Author

FMteam

Browsing

ĐAKONSKO REĐENJE U MOSTARU

Mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić predvodio je na liturgijski spomendan sv. Ivana Pavla II., u subotu 22. listopada 2022. u mostarskoj katedrali svečano euharistijsko slavlje na kojem je za đakone zaredio petoricu kandidata.

Sveti red đakonata primili su za Mostarsko-duvanjsku biskupiju don Zvonimir Rezo, a za Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja BDM: fra Ivan Crnogorac, fra Fran Ćorić, fra Venancije Malić i fra Marin Mikulić.

Uz biskupa bili su vikar provincije fra Miro Šego, generalni vikar don Nikola Menalo, župnici ređenika i trideset svećenika. Kandidate za red đakonata predstavio je generalni vikar, nakon čega su jedan dijecezanski i četvorica redovničkih kandidata izrekli svoj “Evo me!”

Biskup Palić uputio je novoređenicima prigodnu homiliju koju donosimo u cijelosti.

Homilija:

„Dragi kandidati za primanje Sv. Reda đakonata,

Braćo svećenici,

Draga braćo i sestre!

Danas smo okupljeni u ovoj našoj katedrali Marije Majke Crkve kako bismo podijelili Sveti red đakonata petorici mladića: Zvonimiru, fra Ivanu, fra Franu, fra Venanciju i fra Marinu. Zanimljivo, oni svi žele raditi za Crkvu. Proces odgoja, formacije, razlučivanja je završen. Izrazili su svoju želju, poglavari, odnosno Crkva je rekla da ih prihvaća i rečeno rječnikom ovoga svijeta – dobili su posao.

Prije nekoliko trenutaka, ovi mladići su se izjasnili da žele raditi za Crkvu rekavši “Evo me!” Taj odgovor „Evo me!“ znači da su nazočni, ne samo u smislu da su danas fizički nazočni u ovoj katedrali, nego nazočni pred Gospodinom i za Gospodina i za ovu mjesnu Crkvu, nazočni vama i meni, i svima koji se raduju svojoj službi i svom daljnjem putu do oltara. I kao što su apostoli pozvali sedmoricu muškaraca na dobru glasu da budu prvi đakoni, tako su sada ova petorica muškaraca na dobru glasu pozvani pomagati u službi ove partikularne Mostarsko-duvanjske Crkve. Stoga sve vas, draga braćo i sestre, potičem da intenzivno molite za ove ljude koje ćemo danas zarediti za službu đakona. Nakon primanja svetog reda đakonata, ovi će mladići biti poslani s točno određenom zadaćom i postati trajni radnici u vinogradu Gospodnjem i na njivi Gospodnjoj. Dragi kandidati za sveti red đakonata, želim vam danas jasno poručiti: Rad za Gospodina nije puno plaćen, ali mirovinski planovi nadilaze granice ovoga svijeta, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju.

Đakonat i svećeništvo nisu puki posao. To je poziv. To je putovanje obavijeno tajnom, dramom i iznenađenjem.

Pozivam vas da se sada, u duhu, svi zajedno uputimo u drugo stoljeće Crkve i zaustavimo svoj pogled na tolikim osobama koje su vjerno i revno radile za Crkvu Božju i izgarale za Gospodina. Usmjerimo pogled na jednoga od njih, sv. Ignacija Antiohijskog, čiji smo spomendan proslavili prije nekoliko dana.

Ignacije je bio treći biskup u Antiohiji, u jednome od glavnih središta kršćanskog Istoka. Uz to što se kao biskup morao neprestano boriti protiv gnostika, koji su širili svoje dualističke zablude, Ignacije je sa svojim stadom bio na udaru Domicijanova i kasnije i Trajanova progonstva. Za vrijeme toga progonstva između 110. i 115. godine, pozvan je na odgovornost zbog kršćanske vjere. Kako je biskup Ignacije u vjeri ostao tvrd i nepokolebljiv, okovali su ga u lance te pod strogom vojničkom stražom, brodom uputili u Rim gdje je bio osuđen da bude predan divljim zvijerima.

Brod koji ga je vozio u Rim pristajao je u mnogim lukama, pa su kršćani Smirne sa svojim biskupom Polikarpom, ali i kršćani Efeza, Magnezije i drugih gradova izlazili pozdraviti biskupa mučenika. Ignacije je iskoristio malo dulji boravak u Smirni, pa je uputio divna pisma i poruke kršćanima tih zajednica.

Iz tih poslanica je posebno važno svjedočanstvo svetog Ignacija Antiohijskog, prema kojemu kršćanska zajednica živi pod vlašću biskupa, okružena svećenicima i đakonima: „Samo je jedna Euharistija, jedno tijelo Gospodnje, jedan jedini kalež. Samo jedan oltar, kao što postoji i samo jedan biskup s kolegijem prezbitera i đakona, suslužitelja” (Ad Philad., 4,1). U Ignacijevim poslanicama đakoni se uvijek spominju kao niži stupanj u službenoj hijerarhiji: đakona se hvali jer je “bio podložan biskupu prema milosti Božjoj i prezbiteru prema zakonu Isusa Krista” ( Ad Magnes., 2). Međutim, Ignacije ističe veličinu đakonske službe, jer je to “služba Isusa Krista koji je bio s Ocem prije vjekova i objavio se na kraju vremena” (Ad Magnes., 6,1). Kao “službenici otajstava Isusa Krista”, potrebno je da đakoni “u svakom pogledu budu prihvatljivi svima” (Ad Trall., 2,3). Kad Ignacije preporučuje kršćanima poslušnost biskupu i svećenicima, dodaje: “Poštujte đakone kao Božju zapovijed” (Ad Smyrn., 8,1).

