PROSLAVLJENA SVETA NEDJELJA U ČAST PREDRAGOCJENOJ KRVI KRISTOVOJ U LUDBREGU
Jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj je svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Godišnja proslava u čast Predragocjene Krvi Kristove događa se uvijek prve nedjelje u rujnu(Sveta Nedjelja). Tako je bilo i ove godine. Svečano misno slavlje, u nedjelju 4. rujna, predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup uz suslavlje domaćina mons. Bože Radoša i mons. Josipa Mrzljaka i ostalih brojnih svećenika i hodočasnika. Uoči misnog slavlja, koje je proslavljeno u zavjetnoj kapeli podignutoj u čast Presvete Krvi, održana je procesija od župne crkve Presvetog Trojstva u kojoj je pokaznica s relikvijom euharistijskog slavlja uz molitvu i pjesmu prenesena na oltar zavjetne kapele.
Mons. Šaško u propovijedi se osvrnuo na misao svetog Augustina – „Ljudi kažu vremena su zla, teška su vremena. Nastojimo živjeti dobro i vremena će biti dobra. Mi smo vremena, kakvi smo mi, takva su vremena.” -Spomenimo se toga češće – kakvi smo mi, takva su vremena. I crkva, i društvo, i narod i država. Jer mi smo i naša crkva, i naši gradovi i sela i naše društvo i naš narod. Molimo radosna srca u ovom prekrasnom zajedništvu da ne budemo beskrvni, da naše kršćanstvo i crkvenost, naše hrvatstvo i ljudskost ne budu bez tragova dara Kristove krvi, njegove životnosti i njegove ljubavi – poručio je Šaško, kako prenosi ludbreg.hr.
Kao i svake godine brojni hodočasnici od ranih jutarnjih sati stizali su u župnu crkvu kako bi se poklonili Presvetoj Krvi i Presvetom sakramentu, izrekle svoje molitve i preporuke te pristupile sakramentu pomirenja.
U četvrtak (8. rujna) je svetkovina rođenja Blažene Djevice Marije – MALA GOSPA. Svete mise u župnoj crkvi su u 8, 11 i 18 sati.
Blagdan Uzvišenja Svetog Križa u župi Međugorje tradicionalno se slavi prve nedjelje nakon Male Gospe svečanom svetom misom na Križevcu, iako je njegov liturgijski datum 14. rujna. Stoga u iduću nedjelju (11. rujna) svečana sveta misa je na Križevcu u 11 sati. Svete mise su u župnoj crkvi u 7, 8, 12 i 18 sati. U područnim crkvama (Miletina, Vionica i Šurmanci) nema svetih misa.
U subotu, 3. rujna 2022. godine na svečanoj svetoj misi u 19 sati u Crkvi Uznesenja BDM na Širokome Brijegu sedmorica franjevaca položili su svečane (doživotne) zavjete.
Svečane zavjete položila su sljedeći franjevci
fra Ante Begić – župa Bezgrešnog začeća BDM Posušje
fra Venancije Malić (do svečanih zavjeta fra Ivan Malić) – župa Navještenja BDM Velika Gorica
fra Alojzije Slavko Anđelić (do svečanih zavjeta fra Slavko Anđelić) – župa sv. Kate Grude
fra Ante Melhior Mitar (do svečanih zavjeta fra Ante Mitar) – župa Bezgrešnog začeća BDM Posušje
fra Vinko Baćak – župa sv. Mihovila Arkanđela Duvno
fra Ante Vukoja – župa sv. Petra i Pavla Kočerin
fra Željko Tomić – župa Bezgrešnog začeća BDM Posušje.
Svečano Misno slavlje predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, u koncelebraciji su bili gvardijan fra Ivan Marić ml., magistar hercegovačkih bogoslova fra Josip Serđo Ćavar i još pedesetak svećenika. Članovi širokobriješkog zbora svojim pjevanjem su uzveličali misno slavlje. U liturgiji su služili novaci i bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije.
Nakon homilije fra Joze Grbeša uslijedio je obred zavjetovanja gdje su mladi franjevci položili svoje doživotne zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće, predajući se potpuno franjevačkom Bratstvu.
