Author

FMteam

Browsing

“JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE”

Gradić Lurd nalazi se na jugu Francuske ispod visokih Pirineja s kojih 20.000 stanovnika. Grad se nalazi uz rijeku Gavu, ispod brijega na kojem je starinska tvrđava . Sveta Bernardica se rodila 17. veljače 1844. godine u Lurdu kao prva kći iz obitelji mlinara Franje Subiru i Lujze r. Casterot. Poslije nje rodile su se u obitelji još tri sestre. Iz njezinog djetinjstva poznato je da je bila pobožna djevojčica i ujedno je pomagala roditeljima u svemu što je bilo potrebno u obitelji. To se već vidi kod prvog Gospina ukazanja uz rječicu Gavu, kamo je Bernardica s dvije djevojčice došla skupljati drva…

Prvo ukazanje – četvrtak 11. veljače 1858.

Bernardica Subiru (14), njena sestra Tioneta (12) i njihov mali prijatelj Ivan Abadi (13) otišli su u šumu, po drva. Hodali su do Massabielle i ugledali su špilju pred kojom je tekla rijeka. Bernardica Subiru je počela skidati cipele i čarape s ciljem da uđe bosonoga u vodu. Tek što ih je skinula začula je neki zvuk poput naleta vjetra. Ponovno je čula isti zvuk i kada je pogledala prema špilji, ugledala je u krajnjem gornjem uglu neku prekrasnu gospođu odjevenu u bijelu opravu s plavim pojasom i sa žutom ružom na stopalima. Gospođa je prstom pozvala Bernardica da se približi. Bernardica se gotovo ukočila od straha. Spontano je zgrabila svoju krunicu, i pokušala se prekrižiti. Ali to nije mogla učiniti sve dok se i gospođa nije prekrižila; gospođa je i sama imala krunicu ali s velikim sjajnim križem. Dok je Bernardica molila krunicu vidjela je i gospođu kako prebire po zrncima krunice, ali ne miče ustima. Ovo je viđenje trajalo jedno 15 minuta. Druga djevojčica nije vidjela ništa, ali Bernardica je djeci ispričala o viđenju i vijesti su prenijeli majci.

Drugo ukazanje – nedjelja, 14. veljače 1858.

Karnevalska je nedjelja i Bernardica Subiru osjeća poticaj da ode do špilje iako joj je majka zabranila da to čini. Nakon

duljeg nagovaranja, Bernardičina majka se složila da ju pusti otići do špilje s druge dvije djevojčice. Ponijele su bočicu sa svetom vodom da poškrope vodom gospođu iz špilje, u slučaju da ju opet vide. Bernardica je nagovorila djevojčice da kleknu i da zajedno mole krunicu. Bernardica s ponovno ugleda Gospođu s krunicom na ruci. Škropila je svetom vodom prema gospođi i rekla: ‘Ako si od Boga, ostani. Ako nisi, otiđi.’ Što je Bernardica više škropila vodom to se Gospođa sve više smiješila. Kada je ispraznila bočica Bernardica je nastavila moliti krunicu a viđenje tj. Gospođa je nestala.

Treća ukazanja – četvrtak, 18. veljače 1858.

Veoma rano ujutro Bernardica je ponovno klečala u špilji. Nekoliko odraslih iz sela došlo je zajedno s njom i dali su joj olovku i papir. Bernardica stupi u špilju i upita Gospođu: ‘Možete li molim vas napisati svoje ime’. Seljani su joj naime rekli da to učini.Bernardica začu odgovor: ‘To nije potrebno’. Zatim ju Gospođa upita: ‘Hoćeš li biti tako dobra i dolaziti do spilje daljnjih petnaest dana?’ Bernardica odgovori: ‘Da, obećajem to’. Gospođa je zauzvrat njoj obećala slijedeće:

‘Obećajem da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.’

Zatim je rekla: ‘Željela bih ovdje vidjeti mnogo ljudi.’ Sada je Bernardica prvi puta čula njen blagi, veoma jasan glas. Ovo ukazanje trajalo je manje od pola sata.

Četvrto ukazanje – petak, 19. veljače 1858.

Bernardica se više ne boji i osjeća dublji nutarnji poriv da ode do špilje Massabielle. Prati ju šest ili sedam žena zajedno s Bernardičinom tetkom. Nakon svega 3 Zdravomarije, Bernardica ponovno ima viđenje i ono traje oko 30 minuta. Toga je dana Bernardica ponijela sa sobom blagoslovljenu svijeću, a to će i dalje činiti svakoga dana do 14. viđenja: 3. svibnja 1858.

Peto ukazanje – subota, 20. veljače 1858.

Toga dana skupina s Bernardicom narasla je na oko 30 ljudi. Ponovno ima isto viđenje i kad ono završi Bernardica se odmah vratila u svoje smireno, uobičajeno stanje. Govorila je veoma malo o tome, samo je jasno rekla, kako je ponovno vidjela, prekrasnu Gospođu, koja joj se smiješila iz špilje.

Šesto ukazanje – nedjelja, 21. veljače 1858. 

Ove nedjelje ujutro, oko stotinjak ljudi odlazi s njom do špilje, svjesni njene duboke potresenosti cijelim događajem. Ukazala joj se naša Gospa kako sjajnim očima promatra cijeli svijet i veli: ‘Molite za grešnike’. Popodne Bernardica mora izdržati dugačak razgovor s policijskim komesarom Jacometom. Bernardica ostaje mirna; otac Subiru ju prisiljava da mu obeća kako neće više odlaziti do špilje.

Sedmo ukazanje – utorak, 23. veljače 1858.