Dragi Zvonimire, fra Ivane, fra Frane, fra Venancije i fra Marine! Za nekoliko trenutaka javno ćete izreći svoju odluku da svjesno i slobodno preuzimate službu đakonata i da želite biti posvećeni za službu Crkve po polaganju mojih ruku i daru Duha Svetoga.

Javno ćete se pred Bogom i okupljenom zajednicom vjernika obvezati ispunjavati sve ono što Crkva pri preuzimanju ove službe traži i očekuje od vas.

Na kraju ćete svoje sklopljene ruke staviti u moje ruke i obećati poslušnost meni i mojim nasljednicima, odnosno svome poglavaru i dijecezanskim biskupima. U biti, draga braćo, svi vi obećavate da ćete biti ljudi zajedništva i da ćete staviti potrebe drugih ispred svojih.

Ovo putovanje, međutim, nije ono na koje idete sami. Danas gledamo mnoge muškarce i žene koji su bili dio vaše formacije, vašega odgoja do ovoga svetog čina danas, ponajprije vaše roditelje i članove vaših obitelji.

Obitelj ostaje prva Crkva i rasadnik zvanja. Gledamo i župe koje su vas odgajale i pomogle u vašoj formaciji, gledamo vaše odgojitelje i profesore.

Svima koji su sudjelovali u vašem odgoju dugujemo zahvalnost za njihovo služenje Crkvi, kojim su vas pratili i pomagali u vašem rastu. Neka se ta služba i pratnja nastave dok postajete trajni djelatnici Crkve s nadom da ćete jednoga dana postati svećenici Isusa Krista.

Dragi kandidati za Sveti red đakonata, htio bih vam, uz ono što ste obećali, na srce staviti i četiri osnovne dužnosti koje proizlaze iz službe za koju ćete uskoro biti zaređeni, a koje smo čuli u današnjoj poslanici sv. Petra apostola.

Prva vaša dužnost kao đakona je MOLITVA. Dok prihvaćate ovaj stil života, molitva mora biti temelj svega što jeste i čemu težite. Molitva je više od funkcije. To je način postojanja u odnosu s Bogom – Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

Ono što je danas vrijedno pažnje je da ne obećavate samo da ćete biti čovjek molitve, već i čovjek koji moli za druge. Neka vam molitva bude izvorom snage, nade i mira kao i trenutak gdje uvijek iznova pokazujete svoju ljubav prema Bogu i jedni drugima. Ako se ne molite redovito, vaša će služba biti slaba i plitka, što će veoma brzo biti vidljivo.

Druga dužnost đakona je GOSTOLJUBIVOST. Draga braćo, bit ćete ne samo čovjek molitve nego i čovjek Crkve. Uskoro ćete biti javna osoba koja predstavlja Crkvu. Kao đakon, bit ćete pozvani otvarati vrata i pozivati ljude ne samo u crkvenu zgradu, već u dublji odnos s Bogom i Crkvom. Kako nas poziva papa Franjo, „skinite svoje sandale pred svetim tlom drugoga“ i vježbajte umijeće slušanja. Prava gostoljubivost i pratnja nikada nisu namijenjeni prosuđivanju, a još manje osuđivanju.

Treća dužnost đakona je PROPOVIJEDANJE. Kao đakoni, bit ćete ovlašteni propovijedati radost Evanđelja. Jedan je duhovni otac definirao propovijedanje kao “uklanjanje ljuskica s očiju ljudi kako bi mogli vidjeti”.

To djelo može biti učinkovito samo u onoj mjeri u kojoj propovjednik nastoji redovito uklanjati najprije ljuske s vlastitih očiju. Štoviše, papa Franjo kaže: „Svaki onaj tko želi propovijedati, mora najprije biti spreman dopustiti da ga Riječ duboko dotakne i da se utjelovi u njegovu konkretnom životu.“ (EG 150)

Draga braćo, vi danas težite postati ne samo čovjekom molitve i čovjekom Crkve nego i čovjekom Božje riječi. Gledajte tu Riječ i čuvajte tu Riječ! Ne zaboravite da ambon pripada Bogu. Nije namijenjen da bude istaknuto mjesto za zabavu ili nečiji osobni plan.

Četvrta đakonska dužnost je SLUŽENJE. U ovom svetom obredu obećavate da ćete postati čovjek suosjećajnog srca sluge koji, poput Krista, ne dolazi da bude služen, nego da služi. Također, imajte na umu da nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara.

Draga braćo, krenite i budite veliki tako što ćete biti najmanji – najmanji i najniži od svih. I zapamtite, svaka naša služba, i svećenička i đakonska, nepotpuna je bez radosti. A kada zadnji dan dođete Gospodinu u susret, ali i svi mi, blago nama ako ga čujemo kako nam kaže: „Valjaš slugo dobri i vjerni. Uđi u radost Gospodara svoga.” (Mt 25,21) Dao Bog da tako bude. Amen!”

Na misnom slavlju koncelebrirali su generalni i sudski vikar don Nikola Menalo, provincijski vikar fra Miro Šego, kancelar don Stipe Gale, odgajatelji ređenika te brojni svećenici.

Na kraju misnoga slavlja prigodnu čestitku Biskupu, provincijskom vikaru, đakonima i njihovih rodbini izrekao je generalni vikar don Nikola Menalo.

Nakon misnoga slavlja druženje je nastavljeno u katedralnoj dvorani i u crkvenome dvorištu.

Preuzeto s Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

SVETAC DANA – SV. IVAN KAPISTRAN

Potkraj četrnaestog stoljeća Napuljsko kraljevstvo bilo je poprište mnogih ratova. Među onima koji su bili unovačeni da služe u vojsci bio je njemački vitez – drugi kažu da je došao iz Francuske – koji se oženio mladom ženom velike pobožnosti u Kapistranu i zatim se ondje nastanio. Sveti Ivan Kapistran rođen je od tih roditelja 24. lipnja 1385., a kasnije je identificiran kao Kapistran, iz mjesta njegova rođenja iz Kapistrana.

