Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. IVAN OD BOGA

Sv. Ivan rodio se u vrlo siromašnoj obitelji 8. ožujka 1495. u Portugalu. Zvan Ivan Ciudala, kasnije dobiva nadimak „od Boga“.

Bio je vrlo nemirnog duha te je tako, sa svega devet godina, pobjegao od kuće u Španjolsku gdje je neko vrijeme radio kao pastir goveda kod nekog posjednika, no zbog lutalačkog duha stupa u vojsku pa je tako proputovao Francusku i dopro čak do naših krajeva. U vojsci zbog mnogih nedaća biva osuđen na vješala, ali je pomilovan, jer se dokazalo da nije kriv. Iako nevin, biva protjeran iz vojske, no on opet stupa u vojsku Karla Velikoga da se bori protiv Turaka. Kad se nakon rata vratio kući, doznao je da su mu roditelji umrli od tuge. Osjećao je grižnju savjesti, postao pokornikom i nastojao se iskupiti djelima milosrđa. Obratila ga je 1539. propovijed Sv. Ivana iz Avile. Nakon propovijedi otišao je svojoj kući, prodao sve što je imao od roditelja, podijelio siromasima i otišao u bolnicu kako bi dvorio bolesnike.

Povod za to bio je požar u jednoj bolnici u Granadi. Dok je mnoštvo bespomoćno gledalo kako je na kocki život više od stotine bolesnika, Ivan je hrabro jurnuo u plamen i dim, te na vlastitim leđima iznosio one nepomične i tako ih spasio od sigurne smrti u ognju. Tim hrabrim činom postao je heroj dana te zadobio opće divljenje svih građana. Sada je uvidio da je Providnost željela velika djela od njega. Za bolesnike koji su ostali bez krova nad glavom, bez opskrbe, bez njege, valjalo se pobrinuti što prije. Tako je Ivan prodajući drva zarađivao novac, kojim je kasnije kupio kuću za bolesnike, te osnovao svoju prvu bolnicu s 42 kreveta, koju će slijediti druge. Oko njega su se počeli okupljati oni koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike.

Nazvali su se Milosrdnom braćom, prema uzrečici čije je značenje „činite dobro, braćo“, što ju je Ivan upućivao stanovnicima Granade, kako bi ih potakao na darivanje priloga za potrebe njegovih bolnica. Ivan se gotovo 12 godina neumorno žrtvovao za drage bolesnike, u kojima je gledao Krista koji pati.

Svoj život žrtve za dobro bolesnika završio je opet jednim herojskim činom. U veljači 1550. hvatao je drva koja su nosile bujice vode sa snježnih visina Sierra Nevade. Na taj način htio je priskrbiti nešto drva za svoje bolesnike. U te ledene bujice nesretnim slučajem pao je jedan dječak. Ivan je ne razmišljajući dugo skočio u te hladne valove da ga spasi. Nažalost, nije ga uspio spasiti, već se razbolio od groznice koja ga je odvela u smrti. Bilo je to 8. ožujka, baš na njegov 55. rođendan, 1550., ali ovaj put rođendan za nebo. Svetac je umro klečeći pred raspelom.

Smrću Ivana od Boga njegovo djelo nije propalo. Braća od bolesnika ili Milosrdna braća osnovala su i nekoliko drugih bolnica. Papa Pio V. dao im je 1572. poseban habit te odredio da žive prema pravilima Sv. Augustina. Već 1648. red je brojao u Španjolskoj oko 80 bolnica. Kasnije su došli i u Zagreb, gdje su dugo godina vodili bolnicu. Kako prenosi Bitno.net, Red djeluje i danas, ali zbog nestašice zvanja uz velike poteškoće.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 8. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Izvor vode koja struji u život vječni.

Nedjelja, 8. 3. 2026.