Na ispovijedi, kapelan, otac Pomian tumači Bernardici da joj nitko nema pravo braniti odlazak do spilje. Na to, njen otac, Subiru, ukida svoju zabranu da posjećuje špilju. Toga dana ponovno je nazočno barem stotinjak svjedoka. Među njima su i liječnik Dozous i mnoge druge značajne ličnosti gradića. Naša Blažena Djevica Marija poučava Bernardicu riječ po riječ, posebnu molitvicu, koju Bernardica čuva kao tajnu. Moli ovu molitvu svakodnevno, do kraja svog života. Marija joj također daje upute. ‘Idi svećenicima i prenesi im kako želim da ovdje izgrade kapelicu’.

Osmo ukazanje – srijeda, 24. veljače 1858.

Dvjesto do tristo ljudi okupilo se oko špilje. Promatraju ožalošćeno lice Bernardicu koja po tlu puzi na koljenima, nekoliko se puta zaustavlja da promuca; pokora… pokora… pokora. Rekla je da ju je Gospa zamolila činiti tako kao pokoru za grešnike.

Zdravo Marijo… moli za nas grešnike!

Deveto ukazanje – četvrtak, 25. veljače 1858.

Ponovno je špilja puna ljudi. Tijekom ovog ukazanja Bernardica izgleda izvanjski veoma čudno, jer Djevica Marija joj govori: ‘Kćeri moja, želim ti povjeriti, samo tebi i o tebi zadnju tajnu, koju nikada nikome ne smiješ reći. Idi sada i pij sa izvora i operi se na izvoru te žvači travu koja raste u blizini.’ Gospa pokazuje prstom prema špilji. Zatim Bernardica ugleda prljavu, blatnjavu vodu i ne može ju piti. Pokušava tri puta kopati dublje i dublje. Četvrti puta ju može piti i pere se njome. Zatim žvače travu. Neki od nazočnih govore: ‘Luda je’. Međutim, nakon što je Bernardica uporno dalje kopala oko izvora, on je iznenada obilno potekao. Pretvorio se u izvor koji daje 100 000 litara vode dnevno. Mnogi ga nazivaju ‘čudotvornom vodom’. Kasnije toga dana, Bernardica se morala podvrći ispitivanju. Ispitivao ju je carski povjerenik M. Dutour. Međutim, istražitelj nije mnogo saznao iz tog ispitivanja.

Deseto ukazanje – subota, 27. veljače 1858.

Deseto ukazanje odvijalo se u nazočnosti osamstotinjak ljudi. Ponovno je Bernardica pila vodu s izvora koji je sada izbijao u mjehurićima i žvakala je okolnu travu.

Jedanaesto ukazanje – nedjelja, 28. veljače 1858.

Još je više ljudi (1150) nego li dan ranije pratilo Bernardicu do špilje. Šef žandarmerije iz Tarba nazočio je događaju zajedno s tajnikom. Cijelo je zbivanje ostavilo snažan dojam na njega i rekao je da je viđenje trajalo razmjerno dugo. Popodne je Bernardica morala na drugo ispitivanje k carskom povjereniku i šefu policije. Ravnatelj mjesne više škole došao ju je ispitivati u četiri oka. Prije ispitivanja, mislio je da pati od katalepsije, ali se kasnije uvjerio da doista ima viđenja.

Dvanaesto ukazanje – ponedjeljak, 1. ožujka 1858.

Prema podacima policije bilo je prisutno 1500 ljudi. Bernardica je vidjela malu djevojčicu koja joj je rekla da ne nosi svoju krunicu nego onu od njene bolesne prijateljice. Bernardica ponovno pije s izvora i pere se na njemu. Tada je prvi puta i svećenik bio prisutan. Novo zaređeni svećenik, opat Dezirat, iz Omexa, gradića u blizini špilje Massabielle. Promatrao je Bernardicu pažljivo i iz blizine. Kasnije je izjavio: ‘Kakav savršen mir! Kakav savršen spokoj! Kakva savršena svetost! Djetetu je nemoguće izmisliti tako nešto; tako čisto, tako prekrasno ljupko. Osjećao sam se kao na pragu Raja.’

Trinaesto ukazanje – utorak, 2. ožujka 1858.

Ovaj puta bilo je prisutno 1650 promatrača. Bernardic čula je slijedeći zahtjev; ‘Idi i moli svećenike da sagrade kapelicu. Želim da ljudi dolaze ovamo u procesijama.’ Otac Peyramale tako se ružno odnosio prema njoj kada ga je ugledala; stoga se sjetila samo pitati za procesije i zaboravila je sve o crkvi. Veoma potresena vraća se navečer k svećeniku pa prenosi njemu i trojici kapelana preostali dio poruke. Župnik joj nalaže da najprije pita Gospu za ime.

Četrnaesto ukazanje – srijeda, 3. ožujka 1858.

Rano ujutro 3000 – 4000 ljudi je nazočno kod špilje, ali ništa se ne događa. Popodne Bernardica se vraća do špilje i u prisustvu stotinjak ljudi ima viđenje. Kao što je tražio župnik priupitala je Gospu za ime. Gospa se samo nasmiješila, ali nije odgovorila. Bernardica vratila k župniku, a on joj je rekao da je luda i prevarena. Međutim, ponovio je svoj zahtjev da Bernardica upita Gospu za ime.

Petnaesto ukazanje – četvrtak, 4. ožujka 1858.

Tržni je dan u Lurdu i zadnji od 15 dana koje je Gospa spomenula pri Trećem ukazanju. Veliko mnoštvo ljudi, njih dvadesetak tisuća pješači prema spilji. Mjesna policija potpomognuta policijom iz okolnih sela ima pune ruke posla. Bernardica ostaje u špilji tri četvrt sata, sva u zanosu. Zatim odlazi iz špilje, posjećuje župnika i kaže mu da Gospa nije rekla svoje ime nego se samo nasmiješila, ali i dalje želi da se ondje sagradi crkva. Peyermale ustrajava na zahtjevu da Bernardica pita Gospu za ime.