Čestitamo mladim franjevcima neka ih prati Božji blagoslov na njihovom franjevačkom putu!
Papa Franjo proglasio je u nedjelju, 4. rujna časnoga slugu Božjega papu Ivana Pavla I., svjetovnog imena Albino Luciani (1912.-1978.) blaženim.
Ivan Pavao I. proglašen blaženim. Papa Franjo: Crkva nasmijanog lica, poput Albina Lucianija
„Isus od nas traži ovo: živi evanđelje i živjet ćeš život, ne napola nego u potpunosti. Živi evanđelje, živi život bez kompromisa“. Upravo je tako živio novi blaženik, Ivan Pavao I., ljubeći do kraja. Po uzora na Isusa, bio je krotak i ponizan pastir, koji se smatrao „prašinom po kojoj se Bog udostojio pisati“. Istaknuo je to papa Franjo na današnjem euharistijskom slavlju na Trgu svetog Petra, kada je beatificiran Albino Luciani, „nasmijani papa“.
Među mnoštvom na kišnome Trgu svetog Petra, Sveti Otac se u homiliji osvrnuo na „neprivlačan i vrlo zahtjevan govor“, koji Gospodin upućuje onima koji ga slijede u evanđelju nedjeljne liturgije. Naime, Isus u evanđelju ističe kako ne može biti njegov učenik onaj tko ga ne ljubi više od onih koji su mu dragi, tko ne nosi njegov križ, tko se ne odijeli od zemaljskih dobara.
Najprije, objasnio je Papa, Isusa je slijedilo veliko mnoštvo, koji su vjerojatno bili zadivljeni njegovim riječima i onim što je činio – u njemu su vidjeli nadu za svoju budućnost. Nasuprot lukavim vođama koji primjećuju da njihova karizma privlači, koji obećavaju biti „spasitelji“, dok se zapravo žele svidjeti što više ljudima i povećati moć, Isus postupa drugačije.
Beatifikacija pape Ivana Pavla I:
Zašto idemo za Gospodinom?
Kod Isusa nema kulta brojeva, ne traži odobravanje, nije idolopoklonik osobnog uspjeha. Čak se čini da se brine kada ga ljudi prate s euforijom i površnim oduševljenjem. Umjesto da se prepusti čaru popularnosti, od svih traži da razmotre razloge zašto ga prate i posljedice koje to za sobom povlači, kazao je Sveti Otac.
Za Gospodinom se može ići iz različitih razloga, primijetio je, a neki su, moramo priznati svjetovni.
„Iza savršenog vjerničkog izgleda može se skrivati puko zadovoljenje vlastitih potreba, traženje osobnog prestiža, želja za nekim položajem, za držanjem stvari pod kontrolom, žudnja za zauzimanjem prostora i dobivanjem privilegija, težnja za dobivanjem priznanja i drugo. To se danas događa među kršćanima. Ali to nije Isusov način. I to ne može biti stil učenika i Crkve.“
Crpiti ljubav iz Raspetoga
Slijediti Gospodina ne znači ući u neki dvor ili sudjelovati u pobjedničkog povorci pa čak ni dobiti sigurnost u vezi ovoga života, naglasio je Papa. Naprotiv, to znači nositi križ – poput Isusa, preuzeti svoje i tuđe breme, učiniti život darom, trošiti ga nasljedujući velikodušnu i milosrdnu ljubav koju On ima prema nama. To su izbori, nastavio je, koji uključuju cjelokupnost postojanja; zato Isus želi da učenik ništa ne pretpostavlja toj ljubavi, čak ni osjećaje koje gajimo prema svojim najdražima i najveća dobra.
Beatifikacija pape Ivana Pavla I.
No za to je potrebno više na Njega nego na same sebe, naučiti ljubiti, crpiti ljubav iz Raspetoga. Kako je rekao papa Luciani, prisjetio se Sveti Otac, „predmet smo neprolazne Božje ljubavi“.