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

III. korizmeni tjedan

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Izl 17,3-7; Ps 95,1-2.6-9; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Ivan od Boga, Boško, Ivša, Poncije, Filemon

Napomena:

▪ Danas se slavi prva provjera (scrutinium) katekumenā koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenome bdjenju.
▪ Danas završava Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.

Prvo čitanje:

Izl 17,3-7

Daj nam vode da pijemo!

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 95,1-2.6-9

O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje:

Rim 5,1-2.5-8

Ljubav je razlivena u nama po Duhu koji nam je dan.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 4,5-42

Izvor vode koja struji u život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. PERPETUA I FELICITA

Svete Perpetua i Felicita, kršćanske mučenice iz III. stoljeća, mučeništvo za Krista podnijele su u velikom amfiteatru u Kartagi (današnji Tunis), zajedno s još trojicom katekumena i vjeroučiteljem Saturusom.

Kartaška plemkinja Perpetua i njezina vjerna ropkinja Felicita, živjele su u III. stoljeću – vremenu kad su kršćani svakodnevno bili izvrgnuti opasnostima. Nerijetko su završavali u tamnicama, bili su hrana zvijerima. O životu ove dvije svetice se najviše doznaje iz izvještaja – knjige Acta martyrum koju je po svoj prilici napisao poznati kršćanski pisac prvih vremena Tertulijan.

Dakle, u vrijeme kad su Perpetua i Felicita živjele, vladao je rimski car Septimije koji je vodio jedan od najžešćih progona kršćana.

Jednog dana su i one, zajedno s  još trojicom kartaških kršćana: SaturninomRevokatom i Sekundinom, postale žrtve. Tih pet katekumena bilo je stavljeno u istu tamnicu s njihovim vjeroučiteljem Satir. Tako je on imao priliku dovršiti obrede njihove kršćanske inicijacije te ih je krstio i tako im pružio najsigurniju i najbolju popudbinu za sučeljavanje sa strašnim kušnjama koje su ih čekale.

U dugim je satima zatočeništva, Perpetua – koja je bila učena – zapisivala svoja sjećanja, strahove. Pisala je o razmišljanjima o tome hoće li biti kadra izdržati trpljenja, te radosti što može žrtvovati samu sebe za Krista. “Bačeni smo u tamnicu. Bila sam zaprepaštena jer se još nikada nisam našla u tako gustome mraku. Imali smo osjećaj kako ćemo se ugušiti od vrućine, onako natrpani, jer vojnici nisu imali prema nama nikakva obzira. Kako bih spoznala što će biti s nama, još sam se iste večeri udubila u duboku molitvu, te ugledah viđenje. Vidjela sam zlatne stube koje su se penjale od zemlje prema nebu, tako uske, te se njima mogla uspinjati samo jedna po jedna osoba. U podnožju stuba nalazila se golema zmija. Na vrhu stuba ugledala sam Satira kako me poziva uspeti se: ‘Dođi, no, pazi da te zmija ne ujede’. ‘Neće me ujesti jer je u meni Isus Krist’, odgovorila sam. Na to je ime zmija zapriječila prilaz stubama, ali sam joj ja stala na leđa i bez problema se uspela”, napisala je svetica.

Felicita, koja je bila trudna te već gotovo pred porodom, imala je priliku izbjeći mučeništvo, ali se molila za to da rodi na vrijeme kako bi se na dan mučeništva pridružila svojim prijateljima. Sina je rodila točno dva dana prije utvrđenog datuma smaknuća. Kada su je zatekli u porođajnim bolima, vojnici su je izazivali: “Ako već sada toliko kukaš, što ćeš tek raditi kad budeš bačena pred divlje zvijeri?” Ona im je na to odgovorila kako sada trpi sama, dok će u mučeništvu trpjeti Krist u njoj.

Felicita se na posljednjem suđenju pojavila s djetetom u naručju. Suprug, koji je bio poganin, u više ju je navrata preklinjao da se, iz ljubavi prema djetetu, žrtvuje bogovima, ali je ona na to odgovorila kako ne može iznevjeriti Krista. Tragedija se završila na pijesku arene preplavljene krvlju, uz rikanje divljih zvijeri, povike razjarena mnoštva i tihe molitve umirućih.