Slijedi izvjesna stanka u ukazanjima koja traje dvadesetak dana. U tom razdoblju Bernardica ne odlazi do špilje. Niti osjeća neki jači poriv da tamo ode. Njoj je to dobrodošao predah u kojemu ona ponovno zadobiva svoj mir. Ide u školu i sprema se za Prvu svetu Pričest.

Šesnaesto ukazanje – četvrtak, 25. ožujka 1858.

Na svetkovinu Blagovijesti, Bernardica nije odlazila do špilje već tri tjedna. Tek tijekom noći od 24. na 25. ožujka ona odjednom osjeti velik poriv da ode do špilje Massabielle. U pet sati ujutro kreće prema špilji, u pratnji nekih svojih rođaka. Premda je veoma rano, nekoliko ljudi, uključujući šefa policije, nalazi se kod spilje. Čim je Bernardica stigla ugledala je Gospu. Ostala je oko sat vremena u zanosu, gledajući u Gospu. Tri puta je upitala Gospu za ime. Gospa joj se samo nasmiješila; zatim se Bernardica ohrabrila i četvrti puta ju upita za ime! Dobila je odgovor: ‘Ja sam Bezgrešno Začeće.’

Ova Gospina izjava potvrđuje nauk blaženog pape Pia IX. Ona je ‘Gospođa odjevena u sunce’, Prečista Devica. Naša Gospa je navijestila svoje Bezgrešno Začeće sestri Svetoj Katarini Labouré tijekom ukazanja u Rue du Bac, 1830. god. Također je naučila sestru Katarinu Labouré slijedeću molitvu.

O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji ti se utječemo.

Čudotvorna medaljica najprije je nazvana: ‘medaljica Marije od Bezgrešnog Začeća’. Bernardica nije to razumjela, čak ni nakon svoje posjete župnom svećeniku. Tek popodne, nakon svog razgovora s veoma učenim gospodinom Estradeom, počela je uviđati da je ta Gospa Blažena Djevica Marija.

Zatim je ponovno uslijedio predah u viđenjima.

Sedamnaesto ukazanje – 7. travnja 1858.

Bernardica se nekoliko dana ranije ispovjedila i ljudi su očekivali da ode do špilje. To je i učinila. Nosila je kao obično upaljenu svijeću u svojoj lijevoj ruci, a desnom je rukom štitila plamen svijeće od vjetra. U ekstazi koja je uslijedila i trajala 15 minuta, plamen svijeće joj je zahvatio prste. Dr. Dozous nije međutim vidio nikakve opekline i vjeruje da Bernardica doista vidi ono što opisuje.

Zatim je uslijedio najdulji predah između ukazanja.

Osamnaesto ukazanje – petak, 16. srpnja 1858.

Na svetkovinu naše Gospe od Karmela, Bernardica osjeća veoma jak unutarnji poziv da ode do špilje. Odlazi tamo oko 8 sati uvečer. Još od prethodnog ukazanja vlasti su ogradile spilju sukladno dekretu od 10. lipnja 1858. i zatvorile prilaz spilji. Bernardica je kleknula na drugoj obali rijeke Gave, zajedno sa svojom tetkom Lucijom. Bila je jedno kraće vrijeme u dubokom zanosu, baš kao i ranije, prije nekoliko mjeseci. Kada su ju kasnije pitali što joj je Gospa rekla, odgovorila je: ‘Ništa’, ali je dodala da Gospa nikada ranije nije bila tako lijepa kao sada.Nakon ovog ukazanja, Bernardica se ponovno vratila svom uobičajenom životu u vjeri, što za nju znači njegovati potpunu vjernost Bogu, svakoga dana.

Prvo od ovih 18 ukazanja Naše Gospe u Lurdu dogodilo se 11. veljače 1858. Tijekom ukazanja i nakon njih, Bernardica je postala osoba kojoj su se divili, smatrali su ju uglednom, ali su ju i odbacivali! Njenim je roditeljima sve to veoma teško palo. Kako su se ovi jadni ljudi mogli braniti od prijetećih pritisaka javnosti! Međutim, Bernardica je ostala posve normalna. Jednostavna, blaga i odana djevojčica. Ostala je mirna i veoma otvorena duha obzirom na istraživačke postupke crkve i svjetovnih vlasti, odlučno se opirala njihovu bezobzirnom ustrajavanju, dok im je stalno morala ponavljati o ukazanjima ono što je već rekla. U Bernardici se sazrevala odluka da ode u saamostan. Konačno je odlučila ući u samostan u Neversu, budući da njeno zdravlje nije bilo dovoljno jako da slijedi pravila nekih veoma strogih redova. Tako se ona s ljubavlju brinula za bolesnike i ‘nitko ju nije prisilio da tamo ode’.

U srpnju 1866. godine, Bernardica želi ostvariti svoju želju biti redovnica. Pridružuje se sestrama Božje ljubavi u Neversu, u Saint-Gildardu, sjedištu kongregacije. Prije nego li je napustila svoj voljeni Lurd i svoju obitelj, Bernardica je otišla do špilje 14. srpnja 1866. Bernardica je zatim živjela s redovnicama u Neversu po imenu kojeg je dobila na svom krštenju, sestra Marija-Bernarda. Na početku svoga novicijata sestra Marija-Bernarda je ispričala cijeloj kongregaciji redovnica sve o ukazanjima, nakon čega joj nikada više nisu dozvolili da ih spominje. Neke od njenih poglavarica dali su joj da radi niže i neugledne zadatke, da ostane krotka i blaga. Iako je patila zbog ponižavaanja, ostala veoma vedra. Na dan polaganja svojih vječnih zavjeta biskup joj je rekao da je njen zadatak moliti. Davali su joj poslove u bolničkim sobama samostana. Bila je dobra i djelotvorna medicinska sestra. Ona sama patila je od astme, dobila je tuberkulozu, osteoporozu a rane joj nisu zacjeljivale. Zbog svega toga mnogo je fizički patila, ali i mentalno, i to svakodnevno. Činila je ono što je naša Gospa tražila u Lurdu: ‘čini pokoru i moli za grešnike’.

