno razmišljamo. Ivan je rođen od neplodne starice, a Krista je rodila mlada djevica.

Kod Ivana ne vjeruju da će se roditi, i otac postaje nijem. Kod Krista se vjeruje, te je vjerom začet. Iznijesmo što bi valjalo istražiti i rekosmo o čemu bi trebalo raspravljati. Ali o tome sam govorio. A ako nam za istraživanje svih skrovitih mjesta takvog otajstva nedostaje ili sposobnosti ili vremena, bolje će vas poučiti onaj koji u vama govori makar mi bili i odsutni, onaj o kojemu pobožno razmatrate, koga ste srcem prihvatili, čiji ste hramovi postali.

Čini se dakle da je Ivan postavljen kao neka međa između obaju saveza, staroga i novoga. Sam Gospodin, svjedoči da je Ivan na neki način međaš: Zakon i proroci do Ivana su Krstitelja. On u sebi dakle nosi i značaj drevnosti i nagovještaj novosti. Poradi značaja novosti očitovan je još kao prorok u majčinoj utrobi. Kad je Marija došla u pohod Elizabeti, još nije bio Ivan rođen, ali je zaigrao u majčinoj utrobi. Već tu bijaše označen, označen prije rođenja. Pokazano je čiji će biti preteča prije nego ga je vidio. Božanske su to stvari i nadilaze mjeru ljudske slabosti. Napokon se rodio i dobio ime; jezik se ocu razriješio. To što se zbilo sve treba shvatiti slikovito.

Zaharija šuti i gubi glas dok se ne bude rodio Ivan, Gospodinov preteča. Tad će početi opet govoriti. Što je Zaharijina šutnja ako ne prikriveno proroštvo, proroštvo koje je prije Kristova propovijedanja na neki način skrovito i zatvoreno? Ono biva otvoreno njegovim dolaskom i postaje jasno kad bude došao onaj koji je prorican. Otvaranje Zaharijina glasa kod Ivanova rođenja isto je što i kidanje zastora na Kristovu križu. Da je Ivan sam sebe navijestio, ne bi bio odriješio Zaharijina usta. Jezik se odrješuje jer se rodio glas. Ivanu naime, koji već tada naviješta Gospodina, rečeno je: Tko si ti? A on odgovori: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji. Ivan je Glas, a Gospodin bijaše u početku Riječ. Ivan je privremeni glas, a Krist vječna Riječ od početka.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 24. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

Svetkovina

ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA

Psaltir

4. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Ivan mu je ime!

Čitanja:

vl.: Iz 49,1-6; Ps 139,1-3.13-15; Dj 13,22-26; Lk 1,57-66.80

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Ivan, Ivana, Ivanko, Krsto, Simplicije

Prvo čitanje:

Iz 49,1-6

Postavit ću te za svjetlost narodima.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Čujte me, otoci,
slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje on me imenovao.
Od usta mojih britak je mač načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe Slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodnjim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš Sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš Ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima
da spas moj budeš do nakraj zemlje.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 139,1-3.13-15

Pripjev: Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje:

Dj 13,22-26

Pred Kristovim je dolaskom Ivan propovijedao.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«
»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.«
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 1,57-66.80

Ivan mu je ime!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica Krvi Kristovoj

Devetnica Krvi Kristovoj po mnogima je najsnažnija katolička devetnica za zaštitu i oslobođenje osoba od svake vrste zla te za tjelesno, psihičko i duhovno ozdravljenje. Moleći ovu devetnicu s vjerom svih 9 dana Isus može udijeliti velike milosti molitelju, a tome svjedoče milijuni ljudi diljem svijeta.

Devetnica se posebno moli uoči blagdana Krvi Kristove (1.srpnja) kojeg je ustanovio papa Pio IX. Iako je blagdan naknadno uklonjen s katoličkog kalendara, ostala je praksa da se u mnogim župama, zajednicama te među redovnicima i vjernicima uoči tog dana moli ova devetnica. Također, cijeli srpanj posvećen je Krvi Kristovoj.