Imena dviju svetih mučenica ušla su i u rimski kanon, tzv. prvu euharistijsku molitvu, i spominjala se stoljećima kod najsvetijeg kršćanskog bogoslužnog čina da primjer njihove hrabrosti i vjernosti bude poticaj za mnoge.

Imena su im latinskog porijekla. Perpetua upućuje na vječnu vjeru u Krista, dok Felicita znači radosna. Felicita je zaštitnica rodilja.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 7. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ovo je baštinik. Hajde da ga ubijemo.

Petak, 6. 3. 2026.

Svagdan

II. korizmeni tjedan

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Post 37,3-4.12-13a.17b-28; Ps 105,16-21; Mt 21,33-43.45-46

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Ruža, Koleta, Agneta, Zvjezdana, Viktor, Marcijan

Prvo čitanje:

Post 37,3-4,12-13a,17b-28

Evo stiže onaj sanjar! Hajde da ga ubijemo!

Čitanje knjige Postanka
Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti.
Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.«
Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!«
Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati.
Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,16-21

Sjetite se čudesa koja učini Gospodin.

On pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.

Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Gospodnja ga riječ potvrdi.

Kralj naredi da ga driješe,
naroda poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga.

Evanđelje:

Mt 21,33-43.45-46

Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SVETA KOLETA

Crkva se 6. ožujka spominje francuske svetice Kolete Boylet, mističarke i obnoviteljice reda klarisa, čiji je život bio prožet božanskim zahvatima.

Sv. Koleta Boylet rođena je 13. siječnja 1381. u francuskom Corbiju u obitelji iznimno pobožnih roditelja koji su bili već u poodmakloj dobi, te su vjerovali da su ju dobili po zagovoru Sv. Nikole. Po njemu su joj i dali ime Nikoleta, ali su ju od milja zvali Koleta te je pod tim imenom i ušla u povijest svetaca.

U roku od nekoliko mjeseci 1399. Koleta je ostala i bez oca i bez majke, a brigu za nju roditelji su pred smrt povjerili benediktinskom opatu o. Raulu di Royeu. Kako još nije bilo jasno kojem će se pozivu Koleta posvetiti, opat ju je povjerio najprije benediktinkama, a potom klarisama. Koleta je kasnije obukla habit te postala franjevačka trećoredica. Kroz četiri godine uz pristanak opata Roye živjela je kao „rekluza“ – zatvorena u maloj ćeliji pokraj župne crkve Naše Gospe u Corbiju.

Zbog ukazanja Sv. Franje, koji ju je pozivao da obnovi njegov red, Koleta je izišla iz svoje stroge klauzure. Njezin duhovni savjetnik fra Henrik di Baume isposlovao joj je zakonito dopuštenje, sadržano u buli od 1. kolovoza 1406., da može napustiti svoju ćeliju. Bilo je to u doba zapadnog raskola kad je Crkva imala dvojica papa: jednog u Rimu, drugog u Avignonu. Koleta se odmah dala na put u Nizzu k avignonskom papi Benediktu XIII. Od njega je zatražila ovlaštenje da bi mogla prigrliti stalež evanđeoskog života, kako je to nekoć Sv. Franjo naučio Sv. Klaru, te da obnovi franjevački red. Sam Benedikt XIII. primio je njezine svečane zavjete u redu Sv. Klare te ju je imenovao generalnom poglavaricom svih onih samostana koje će osnovati i pridobiti za obnovu.