‘Obećajem da ću te usrećiti, ali ne na ovome svijetu nego na idućem’.

Umrla je u srijedu, 16. travnja 1879. god., sa 35 godina. Na smrtnoj postelji, ponovno je potvrdila na zahtjev pape Pia IX. i lurdskog biskupa, pod prisegom, sve svoje izjave o događajima u špilji Massabielle.

Ukazanja u Lurdu u cijelosti je odobrila Sveta stolica 18. siječnja 1862.

Nakon dugotrajnog i strogog procesa, sukladno crkvenom zakonodavstvu, sestra Marija-Bernarda proglašena je svetom. Papa Pio XI. učinio je to 8. prosinca 1933. god. Njeno je tijelo ostalo netaknuto, u staklenom lijesu, u kapelici samostana u Neversu.

Tekst preuzet s Marijina ukazanja – Lurd

MOLITVA BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

Majko Božja Bezgrešna Marijo,
posvećujem ti svoju dušu i tijelo,
sve moje molitve i poslove,
moje radosti i žalosti,
čitavu sebe i sve što imam.

Predajem ti se čitavim srcem
da budem rob tvoje ljubavi.
Predajem ti potpuno svoju slobodu
da se sa mnom poslužiš
u spasavanju ljudi i pomaganju
Svetoj Crkvi čija si ti Majka.

Od danas želim sve činiti s tobom,
po tebi i za tebe.
Znam da vlastitim snagama ne mogu
postići ništa, ali ti možeš učiniti sve
što je volja tvoga sina
i ti si uvijek pobjednica.

Zato te molim, Pomoćnice kršćana,
Majko Crkve, da moja obitelj,
moja župa, moj narod i čitava zemlja
budu uistinu Kraljevstvo tvoga Sina i Tvoje.
Amen.

KRUNICA I LITANIJE BEZGREŠNOM ZAČEĆU BDM

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je dogma katoličke crkve, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Krunica Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije

Moli se kao i obična Gospina krunica, a poslije svake Zdravomarije kažu se sljedeći zazivi:

1. po svojem Bezgrešnom začeću, spasi nas! 

2. po svojem Bezgrešnom začeću, štiti nas! 

3. po svojem Bezgrešnom začeću, vodi nas! 

4. po svojem Bezgrešnom začeću, posveti nas! 

5. po svojem Bezgrešnom začeću, upravljaj sa nama!

Na kraju svake desetice moli se: 

Ti velika, Ti vjerna, Ti suotkupiteljice i Posrednice svih milosti, moli za nas! 

Molitva Bezgrešnom Srcu Marijinu

Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, 
tvojem Bezgrešnome Srcu posvećujem i predajem cijelo svoje biće: 
svoje misli, riječi i djela; svoj duh, dušu i tijelo. 
Raspolaži sa mnom i sa svime što mi pripada, 
sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva, 
za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. 
Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti 
dostojno mojega krsnoga posvećenja 
da neopozivo pripadam svojemu Otkupitelju. 
Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! 
Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu ispunja 
volja Božja! Amen.

Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Litanije Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče, koji si pripravio dostojan stan svome Sinu bezgrešnim začećem Marijinim,  smiluj nam se!

Sine, koji si otkupio svoju Majku svojim stečenim zaslugama, smiluj nam se!

Duše Sveti, koji si oživio Marijino bezgrešno začeće, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, koje si predodredilo Marijino bezgrešno začeće, prije svih vjekova, smiluj nam se!

Marijo, bez grijeha začeta, draga kćeri Vječnog Oca, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, bez grijeha začeta, predostojna Majko Sina Božjeg, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, bez grijeha začeta, djevice prečista i zaručnice Duha Svetoga, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, bogatstvo svih nadnaravnih darova tvoga bezgrešnoga začeća, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja si između svih stvorenja oslobođena od istočnog grijeha, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja si u svom bezgrešnom začeću okićena puninom milosti, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja povlasticom svoga bezgrešnoga začeća daruješ više odličje svim stvorenjima, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, svojim ulaskom u svijet postala si sunce koje sve obasjava, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja si nas svojim bezgrešnim začećem sačuvala od trostruke požude, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, sva lijepa i bez ljage, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, svetište Utjelovljene Mudrosti, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, majko dobrog savjeta, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, majko brze pomoći, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, majko nježne milosti, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, majko lijepe ljubavi, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, zoro najljepšeg dana, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, ljiljane čistoće bijeliji od snijega,  moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, nova Evom, koja si satrla glavu zmiji, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja bezgrešnim začećem borbenu i ponosnu Crkvu činiš slavnom i sretnom, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja napunjaš radošću srca svoje djece, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, čije je ime puno nježnosti i blagoslova, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, uzore života vjere, ufanja i ljubavi, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, tornju neprobojni neprijateljima našega spasenja, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, Majko Isusova i uvijek djevice, Majko Bezgrešna, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, Djevice i Majko, blagoslovi odozgo sve žene, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, čuvarice i djeliteljice milosti koje Isus daje kršćanima, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, nado i utjeho ranjenih, bolesnih i umirućih, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, snažna zaštitnice i vrla osloboditeljice onih koji te zazivaju, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, koja si poslije Isusa bila sva radost i sva sreća Adamove siromašne djece, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, sjajna vrata slave i prekrasnoga raja, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, svode nebeski slave, i svjetlosti blaženih u nebu, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, čije je srce bilo utopljeno u ocean boli podno križa, moli za nas koji se tebi utječemo!

Marijo, bez grijeha začeta, povuci nas mirisom svojih kreposti i dovedi nas u nebo, moli za nas koji se tebi utječemo!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,  smiluj nam se Gospodine!


Ti si bez grijeha začeta, Djevice Marijo,

Moli za nas Oca čijeg si Sina rodila!