„Gledajući u Raspetoga, pozvani smo dakle na vrhunce te ljubavi: pročistiti se od svojih iskrivljenih predodžbi o Bogu i svojih zatvorenosti, ljubiti njega i druge, u Crkvi i društvu, čak i one koji ne razmišljaju kao mi, čak i neprijatelje.“
Ljubiti: čak i ako to stoji križa žrtve, šutnje, nerazumijevanja, samoće, sputavanja i progona, naglasio je Papa, ponovno citirajući blaženika Lucianija koji je kazao kako, želimo li poljubiti Isusa raspetoga, „moraš se sagnuti nad križem i dopustiti da te ubode poneki trn krune koja je na Gospodinovoj glavi“.
Beatifikacija pape Ivana Pavla I.
Živjeti život u potpunosti
Ako, iz straha da ćemo se izgubiti, odustanemo od darivanja samih sebe, ostavljamo stvari nedovršenima: odnose, posao, zadaće koje su nam povjerene, snove, čak i vjeru, naglasio je Papa. Tako, na kraju, živimo polovično: ne upuštamo se u rizik za dobro, ne posvećujemo se zbiljski drugima.
No, Isus poziva na življenje evanđelja i tako ćemo u potpunosti živjeti život. Živi evanđelje, živi život bez kompromisa, istaknuo je Papa, dodajući kako je upravo tako živio i novi blaženik Crkve.
Beatifikacija pape Ivana Pavla I.
Crkva nasmijanog lica, poput Lucianija
Uz osmijeh je papa Luciani uspio prenositi Gospodinovu dobrotu, prisjetio se Sveti Otac.
„Lijepa je Crkva sretnog, vedrog i nasmijanog lica, Crkva koja nikad ne zatvara svoja vrata, koja ne ogorčuje srca, koja ne kuka i ne gaji osjećaje srdžbe, Crkva koja nije ljuta i netrpeljiva, nije mrka i osorna, ne pati od nostalgije za prošlošću, padajući u nazadnost. (tal. „indietrismo)“
Papa Franjo zaključio je homiliju potičući vjernike neka traže zagovor toga „oca i brata“, da izmoli za nas „osmijeh duše“.
Beatifikacija pape Ivana Pavla I.
Molitva Anđeoskog pozdravljenja
Po završetku mise, papa Franjo predvodio je molitvu Anđeoskog pozdravljenja. Prije toga, zahvalio je svima na sudjelovanju, pozdravljajući kardinale, svećenike, biskupe, službena izaslanstva te hodočasnike, osobito one iz Venecije, Belluna i Vittorija Veneta – „mjesta povezana s ljudskim, svećeničkim i biskupskim iskustvom blaženog Albina Lucianija“. Papa je zatražio zagovor Djevice Marije da „zadobije dar mira u cijelom svijetu, a posebno u napaćenoj Ukrajini“.
„Neka nam ona, prva i savršena učenica Gospodinova, pomogne nasljedovati primjer i svetost života Ivana Pavla I“, zaključio je.
Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu.
Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva.
Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.
PAPE I LUDBREŠKO PROŠTENIŠTE
Sumnje u istinitost događaja potaklo je plemića Tomu de Zecha iz Lentija da o čudesnom događaju i svemu što se poslije u Ludbregu događalo obavijesti papu Julija II. Papa je istragu povjerio opatima Aquilejske dijeceze, Ivanu i Leonardu Šketa koji su odmah došli u Ludbreg. Istragu pod njihovim vodstvom vodio je odbor uglednih svećenika i svjetovnjaka.
Povijesni izvori navode gospodara Ludbrega Bernardina Turoczy, kneza Petra Balšu i plemiće Sigismunda Fronchera, Kristofa Moderaša, Mihajla Leštaka i Đuru Pattaka. Uz te plemiće u istrazi su sudjelovali Stjepan Popov župnik iz Ludbrega, Stjepan župnik iz Sv. Đurđa, Simon župnik iz Martijanca i Stjepan iz Križovljana. Oni su o svemu ispitali mnogo svjedoka čudesnih ozdravljenja nakon učinjenog zavjeta Krvi Kristovoj koji su dolazili čak i iz udaljenih zemalja: Štajerske, Mađarske, Srijema, Hrvatskog Zagorja, Prigorja.