Bulom od 16. listopada 1406. dopustio joj je da u svoje samostane prima i redovnice iz drugih redovničkih kuća kao i pobožne žene iz redova franjevačkih trećoredica. Reforma nije išla naprijed baš tako lako. Koletina reforma klarisa značajna je po tomu što su se redovnice vratile prvotnoj strogosti u siromaštvu kako pojedinačno tako i zajednički, zatim strogom pokorničkom životu i napokon moljenju božanskog časoslova. U ovom posljednjem Koleta je sigurno bila pod utjecajem benediktinaca, kod kojih je provela djetinjstvo i mladost.

Danas njezina obnovljena grana franjevačkog reda broji oko 140 samostana diljem svijeta. Čitav je Koletin život protkan snažnim božanskim zahvatima. Kroz cijele dane i tjedne znala je biti u neobičnom molitvenom i mističnom zanosu, pa čak i na putovanjima. Odlikovala se karizmom proroštva i čudesa.

Umrla je u Gentu 6. ožujka 1447. u prisutnosti fra Franje Clareta i fra Petra di Vauxa, koji su i opisali njezin neobičan život. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1807. papa Pio VII.

Njezino ime Nikoleta, od Nikola, dolazi iz grčkog jezika, a znači pobjednica naroda.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 6. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ovo je baštinik. Hajde da ga ubijemo.

Petak, 6. 3. 2026.

Svagdan

II. korizmeni tjedan

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Post 37,3-4.12-13a.17b-28; Ps 105,16-21; Mt 21,33-43.45-46

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Ruža, Koleta, Agneta, Zvjezdana, Viktor, Marcijan

Prvo čitanje:

Post 37,3-4,12-13a,17b-28

Evo stiže onaj sanjar! Hajde da ga ubijemo!

Čitanje knjige Postanka
Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti.
Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.«
Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!«
Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati.
Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,16-21

Sjetite se čudesa koja učini Gospodin.

On pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.

Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Gospodnja ga riječ potvrdi.

Kralj naredi da ga driješe,
naroda poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga.

Evanđelje:

Mt 21,33-43.45-46

Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN JOSIP OD KRIŽA

Crkva se 5. ožujka spominje Sv. Ivana Josipa od Križa. Životopisci kod njega nabrajaju karizmatičke darove poput proricanje budućnosti, ispitivanje srdaca, ukazanja kojima su ga odlikovali Isus i Marija te mnoga čudesa.

Sv. Ivan Josip od Križa, u svijetu zvan Karlo Gaetano, bio je sin stare ugledne obitelji Calosinto, a rodio se na Veliku Gospu 1654. na otoku Ischiji u Italiji. Otac mu je bio don Josip, a majka donna Laura GargiuloDon i donna bili su naslovi koji su se davali plemićima, odličnim ljudima i svećenicima. Mali je Karlo primio prvu humanističku izobrazbu kod redovnika augustinaca, a među svojim vršnjacima isticao se iskrenom i dubokom pobožnošću. Naročito je bio pobožan prema Kristovoj muci pa se, iz želje da se što više suobliči s Kristom patnikom, znao bičevati sve do krvi.

Karlo se već kao 15-godišnjak odlučio za redovnički život i to upravo za onaj red koji je već po tradiciji duboko pobožan prema Kristovoj muci i koji je u Crkvu uveo razne pobožnosti muci Isusovoj u čast: franjevački red. Izabrao je strogu granu bosonogih franjevaca, koji potječu od reforme Sv. Petra Alkantarskoga. Oni imaju u Napulju samostan Santa Lucia al Monte.