Pomolimo se: Bože koji si po bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, pripravio dostojan stan svome Sinu, te je poradi njegovih zasluga od svake ljage grijeha sačuvao, daj da i mi po njezinu zagovoru k tebi čisti dođemo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

ČUDO KOD EMPELA: KAKO JE BEZGREŠNO ZAČEĆE SPASILO VOJNIKE U BOJU

Prema tradiciji, Djevica Marija je intervenirala tijekom bitke kod Empela, bitke koja se odigrala 8. prosinca 1585., tijekom osamdesetogodišnjeg rata.

Španjolske snage, očito brojčano nadjačane od Nizozemaca koji su im se suprotstavljali, neočekivano su uspjele dobiti bitku.

Ali što se dogodilo?

Situacija za Španjolce bila je očajna. Vojnik koji je kopao rov oko lokalne crkve komentirao je: “Ovo više liči na moj grob nego na rov.”

Dok je kopao, pronašao je sliku koja prikazuje Bezgrešno začeće. Jedan od nadređenih protumačio je otkriće kao Božji znak i sliku su Španjolci postavili i nosili kao zastavu.

Iste noći, nagli pad temperatura počeo je lediti vodu na poplavljenim zemljištima koja okružuju grad. To je omogućilo Španjolcima da napadnu Nizozemce i spale im brodove.

Admiral Hohenlohe-Neuenstein je odgovorio riječima: “Čini se da je Bog na strani Španjolaca, ovo je čudo”.

Tog istog dana Bezgrješno Začeće proglašeno je zaštitnicom španjolskih tercija u Flandriji i Italiji.

Preuzeto s vjera.hr

BIBLIJSKE GOSPINE LITANIJE

Biblijske Gospine litanije – moćne litanije kakve nikad niste molili. Svi smo čuli za lauretanske Gospine litanije i barem smo ih jednom izmolili u životu. No jeste li čuli za biblijske Gospine litanije?

Danas, na blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, izmolite ove moćne litanije koje još više otkrivaju Marijinu ljepotu, kreposti i samu njezinu važnost u činu otkupljenja čovječanstva.

Biblijske Gospine litanije

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas!

Nova Evo, moli za nas!

Majko živih, moli za nas!

Rode Abrahamov, moli za nas!

Baštinice obećanja, moli za nas!

Izdanče Jišajev, moli za nas!

Kćeri Sionska, moli za nas!

Zemljo djevičanska, moli za nas!

Ljestve Jakovljeve, moli za nas!

Grme gorući, moli za nas!

Svetohranište Svevišnjega, moli za nas!

Škrinjo zavjetna, moli za nas!

Prijestolje mudrosti, moli za nas!

Grade Božji, moli za nas!

Vrata istočna, moli za nas!

Izvore vode žive, moli za nas!

Zoro spasenja, moli za nas!

Veselje Izraela, moli za nas!

Slavo Jeruzalema, moli za nas!

Diko puka našega, moli za nas!

Djevice Nazaretska, moli za nas!

Djevice milosti puna, moli za nas!

Djevice Duhom Svetim osjenjena, moli za nas!

Djevice koja rađa, moli za nas!

Službenice Gospodnja, moli za nas!

Službenice Riječi, moli za nas!

Službenice ponizna i siromašna, moli za nas!

Zaručnice Josipova, moli za nas!

Blagoslovljena među ženama, moli za nas!

Majko Isusova, moli za nas!

Majko Emanuelova, moli za nas!

Majko Sina Davidova, moli za nas!

Majko Gospodinova, moli za nas!

Majko učenika Isusovih, moli za nas!

Majko brižna za pohoda Elizabeti, moli za nas!

Majko koja se raduješ u Betlehemu, moli za nas!

Majko koja prikazuješ u Hramu, moli za nas!

Majko izbjegla u Egipat, moli za nas!

Majko koja strepiš u Jeruzalemu, moli za nas!

Majko koja proviđaš u Kani, moli za nas!

Majko koja si jaka na Kalvariji, moli za nas!

Majko koja moliš u Dvorani posljednje večere, moli za nas!

Ženo novog Saveza, moli za nas!

Ženo Suncem odjevena, moli za nas!

Ženo zvijezdama okrunjena, moli za nas!

Kraljice zdesne Kraljeve, moli za nas!

Blažena jer si povjerovala, mi te hvalimo!

Blažena jer si Riječ čuvala, mi te blagoslivljamo!

Blažena jer si volju Očevu vršila, mi te slavimo!

Pomolimo se: Oče, ti iz naraštaja u naraštaj objavljuješ svoju ljubav prema čovjeku: zahvaljujemo ti što si nam, u punini vremena, po blaženoj Djevici Mariji, darovao svoga Sina i našega Spasitelja; udijeli nam, molimo te, Duha istine da u povijesnim zbivanjima otkrijemo znakove nade i mira, da postignemo u životnim događajima klice slobode i milosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Preuzeto s muzevnibudite.com

PRIČA O GOSPINOM KIPU U ŽUPI TIHALJINA

Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Tihaljini (BiH) ponosi se jednim od najljepših Marijinih kipova na svijetu.

Međutim, mnogi ga poistovjećuju s međugorskim kipom Gospe, pa i kad pitate radnice u suvenirnicama koje hodočasnicima prodaju replike kipa, samouvjereno potvrde da se isti nalazi u međugorskoj crkvi.

Gotovo nitko osim stranaca i hodočasnika koji dolaze u župu ne zna da se taj kip nalazi u crkvi u župi Tihaljina koja je udaljena od Međugorja nešto manje od 40 kilometara.

Gospin kip privlači mase hodočasnika, pa u ljetnom periodu rijetko prođe dan da se ne slavi i do deset misa na stranim jezicima.

Tako je Marija ostala skrivena, ali neviđeno privlačna u malom hercegovačkom selu koje ne broji više od tisuću stanovnika.