Nakon što je sveti Ivan Kapistranski završio studij prava na Sveučilištu u Perugi, postao je odvjetnik u Napulju, gdje je stekao toliko divljenja vrijedan ugled zbog svog poštenja i sposobnosti da ga je kralj Ladislav često zvao za savjet.

Ivan još nije imao trideset godina kad ga je kralj postavio za namjesnika Perugie. Nakon što je okusio sreću ovoga svijeta, uskoro će iskusiti i njegovu nestabilnost. Otišao je u susjedni grad, gdje je izbio rat, kako bi dogovorio mirno naselje. Izdajnički je uhvaćen, nabijen teškim lancima i bačen u tamnicu. Nitko se nije potrudio oko njegovog oslobađanja. Tada mu se, sasvim neobično, ukazao franjevac okružen svjetlom i pozvao ga da napusti ovaj nestabilni svijet i stupi u njegov red.

Sveti Ivan Kapistranski je odgovorio: “Nikad nisam razmišljao o tome da prihvatim takav život; ipak, ako Bog tako želi, poslušat ću.”

Uz veliku cijenu sada je dobio svoju slobodu i molio za prijem u samostan franjevaca u Perugi. Nakon stroge kušnje njegove poniznosti, primio je sveti habit 4. listopada 1416. Od samog početka bio je ozbiljno naumljen odbaciti starog čovjeka i obući novoga u pravdi i svetosti. Zbog izvanrednih okolnosti vezanih uz njegov poziv u redovnički život, često je bio izvrgnut teškim kušnjama; ali njegova vrlina i božanski poziv uvijek su blistali sve većim sjajem.

Rigorozno mrtvljenje, savršena poslušnost i žarka odanost gorkoj Kristovoj muci istaknuli su ga među njegovom braćom. Sveti Ivan Kapistranski također je bio pobožni klijent naše Blažene Gospe i bio je uvjeren da bez njezine pomoći ne bi mogao dobiti palmu pobjede.

Kad je nedugo nakon izrečenih zavjeta započeo studij teologije kod svetog Bernardina Sijenskog , činilo se da je tu svetu znanost stekao više božanskim nadahnućem nego ljudskim razmišljanjem, pa je njegov sveti učitelj jednom rekao: „Ivan postiže više u snu nego drugi koji uče dan i noć.”

Uz veliku cijenu sada je dobio svoju slobodu i molio za prijem u samostan franjevaca u Perugi. Nakon stroge kušnje njegove poniznosti, primio je sveti habit 4. listopada 1416. Od samog početka bio je ozbiljno naumljen odbaciti starog čovjeka i obući novoga u pravdi i svetosti. Zbog izvanrednih okolnosti vezanih uz njegov poziv u redovnički život, često je bio izvrgnut teškim kušnjama; ali njegova vrlina i božanski poziv uvijek su blistali sve većim sjajem.

Dok je još bio đakon, sveti Ivan Kapistranski poslan je propovijedati 1420. godine; ali tek 1425. započeo je svoju apostolsku službu. Počeo je u Italiji borbom protiv poroka. Njegov nekadašnji položaj u svijetu upoznao ga je s golemošću zla, protiv kojeg je sada ustao kao drugi Elias. Njegove goruće riječi, njegov žarki žar i svetost njegova života uzrokovali su prava čuda obraćenja. Ljudi su dolazili sa svih strana da ga čuju; uskoro nijedna crkva nije bila dovoljno velika da primi mnoštvo.

Ponekad bi se 50.000, 80.000, pa čak i više od 100.000 ljudi okupilo oko njegove propovjedaonice na javnim trgovima i širokim poljanama da slušaju njegove propovijedi. Sama njegova pojava dirnula im je srca.

Sveti je govornik mogao prikazati slavu Božju i njegovu pravdu, izopačenost poroka i ljepotu kreposti, Kristovu muku, snagu imena Isusova i milosrđe naše Blažene Gospe tako divno da su i najtvrdokorniji grješnici su se obratili, dok su se otpadnici i nevjernici obratili Bogu i Crkvi. Svuda se tražila njegova nazočnost, a primljen je poput anđela s neba. Ali usred demonstracija časti, sluga Božji bi uvijek govorio: “Ne nama, Gospodine, ne nama, nego imenu svome daj slavu.”

Papa je jednom povjerio svetom Ivanu Kapistranskom misiju protiv određene heretičke sekte, a izvanredan uspjeh njegova rada prouzročio je da ga pape Martin V., Eugen IV., Nikola V. i Kalist III. pošalju kao apostolskog nuncija u sjevernu i južnu Italiju, na Siciliju i druge zemlje, da propovijeda protiv neprijatelja Crkve.

Posljednjih pet godina svog aktivnog života posvetio je misionarskom radu u Njemačkoj. Car Fridrik III. molio je 1451. Svetog Oca da mu pošalje glasovitog misionara da zaustavi skandalozno napredovanje heretičkih husita. Sveti Ivan Kapistran krenuo je preko Koruške i Štajerske do Beča. Odatle ga je njegov napredak vodio u Češku, Moravsku, Šlesku, Bavarsku i Tiringiju; a zatim opet natrag u Poljsku, Transilvaniju i Rusiju.

Najčudesnija čuda potvrdila su njegove riječi. Sveti Ivan Kapistranski izliječio je bezbrojne bolesnike, oživio mrtve i samo s plaštom rasprostrtim po vodama prelazio rijeke s nekoliko drugova. Vidjevši ta čuda, neki od najtvrdokornijih heretika obratili su se, a stotine mladih ljudi zatražilo je prijem u red.

