Author

FMteam

Browsing

Bijela nedjelja ili nedjelja Božjeg milosrđa – ‘Isuse, uzdam se u tebe.’

Crkva na Drugu uskrsnu nedjelju slavi blagdan Božjeg milosrđa koji je ustanovio papa Ivan Pavao II. Tom prigodom Sveti je Otac proglasio svetom poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku, „navjestiteljicu” Božjeg milosrđa, a odredio je također posebnu crkvu u Rimu za širenje tog štovanja. Riječ je o crkvi Svetoga Duha u Sassiji, blizu Vatikana, čiji je rektor don Giuseppe Bart.

Slika Božanskog milosrđa

Slika Božanskog Milosrđa prikazuje Isusa kako podiže desnu ruku kao znak blagoslova, a lijeva mu je ruka na prsima iz kojih izviru dvije zrake: crvena i bijela.

Crvena zraka predstavlja Krv Kristovu, a bijela Vodu poteklu iz Isusovih Rana, za vrijeme muke na križu. Ispod slike piše: „Isuse, ja se uzdam u Tebe!” Cijela slika simbolički predstavlja milosrđe, oproštenje i Božju ljubav.

„Kolike je duše već utješilo zazivanje „Isuse, uzdam se u Tebe”, koje im je Providnost ponudila preko sestre Faustine. Taj jednostavni čin predanja Isusu razgrće i najgušće oblake te čini da se snop svjetla spusti na svakoga čovjeka.” To je dio je iz propovijedi sv. Ivana Pavla II. povodom proglašenja svetom Faustine Kowalske – 30. travnja 2000. godine.

Bijela nedjelja

Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa, kod nas zvana i Mali Uskrs. Kao datum za svečanu prvu pričest spominje se prvi put u 17. stoljeću. Ime dolazi od bijele odjeće koje su nosili novokrštenici u ranom kršćanstvu. Kao vidljivi znak primljenog sakramenta krštenja, odjeća je trebala označavati čišćenje vodom i biti znakom za ljude novorođene u Kristu.

Ivan Pavao II. Božjom providnošću preminuo je 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa. Taj je blagdan, Božansko Milosrđe, sam Ivan Pavao II. bio odredio za prvu nedjelju poslije Uskrsa – prema želji koju je Gospodin obznanio svetoj Faustini Kowalskoj (1905. – 1938), navjestiteljici Božanskog Milosrđa.

Papa Ivan Pavao II. još kao nadbiskup u Krakowu 1978. godine – kratko vrijeme prije dolaska na Stolicu sv. Petra – dao je i prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božanskom milosrđu. Naposljetku je on kao Papa proglasio Faustinu Kowalsku blaženom na osminu Uskrsa 1993. godine; potom ju je kanonizirao kao sveticu na osminu Uskrsa 2000. godine.

U samoj homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine, ustanovio je Nedjelju Božanskog milosrđa kao blagdan za cijelu Crkvu. Tom prigodom papa Ivan Pavao II. je rekao: „Ovo je najsretniji dan u mojem životu.“

Blagdan Božanskog Milosrđa postaje utočište i zaklon svim dušama

U Dnevniku sv. Faustine, napisana je Isusova poruka u vezi s ovim blagdanom: „Ja želim, da Blagdan Božanskog Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima… Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet.”

Počevši od godine 1931., Isus Krist više puta se objavio poniznoj redovnici Faustini. Nakon što ju je poučio o pobožnosti prema Božjem milosrđu, zaželio je da širi tu pobožnost po svemu svijetu.