Devetnica se moli na sljedeći način:

1. Svaki dan moli se “Uvodna molitva

2. Slijedi “Himan Krvi Kristovoj

3. Zatim se mole “Litanije Krvi Kristove

4. Za kraj se moli završna molitva.


UVODNA MOLITVA 

Gospodine Isuse Kriste, kad si se 40 dana nakon svoga uskrsnuća vratio Ocu u nebo, naredio si svojim učenicima da zajedno čekaju Duha Svetoga. Devet su dana molili da prime Dar svih darova i da tako postanu pravi apostoli.

Pouzdavajući se da ćeš nam dati danas što je za naše spasenje i blagoslov, molimo te, rasvijetli naš razum i pročisti naše srce da naučimo kako treba moliti. Kao i apostolima, daruj i nama milost da možemo zajedno moliti s Marijom, jer je ona službenica Božja i „svemoć koja zagovara“.

Gospodine, ti si rekao: “Molite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!“ Potaknuti tvojom Riječju, dolazimo ti danas s ovom posebnom potrebom… (šutnja).

Dobri Isuse, mi se pouzdajemo u tvoju ljubav i milosrđe koje si nam iskazao u svojoj predragocjenoj Krvi. Uvijek si imao vremena i strpljivosti za siromahe i bolesne, za prezrene i grešnike. Otro si suze udovici iz Naima, uslišio si poganskog stotnika i nagradio pouzdanje Martino. Udijeli i nama radosno iskustvo tvoje osobite pomoći.

Ali ako naše želje ne odgovaraju tvome božanskom planu, ojačaj nas posebnom snagom vjere. Zajedno s tobom želimo i mi ponavljati: „Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude.“ Udijeli nam čvrsto povjerenje da su tvoji putovi uvijek bolji, iako ih često ne razumijemo.

Zahvaljujemo ti već sada što ćeš nas uslišiti, jer ti si ljubav i sve što nam daješ ili pripuštaš vodi nas našem vječnom cilju i služi našem posvećenju. Amen.

HIMAN KRVI KRISTOVOJ

Svi narodi plješćite rukama*
i kličite pjesmu radosnu Gospodinu.

Jer je Gospodin veoma uzvišen*
objavio nam milosrđe svoje.

Jer ne poštedi vlastitoga Sina svoga*
već ga dade za sve nas.

Da se spasimo i oslobodimo grijeha naših*
Krvlju Njegovom.

Da se Krvlju Njegovom opravdamo*
i izbavimo od srdžbe Njegove.

Da mi koji s Njim rastavljeni bijasmo*
opet se pomirimo Krvlju Sina Njegova.

Gospodine i Bože moj,*
što da Ti vratim, za sve što si mi dao?

Uzet ću kalež spasenja*
i zazvat ću moć te Krvi.

Pjevajte Isusu svi sveti Njegovi*
pjevajte i priznajte svetost Njegovu.

Jer on nas je ljubio*
i oprao u Krvi svojoj.

I postao pomoćnikom,*
i Spasiteljem našim.

Navijeke budi slavljena Krv Isusova*
jer nam učini ta čudesa.

Slavljen budi Isus navijeke*
i neka se napuni nebo i zemlja slavom Krvi Njegove.

Isusu, Sinu Božjemu, koji nas je otkupio svojom Krvlju*
dođite da se poklonimo.

LITANIJE KRVI KRISTOVE

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski Bože, smiluj nam se.
Sine, otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Krvi Krista, jedinorođenoga Sina vječnog Oca, spasi nas!
Krvi Krista, utjelovljene riječi Božje, spasi nas!
Krvi Kristova, novoga i vječnoga zavjeta, spasi nas!
Krvi Kristova, u smrtnoj borbi na zemlju potekla, spasi nas!
Krvi Kristova, koja si kod bičevanja izvirala, spasi nas!
Krvi Kristova, ispod trnove krune prokapala, spasi nas!
Krvi Kristova, na križu prolivena, spasi nas!
Krvi Kristova, cijeno našega spasenja, spasi nas!
Krvi Kristova, bez koje nema oproštenja, spasi nas!
Krvi Kristova, u euharistiji okrjepo i čišćenje duša, spasi nas!
Krvi Kristova, rijeko milosrđa, spasi nas!
Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, spasi nas!
Krvi Kristova, snago mučenika, spasi nas!
Krvi Kristova, jakosti priznavalaca, spasi nas!
Krvi Kristova, koja rađaš djevice, spasi nas!
Krvi Kristova, čvrstoćo onih koji su u pogibli, spasi nas!
Krvi Kristova, okrepo umornih, spasi nas!
Krvi Kristova, u plaču utjeho, spasi nas!
Krvi Kristova, nado pokornika, spasi nas!
Krvi Kristova, utjeho umirućih, spasi nas!
Krvi Kristova, mire i milino srdaca, spasi nas!
Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života, spasi nas!
Krvi Kristova, koja izbavljaš duše iz čistilišta, spasi nas!
Krvi Kristova, svake slave i časti predostojna, spasi nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