Tijekom ove misije protiv neprijatelja Crkve kod kuće, pojavile su se velike opasnosti u inozemstvu, prijeteći samom kršćanskom svijetu. Muhamed II. je zauzeo Carigrad 1453. i bio je odlučan prisiliti sve kršćane na Zapadu da se pokore muhamedanstvu.

Prvi cilj svetog Ivana Kapistrana u to je vrijeme bila Njemačka. Već je bio stigao do Ugarske i napredovao prema beogradskoj tvrđavi. Činilo se da su male šanse da se spasi; činilo se da jedina nada za spas leži u rukama svetog Ivana Kapistrana. Morao bi pobuditi knezove i narod na križarski rat protiv Turaka. Papa Kalist III. proglasio je križarski rat i imenovao Kapistrana da ga propovijeda.

Premda je sveti Ivan Kapistranski sada imao sedamdeset godina, i toliko smanjen radom i strogošću da se činilo da je samo koža i kost, svetac je poput letećeg Kristova glasnika kakav je bio, hrlio po Njemačkoj i Mađarskoj, pozivajući dobrovoljci za rat protiv neprijatelja krsnoga imena. S trupama koje je okupio, požurio je u Beograd u pomoć hrabrom ratniku Johnu Hunyadiju.Pred tvrđavom je bila utaborena vojska od nekoliko tisuća Turaka, ali Kapistran nije dopustio da ga to uplaši. Ispunjen pouzdanjem u sveto ime Isusovo, koje je vojnicima dano kao zastavu, i držeći visoko podignuti križ sa stijegom na kojem je bilo ispisano sveto ime, često zazivajući sveto ime jakim glasom, poveo je čete protiv neprijatelja, koji su bili barem deset puta jači od kršćana. Ali moć Gospoda nad vojskama i djelotvornost svetog imena trebali su se čudesno očitovati. U napadu oduševljenih Kristovih ratnika pobijeno je više Turaka nego kršćanskih vojnika, a ostali se u panici razbježaše. Još jednom je kršćanska Europa spašena.

Ova slavna pobjeda na blagdan svete Marije Magdalene 1456. bila je određena da bude kruna Ivanova djelovanja. Sveti Ivan Kapistranski ubrzo se razbolio i umro u franjevačkom samostanu u Iloku 23. listopada. Proslavljen od Boga nakon smrti brojnim čudesima, svetog Ivana Kapistrana proglasio je svetim papa Aleksandar VIII. 1690. godine.

***

“Sveti Ivane Kapistranski, molimo tvoj zagovor da ohrabri sve propovjednike da iznose istine katolicizma u svoj njihovoj punini i snazi ​​i da to propovijedanje podupre besprijekornim životom u kreposti i apostolskim djelovanjem.”

MISNA ČITANJA – 23. LISTOPADA 2022.

Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.

XXX. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 23. 10. 2022.

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. Misijska nedjelja

ČITANJA:
Sir 35,12-14.16-18; Ps 34,2-3.17-19.23; 2Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ivan Kapistranski, Teodoret, Severin

NAPOMENA:
▪ Današnja se nedjelja slavi kao »misijska« da bi se u vjernicima pobudila suodgovornost i vjernička zauzetost za djelo evangelizacije. Može se uzeti misni obrazac »Za evangelizaciju naroda« (RM 717).

Prvo čitanje:

Sir 35, 12-14.16-18

Molitva poniznog prodire kroz oblake.

Čitanje Knjige Sirahove

Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.

Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga

i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34, 2-3.17-19.23

Pripjev:

Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje:

2Tim 4, 6-8.16-18

Čeka me vijenac pravednosti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.

Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 18, 9-14

Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVJETSKI DAN MISIJA 2022: KLJUČNE BROJKE I ZNAČAJNE OBLJETNICE

Proglašenje blaženom Pauline Jaricot u Lyonu, Francuska, 22. svibnja 2022. | Twitter @@dijecesedelyon.

Misionarsku snagu Katoličke crkve teško je izmjeriti brojkama ili baciti u kalup statistike. Ipak, katolički napori diljem svijeta mjere se i izvještavaju na mnogim misionarskim područjima, od obrazovanja do zdravstva.

Prema brojkama objavljenim u povodu ovogodišnje Svjetske misijske nedjelje – ove godine koja se slavi u nedjelju 23. listopada – Katolička Crkva upravlja sa 72.785 dječjih vrtića u svijetu koje pohađa 7.510.632 učenika; 99.668 osnovnih škola za 34.614.488 učenika; i 49.437 srednjih škola za 19.252.704 učenika.

Na području zdravstva Crkva upravlja s 5322 bolnice; 14.415 ambulanti; 534 klinike za gubavce; 15.204 domova za starije, kronične bolesnike i nemoćne osobe; 9 230 sirotišta; 10.441 dječji vrtić; 10.362 bračna savjetovališta; 3.137 centara za odgoj ili preodgoj; i 34.291 drugih institucija.

Ove globalne brojke snažno su svjedočanstvo snage misionarskog djelovanja Crkve.

Svjetski misijski dan — poznat i kao Svjetska misijska nedjelja — ustanovio je papa Pio XI. 1926. godine. Obično se obilježava treće nedjelje u listopadu.

Ove godine službena tema je “Bit ćete mi svjedoci” (Dj 1,8).

Papa Franjo je u svojoj poruci za nedjelju opisao Kristove riječi u Djelima apostolskim kao “srž Isusova učenja učenicima”.

Papa je također istaknuo da se 2022. obilježava nekoliko značajnih misijskih obljetnica. Četvrta je to obljetnica osnutka Kongregacije za propagandu vjere, koja je nadgledala dramatično širenje katoličkog svijeta nakon što ju je osnovao papa Grgur XV.