I važna napomena – u materijalnom smislu selo uopće ne profitira od Gospe. Zanimljiv je podatak da kip također nema nikakvu materijalnu vrijednost, izliven je od jeftine plastike.

Kupljen je u Italiji sedamdesetih godina prošloga stoljeća za malu novčanu vrijednost, ali ima snažnu duhovnu pozadinu – novac za kip su darovale siromašne seoske djevojke.

U prošlosti je postojala svijest kod ljudi da kip Bezgrešne mogu dostojno kupiti samo nevina dječja srca. Kao što Marija u vrijeme svoga zemaljskog života nije plijenila pažnju nekim statusom, moći ili bogatstvom, tako ljepota i privlačnost ovoga kipa nisu posljedica njegove materijalne i umjetničke vrijednosti. Hodočasnike iz svih krajeva svijeta privlači njegova jednostavnost.

On dočarava ono što je Marija doista bila: jednostavna židovska djevojka. Premda je događaj njezina Bezgrješnoga začeća izuzetan i tajanstven, Marija je živjela kao djevojka svoga vremena, iščekujući Mesiju poput svake druge mlade Židovke.

Veličina i dubina njezina bića upravo se očituje u njenoj jednostavnosti i skrovitosti. To možemo vidjeti u svim segmentima njezina života, a osobito u božićnom otajstvu. Marija je rodila Isusa u pećini, van svake udobnosti toploga doma, vreve i svjetala grada

Za ljude našega vremena ne možemo reći da se dobro osjećaju u svojoj koži, tj. u običnosti svojega života. Svatko bi htio istaknuti svoju posebnost, što Marija nije činila, iako je imala značajan razlog – nosila je Bogočovjeka pod svojim srcem.

Ljudima više nije zanimljiv život u poniznosti, jednostavnosti, pobožnosti i poslušnosti. Ove osobine postale su znak neuspjeha i ljudske slabosti. Ali Marija je bila doista takva, nenametljiva i samozatajna. Zato se i svidjelo Bogu da postane Njegovom majkom (G. de Montfort).

Veličina i dubina njezina bića upravo se očituje u njenoj jednostavnosti i skrovitosti. To možemo vidjeti u svim segmentima njezina života, a osobito u božićnom otajstvu. Marija je rodila Isusa u pećini, van svake udobnosti toploga doma, vreve i svjetala grada. Svjetlo koje je obasjalo štalicu bilo je silnije od svih ljudskih svjetiljki. Neugledna hladna prostorija odjednom je privukla mnoštvo siromašnih pastira, običnih malih ljudi, a potom i ugledne mage. Marija je također činila sve što i druge židovske majke, prikazala je svoga Prvorođenca u Hramu.

Bog je u životu nije izuzeo ni patnje progonstva, života u tuđinskoj zemlji. Radila je i naučila Sina radu, ali je prepoznala i vrijeme kada ga je trebala pustiti da slijedi Očevu volju. U svojoj običnosti Marija je i djevica i majka, zaštitnica i učiteljica, žena vjere i žena nade, smijeha i žalosti. Svi događaji iz Marijina života su tako obični i svakodnevni, ali time u sebi sadrže trajnu vrijednost. Marija nije pomodarka svoga vremena, kao mi današnji ljudi, ona živi neprolazne vrednote. Tu se nalazi sva njezina ljepota i njezina privlačna snaga. Ona nam trajno pokazuje dijete Isusa koje nije rođeno u modernom domu niti je ležalo povijeno u markirane pelenice. Isus nije imao skupa kolica, već neugledne jasle. Premda je Krist Kruh koji hrani cijeli svijet svoj kruh je morao zaraditi. A tome ga je naučila Marija, naša Majka.

Njezin kip u već spomenutoj crkvi u gotovo nepoznatom malom selu može biti simbol duhovne ljepote majčinstva i onih vječnih vrijednosti koje su danas u svijetu blještavila i moći zaboravljene. Sva bogatstva i ljepote ovoga svijeta ne mogu čovjeka ispuniti i učiniti sretnim ako ne zaviri u pećinu k Mariji i ne doživi običnost i jednostavnost maloga čovjeka, kakva je bila i naša Nebeska i Bezgrešna Majka. (Piše: Mirela Primorac/Svjetlo riječi)

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

„Presveta Djevica Marija bila je od prvog trenutka svoga začeća, posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga i zaslugama Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, sačuvana imuna od svake ljage istočnog grijeha.”

Godine 1854., svečana izjava pape Pija IX., “Ineffabilis Deus”, konačno je razjasnila dugotrajno vjerovanje Crkve da je Marija začeta bez istočnog grijeha. Marija je dobila ovu izvanrednu povlasticu zbog svoje jedinstvene uloge u povijesti kao Majke Božje. Odnosno, primila je dar spasenja u Kristu od samog začeća.

Iako je Marija jedinstvena u cijelom čovječanstvu jer je rođena bez grijeha, Crkva ju drži kao uzor cijelom čovječanstvu u njezinoj svetosti i njezinoj čistoći u njezinoj spremnosti da prihvati Božji plan za nju.

Svatko je pozvan prepoznati i odgovoriti na Božji poziv na vlastiti poziv kako bi ostvario Božji plan za svoj život i ispunio poslanje koje mu je pripremljeno od početka vremena. Marijino “Neka mi bude po riječi tvojoj”, kao odgovor na pozdrav anđela Gabrijela, odgovor je koji se od svih kršćana traži na Božji plan.

Svetkovina Bezgrešnog začeća je vrijeme za slavljenje velike radosti Božjeg dara čovječanstvu u Mariji, te za s većom jasnoćom prepoznati istinu da je svako ljudsko biće stvoreno od Boga da ispuni posebno poslanje koje on i samo on može ispuniti.

“Ovako mi dođe riječ Gospodnja: Prije nego te oblikovah u utrobi majčinoj, poznadoh te, prije nego što si se rodio posvetih te, prorok narodima koje te postavih.” (Jeremija 1,5-6)

MISNA ČITANJA – 8. PROSINCA 2022.

Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!

II. tjedan došašća

Četvrtak, 8. 12. 2022.

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BL. DJEVICE MARIJE

Svetkovina

ČITANJA:
vl.: Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:

Prvo čitanje:

Post 3, 9-15.20

Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda njezina!

Čitanje Knjige Postanka

Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva jer je majka svima živima.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98, 1-4

Pripjev:

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Drugo čitanje:

Ef 1, 3-6.11-12

Izabra nas u njemu prije postanka svijeta.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi

svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u Ljubljenome. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 1, 26-38

Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MOLITVE SV. AMBROZIJA PRIJE SVETE MISE

Molitve sv. Ambrozija prije svete mise (za svaki dan u tjednu)

Nedjelja

O vrhovni i istinski svećeniče, Isuse Kriste, koji si sam sebe ponudio Bogu Ocu, kao čista i besprijekorna žrtva na oltaru križa, za nas bijedne grešnike, koji si nam dao svoje Tijelo za jelo i svoju Krv za piće. Označivši ovo otajstvo u sili svog Duha Svetoga, rekao si: Kad god ovo činite, činite to meni na spomen. Molim te po toj istoj Krvi svojoj, velikoj cijeni našeg spasenja. Molim Te po divnoj i neizrecivoj ljubavi kojom se dostojiš, iako smo jadni i nedostojni, ljubiti i prati nas od naših grijeha u Krvi svojoj. [Pouči me, svog nedostojnog slugu, kojega si se, među ostalim svojim darovima, udostojao dozvati u svećeničku službu, bez mojih zasluga, već samo zbog svoga milosrđa.] Pouči me, po svom Duhu Svetom, Sveti Ambrozijeodnositi se prema ovim otajstvima s tolikim poštovanjem i časti, s takvom pobožnošću i strahom, kao što je prikladno i ispravno. Uputi me da, po tvojoj milosti, uvijek vjerujem i razumjevam, shvaćam i čvrsto držim, mislim i govorim, o ovom čudesnom otajstvu na takav način kao što tebi dolikuje te da koristi mojoj duši. Neka tvoj dobri Duh uđe u moje srce, gdje u tišini može odjeknuti, i bez žamora riječi upućivati u svu istinu. Tvoja su nam Otajstva duboka i zastrta svetim velom. Radi svoje neizmjerne milosti daj da ovu euharistiju slavim čistim srcem i slobodna uma. Oslobodi moje srce od svih nečistih i bezbožnih, uzaludnih i štetnih misli. Moćnom zaštitom svojih blaženih anđela obrani mi svetost i vjernost, tako da neprijatelj sveg dobra otiđe od mene postiđen. Po snazi ovog čudesnog otajstva i po rukama svojih svetih anđela, otjeraj od mene, i od svih svojih slugu, duha tvrdoglavog ponosa i slave, zavidnosti i nečistoće, sumnje i nepovjerenja. Smeti one koji nas progone, neka propadnu oni koji nas hite uništiti.

Ponedjeljak

Kralju djevicai ljubitelju čistoće i nevinosti! Neka rosa Tvoga nebeskog blagoslova ugasi u mom tijelu svaki plamen bezobzirnih strasti, kako bi u meni prebivala čistoća tijela i duše. Ugasi u mojim udovima sve požudne osjećaje, te mi podaj istinsku i stalnu čistoću s ostalim tvojim darovima, koji Tebi uistinu prijaju, kako bih ti u čistoći svoga tijela i srca ponudio ugodnu žrtvu hvale. Koliko je kajanje srca, koliki izvor suza, koliki strah i čestitost, kolika je nevinost tijela i čistoća duše potrebna kako bi bila proslavljena ova božanska i nebeska Žrtva, gdje se tvoje Tijelo uistinu jede, i gdje se tvoja Krv uistinu pije, gdje nebesko i zemaljsko, ono najviše i najniže, bivaju ujedinjeni, gdje su prisutni sveti anđeli, gdje si ti na predivan i neizreciv način prisutan i kao svećenik i kao žrtva!

Utorak

Tko je dostojan slaviti ovu žrtvu osim onog koga ti, Svemogući Bože, učiniš dostojnim? Znam, Gospodine, i, nedostojan tvoje blagonaklonosti, priznajem da nisam dostojan pristupiti ovom čudesnom otajstvu zbog tolikih mojih grijeha i bezbrojnih propusta. Ali znam, te cijelim svojim srcem vjerujem i ustima ispovijedam, da me jedino ti možeš učiniti dostojnim, te da jedino po tebi može sjeme nečisto čistim postati, i da jedino po tebi može grešnik biti pravedan i svet. Molim te, moj Bože, po tvojoj svemogućnosti, učini mene grešnika dostojnim slaviti ovu žrtvu sa strahom i drhtanjem, čistim srcem i potocima suza, s ushitom duha i nebeskom radošću. Neka moj um osjeti slatkoću tvoje blažene prisutnosti i brigu svetih tvojih anđela u mom okružju.

Srijeda

Iako grešnik, Gospodine, svjestan časne muke Tvoje, pristupam tvom žrtveniku, i pružam ti žrtvu što si je ustanovio i zapovijedio nam da je činimo tebi na spomen, a nama na spasenje. Prihvati je, Svevišnji Gospodine, za svoju svetu Crkvu i za narod koji si otkupio svojom Krvlju. [Budući da si htio da između tebe i tvog narodu upravo ja grešnik budem posrednikom, iako u meni ne postoji ni tračak dokaza mojih dobrih djela, ne odbi žrtve što ti je u službi, koju si mi dao, prikazujem. Neka se po meni nedostojnome ne izgubi cijena njihovog spasenja, za one kojima si se udostojao biti Spasiteljem i Otkupiteljem.] Također donosim pred tebe, Gospodine, ako ih želiš uzeti u obzir, nevolje i opasnosti u koje upada narod, jecaje zatočenika, bijedu siromašnih, potrebe stranaca, bespomoćnost slabih, očaj umornih, slabosti starih, traženja mladih, zavjete djevica, naricanja udovica.