Oni su nakon dugotrajnog i temeljitog ispitivanja sastavili zapisnik na temelju kojeg je papa Julije II izdao dva pisma. Prva bula Julija II je u stvari nalog zagrebačkoj biskupiji da se provede istraga. Druga bula zavedena u registru suplika 16.12.1512., napisana je nakon provedene istrage u Ludbregu i kojom se događaj proglašava autentičnim, te je odlučeno da se na Tijelovo, Malu gospu i Sv. Tomu mogu dijeliti oprosti vremenitih čistilišnih kazni. Nedugo po izdavanju bule, 21. veljače 1513. papa Julije II je umro. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X na temelju bule svoga prethodnika i nakon što je u Rimu s Relikvijom predvodio procesiju, konačno je završio posao svoga prethodnika. Staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu 19.03.1513. izdao bulu, papinsko pismo u kojem nalaže da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovim papinskim pismom čiji se prijepis čuva u Kaptolskom arhivu u Zagrebu i službeno je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove.
POKAZNICA S RELIKVIJOM
Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) čiji nam je izgled iz prvih stoljeća ostao sačuvan na freskama Michaela Pecka koji je oslikao kapelicu Sv. Križa u dvorcu Batthyany. Na svodu dvorske kapele nalaze se dva najvažnija prizora iz predaje o čudu Krvi Kristove: dio svete mise u trenutku dok svećenik drži kalež u kojoj je krv i procesija koju je u Rimu s relikvijom 1513. vodio papa Leon X.
Od 1721. godine relikvija se čuva u pokaznici koju je župnoj crkvi darovala bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany. Pokaznica je umjetničko djelo majstorske radionice zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa. Ubraja se među najvrjednija sačuvana djela augsburške zlatarske škole s kraja 17. Stoljeća.
Ovalna baza monstrance-relikvijara barokno je oblikovana i ukrašena baroknom ornamentacijom kao i veoma kvalitetno izvedenim medaljonima od emajla oslikanim u monokromnoj tehnici ( u jagodastoružičastoj boji). U medaljonima su prikazani likovi četiriju evanđelista, a svaki pojedini medaljon uokviren je vijencem od crvenih poludragulja i dijamanata. Visoko postolje izdiže se iz centra baze te je ukrašenomotivom lovorova lista s uresom svjetloružičastih kamenova nalik na ametiste. Kruškoliki modus podijeljen je u tri polja koja su ukrašena monogramima Krista, Marije i Josipa. Gornji, izvanredno raskošno oblikovan i ukrašen dio pokaznice-relikvijara ima u sredini okrugli ostensorij izveden u obliku srca i uokviren vijencem koji se sastoji od 25 komada velikih kamenova u raznim bojama.
U centralnom srcolikom otvoru smještena sudva malena krilata anđeoska lika , vrlo brižljivo i kvalitetno izvedena od zlata i emajla. Oni uokviruju centralno smješteno poprsje muškarca, također izvedena od zlata i emajla, oko čije glave se nalazi aureola od pozlaćenih zraka svjetla. Krilati anđelčići i poprsje muškarca čine postolje iz kojega se izvija baokni ornament što nosi ampulu s Krvi Isusovom. Oko tog srcolikog centra vije se vijenac velikih cvjetova s laticama od obojena metala u centrima kojih se nalaze ukrasi izvedeni od poludragulja.Iznad centralnog otvora smješten je reljefno izveden lik Boga oca na prijestolju čija je halja ukrašena ljubičastim kamenovima. Ispod centralnog dijela monstrance smješten je veliki stojeći lik sv. Petra od pozlaćena srebra s dugačkom i nabranom haljom ukrašenom ljubičastim kamenovima. Sv. Petar drži u jednoj ruci pozlaćenu knjigu, a u drugoj velike, slobodno viseće ključeve.
Donji rub monstrance-relikvijara ukrašen je nizom ljubičastih poludragulja, dok sa svake strane gornjeg dijela vise suze od velikih i lijepo brušenih žutih kamenova nalik na topaze. Oko čitavemonstrance-relikvijara vije se krug od veoma brižljivo i ukusno oblikovanih nemirnih zraka svjetla, od kojih je svaka pojedina oblikovana kao žitni klas izveden od zelenog i bijelog emajla na pozlaćenoj podlozi, dok je žitno zrnje izvedeno od sitnih crvenih kamena. Monstranca-relikvijar signirana je inicijalima CR u ovalu kao i mjesnim žigom Augsburga, te po svoj prilici predstavlja rad augsburškog zlatarskog majstora Caspara Rissa von Rissenfelsa (1661- 1721). Prema tipu žiga mjesnog pregleda grada Augsburga Caspar Riss von Rissenfels izveo je to djelo po svoj prilici krajem 17. stoljeća.