Tijelo je danas poznato kao Kongregacija za evangelizaciju naroda.

Ujedno je to i druga stota obljetnica Družbe za širenje vjere koju je 1822. godine utemeljila francuska laikinja Pauline Jaricot, koja je 22. svibnja proglašena blaženom.

Tijelo je najstarije od četiri Papinska misijska društva, krovna skupina katoličkih misionarskih društava pod papinom jurisdikcijom.

Svjetsko prikupljanje održava se svake godine na Svjetski misijski dan za družbe, koje se sastoje od Družbe za širenje vjere, Družbe svetog Petra Apostola, Družbe svetog djetinjstva i Papinske misionarske unije.

Prva tri tijela dobila su naslov “Papinska” prije 100 godina, istaknuo je papa u svojoj poruci.

Papinska misijska djela imaju zadaću financijski poduprijeti misijsku djelatnost, polazeći od ideje bl. Pauline Jaricot o uključivanju običnih vjernika u misionarski rad.

Postoje četiri Papinska misijska djela utemeljena u 19. stoljeću: Papinsko društvo misionarskog djetinjstva, koje je 1843. u Francuskoj utemeljio monsinjor Forbin-Janson; Papinsko društvo za širenje vjere, koje je utemeljila Jaricot; Družba svetog Petra Apostola, osnovana 1889. na nadahnuće biskupa Jules-Alphonsea Cousin iz Nagasakija za formaciju svećenika i provedena od strane Stefanie i Jeanne Bigard; i konačno Papinska misionarska unija, koja je udruženje klera, redovnika i laika stvoreno da u Crkvi potakne strast za misijom.

Danas se misija duboko promijenila.

Zapadne zemlje pokazivale su sve manje misionarskog žara. Ipak, lokalne biskupije su sve više uključene u neka područja; postoji sve snažnija prisutnost lokalnih Papinskih misijskih djela u digitalnim medijima; a sve je više misionarskih obitelji.

Papinska misijska djela imaju ulogu nastaviti održavati misionarsku ideju sa 120 nacionalnih smjerova i mnogim inicijativama.

Katolički biskupi i organizacije diljem Afrike naporno rade na postizanju pune financijske autonomije lokalnih crkava. Mnogima je ovo težak izazov, s obzirom na okolnosti. Primjerice, Južni Sudan je zemlja sa značajnim potrebama i specifičnim problemima.

Kršćanske zajednice u zemljama u kojima su samo mala manjina – Bangladeš, Pakistan i Indija, na primjer – trebaju pomoć bez obzira na njihov broj ili politička pitanja jednostavno zato što su siromašne zemlje.

Crkvene pokrajine i druge zajednice vjernika pod biskupskom vlašću — poznate kao crkvene oblasti — ovisne o Dikasteriju za evangelizaciju imale su 2020. godine 1118, kaže statistika.

Najviše crkvenih područja povjerenih dikasteriju nalazi se u Africi (518) i Aziji (483), a slijede ih Amerika (71) i Oceanija (46).

Na dan 31. prosinca 2020. bilo je 1 359 612 000 katolika u cijelom svijetu — ukupno povećanje od 15 209 000 ljudi u usporedbi s prethodnom godinom.

Ukupan broj biskupa u svijetu ostao je gotovo isti, 5363. S druge strane, te je godine u svijetu bilo 410.219 svećenika, što je smanjenje od 4.117 svećenika u odnosu na prethodnu godinu.

Broj redovnika i redovnica koji nisu zaređeni za svećenike u istom se razdoblju povećao za 274, dosegnuvši ukupnu brojku od 50.569.

Preuzeto s CNA

MOLITVA I LITANIJE ZA ZAGOVOR SV. IVANA PAVLA II.

Molitva sv. Ivanu Pavlu II.

Sveti Ivane Pavle, s prozora tvog nebeskog doma udijeli nam blagoslov! Blagoslovi Crkvu koju si volio, kojoj si služio i koju si vodio, hrabreći je na putovima ovoga svijeta, donoseći Isusa svima i sve k Isusu. Blagoslovi mladež koju si toliko volio. Pomozi im sanjati, pogled im upravi gore, prema svjetlu, koje će rasvijetliti staze njihovih života ovdje na zemlji. Blagoslovi obitelj, sve obitelji blagoslovi! Ti si uočio sotonski napad na ovu nebesku iskru koju je Bog upalio na zemlji. Ivane Pavle, svojom molitvom štiti naše obitelji i svaki začeti život u njima. Moli za cijeli svijet koji se nalazi u teškoćama, koji pritišću ratovi i nepravde. Ti si se borio protiv rata pozivajući na dijalog i širio si ljubav: moli za nas da i mi postanemo neumorni donositelji mira. Sveti Ivane Pavle, s prozora tvoga nebeskog doma, gdje te gledamo s Blaženom Djevicom Marijom Bogorodicom, pošalji nam Božji blagoslov. Amen.

(Angelo kard. Comastri, Generalni vikar Njegove Svetosti za Vatikan)

Litanije sv. Ivanu Pavlu II.