Prvi put milosrdni Krist ukazao se sestri Faustini 22. veljače 1931. u mjestu Plock (Poljska). Sestra Faustina piše: „Uvečer bijah u svojoj ćeliji i opazih Isusa u neobičnoj bjelini i sjaju. Podiže ruku na blagoslov, a lijevu ruku stavi na svoje Srce. Neznatno rastvorivši ogrtač na prsima, pokaza na sjajne zrake, jedne bijele, a druge crvene. Bliještile su iz njegova Srca. U potresenosti i šutnji, promatrala sam veličanstveni prizor i mislila na veličinu Božju u Isusu. Moja duša bijaše potresena strahom i neobičnom radošću. Isus mi reče: „Priredi sliku i prikaži Mene ovakvog, kakvog Me sada vidiš, te na sliku stavi natpis: „Isuse, uzdam se u Te”. Želim da se ta slika poštuje najprije u vašoj kapelici, a zatim da se to čašćenje raširi po svemu svijetu“.

Božansko Milosrđe na osobit način zahvaća muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista

Sestri Faustini Isus je rastumačio sjajne zrake: „Zrake na slici označuju Krv i Vodu, što su izvirali iz dubine Moga milosrđa, nakon što Moje Srce bijaše probodeno kopljem, nakon Moje smrti na Križu. Bijele zrake označuju Vodu, koja čisti duše, a crvene zrake označuju Krv, koja daje život dušama. Štititi duše od stroge pravde Moga Oca nebeskoga. Sretan onaj, koji bude živio u zakloništu ovih zraka, jer neće strahovati od Božje srdžbe“.

Tijekom Svoje Muke, Isus je prolio za nas svoju Krv. Božja Providnost je dozvolila da koplje otvori njegovo Srce i da isteče i zadnja kap njegove Krvi. Isus želi da taj znak njegove Ljubavi bude posebno poštivan i čašćen u pobožnosti prema Božjem milosrđu. Zato je preporučio sestri Faustini da napiše ovu kratku, strelovitu molitvu i da se njome često služi: „Krvi i Vodo, što istekoste za nas iz Srca Isusova poput milosrdnog izvora, uzdam se u tebe”!

Zbog toga što Božansko Milosrđe na osobit način zahvaća muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, ovih devet dana molitve počinju na Veliki Petak, a završavaju na kraju Uskrsne osmine na Bijelu Nedjelju ili Nedjelju Božanskog milosrđa. Posebno tri posljednja dana postaju izvor milosrđa za sve koji mole Krunicu Božanskog milosrđa te zazivaju milosrđe Božje na čitav svijet.

MISNA ČITANJA – 27. TRAVNJA 2025.

II. vazmeni tjedan

DRUGA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Božjega milosrđa

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«

Čitanja:

Dj 5,12-16; Ps 118,2-4.22-27a; Otk 1,9-11a.12-13.17-19; Iv 20,19-31

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Ozana, Hozana, Euzebije i Polion

Napomena:

Mogućnost dobivanja potpunog ili djelomičnog oprosta.

Izostavlja se slavlje bl. Ozane Kotorske († 1565.), djevice.

Prvo čitanje:

Dj 5,12-16

Povećavalo se mnoštvo onih što vjerovahu.

Čitanje Djela apostolskih
Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 118,2-4.22-27a

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Bog je Gospodin,
on nas obasjava!

Drugo čitanje:

Otk 1,9-11a. 12-13. 17-19

Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 20,19-31

Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Majka dobrog savjeta

U Lauretanskim litanijama Gospu, između ostalog, zazivamo kao Majku dobrog savjeta, a narod kaže kako dobar savjet zlata vrijedi. Ako je pak Marija u nadnaravnom redu naša duhovna Majka, što je onda prirodnije nego kada Nju pitamo za savjet?

No, što je to zapravo savjet? Na to pitanje poznati moralni teolog, isusovac o. Arthur Vermeersch odgovara: „Savjet je pametna primjena općenitih načela na pojedinačan slučaj.“ Iz te definicije jasno se razaznaje kolika je vrijednost dobrog savjeta. Mi u životu znamo dobro ona opća načela, ali su pojedini slučajevi koji put tako složeni, da nije uvijek lako ona opća načela ili neko od njih pametno primijeniti na određeni slučaj. I onda pametan savjet od razborita čovjeka zlata vrijedi.