Ovu odlično sačuvanu, monumentalnu i raskošnu monstrancu-relikvijar spominje i spomenica župne crkve sv. Trojstva u Ludbregu ovim riječima: “Ostensorium Argentum, pretiosioribus etiam lapidibus exorantum, magni valoris, ad Signum Sanguinis mystici, prounc in Capella osservanti, pro cultu datum…”
Ranije se ta čudesna monstranca-relikvijar čuvala u dvorskoj kapeli dvora Batthyany, ali ju je za veću sigurnost čuvanja Eleonora Theresia grofica Strattmann darovala 1721. župnoj crkvi u Ludbregu.
Detaljan opis pokaznice u monografiji Ludbrega prof. Ivo Lentić završava tekstom darovnice:
„Tenor donationis Ostensorij pretiosi…
Ich Eleonora Theresia fervittibte Graffin von Strattmann, gebohrene Graffin von Schellard, aus absonderlicher Andcht und Veneration zu den Heyligen Blud so in der Capellen zu Ludbring verehret wirdt, schenke hier mit zur ewiger Gedachtniss diese Monstranz, sie hier bey mit kommet und Recommendiere mich in das algemeine Gebett des Volckes, so in dieser Kirchen verrichtet wirdt.
Wien den 4ten Dezember 1721. L.S. Eleonora Theresia Verwittibte Grafin von Strattmann Gebohrene Graffin von Schelard“
ČUVANJE RELIKVIJE
Nakon što je pokaznica s relikvijom iz Rima vraćena u župnu crkvu u Ludbregu, u ove su krajeve počele česte provale Turaka. Zato je relikvija s pokaznicom prenesena na čuvanje u grad Gotalovec kod Zajezde. Sklanjanje pokaznice u Gotalovec možda nije slučajan ako se zna da mu je vlasnik bio podban Baltazar Bedeković Komorski, otac poznatog ludbreškog isusovca Kazimira Bedekovića. Tek kad je nakon bečkih ratova 1695.g. oslobođena Kaniža i prestala opasnost od turskih pljačkaških pohoda, pokaznica s relikvijom je iz sigurnosnih razloga vraćena u kapelicu gradskog dvorca. Odatle se svake godine četvrtkom uoči proštenja u procesiji nosila u župnu crkvu.
To je potrajalo sve do 1787.g kad je tadašnji župnik Filip Sever više nije htio vratiti u dvorsku kapelicu. Iako je viša državna i crkvena vlast presudila u korist župe, pa je Relikvija ostala u župnoj crkvi, zategnuti odnosi kneza Ludovika Batthyanya i župe toliko su se pogoršali da je knez iz župne crkve uzeo skupocjeni moćnik (pokaznicu u kojoj se čuvala relikvija Predragocjene Krvi) i otpremio ga u Mađarsku. Isto tako je iz dvorske kapele odnio crkveno ruho, dragocjeno posuđe, i zavjetne darove vjernika i razdijelo crkvama u Mađarskoj. Od novca koji je kapelan skupio nabavljen je novi oltar i poslan u Boll i kasnije u Željezno. Nakon smrti kneza Ludovika, njegov nasljednik, knez Filip, s tim je oltarom u Ludbreg vratio i neke ranije oduzete dragocjenosti, među kojima svakako najvrjedniju, relikvijar svoje prabake Eleonore u kojem se do danas čuva Relikvija Predragocjene Krvi. Unatoč brojnim ratovima, revolucijama i previranjima tijekom 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, na ovim je prostorima vladala relativna sigurnost sve dok požar II svjetskog rata nije zahvatio i ludbreški kraj. U tim nesigurnim vremenima pokaznici s relikvijom zaprijetilo je i fizičko uništenje. No, u to je vrijeme u Ludbregu kao izbjeglica s otoka Krka boravio mladi bogoslov Faustin Čubranić. Doznavši što neki ljudi planiraju učiniti, pokaznicu s relikvijom zazidao je u zid župne crkve i tu je skrivao sve do kraja rata 1945.