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., Veliki Papa, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., namjesniče Kristov na zemlji, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., nasljedniče svetoga Petra, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., poglavaru Crkve dvadesetog stoljeća, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., koji si uveo kršćanstvo u treće tisućljeće, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., koji si bio potpuno predan Gospi u znaku «Totus Tuus», moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., ljubitelju svete krunice, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., zagovorniče ekumenizma, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., hodočasniče u Marijanska svetišta, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., marljivi apostole, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., navjestitelju evanđelja, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., poslušan poticajima Duha Svetoga, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., navjestitelju Božjega milosrđa, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., čuvaru crkvenog nauka, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., apostole Drugog vatikanskoga koncila, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., apostole euharistije, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., apostole bolesnika, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., apostole suvremenih medija, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., učitelju istine, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., prijatelju malenih, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., prijatelju mladih, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., osnivaču Dana mladih, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., hrabri propovjedniče, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., neustrašivi proroče, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., neumorni putniče, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., koji si praštao neprijateljima, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., uzore kršćanima, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., zagovorniče sretne smrti, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., uzore umiranja, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., primjeru svetosti, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., ljubitelju siromaštva, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., proglasitelju svetaca i blaženika, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., glasniče ugnjetenih, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., veliki u trpljenju, moli za nas!

Sv. Ivane Pavle II., zagovorniče svih naroda kod Boga, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Moli za nas, sv. Ivane Pavle II.

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:

Bože, koji si svetog papu Ivana Pavla II. postavio za Pastira svoje Crkve, daruj nam da po njegovu zagovoru hrabro ispovijedamo svoju vjeru, ljubimo Crkvu Katoličku, njegujemo posebnu pobožnost prema Majci Crkve te da jednom po njegovu zagovoru dospijemo u Kraljevstvo nebesko. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Molitva za dobivanje milosti po zagovoru sv. pape Ivana Pavla II.

O, Presveto Trojstvo, zahvaljujemo Ti što si Crkvi podarilo papu Ivana Pavla II. i što dopuštaš da nježnost Tvoje očinske brige, slava Kristova Križa i svjetlo Duha ljubavi sja kroz njega. Potpuno se pouzdavajući u Tvoju beskrajnu milost i u Marijin majčinski zagovor, on nam daje živu sliku Isusa Milosrdnoga i pokazuje nam da je svetost neophodna mjera svakodnevnog kršćanskog života i put kojim se postiže vječno zajedništvo s Tobom. Podari nam, njegovim zagovorom i po Tvojoj volji, milosti za koje Te molimo.

Amen.

MISLI SV. IVANA PAVLA II.

“Ljubav mi je sve objasnila, i ljubav je sve riješila.”

“Od Marije učimo kako vjerovati čak i kada više nema nade.”

“Podsjećam vas da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što posjeduje.”

“Vjera u Krista ne vodi nas u netolerantnost. Upravo suprotno, ona nas obvezuje da se angažiramo u dijalogu. Ljubav prema Kristu ne odvraća nas od interesa prema drugim ljudima, poziva nas da ne isključujemo nikoga.”

“Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.”

“Svaka vjernost treba da prođe kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti kroz sav život.”

“Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.”

“Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!”

“Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, uvijek završava protiv čovjeka.”

“Ne ratu! Rat nije uvijek neizbježan. On je uvijek poraz za čovječanstvo.”

“Nasilje je ukorijenjeno u laži i laž mu je potrebna da pokuša pridobiti svjetsko javno mnijenje tvrdnjama koje su zapravo posve strane njegovu značenju, a često i proturječne. Što kazati o praksi da se onima koji se ne slažu s određenim stajalištima pripiše etiketa neprijatelja, kako bi ih lakše potukli ili im začepili usta, uz pomoć spretne i neprestane propagande pripisuje im se neprijateljska namjera ili ih se zapečati kao napadače.”

“Na slijepo nasilje i neljudsku mržnju odgovarajte očaravajućom snagom ljubavi! Pobjeđujte neprijateljstvo snagom opraštanja! Neka daleko od vas bude svaki oblik bešćutnog nacionalizma, rasizma i nesnošljivosti!”

“Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.”

“Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.”

“Nacija koja ubija svoju djecu nema budućnosti.”

“Ljudski embrij nastao umjetnom oplodnjom ima dostojanstvo kao i odrasla osoba, jer je Božje stvorenje. Stoga zaslužuje brigu i pažnju kao i bilo koje drugo ljudsko stvorenje.”

“Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prijezir spram čovjeka.”

“Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.”

“Čovjek, kojega je Bog stvorio kao muško i žensko, nosi božansku sliku otisnutu na svom tijelu „od samog početka“. Muškarac i žena predstavljaju dva različita načina ljudskog „biti tijelo“ u jedinstvu te slike.”

“Brak je najstarija objava (Božjeg) plana u stvorenom svijetu, s konačnom objavom da je „Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju“, darivajući tako braku svojom otkupiteljskom ljubavi karakter i smisao.”

“Muž je iznad svega onaj koji ljubi, a žena, s druge strane, je ona koja je ljubljena. Možda se može krivo shvatiti ideju o podložnosti žene svom mužu, kao o nekom stanju ropstva. Pravilno shvatiti izjavu moguće je u kontekstu cjelokupnog teksta iz Poslanice Efežanima, koji prije svega govori o „iskustvu ljubavi“. Naime, „iskustvo ljubavi“ prema Poslanici Efežanima govori o podložnosti Crkve Kristu, jer je Krist dao život za Crkvu, te stoga označava iskustvo Njegove ljubavi.”

“Sam Krist ispoljava tu savršenu ljubav kojom je ljubio (Crkvu) dajući sebe samog za nju. Ova ljubav slika je i nadasve model ljubavi koju muž treba pokazati svojoj ženi u braku, kada su međusobno podložni jedno drugomu „iz poštovanja prema Kristu“.” 

“Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije.”

“Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.”

“Ustanite, hajdemo! Božja ljubav nam ne nameće terete koje ne bismo mogli nositi, niti pred nas stavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti; ako poziva, onda i dolazi s potrebnom pomoći.”

“Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.”

“Ljudi moraju znati da u svećeničkom pozivu i vjerskom životu nema mjesta za one koji bi nanijeli zlo mladima.”