– Otkupio si nas Gospodine krvlju svojom.
– I postadosmo kraljevstvo Boga našega.

Pomolimo se: Svemogući, vječni Bože, ti si jedinorođenoga Sina postavio za otkupitelja svijeta i htio da te njegova krv ublaži: podaj, molimo, da cijenu našega spasenja tako štujemo, a njezina nas snaga tako brani od zala ovoga života na zemlji, da vječni plod svete krvi uživamo na nebu. Po istome Kristu Gospodinu našem. Amen.

Dodaje se:

Vječni Oče prikazujemo ti predragocjenu Krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za svoje grijehe, na utjehu duša u čistilištu i za potrebe svete Crkve! Amen.

Molitva Predragocjenoj Krvi Kristovoj, najmoćnijem sredstvu protiv zla i bolesti!

(Moliti polako, sabrano… promišljajući o svakoj riječi koju smo izgovorili, s vjerom u bezgraničnu moć Krvi kristove po kojoj smo otkupljeni). 

U Ime Isusovo neka me Predragocjena Krv Kristova obrati u srcu u iskrenoj , dubokoj vjeri, ljubavi i pouzdanju u tebe, Gospodine! Predragocjenom Krvlju svojom Gospodine Isuse Kriste molim Te, operi me od glave do pete, iznutra i izvana! Neka Predragocjena Tvoja Krv poteče mojim venama, mojim organima, cijelim mojim tijelom, umom, dušom, duhom…! (možeš ovdje , po poticaju Duha…meditativno i polako,imenovati svaki dio tijela, duše i duha…ili bolest i smetnju koju imaš ,a koji želiš da Gospodin ozdravi svojom Krvi i u duhu osjetiti kako te Krv Kristova čisti, oslobađa …i iscjeljuje ….)

Neka me Krv Tvoja Prečista Isuse Kriste iscijeli od svake bolesti tijela, uma, duše i duha. Odstrani iz mene i od mene svaku negativnost i sve što nije od tebe, Isuse! Gospodine Isuse Kriste, napravi štit oko mene, od svoje Predragocjene otkupiteljske Krvi i svih onih za koje te molim. (možeš navesti imena osoba…ako si potaknut…).

Isuse , Krvlju svojom operi i zapečati zrak koji dišem, hranu koju jedem, vodu koju pijem, puteve koje hodim, prostore u kojima boravim, stvari koje dotičem, ljude sa kojima kontktiram!

Zapečati u svojoj svetoj Krvi mene (ime i prezime osobe za koju molim), moj lik gdje god se nalazili i sve što je u vezi mene i onih za koje te molim!

Krvi Kristova operi me/nas! (više puta zazivati)

Krvi Kristova, zaštiti me/nas.

Krvi Kristova pobjednice zlih duhova spasi me/nas.

Krvi Kristova iscijeli me/nas.

U Ime Isusovo, zapovijedam neka me ovoga časa, svaka bolest tijela, uma, duše i duha napusti i iziđe iz mene van, van, van! U Ime Isusovo van, van, van…(po poticaju Duha govoriti koliko dugo treba). Amen.

SVETAC DANA – SV. JOSIP CAFASSO

Don Cafasso, taj izvanredni svećenik, pripada onome naraštaju svetaca koji su ispisali najsvjetlije stranice povijesti kršćanske pobožnosti i milosrđa u XIX. stoljeću u pokrajini Piemonte – zajedno s don Boscom, Cottolengom i ostalim.

