SVETAC DANA – SV. MARKO KRIŽEVČANIN
7. rujna Crkva slavi spomendan svetog Marka Križevčanina, svećenika i mučenika vjere iz 17. stoljeća, trećeg kanoniziranog hrvatskog sveca. Marko Stjepan Krizin rođen je 1588. godine. u Križevcima. Filozofiju je studirao u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Ondje je bio učenik Petra Pázmánya, kasnijega kardinala i ugarskog primasa. Odlučio je postati svećenik, pa je kao kandidat Zagrebačke biskupije bio poslan u Rim, kao pitomac Njemačko-ugarskog kolegija (Germanicum et Hungaricum), da studira teologiju. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Studirao je na Sveučilištu Gregorijani od 1611. do 1615., te se odlikovao bistrinom uma i krepošću. Bio je zaređen za svećenika te se je vratio u svoju Zagrebačku biskupiju, gdje djeluje u pastvi. Ubrzo ga ostrogonski primas i kardinal Petar Pázmány poziva u Ugarsku. Od1616. godine imenovao ga je ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije i Szepluku, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo Ostrogonskoga kaptola. Sva ta područja nekoć su spadala pod Ostrogonsku nadbiskupiju, dok je to danas područje Republike Slovačke.
Kalvini su posebno bili snažni u Košicama, gdje su imali svoju utvrdu, a malobrojni katolici su ondje bili izvrgnuti različitim oblicima torture. Tada je započeo tridesetogodišnji rat koji je izgledao kao vjerski rat između katolika i različitih protestantskih zajednica koje su nastale nakon reformacije, ali je zapravo pozadina bila politička, kao to obično i biva, odnosno riječ je bila o borbi za vlast i borbi za crkvena dobra. Dok su neki tamošnji vladari prihvaćali kalvinizam i time tjerali i sve svoje podanike da prijeđu na protestantizam, drugi su se vladari čvrsto držali svoje katoličke vjere, a također i podanicima branili prijelaz na protestantizam. Takva je situacija dovela da krajnjeg oblika nesnošljivosti, a pretjerivanja je bilo i s jedne i s druge strane, kao što je i među kalvinima i među katolicima bilo onih koji su nastojali živjeti život u međusobnom poštovanju i uvažavanju. U Košice su bila pozvana pozvana su dvojica isusovaca, Mađar Stjepan Pongrácz i Poljak Melkior Grodziecki, da se brinu za vjernike madžarskoga i slovačkoga jezika. S njima je 1619. godine radio kao misionar u Košicama i Hrvat, Marko Križevčanin. 13. srpnja 1619. god. izbio je požar, za kojega su kalvini lažno optužili katolike, što je dovelo do usijanja mržnje. Za vrijeme pobune sedmogradskog (erdeljskog) kneza Gábora Bethlena, kalvinistički zapovjednik Juraj Rákóczy 3. rujna 1619. ušao je s vojskom u Košice i odmah dao zatvoriti trojicu svećenika. Zbog odbijanja da postanu kalvini, podvrgli su ih mukama. Prisiljavaju ih da se odreknu vjere i Petrova nasljednika pape u Rimu, ali oni su ostali postojani. Marku su obećali dati crkveno imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimskoga.
Mučili su ih različitim mukama, sve dok ih nisu ubili. Marka su na kraju palili bakljom i odrubili mu glavu, 7. rujna 1619. Isti dan je ubijen i isusovac Grodziecki, a drugi dan i Pongrácz. Knez Bethlen nije dopustio da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Popustit će tek šest mjeseci kasnije, na molbu palatinove žene Katarine Pálffy, koja je pristala s njime zaplesati na svečanom ručku u palači, gdje su mučenici bili mučeni, ali uz uvjet da trojici katoličkih svećenika mučenika može iskazati najviše počasti. Kardinal Pázmany, ugarski primas, izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu, a zatim u ime cijelog episkopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje. Posmrtni ostaci mučenika premješteni su 1635. godine u uršulinsku crkvu sv. Ane u Trnavi u Slovačkoj, gdje se razvilo njihovo štovanje.
Primas Pázmány je odmah počeo prikupljati potrebnu dokumentaciju za njihovu beatifikaciju i zamolio tadašnjeg papu Urbana VIII. da dozvoli njihovo štovanje, te je tako crkva u Trnavi postala mjesto hodočašća, ali se sam proces beatifikacije oduljio. Proces za njihovo proglašenje blaženima počeo je 1859. godine. Košičke je mučenike blaženima proglasio papa Pio X. 1905., a svetima papa Ivan Pavao II. 1995. godine u Košicama.
Spomendan sv. Marka Križevčanina je 7. rujna, koji se posebno svečano obilježava u Križevcima. Posvećena mu je kapela sv. Marka Križevčanina u rodnome gradu, po njemu se zove i rimokatolička župa u Križevcima te župna crkva sv. Marka Križevčanina u Zagrebu. Zaštitnik je Bjelovarsko-križevačke biskupije.