Ondje je 1670. došao i Karlo, odjenuvši franjevački habit i promijenivši ime u Ivan Josip od Križa. Kao učitelja duhovnog života u novicijatu imao je velikog asketu o. Josipa Roblesa. Pod njegovim prosvijetljenim vodstvom, a još više pod snažnim zahvatom Božje milosti, mladi je novak upravo herojski nastojao oko vršenja raznih vrlina. Položivši dobre temelje redovničkoga života mladi je novak položio zavjete, dao se na studije te je 18. rujna 1677. bio zaređen za svećenika. Kroz više od 15 godina vršio je naizmjence službu učitelja novaka i gvardijana slijedeći stope Sv. Franje i Sv. Petra Alkantarskoga. Na kapitulu 1703. u Grumu izabran je za provincijala. Kao provincijal otvorio je nekoliko kuća u Napulju te mnogo nastojao oko što savršenije redovničke stege. Sv. Ivan Josip od Križa, obasut karizmatskim darovima, postao je duhovni vođa i savjetnik mnogih duša. K njemu su se obraćali i neki sveci, kao isusovac Sv. Franjo de Geronimo, pa čak i sam učeni Sv. Alfonz Maria Liguori.

Svojim apostolskim radom postao je vrlo popularan pa je pridonio i obraćenju nekih velikih grješnika. Životopisci nabrajaju kod njega razne karizmatičke darove te mnoga čudesa. Najslavnije čudo bilo je uskrišenje maloga markiza Januarija Spada. Umro je 5. ožujka 1734. u samostanu Santa Lucia al Monte. Grob mu je brzo postao mjestom velike pobožnosti. Blaženim je proglašen 1789., a Napolitanci su ga već sljedeće godine ubrojili među svoje nebeske zaštitnike kao i stanovnici njegova rodnog otoka Ischije. Budući da je preminuo uslijed moždanog udara postao je zagovornikom od moždanog udara i sličnih bolesti. Papa Grgur XVI. proglasio ga je svetim 26. svibnja 1839., skupa s druga dva napuljska sveca Franjom de Geronimom i Alfonzom Liguorijem.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 5. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

Četvrtak, 5. 3. 2026.

Svagdan

II. korizmeni tjedan

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Jr 17,5-10; Ps 1,1-4.6; Lk 16,19-31

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Euzebije, Teofil, Lucije, Hadrijan, Vedran

Prvo čitanje:

Jr 17,5-10

Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka; blagoslovljen koji se uzdaje u Gospodina.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovako govori Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine ne prestaje donositi plod.«
Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 1,1-4.6

Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Evanđelje:

Lk 16,19-31

Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SLUGA BOŽJI ANTE ANTIĆ

Rodio se u Šepurinama na otoku Prviću kod Šibenika 16. travnja 1893.g. Otac Tome i majka Tada, r. Vlahov rodili su desetoro djece, a Ante im je bio šesto dijete po redu. Za vrijeme trudnoće, njegova su se majka i otac našli u smrtnoj opasnosti na malom čamcu u Šibenskom kanalu. Svjesni opasnosti pobješnjele oluje, zavjetovali su se sv. Anti da će ako prežive i žena rodi sina, nadjenuti mu ime Ante i poslati ga da postane svećenik.

U djetinjstvu je jednom prilikom vidio franjevca. Bilo je to neobično u njegovoj župi koju je vodio biskupijski svećenik. Mali Ante je pohitio majci i rekao joj: “Htio bih biti kao onaj furešti pop.” Očito je kako se njegova volja poklopila s roditeljskim zavjetom, na obostrano zadovoljstvo. Kao dijete napredovao je u milosti, mudrosti i znanju. Bio je odličan učenik i ministrant. Nakon što je završio šest razreda osnovne škole (u Zatonu) odlazi u sjemenište. Godinu dana prije odlaska u sjemenište, razbolio se od tuberkuloze koja ga je pratila cijeli život. Primljen je u sjemenište u Sinju 1905.g., a u novincijat, 1911.g. na Visovcu. Redovničke zavjete položio je u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 29. srpnja 1917.g. Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965.g.