Sveti oci i kršćanski pisci dovodili su Mariju uvijek u vezu, bilo s Božjom, bilo s dobrim savjetom. Sveti Augustin je čak naziva „djelom vječnog savjeta“. Sveti Anzelmo ovako piše: „Krist je u Mariji. Dakle je u Njoj sve blago Božje mudrosti i znanja.“ A Sv. Albert Veliki, koji je na osobit način osjetio pomoć Marijina savjeta, naučava ovako: „Ni Adam prije grijeha, ni Sv. Ivan Evanđelist koji je počivao na Gospodinovim grudima, ni apostol Pavao koji je bio uznesen u treće nebo, ne mogu imati onakvu mudrost savjeta i onakvu savršenu spoznaju nadnaravnih tajni, kao što je to imala Marija, Isusova Majka, koja je upravo kao takva morala savjetovati i voditi samoga Isusa.“

U Italiji, u Genazzanu, nedaleko od Rima krajem srednjega vijeka nastalo je i veliko svetište Majke Božje Dobroga Savjeta. Tradicija pripovijeda kako je tamo na čudesan način 25. travnja 1467. prenesena jedna slika Majke Božje, koja se stoljećima prije toga štovala u gradu Scutari u Albaniji. Oko te slike razvila se u Genazzanu velika pobožnost, koja traje još i danas, tako da je Genazzano poznat kao veliko marijansko svetište ne samo u Italiji, nego i daleko izvan njezinih granica.

Kako se 25. travnja slavi blagdan Sv. Marka, to se blagdan Majke dobroga savjeta slavi dan kasnije u Genazzanu, a i na mnogim drugim mjestima.

Razne pape su svetište u Genazzanu obasuli mnogim duhovnim povlasticama, a neki su onamo u teškim časovima hodočastili kao hodočasnici. Pio IX. je to učinio i više puta. Njegov nasljednik Leon XIII. dao je da se slika Majke dobroga savjeta stavi i u glasovitu Sikstinsku kapelu u Vatikanu, a u Lauretanske litanije uveo je zaziv: „Majko dobrog savjeta, moli za nas!“ Sliku Majke dobroga davjeta imao je i u svojoj radnoj sobi te se Gospi u molitvi često obraćao za savjet. i papa Ivan XXIII., nekoliko mjeseci nakon svoga izbora za papu došao je ondje kao hodočasnik, te svoj pontifikat preporučio Njezinu zavjetu.

Nedaleko od Genazzana nalazi se vila San Pastore. To je ljetnikovac njemačkoga zavoda u Rimu Germanikuma. Kao pitomac zavoda i blaženi je kard. Alojzije Stepinac u ljetnim mjesecima hodočastio u Genazzano Majci dobroga savjeta, i ondje pred Njom izlijevao svoju pobožnu dušu.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 26. TRAVNJA 2025.

Vazmena osmina

Sedmi dan Vazmene osmine

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!

Čitanja:

Dj 4,13-21; Ps 118,1.14-21; Mk 16,9-15

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Kleto, Pashazije, Julije, Stanislav, Višnja, Montan i Maksima

Prvo čitanje:

Dj 4,13-21

Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad glavari, starješine i pismoznanci vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: »Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.«
Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« A oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 118,1.14-21

Pripjev: Zahvaljujem ti, Gospodine, što si me uslišio.

Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica.

Gospodnja me desnica uzdignu,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti,
i kazivati djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Gospodinu zahvalit!
»Ovo su vrata Gospodnja,
na njih ulaze pravedni!«
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.

Evanđelje:

Mk 16,9-15

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
Nakon toga ukaza se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.
Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Gospina poruka – 25. travnja 2025.