USLIŠANJA MOLITVI NA ZAGOVOR O PRESVETOJ KRVI
LIBER MIRACULORUM, SVJEDOČENJA O OZDRAVLJENJIMA NA ZAGOVOR PRESVETOJ KRVI
Prva svjedočenja o čudesnim ozdravljenjima na zagovor Presvetoj Krvi istraživali su i njihovu autentičnost provjeravali izaslanici pape Julija II. Brojna svjedočenja o uslišanjima na zagovor Predragocjenoj Krvi sačuvana su nam u knjizi “Liber miraculorum”.
O zavjetu Presvetoj Krvi ludbreške obitelji Đure i Amalije Kerstner piše i Marija Winter u svojim bilješkama. Oni su poslije I svjetskog rata za župnu crkvu kupili zvono od 289 kg i time “otkupili” dani zavjet, jer su im se sinovi sretno vratili iz rata. U to je vrijeme na europska ratišta otišlo i 800 ludbrežana. Dvjesto ih je ubijeno ili umrlo od posljedica ranjavanja, nestalih je bilo 40, a 160 teško ozlijeđenih.
U najnovije vrijeme, od početka 80-ih župnik Ivan Jurak izvješćuje o dvadesetak pisama u kojima vjernici izjavljuju da su uslišani u svojim molitvama. U župnoj arhivi je pohranjeno 10-ak pisama o posebnim uslišanjima na zagovor u čast Presvete Krvi Isusove. Iako su u to vrijeme ozdravljenja i samim liječnicima bila neobjašnjiva i kako su to znali reći “daleko od normale”, na žalost nijedan slučaj nije ispitala neovisna liječnička komisija. To je i razumjivo jer je u vrijeme socijalističkog državnog sustava takvo što bilo bilo nezamislivo.
Vrijedi spomenuti slučaj roditelja čiji je sin ozdravio od padavice na zagovor u ludbreškoj crkvi 2. rujna 1979. Bolest koja bi mu se javljala svaka tri-četiri tjedna više se nije vraćala. Tko zna koliko je takvih slučajeva u tih nekoliko desetljeća ostalo nepoznato?
A da se čudesna ozdravljenja događaju i danas posvjedočio je javno u svome pismu mladić D. B., koji je bolovao od teške bolesti. Nakon zavjeta Presvetoj Krvi, na iznenađenje liječnika, brzo je ozdravio.
POZNATI HODOČASNICI
Među nebrojenim mnoštvom hodočasnika koji su pred Relikvijom Predragocjene Krvi tražili spokoj duši svojoj bilo je i veoma poznatih ljudi. Slike u dvorskoj kapeli govore nam da je i papa Leon X s Relikvijom osobno vodio procesiju ulicama vječnog grada Rima!
Malo je poznao da je u ludbreško svetište hodočastilo nekoliko kraljeva i careva iz dinastije Habsburgovaca!
Bilješke o posjetu cara i kralja Josipa II donosi Marija Winter u knjizi “Iz povijesti Ludbrega i okolice”. Taj austrijski vladar često je putovao. Iako se ne zna za točan razlog njegova dolaska u Ludbreg, pretpostavlja se da je želio vidjeti Relikviju Predragocjene Krvi Kristove. Kralj je naredio da se dragocjeni moćnik s relikvijama prenese u župnu crkvu i tamo pohrani.
Car Josip II.Car i kralj Franjo I.
Tadašnji župnik Filip Sever prošao je procesijom u gradsku kapelu i prenio relikviju u župnu crkvu na prvi dan proštenja 1787 godine. Knez Ludovik želio je da mu župnik vrati tu dragocjenost odmah nakon proštenja, ali se župnik Sever pozvao na carsku naredbu i preporuku, pa je knez čekao bolju priliku.Nakon smrti cara Josipa II 1790. opet je tražio da se relikvija vrati u kapelu u dvorcu. Novi župnik Stjepan Jambreković nije poslušao svog patrona, pa se knez Ludovik obratio svjetovnoj i duhovnoj vlasti koja je trebala riješiti nastali spor. Nadbiskup u Kalocsi i biskup zagrebački izjavili su “da je za takvu relikviju župna crkva, kamo dolazi mnogo naroda, mnogo prikladnija od gradske kapele“.