Živio je svetim i kreposnim životom sve čineći iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Osobito je bio osjetljiv za nevolje ljudi koji su u potrebi. Pazio je da ne bude pogaženo ljudsko dostojanstvo. Prema svima je bio pažljiv. Trudio se organizirati ljetovanja obitelji s brojnom djecom. Brinuo se za siromašne studente. Ponekad je znao prositi za potrebite. Na srcu mu je bio cijeli čovjek. O tome svjedoče brojne zgode. Tako je u teškim godinama II. svjetskog rata, koji je nemilice poharao mnoge obitelji u Makarskom primorju i ostavio mnoge nezaštićene udovice i gladnu siročad, o. Ante imao razumijevanja i uvijek nalazio načina da im pomogne.

antic 001a-min

Kad vam netko učini dobro, ono se mora nastaviti umnažati da bi bilo još veće dobro.

o. fra Ante Antić

antic 008-min

U to vrijeme velike neimaštine i gladi, jedne se noći iz Baške vode u Makarsku uputila mlada žena kojoj je muž radio u Americi. Znala je da fra Ante dijeli odjeću, hranu i pokoji dinar. Došla je i ona isprositi nešto za Prvu pričest svom malom Stipi. Međutim, fra Ante joj nije imao što dati. Ostao je čas u nedoumici, a onda je skinuo svoj fratarski plašt i rekao joj: “File, evo ti ga pa raskroji i sašij nešto djeci.” Sa zahvalnošću žena ga je uzela da njime ogrije svoju djecu, i sama ogrijana i utješena pažnjom i molitvom fra Ante. Njezin sin koji je nosio kaputić skrojen od toga plašta kasnije je postao fratar.

O. Ante se nije nikad zatvorio u samostan, nego se prepustio životnim izazovima s vjerom da mu ih Bog šalje. O životu o. Ante obično se ističe kako je bio svet ispovjednik i duhovni voditelj, te je ostatak života proveo ispovjedajući i duhovno prateći vjernike u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu. Pogrbljeni starčić, pognut na svoj štap, svjedočio je već svojom vanjštinom, da život obdaren patnjom može biti sretan život. Prihvatio je patnju radosno znajući da će se tako bolje suobličiti Kristu. Izdahnuo je 4. ožujka 1965.g. nakon što je obavio javnu ispovijed i dobio od provincijala odrješenje. Pokopan je na Mirogoju, a sprovodne obrede predvodio je kardinal Franjo Kuharić.

Posmrtni ostaci, premješteni su u kriptu crkve Gospe Lurdske u Zagrebu. Od 1984.g., vodi se postupak da se o. Antu Antića proglasi blaženim i svetim. Kauzu je otvorio kardinal Franjo Kuharić. Slučaj se od 1995.g. vodi u Rimu. Zabilježeno je više od 5000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošloga stoljeća u Hrvatskoj. Ovako je o ocu Antiću govorio isusovac, p. Ivan Kozelja, profesor filozofije: “Život oca Antića božanska je umjetnina. Uspjelo i divno ostvarenje evanđeoske Istine. Bio je uistinu velik, ozbiljan i zreo muž, a ostao je i sačuvao do smrti jednostavnu i priprostu dušu djeteta. Bio je tako otkinut i daleko od svijeta, sav u Bogu, a u isti mah sav otvoren i u djelotvornoj ljubavi nadvijen nad konkretnim čovjekom i njegovim svagdanjim potrebama. Posve suvremen! To svjetlo ne smije oslabiti, a kamoli utrnuti.”

Preuzeto s Humanitarna udruga fra Ante Antić

MISNA ČITANJA – 4. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Osudit će ga na smrt.

Srijeda, 4. 3. 2026.

Svagdan

II. korizmeni tjedan

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Jr 18,18-20; Ps 31,5-6.14.15-16; Mt 20,17-28

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Kazimir, Eugen, Natko, Miro

Prvo čitanje:

Jr 18,18-20

Hajde, udarimo ga!

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Rekoše:
»Hajde da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu.«
»Poslušaj me, Gospodine, i čuj što govore moji protivnici. Ta zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 31,5-6.14-16

Po svojoj me dobroti spasi, Gospodine!

Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Evanđelje:

Mt 20,17-28

Osudit će ga na smrt.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«
Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«
Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im ireče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It