Gospina poruka preko vidjelice Marije Pavlović – Lunetti, 25. travnja 2025.:

“Draga djeco! Vjetrovi nemira, sebičnosti i grijeha zahvaćaju mnoga srca i vode ih u nemir i propast. Zato vas pozivam, dječice, vratite se Bogu i molitvi da bi vam bilo dobro u srcima i zemlji na kojoj živite. Volim vas, dječice, i zato se ne umaram pozivati vas na obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.” (S crkvenim odobrenjem)

SVETAC DANA – SV. MARKO EVANĐELIST

Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga se uza sv. Marka redovito prikazuje i krilati lav.

O samom sv. Marku puno saznajemo iz Evanđelja koje je napisao, a veoma pouzdanih podataka ima i u drugim izvorima. O njemu nalazimo bilježaka kod crkvenih otaca koji su stvarali teologiju i ostavili nam to zapisano u svojim djelima.

U spisima biskupa Papije iz Hierapolisa („sveti grad“ u današnjoj Maloj Aziji gdje su cvale prve kršćanske zajednice) nalazimo važne podatke o sv. Marku. On piše da je sv. Marko bio „Petrov tumač“ i da je „zapisao točno, ali bez reda, sve čega se sjećao; sve riječi i djela koja je učinio Krist“. Znači biskup Papija prosuđuje da se sv. Marko nije baš trudio da ono što piše zapiše po nekom strogom redu, nego samo neke stvari i to onako kako je on to smatrao da je potrebno i da je dovoljno. Ali je važan podatak u kojemu kaže da je sv. Marko bio „Petrov tumač“. To znači da je od sv. Petra slušao o Isusu i onome što je Isus govorio i radio. Slušao je ono što je o tome sv. Petar tumačio i pripovijedao. Sve je znači čuo iz prve ruke, budući da je sv. Petar bio među prvim učenicima koje je Isus pozvao. A kad je sv. Marko bio s njim, to je bilo u Rimu, jer je sv. Petar u to vrijeme već boravio u Rimu.

Sv. Irenej je bio biskup u Lyonu gdje je podnio i mučeništvo oko 202. ili 203. godine. On također piše da je sv. Marko svoje Evanđelje napisao u Rimu. Pisao ga je prema onome što mu je sv. Petar kazivao i svjedočio. Sv. Irenej također pobliže određuje kad je sv. Marko to zapisao. Kaže da je to učinio nakon smrti sv. Petra.

Prema ovim izvješćima možemo reći da je sv. Marko pisao svoje Evanđelje u Rimu najvjerojatnije poslije mučeničke smrti sv. Petra i Pavla. To bi dakle bilo oko 64. godine. Premda ima i onih koji smatraju da je napisano oko 70. godine nakon Krista. Stoga se s pravom misli da je Markovo evanđelje najstarije od svih evanđelja.

U drugim novozavjetnim spisima, napose u Djelima apostolskim, više puta se spominje Marko, ili Ivan zvani Marko. Njegova je majka okupljala kršćane u svojoj kući u Jeruzalemu i pružala im sklonište, napose u vrijeme Petrova tamnovanja i u vrijeme njegova izlaska iz zatvora. Prema 1. Petrovoj poslanici Marko se nalazi u Babilonu, a to znači u Rimu. Ove su dvije naznake posebno povijesno svjedočanstvo za evanđelista sv. Marka.

Djela apostolska još spominju da je bio pratilac velikih misionara onoga vremena sv. Barnabe i sv. Pavla na njihovom prvom misijskom putovanju. Znači da je sv. Marko je bio u društvu apostolskih prvaka sv. Petar i Pavla i drugih koji su bili bliski suradnici i slušatelji samog Gospodina. Od Petra je primao jasnoću i točnost Isusove nauke, ono što je sv. Petar sam čuo i doživio, onako kako je to sv. Petar kasnije drugima tumačio, a Marko pozorno slušao i onda kasnije zapisao. Od sv. Pavla je poprimio širinu i otvorenost za sve koji žele prihvatiti Radosnu vijest. Boljih učitelja nije mogao imati, niti je trebao tražiti pouzdanije svjedoke za svoje Evanđelje. Kao dobar učenik, sv. Marko je i od jednog i od drugog upijao ono što su govorili o Isusu tako da je potaknut i nadahnut Duhom Svetim odlučio to zapisati i mi danas imamo Evanđelje koje se po njemu zove.