“Zaređen sam za svećenika s 26 godina. Otada je prošlo 56 godina. Gledajući unazad i prisjećajući se tih godina, jamčim vam kako se isplati posvetiti Kristovoj stvari i, radi njegove ljubavi, predati se na službu čovjeku!”

“Objavljujem da Crkva nema ovlasti proširiti ređenje na žene i da prosudbu o tome definitivno trebaju donijeti svi Crkvi odani.”

“Moramo tražiti oprost zbog mnogih grijeha kojima su se okaljali kršćani u mislima, riječima i djelima, i preko nepokretne ravnodušnosti pred nepravdom.”

“Nikad nije bilo jednostavno prihvatiti poruke Evanđelja i nikad neće biti.”

“Kršćani i muslimani – općenito, loše smo se razumjeli. U prošlosti bili smo suprotstavljeni, čak smo se i iscrpljivali u polemikama i ratovima. Vjerujem da nas Bog danas poziva da promijenimo stare navike.”

“Ne možemo izbjeći svaku kritiku niti je moguće udovoljiti svima.”

“Čitava naša duhovna snaga i moć proizlazi iz molitve. Po molitvi, sakramentu pokore i euharistiji dopuštamo Isusu da promijeni naše srce, oslobodi ga od grijeha i osposobi za ljubav.”

“Da bismo svakodnevno kročili putem vjere, treba odrediti vrlo konkretno vrijeme za molitvu: Gospina krunica, krunica Božjega milosrđa, razmatranje Svetog Pisma, klanjanje pred Presvetim Sakramentom ili drugi oblici molitve.”

“Bog nikada ne prestaje djelovati, a njegov glavni posao uvijek će ostati križ i uskrsnuće Kristovo.”

MOLITVA KOJU JE SV. IVAN PAVAO II. MOLIO SVAKI DAN

Još od djetinjstva sveti Ivan Pavao II. molio je molitvu Duhu Svetomu. Mali Karol Wojtyla izgubio je majku u devetoj godini. Nakon njezine smrti postao je ministrant. Prema njegovu sjećanju, nije bio najbolji u obvezama. Otac je vjerojatno bio zabrinut i jednom je rekao svom sinu: ‘Ti nisi dobar ministrant, ne moliš se dovoljno Duhu Svetom, treba mu se moliti!’ I tada je otac svom sinu pokazao molitvu. Od tada, Wojtyla je tu molitvu molio svaki dan.

Karol Wojtyla počeo je moliti, a kasnije je kao papa govorio o utjecaju očeve duhovne lekcije na njegov život.

– Nisam ju zaboravio. Bila je to važna duhovna lekcija, trajnija i snažnija od svega što sam naučio iz čitanja ili poučavanja, koju sam čuo govoriti od oca; još i danas čujem njegov glas. Rezultat ove lekcije iz djetinjstva jest moja enciklika o Duhu Svetom – rekao je mnogo godina kasnije kao papa.

Sveti Ivan Pavao II. potaknuo je mlade na molitvu i svjedočio je o Božjem djelovanju kroz nju.

– Kao što je moj otac jednom položio knjigu u moju ruku i u njoj mi pokazao molitvu za darove Duha Svetoga, danas ja, koga vi također nazivate ocem, želim moliti s vama: za dar mudrosti, za dar razuma, za dar znanja, za dar savjeta, za dar jakosti, za dar pobožnosti, što znači sveta vrijednost života, ljudskog dostojanstva, za dar svetosti ljudske duše i tijela, i na kraju za dar Božjeg straha, za koji psalmist kaže da je početak mudrosti; primi od mene molitvu koju me je učio moj otac – i ostani joj vjeran – rekao je Papa.

Godinu dana prije smrti, Papa, koji se tresao, drhtavom je rukom zapisao molitvu Duhu Svetomu na komadu papira kako ju ne biste zaboravili. Želja Ivana Pavla bila je da molite Duha Svetoga, da doživite blagoslov u izobilju kako je to on doživljavao.

Molitva Duhu Svetomu koju je sveti papa Ivan Pavao II. zapisao:

Duše Sveti, molim Te za dar mudrosti kako bih bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstvo;
za dar razuma, za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete;
za dar jakosti, da živim preko načela vjere;
za dar savjeta, kako bi mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi;
za dar hrabrosti, da mene nikakav strah ni zemaljska razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe;
za dar pobožnosti, da uvijek služim Tvom veličanstvu ljubavlju djece;
za dar Božjeg straha, da se bojim grijeha, koji Tebe, Bože, vrijeđa.

Preuzeto s laudato.tv

DUHOVNA OPORUKA KRVNIKA SV. MARIJE GORETTI: “MALA MARIJA BILA JE USITINU MOJE SVIJETLO, MOJA ZAŠTITNICA”

Alessandro Serenelli, 20-godišnjak koji je 1902. godine pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, a zatim ju usmrtio s 14 uboda nožem, imao je svoju povijest. Otac mu je bio alkoholičar, majka je završila u psihijatrijskoj bolnici kad je Alessandru bilo samo nekoliko mjeseci jer ga je htjela utopiti, a njegov je brat počinio samoubojstvo.

Zagledamo li se u dubinu svakog čovjeka, u njegovu povijest i okolnosti u kojima je rastao, uvidjet ćemo da su ga te okolnosti oblikovale i vodile boljim ili lošijim životnim putem.

I Alessandro Serenelli, 20-godišnjak koji je 1902. godine pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, a zatim ju usmrtio s 14 uboda nožem, imao je svoju povijest. Otac mu je bio alkoholičar, majka je završila u psihijatrijskoj bolnici kad je Alessandru bilo samo nekoliko mjeseci jer ga je htjela utopiti, a njegov je brat počinio samoubojstvo.