Spomenica ludbreške župe bilježi da se Relikviji u Ludbreg došao pokloniti i jedan od najvećih europskih vladara 19 stoljeća, car i kralj Franjo I. Bilo je to 27.10.1817. godine kad se car vraćao sa svoga puta po tadašnjoj Vojnoj Krajini. Na prijamu u dvorcu kod kneza Filipa Batthyanya bio je tadašnji ludbreški župnik Josip Vračan, koji je pozvao kralja i kraljicu da dođu u župnu crkvu u kojoj se čuva Relikvija o kojoj im je knez već pričao. Kako je kralj zbog reume sutradan ostao nešto duže u krevetu, u crkvu je krenula kraljica sa svojom osobnom pratnjom. Narod ju je dočakao s poklicima oduševljenja, a župnik Josip Vračan dočekao ju je s dva kapelana na samom ulazu u crkvu. Crkva je toga dana bila puna do posljednjeg mjesta, pa kad je pred kraj mise došao car i kralj Franjo I, pratnja mu je s mukom krčila prolaz do oltara, pa je zato izostao ceremonijal svečanog dočeka.
Po završetku mise župnik je kralja pozvao u sakristiju i pokazao mu bulu Leona X. Izvadio je i pokaznicu s Relikvijom. Kralj je izrazio želju da osobno uzme u ruke pokaznicu i da je razgleda. Župnik Vračan mu je to dozvolio jer je on apostolski kralj i car. Ali kad je to zatražila kraljica Karolina, nije joj dopustio uz obrazloženje “da je ona ipak samo žena, makar da je carica i kraljica“. U spomen na ovaj posjet župnik Josip Vračan je postavio posebnu mramornu ploču, ali je ona kasnije izbačena.
Među velikim štovateljima Presvete Krvi Kristove bio je i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac….
Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 90, 3-6.12-14.17
Pripjev:
Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
Smrtnike u prah vraćaš i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!« Jer je tisuću godina u očima tvojim ko jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, kao trava su što se zeleni: jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer već se suši i vene.
Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce. Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim da kličemo i da se veselimo u sve dane! Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama! Daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek uspije!
Drugo čitanje:
Flm 9b-10.12-17
Primi ga, ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filemonu
Predragi: Ja, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa, molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 14, 25-33
Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Prva subota u mjesecu: Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu
Pobožnost prvih subota u Crkvi je manje poznata od pobožnosti prvih petka. Radi se o pobožnosti prema Gospi tijekom pet uzastopnih subota, kao naknada za uvrede koje joj se nanose.
Marija se ukazala u Fatimi, u Portugalu, 1925. sestri Luciji. Sestra Lucija tada je čula riječi: “Kćeri moja, gledaj moje Srce okrunjeno trnjem što mi ga nezahvalni ljudi u svakomu trenutku zabadaju psovkama i nezahvalnostima. Potrudi se bar ti da me utješiš i reci da svima koji se kroz pet mjeseci na prvu subotu ispovjede i prime svetu pričest, izmole krunicu i četvrt sata ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice, a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećavam svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu”, prenosi portal Vojska Bezgrešne.
Sestra Lucija je potom čula riječi: “Kćeri moja, razlog je jednostavan: ima pet vrsta grijeha i pogrda prema Prečistom Srcu Marijinu: pogrde protiv Bezgrešnog začeća, pogrde protiv njezina djevičanstva, pogrde protiv njezina Božanskog materinstva i istovremeno odbijanje da ju priznaju majkom ljudi, zlodjela onih koji javno pokušavaju unijeti u duše djece ravnodušnost, zabludu ili mržnju prema Presvetoj Majci i uvrede onih koji javno pogrđuju njezine slike.”
Kada i kako izvršiti pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijino?
Pet mjeseci, svake prve subote:
ispovijediti se
primiti svetu pričest
izmoliti krunicu
proboraviti u društvu naše Gospe oko 15 minuta razmišljajući o otajstvima svete krunice
Dušama koje budu obavljale ovu pokorničku pobožnost, rekla je Gospa, “obećajem svoje prisustvo u času smrti i sve milosti potrebne za spasenje.”