Simbol Evanđelja sv. Marka

Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga, gotovo redovito uza sv. Marka prikazuje se i krilati lav. Razna su tumačenja zbog kojih je on dobio taj simbol. Prema nekima, to je zato što njegovo Evanđelje ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista, „Lava iz koljena Judina“.

Drugi opet kažu da je lav simbol Markova Evanđelja jer to Evanđelje potanko opisuje Kristovo uskrsnuće i s velikim zanosom proglašava Kristovo kraljevsko dostojanstvo.

Prema nekima opet simboli evanđelista nastali su na temelju viđenja proroka Ezekijela, proroka Izaije i Apokalipse. Prema tome tumačenju sv. Marko ima simbol krilatog lava, jer svoje Evanđelje počinje s Ivanom Krstiteljem, koji je „glas što viče u pustinji“.

Pomolimo se: Bože, koji si blaženoga Marka, svoga evanđelista, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje koristi i njegova nas molitva brani. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 25. TRAVNJA 2025.

Vazmena osmina

Šesti dan Vazmene osmine

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanja:

Dj 4,1-12; Ps 118,1-2.4.22-24.25-27a; Iv 21,1-14

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Marko, Markica, Klarencije, Maroje, Ermin, Franka, Robert

Napomena:

Izostavlja se slavlje sv. Marka, evanđelista.

Prvo čitanje:

Dj 4,1-12

Nema ni u kome drugom spasenja.

Čitanje Djela apostolskih
Dok su Petar i Ivan nakon ozdravljenja hromoga govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, ozlovoIjeni što uče narod i navješćuju – u Isusu – uskrsnuće od mrtvih; pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci – i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: »Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?«
Onda Petar pun Duha Svetoga reče: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 118,1-2.4.22-27a

Pripjev: Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!«
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje, neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditelji,
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg!
Bog je Gospodin,
on nas obasjava.

Evanđelje:

Iv 21,1-14

Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.
To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (dvanaesti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

DVANAESTI ČETVRTAK (24. travnja)

Posvećeni život

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

IZ BIBLIJE

Na to reče Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.” Isus im reče: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću ili ženu ili braću ili roditelje ili djecu poradi kraljevstva Božjeg, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.” (Lk 18,28-30)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslomu Sinu mu,
s Tješiteljem presvetim
nek’ bude sad i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sveta Rita je postala sestra augustinka u dobi od 36 godina u samostanu Sv Marije Magdalene u Casci. 40 je godina predano Bogu služila zaručničkom, nedjeljivom i vjernom ljubavlju. Pravilo Sv Augustina, koje je izabrala, propisuje ideal stvaranja bratske zajednice ljubavi do točke kada svi postanu jedno srce i jedna duša u službi Boga. Ta karizma, ostvarena još u prvim kršćanskim zajednicama (Dj 2,42-48) zahtjeva, prema Sv Augustinu, pročišćenje srca od svake sebičnosti, dinamičan molitveni život te veliku poniznost i predanost. Sveta je Rita u potpunosti ostvarila taj evanđeoski i augustijanski ideal. Sv Rita nas uči da je za izabranu osobu i za čitavu Crkvu, posvećeni život veliki dar Božji. To je dar koji nas ne ponizuje i ne rastužuje, a ne čini nas ni nezadovoljnima; naprotiv, živeći u vjeri, oslobađa mir, zrelost i trajna dobra djela i služenja. Sv Rita koja je postala časna sestra nakon što je bila žena, majka i udovica, uči nas da različite pozive znamo, u duhu zajedništva i suodgovornosti, spojiti u jedinstveno poslanje naviještanja i svjedočenja Evanđelja ljubavi.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Bitni razlog zbog kojeg ste se okupili je anonimno živjeti u zajedničkom domu i težiti Bogu u zajedništvo misli i srca. Nikad ne recite “ovo je moje”, nego nek’ sve među vama bude zajedničko. Živite anonimno u skladu, častite Boga jer ste postali njegov hram. Neka nitko ne radi za sebe. Sve zadaće obavljajte marljivo i predano. Uvijek za zajedničko dobro. Naime, milosrđe koje je opisano riječima, ne traži vlastite prednosti, trebalo bi shvatiti na način da sve potrebe zajednice stoje ispred osobnih potreba. S vremenom ćete kod sebe uočiti napredak. Neka vam Bog dopusti držati se ovih pravila kao osobama zaljubljenim u duhovnu ljepotu koje luče Kristov miris kroz tvoju svetu sveprisutnost, ne kao sluge pod zakonom već kao slobodni ljudi u milosti. (Pravila Sv Augustina 3-4,9.31.48)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Bog je ljubav i u sebi živi On živi otajstvenu ljubav zajedništva. Stvarajući ljudsku vrstu na svoju sliku i stalno je održavajući, Bog je u ljudskost muškarca i žene upisao poziv, a time i sposobnost i odgovornost, ljubavi i zajedništva. Stoga je ljubav osnovni i prirodni poziv svakog čovjeka.