Rođen je u Castelnuovo d’Asti 1811., četiri godine prije svoga suzemljaka Ivana Bosca. Kao zamišljeni mladić, ljubitelj molitve i učenja, ušao je u bogosloviju u Torinu da bi iz nje 1833., u 20-toj godini, izašao kao svećenik. Nije dijelio privlačnost osobe don Bosca: bio je sitan, nježna zdravlja, sav pogrbljen radi problema s kralježnicom. No to je narušeno tijelo bilo prosvijetljeno velikom inteligencijom i bezgraničnom ljubavlju

Bio je uvijek strpljiv, jasan; uvijek na raspolaganju. No njegovu velikom srcu to očitovanje duhovnog milosrđa nije bilo dovoljno pa je odabrao još jedno, u gradskome zatvoru. Pokazao je toliku revnost i žar te su ga prozvali „svećenikom vješala“. Niti jedan osuđenik na smrt nije išao na stratište bez njegove pratnje, kao niti bez utiskivanja posljednjeg poljupca u raspelo što mu ga je ovaj pružio.

Postao je ujedno i rektorom Crkvenog internata u Torinu, gdje se njegov rad susreo s onime don Bosca. Štoviše, tja mu je neumorni i revni suzemljak jednog dana čitav internat napunio mladima, koje je bio pokupio po periferiji. Kada je pak don Bosco – nikako ne rektorovom krivnjom – bio primoran premjestiti se u Valdocco, don Cafasso mu je ostao blizak savjetima, ali i financijskom pomoći. Kada je 1860. preminuo u dobi od svega 49 godina, upravo je njemu i Cottolengovoj mladeži ostavio ono malo što je posjedovao.

Josip Cafasso, uzoran svećenik, vođa torinskog klera i „biser torinskog klera“, kako su ga nazivali, proglašen je 1947. svetim, kao i zaštitnikom zatvorskih kapelana.

Ime je hebrejskog podrijetla i znači: Bog pridružuje, obogaćuje (obitelj djecom).

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 23. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

Svagdan

Psaltir

4. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Izvadi najprije brvno iz oka svoga!

Čitanja:

Post 12,1-9; Ps 33,12-13.18-20.22; Mt 7,1-5

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Josip Cafasso, Sidonija, Zdenka, Aron

Prvo čitanje:

Post 12,1-9

Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu:
»Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u zemlju koju ću ti pokazati.
Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličat,
i sam ćeš biti blagoslov.
Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati.«
Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga sinovca Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te se svi zapute u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema – do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Gospodin se javi Abramu pa mu reče: »Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.« Abram tu podigne žrtvenik Gospodinu, koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Gospodinu i zazva ime Gospodnje.
Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 33,12-13.18-20.22

Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu.
Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Evanđelje:

Mt 7,1-5

Izvadi najprije brvno iz oka svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne sudite
da ne budete suđeni!
Jer sudom kojim sudite
bit ćete suđeni.
I mjerom kojom mjerite
mjerit će vam se.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svomu ne opažaš?
Ili kako možeš reći bratu svomu:
De da ti izvadim trun iz oka’,
a eto brvna u oku tvom?
Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga
pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. JOHN FISHER I THOMAS MORE

Današnji su sveti zaštitnici engleski mučenici John Fisher i Thomas More. Mučenici Thomas More i John Fisher doprinijeli su početcima katoličke reforme.


Sveti John Fisher, biskup i kardinal, rodio se 19. listopada 1469. u Beverleyju (Yorkshire), kraj Kingstone-upon Hulla. Studirao je i predavao teologiju u Cambridgeu, bio ispovjednik majke kralja Henrika VII, a od 1504. djelovao kao kancelar sveučilišta i biskup Rochestera. Uz Thomasa Morea bio je najveći humanist Engleske toga vremena, prijatelj Erazma Roterdamskog. Sjajan govornik i pisac, branio je kralja Henrika VIII. od Lutherovih napada, ali je pao u kraljevu nemilost 1529/30, jer se suprotstavio njegovoj rastavi od Katarine Aragonske i uspostavi Anglikanske crkve. Odbio je priznati kralja kao vrhovnoga crkvenoga poglavara, zbog čega je zajedno s Thomasom Moreom 1534. zatvoren, optužen za veleizdaju, osuđen na smrt i pogubljen na današnji dan, 22. lipnja 1535, na londonskom Tower Hillu. Za boravka u tamnici papa Pavao III. imenovao ga je kardinalom. Blaženim ga je 1886. proglasio papa Leon XIII, a svetim 1935. papa Pio XI. Zaštitnik je biskupije Rochester u New Yorku te brojnih naselja, crkava i župa diljem svijeta.