Osobna posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu
Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojemu Bezgrešnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: svoje misli, riječi i djela. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada sada i u vječnosti na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i u svemu vrši volja Božja! Amen!
SPOMENDAN:Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj
ČITANJA: od dana: 1Kor 4,6-15; Ps 145,17-21: Lk 6,1-5
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Grgur, Grga, Gregor, Gordana
Prvo čitanje:
1Kor 4, 6-15
I gladujemo, i žeđamo, i goli smo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Na meni i na Apolonu naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima — mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajemo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145, 17-21
Pripjev:
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima, Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. Gospodin štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo uvijek i dovijeka.
Evanđelje:
Lk 6, 1-5
Zašto činite što subotom nije dopušteno?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«
Riječ Gospodnja.
Prvo čitanje:
1Kor 4, 6-15
I gladujemo, i žeđamo, i goli smo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Na meni i na Apolonu naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima — mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajemo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145, 17-21
Pripjev:
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima, Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. Gospodin štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo uvijek i dovijeka.
Evanđelje:
Lk 6, 1-5
Zašto činite što subotom nije dopušteno?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«
Riječ Gospodnja.
Tekst preuzet s:
Prvo čitanje:
1Kor 4, 6-15
I gladujemo, i žeđamo, i goli smo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Na meni i na Apolonu naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima — mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajemo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145, 17-21
Pripjev:
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima, Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. Gospodin štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo uvijek i dovijeka.
Evanđelje:
Lk 6, 1-5
Zašto činite što subotom nije dopušteno?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«
3. rujna Crkva slavi spomendan svetog Grgura I. Velikog – pape (od 3. rujna 590. do 12. ožujka 604.). Otac mu je bio Gordijan, a majka sveta Silvija. Svakodnevno je provodio stegu i vježbao se u poniznosti, a onda je to prenosio na druge i na taj način djelovao na obnovu crkvenog i društvenog života, pokretao je misionarsku djelatnost i poticao na širenje benediktinskog reda. Kao čovjek širokih vidika upravljao je i izvan granica Rimskog carstva, na nove germanske narode što su nadirali prema zapadu i jugu. Svojom oštroumnošću odmah je shvatio da je zadaća rimske Crkve te narode ne samo obratiti i prekrstiti, već učiniti ih svojima, da se u njoj osjećaju kao u vlastitoj kući. Osnovao je šest samostana na Siciliji i samostan svetog Andrije u Rimu. Zahvaljujući upravo njemu RIm je postao misionarsko središte Zapada.
Prvi je kao naslov rimskog Pape upotrijebio izraz “sluga slugu Božjih”. Reformirao je crkvene ceremonije i crkveno pjevanje. sakupio je zbirku kanoniziranih koralnih melodija koja se njemu u čast zove gregorijanski koral. Gregorijanski napjev predstavlja jednoglasno srednjovjekovno liturgijsko pjevanje Katoličke Crkve na latinskom jeziku odnosno označava pjevanu Božju riječ. Schola cantorum odnosno zbor pjevača postavio je na visoku razinu. Papa Grgur I. Veliki autor je i brojnih važnih djela, kulturni je povjesničar ranog srednjeg vijeka i jedan od četvorice “velikih doktora latinske Crkve”
Prozvan je Velikim zbog svojih uistinu monumentalnih djela na različitim područjima. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1925. godine papa Bonifacije VIII. Sveti Grgur I. Veliki zaštitnik je oboljelih od kuge, kostobolje, glazbenika i pjevača, učitelja i odgojitelja, zidara, klesara, papinstva.
GOSPINA PORUKA PREKO VIDJELICE MARIJE PAVLOVIĆ – LUNETTI, 25. KOLOVOZ 2022.
„Draga djeco! Bog mi dozvoli da sam s vama i da vas vodim putem mira, da tako preko osobnog mira gradite mir u svijetu. Ja sam s vama i zagovaram vas pred mojim Sinom Isusom da vam da jaku vjeru i nadu u bolju budućnost koju s vama želim izgraditi. Vi budite hrabri i ne bojte se jer Bog je s vama. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