Kršćansko otkrivenje razlučuje dva osobita načina ostvarenja poziva ljubavi: u braku i u djevičanstvu ili celibatu. Brak i djevičanstvo ili celibat su dva načina izražavanja i življenja otajstva Božjeg saveza sa čovjekom. Djevičanstvo ili celibat ne mogu postojati ako se ne poštuje brak, a samoodricanje od spolnosti gubi svoj smisao kada se ljudska spolnost prestane smatrati velikim darom Stvoritelja. Djevičanstvo ili celibat, otvarajući srca na jedinstven način i govoreći žarčom ljubavlju za Boga, svjedoče za kraljevstvo Božje koje je od neprocjenjive i jedine konačne vrijednosti. Usprkos odricanja od tjelesne plodnosti, osobe u celibatu putuju duhovno plodne, očevi i majke, mnogih stvarajući obitelji u skladu s Božjim planom. Kršćanski parovi, stoga, mogu od osoba u celibatu očekivati dobar primjer i svjedočanstvo vjernosti svom pozivu do smrti.
(Ivan Pavao II – Enciklika familiaris Consortio 14,16)

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

ZAVRŠNA MOLITVA

O Bože, Ti si nam u svome Sinu, kojeg si učinio čovjekom, sve rekao i sve dao. Budući da u planu svoje providnosti trebaš i osobe koje će Te naviještati te ostaješ nijem bez našeg glasa, učini nas glasnicima i svjedocima riječi spasenja. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Odreci se kupovine nečega (sladoleda, kave, cigareta, parfema…), a ušteđeni novac daruj za misije.

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (osmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deveti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (jedanaesti četvrtak)

SVETAC DANA – SV. FIDELIS IZ SIGMARINGENA

Kao pravnik i sudac odlikovao se pravednošću i poštenjem pa ga prozvaše “odvjetnikom sirotinje”. Zaštitnik je pravnika.

Fidelis (lat. fidelis – vjeran) je rođen 1578. g. u obitelji gradonačelnika Roya u Sigmaringenu u Njemačkoj. Na krštenju je dobio ime Marko. U 20. godini studira u Freiburgu u Švicarskoj. Doktorirao je iz filozofije 1603. g., a 1611. iz obaju prava. Kao pravnik i sudac odlikovao se pravednošću i poštenjem pa ga prozvaše “odvjetnikom sirotinje”. Stupa u zajednicu redovnika kapucina, novog ogranka koji se u to vrijeme pojavio na plodnu stablu franjevaštva i uzima si redovničko ime Fidelis. Ušao je u samostan u Freiburgu, gdje se smjesta stao isticati vjernim pridržavanjem poslušnosti i siromaštva, kao i duhom pokore, kojim je taj mladi red bio prožet.