Teške životne okolnosti nipošto ne mogu biti opravdanje za bilo kakav zločin, no drukčiji pogled na grešna čovjeka može odvratiti osobu i s puta najvećeg zla. To je poruka milosrđa koju prepoznajemo u mnogim svecima, a osobito u svetačkom liku Marije Goretti koja je bila Alessandrova susjeda.

Alessandro Serenelli / Foto: mariagoretti.com

Njezina majka Assunta, naime, ostala je udovica sa šestero male djece, od kojih je Marija bila najstarija. Majka je često izbivala iz kuće radeći na imanju, pa je manju djecu i kućanske poslove povjerila Mariji koja se u tomu pokazala vrlo spretnom. Ipak, nadošla je napast u kojoj je sin Serenellijevih, Alessandro pohotno gledao na Mariju. Dvaput je imala sreće izbjeći Alessandrove nasrtaje, a zatim je došao i kobni 5. srpnja 1902. kad je oko podneva bila sama u kući, a Alessandro je opet nasrnuo na nju i odvukao je u sobu. Budući da mu se nadljudskom snagom opirala odustao je od svoje nakane, no vođen osvetničkom mržnjom  dograbio je nož i zadao joj 14 velikih i 4 male rane. Dok mu se odupirala molila ga je da to ne čini i da se sjeti svoje duše, a na samrti Marija Goretti mu je oprostila, izrazivši želju da ga jednog dana sretne u nebu.

Alessandro Serenelli / Foto: mariagoretti.com

Alessandro je, naravno, zbog toga završio u zatvoru, no njegov ga čin nije previše dirao. Sve do onog trenutka kada mu se Marija Goretti ukazala u zatvorskoj ćeliji i rekla da mu je još na samrti oprostila. Tada je započeo njegov put obraćenja.

Nakon odsluženja kazne, Alessandro je na sam Badnjak 1934. posjetio Marijinu majku Assuntu i molio je za oprost. Nakon toga je otišao u franjevački samostan i tamo radio kao vrtlar do kraja svog života.

U smiraj života, sada već novi čovjek, Alessandro piše svoju duhovnu oporuku u kojoj iskazuje iskreno žaljenje zbog svog mladenačkog čina, a te su njegove riječi mnoge potaknule na promjenu i obraćenje.

Alessandrova duhovna oporuka

Imam skoro 80 godina i idem prema svome kraju. Gledajući unatrag, priznajem da sam u ranoj mladosti krenuo krivim putem: putem zla koji me odveo u propast. Putem tiska sam gledao zabave i loše primjere koje je većina mladih slijedila bez razmišljanja: ni ja se nisam brinuo. Imao sam blizu sebe praktične vjernike, ali nisam obraćao pažnju na njih, zaslijepljen grubim nagonom koji me gurnuo na zao put. S 20 godina počinio sam zločin iz strasti kojega se danas užasavam i na sam spomen. Maria Goretti, danas svetica, bila je dobri anđeo kojega je providnost stavila na moj put da me spasi. Još uvijek su mi u srce utisnute njezine riječi opomene i oprosta. Molila je za mene, posredovala je za svog ubojicu. Uslijedilo je 30 godina zatvora. Da nisam bio maloljetan, bio bih osuđen na doživotnu kaznu. Bespogovorno sam prihvatio zasluženu kaznu: shvatio sam svoju krivnju. Mala Marija bila je uistinu moje svjetlo, moja zaštitnica; uz njezinu sam se pomoć dobro držao tijekom svojih 27 godina robije i nastojao živjeti pošteno kad me društvo ponovno primilo među svoje članove. Sinovi svetog Franje, manja braća kapucini iz Marchi, serafskom su me ljubavlju primili među svoje, ne kao slugu, već kao brata. Živim s njima 24 godine. I sada mirno čekam trenutak kad ću biti pridružen Božjoj viziji, kad ću zagrliti svoje voljene i biti blizu svog anđela zaštitnika i njezine drage majke Assunte. Neka oni koji budu čitali ovo moje pismo izvuku mudru pouku da se već od djetinjstva klone zla i uvijek slijede dobro. Neka shvate da vjera sa svojim zapovijedima nije nešto bez čega se može, nego je prava utjeha, jedini siguran put u svim okolnostima, pa i onim najbolnijima u životu.

Mir i dobro

Macerata
5. svibnja 1961. godine
Alessandro Serenelli

Preuzeto s hkm.hr

“OBROK ZA POMOĆ MISIJAMA” U ŽUPI KRISTA KRALJA U ČITLUKU

Pretposljednja nedjelja mjeseca listopada za cijelu katoličku Crkvu dan je molitve i misijske animacije.

Svjetski Misijski dan jest dan kad se cijela Crkva moli i skuplja priloge na misijske nakane Crkve. Ovo je obvezatan dan solidarnosti katolika cijeloga svijeta.

Mi smo kao župna zajednica ovo godine pripremili organizaciju u obliku “obroka za pomoć misijama.”

Ove godine pomoć ide fra Peri Čuiću članu Hercegovačke franjevačke Provincije koji djeluje u Kongu, u Africi.

Naime, na dvorištu crkve u organizaciji Trećega franjevačkog Reda iz Čitluka, organizirat će se kuhanje graha.

Kupnjom porcije graha svaki od vas svojim prilogom moći će pomoći životu i radu našega Misionara u Africi

Ova akcija na poseban način bit će nakon svetih misa u 10,30 i 12 sati.

Unaprijed hvala svima.

Preuzeto s zupacitluk.info

MISIJSKA NEDJELJA

Sutra (23. listopada 2022.) je Misijska nedjelja i sva milostinja prikupljena na svetim misama ide za misije.

ŠTO JE MISIJSKA NEDJELJA?

Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.

Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike. (tekst preuzet s www.sv-ilija-metkovic.com)

Pin It