Sveti Thomas More (Morus), „čovjek za sva vremena“, pravnik i filozof, rodio se 7. veljače 1478. u Londonu. Studirao je na Oxfordu, docent prava od 1510, bio je zastupnik u Donjem domu, izaslanik na pregovorima s Nizozemskom i mirovnim pregovorima s Francuskom, kraljev savjetnik, potkancelar i kancelar Engleske za vladavine Henrika VIII. Pobožan čovjek i prijatelj siromaha, svaki dan je odlazio na svetu misu. Prijatelj znamenitih humanista, zaljubljenik u grčku kulturu, bio je duhovit govornik i glasovit pravnik. Jedan od najbriljantnijih umova svoga vremena, pisao je na engleskom i latinskom. Postao je slavan svojim političko-filozofskim djelom „O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji“ (1516). Podnio je ostavku 1532, nakon razmimoilaženja s kraljem zbog njegove rastave od Katarine Aragonske. Protivio se 1534. osnivanju Anglikanske crkve i zagovarao jedinstvo katolika na čelu s papom. Osuđen je zbog izdaje na smrt i pogubljen 6. srpnja 1535. na londonskom Tower Hillu. Blaženim ga je 1886. proglasio papa Leon XIII, a svetim 1935. papa Pio XI. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 2000. zaštitnikom političara i državnika. Zaštitnik je i usvojene djece, pravnika, državnih činovnika, sudskih službenika, brakova s teškoćama, mnogočlanih obitelji, maćeha i očuha, udovaca te brojnih naselja, biskupija, učilišta, župa i crkava širom svijeta.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 22. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Ti si Krist – Pomazanik Božji! Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi!

Čitanja:

Zah 12,10-11; 13,1; Ps 63,2-6.8-9; Gal 3,26-29; Lk 9,18-24

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Paulin, Ivan Fisher i Toma More

Napomena:

Izostavljaju se slavlje sv. Paulina Nolanskog († 431.), biskupa, i sv. Ivana Fishera, biskupa i Tome Mora († 1535.), mučenika.

Prvo čitanje:

Zah 12,10-11; 13,1

Gledat će onoga koga su proboli (Iv 19,37)

Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovo govori Gospodin:
»Na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik nastat će u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.
U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 63,2-6.8-9

Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Drugo čitanje:

Gal 3,26-29

Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo:
Svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 9,18-24

Ti si Krist – Pomazanik Božji! Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. ALOJZIJE GONZAGA

Sveti Alojzije Gonzaga pokazuje da kršćanstvo nije nikakav udoban naslonjač za počivanje, već nešto što valja s mnogo hrabrosti osvajati i za što se treba neprestano boriti.

U dobi od 17 godina, odrekavši se prije markgrofovije u korist mlađega brata Rudolfa, stupio je u novicijat Družbe Isusove godine 1585. mladi plemić Alojzije Gonzaga, o kome je njegov otac don Ferrante sanjao kao o svojem nasljedniku na kneževskom prijestolju. Alojzije je napustio sjaj kneževskih i kraljevskih dvorova i zamijenio ga poniznim i strogim redovničkim životom.

Alojzije se rodio 9. ožujka 1568.g. u Castiglioneu kod Mantove, u vrijeme snažne tridentske obnove, koja je Crkvi nakon potresa zadanog od protestantizma opet dala pouzdanje u sebe i u one vrednote koje su nastupom novatora bile veoma poljuljane.

Na kućnome ognjištu duša pravog kršćanskog odgoja bila je dona Marta, Alojzijeva majka. Ona nije bila samo visoka plemkinja, već daleko više duboka kršćanka. Malome Alojziju usađivala je od malena ljubav prema molitvi, obraćanju i razgovoru s Bogom.

Alojzije je veoma mnogo molio, a to znači da je imao veoma proživljenu vjeru, koja mu je preko molitve Božju stvarnost približavala i s kojom je nastojao biti u trajnome dodiru.