Napisao je kratak spis pod naslovom “Vježbe serafske pobožnosti”. Poslije studija teologije prima svećenički red. Provodio je život bdijući i moleći. Fidelis je kao službeni propovjednik puno putovao Njemačkom i Švicarskom zalažući se za jedinstvo kršćana. Molio je za protestante ovako: “Predobri Oče milosrđa, smiluj se ovome svijetu, te od vjere otuđene narode privedi natrag k spoznaji istine! Ne dopusti da toliki ljudi koji su Tvoja slika odu u propast. Ne dopusti da Predragocjena Krv Tvoga Sina bude za njih uzalud prolivena! Pred Tobom, Gospodine, oplakujem tu svoju braću koja su daleko od Tebe. Kad bih mogao, kako bih rado njihovim duhom u Tebe vjerovao, njihovom voljom Tebe ljubio i svim Ti silama nepokolebljivo služio. No, ja ne mogu ništa drugo, do željeti i plakati, te svoju tako žarku želju pred Tvoje uzvišeno veličanstvo izlijevati. Gospodine, plačem zbog Tvoje braće koja su toliko daleko od Tebe.”

Fidelis je hrabrio braću redovnike: “Ne osvrćući se na prijetnje i nasilja krivovjeraca, vršimo svoju dužnost propovijedajući i naučavajući, a trudimo se i nastojimo da se zalutali vrate natrag u krilo prave Crkve! Neka nas sve potaknu na radosno služenje ona naša subraća u Švicarskoj, koji su nedavno, Krista radi, dvoreći okružene našli smrt u Gospodinu.”

Međutim, prilike u Freiburgu i nisu bile baš najmirnije. Vjerska i politička pitanja bolno su i žustro dijelila katolike i kalviniste. Fra Fidelis je, kao izvrstan propovjednik, svim silama nastojao umiriti duhove i pozvati sve na jedinstvo što ga je Krist svim Srcem bio preporučio svojim nasljedovateljima. No, njegova je propovijed u tome okružju rivalstva bila shvaćena kao otvoreni izraz političke vjernosti caru, koji se bio stavio na stranu katolika.

Kalvinistički seljaci su ga zvali da im propovijeda. Pucali su na nj u crkvi, a ubili izvan crkve 24. travnja 1622. g., u Seewiesu, u blizini Chura (Švicarska).

Papa Grgur XV. utemeljio je 22. lipnja 1622. g. Kongregaciju za širenje vjere, koja se danas zove Kongregacija za evangelizaciju naroda. Prvi je mučenik svoga Reda i te Kongregacije.

Zaštitnik je pravnika. Ime Fidelis je latinskoga porijekla i znači: koji obdržava vjeru, vjeran.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 24. TRAVNJA 2025.

Vazmena osmina

Peti dan Vazmene osmine

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Trebalo je da Krist trpi i treći dan ustane od mrtvih.

Čitanja:

Dj 3,11-26; Ps 8,2a.5-9; Lk 24,35-48

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Fidel, Fides, Vjeran, Vjera, Vjerko, Marija, Kleofa, Saloma, Salomeja, Deodat

Napomena:

Izostavlja se slavlje sv. Fidela Sigmaringenskog († 1622.), prezbitera.

Prvo čitanje:

Dj 3,11-26

Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kako se onaj koji je bio hrom, pa izliječen, držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.«
»I po vjeri u njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.«
»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja, kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.«
»Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.«
»Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. I svaka duša koja ne posluša toga proroka neka se iskorijeni iz naroda.«
»I svi proroci koji su – od Samuela dalje – govorili, također su navijestili ove dane.«
»Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s očima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 8,2a.5-9

Pripjev: Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Gospodine, Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži.

Ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Evanđelje:

Lk 24,35-48

Trebalo je da Krist trpi i treći dan ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It