Druga vrlina, koju je Alojziju majka u srce usađivala, možda je našem vremenu i shvaćanju bliža. To je ljubav prema siromasima.

Alojzijevi životopisci rado spominju njegov boravak u vojničkom taboru, gdje je bio obučen u malu časničku odoru, gdje je nenadano opalio topom, gdje je naučio ponavljati rječetine vojnika ne znajući im pravi smisao i gdje je sanjao kako će jednom postati zapovjednik goleme vojske. Dakle, u njegovu djetinjstvu nije bilo samo sve na koljenima i u pobožnosti. Bio je živ dječak, a više će se uozbiljiti u 10. godini.

Bilo je to 25. ožujka 1578., na blagdan Blagovijesti. Nalazio se tada u gradu na Arnu, crkvama i umjetninama bogatoj Firenzi. U crkvi Presvete Bogorodice obećao je da će čitav život živjeti čisto. Da li je u tome času razumio dalekosežnost svoje odluke? Ne znamo! Znamo samo to, da joj je do groba ostao vjeran, a to je kudikamo važnije, nego ono prvo. I to je treća vrlina koja je resila Alojzijev lik i zbog toga je stoljećima bio uzor onima koji su htjeli u idealnoj čistoći provesti mladenačko doba.

Nalazeći se u Firenzi kao paž na dvoru Medici, Alojzije je stjecao odgoj i znanje, tada vlastitoj djeci aristokratskih obitelji. Učio ih je latinski, divno toskansko narječje talijanskoga i francuski. Igrao se s mladim princezicama u parku Boboli, učio plesati i sudjelovao u lovu na ptice. Nije se odmah zatvorio svijetu. Iako njegova dob još nije bila sposobna potpunoma upoznati svijet, ipak ga je barem nešto upoznao. Njegov plemićki položaj odvest će ga i na kraljevski dvor u Madrid, na dvor Filipa II. (1556.-1598.). Vidio je i doživio sav tadašnji sjaj i raskoš. I nije ga zatrovao ni zarobio. Ostao je slobodan prema njemu i u tome je Alojzijeva veličina. Ona je to veća što nije bio u dobi zrela čovjeka.

U studenome god. 1585., Alojzije se odrekao markgrofije u korist mlađega brata, da bi potom stupio u isusovački novicijat u Rimu. Svršivši novicijat, započeo je više nauke na glasovitom rimskom kolegiju, od kojega se razvila današnja Gregorijana. Tu se povjerio duhovnom vodstvu jednom od najučenijih ljudi svog vremena, a bio je to Robert Bellarmino, kasniji kardinal i svetac. On je Alojzija veoma cijenio, radio na njegovoj beatifikaciji i želio biti pokopan do njegovih nogu.

Alojzije se uistinu odlikovao nadasve lijepom dušom, te je s lakoćom svladavao tegobne putove posvećenja.

Jednom ga prilikom neki subrat, za vrijeme sata rekreacije upitao, što bi učinio kada bi znao da će već sljedećega trenutka umrijeti. Alojzije je na to odgovorio kako bi se nastavio igrati.

Kada je god. 1590. izbila epidemija kuge, Alojzije je među prvima pošao u pomoć oboljelima. Skrbio se o njima s nevjerojatnom ljubavlju i predanošću. No, sve je to kratko trajalo, jer se i sam bio zarazio. Na ulici je bio susreo umirućega bolesnika od kuge, pa ga je na ramenima odnio u bolnicu, ne osvrćući se nimalo na pogibao, već naprotiv, sretan kako je u njemu susreo Gospodina.

Taj ga je čin milosrđa stajao života pa je preminuo 21. lipnja 1591. u 23. godini života, na dan koji je prethodno sam bio prorekao.

Alojzije je proglašen svetim 1726.g., od pape Benedikta XIII.,te postavljen mladima kao uzor čestita života, proživljena u čistoći i posve beskompromisno.

Ime Alojzije je franačkoga porijekla i znači: slavan u bitci.

Zaštitnik je: mladih, učenika i studenata.

Molitva

Darežljivi Bože, Tvojim darom sveti je Alojzije Gonzaga divno spojio nevinost života s kršćanskom pokorom. Nema u nas njegove nevinosti; daj da nasljedujemo njegovu pokoru! Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Preuzeto s bitno.net

Pin It