Četvrtak

Ti si, Gospodine, milosrdan svima i ne mrziš ništa što si stvorio. Sjeti se da smo samo prašina. Budući da si naš Otac, naš Bog, ne sjećaj se naših zloća zauvijek, niti nam uskrati mnoštva svog milosrđa. Svoje molitve pred lice tvoje ne izlijevamo u svojoj pravednosti, već u tvom velikom suosjećanju prema nama. Uzmi od nas naše opačine i milostivo zapali u nama oganj Duha Svetoga. Uzmi od nas srce kameno i daj nam srce od mesa koje te voli, ljubi, koje u tebi ima užitak, koje te slijedi i u tome jedino uživa. Molimo, Gospodine, tvoje milosrđe; udostoj se dobrohotno primiti svoju obitelj što čeka službu u čast svetog imena tvojega. Neka naše molitve i molbe ne ostanu neuslišane i besplodne. Tvoja providnost neka nam u um stavi takve molitve koje ćeš s oduševljenjem slušati i koje ćeš milostivo uslišiti.

Petak

Molimo Te, Gospodine, Sveti Oče, za duše vjernih mrtvih, da ovaj veliki sakrament ljubavi njima bude spas, zdravlje, radost i osvježenje. Gospodine, Bože moj, neka ovaj dan bude velik i bogat blagdan Tebi, kruhu života, koji s neba silazi i daje život svijetu, blagdan tvog svetog i blagoslovljenog Tijela, Jaganjca bez ljage grijeha, koji oduzima grijehe svijeta, koje je začeto po Duhu Svetom i uzeto iz svete i slavne utrobe Blažene Djevice Marije; Tijela iz čijeg je presvetog boka potekao izvor milosti nakon što ga je vojnik kopljem probio; tako da, nakon što nahrani i zadovolji, osvježi i utješi, bude svima na radost u tvojoj hvali i slavi.

Molimo tvoje milosrđe, Gospodine, da siđe ponad kruha, tebi žrtvovana, punina tvoga blagoslova i božanskog posvećenja. Neka također, Gospodine, ponad njega siđe nevidljivo i neshvatljivo veličanstvo tvoga Svetog Duha, kao što je nekoć silazio ponad žrtava otaca; koji će naše prinose učiniti tvojim Tijelom i Krvlju, i mene, [nedostojnog svećenika,] poučiti kako se odnositi prema ovom čudesnom otajstvu čistim srcem i suzama odanosti, poštovanjem i drhtanjem, tako da možeš nježno i velikodušno prihvatiti žrtvu [iz mojih ruku,] na spasenje svih, kako živih tako i preminulih.

Subota

Molim Te, Gospodine, po presvetom otajstvu Tijela i Krvi tvoje, kojima se svakodnevno u Crkvi hranimo i pojimo, čistimo i posvećujemo, te postajemo dionicima jednog Božanstva, podaj mi svoje svete vrline, kojima ispunjen pristupam tvom žrtveniku dobrom saviješću tako da mi ova nebeska otajstva budu na spasenje i život. Ti si svojim svetim i blagoslovljenim ustima uistinu rekao: Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.

Najslađi Kruše, izliječi tvrdoću moga srca kako bih mogao kušati ugodan miris tvoje ljubavi. Izlječi ga od svih slabosti, kako ni u čem, osim u tebi, ne bi moglo pronaći slast. Kruše najčišći, u tebi je sav ushit i sav užitak, koji nas uvijek osvježava, i kojeg nam u tebi nikad ne nedostaje: neka se moje srce tobom hrani i neka moja duša bude, tebe kušajući, slatkoćom ispunjena. Anđeli u tebi okrepu pronalaze: neka se pobožnici tvoji, putnici na zemlji, tobom hrane, da osvježeni takvom poputbinom ne smalakšu na svome putu.

Kruše sveti, Kruše živi, Kruše čisti, koji s neba silaziš i daješ život svijetu, dođi u moje srce i očisti me od svih tjelesnih i duhovnih bezakonja. Uđi u moju dušu, izliječi me i očisti iznutra i izvana. Budi zaštita i stalan štit mojoj duši i tijelu. Udalji od mene sve zasjede neprijateljske. Neka uzmaknu ispred moći tvoje prisutnosti, kako bih, tobom ojačan, siguran stigao u Kraljestvo nebesko, gdje ćemo te ne kao sada u otajstvu, već licem u lice gledati, kada će vlast biti predana Bogu i Ocu, i bit će Bog sve u svemu. Tada ćeš me, u čudesnoj punini, svega obuhvatiti, te više nikada ni ogladnjeti ni ožednjeti neću, ti, Gospodine, koji s istim Bogom Ocem i Svetim Duhom živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

SVETAC DANA – SV. AMBROZIJE

Da je plemeniti sveti Ambrozije doveo svetog Augustina u Crkvu i da nije učinio ništa drugo osim toga, učinio bi dovoljno. Augustinovo obraćenje bilo je sporo vrenje. Bio je zreo za krštenje kad je providnost stavila njega i njegovu majku Moniku u Ambrozijevu orbitu. Krsteći Augustina, Ambrozije je požnjeo ono što je Duh Sveti dugo uzgajao. Ali Ambrozije je mogao biti mentor samo zato što je prethodno proživio vlastitu kršćansku dramu i zato što je bio vrhunski pripremljen za vodstvo.

Ambrozije je bio ugledni Rimljanin, obrazovan u profinjenoj klasičnoj tradiciji svog doba. On je savršeno simbol tolikih učenjaka-biskupa četvrtog i petog stoljeća koji su svjedočili polaganom nestajanju Rima i kršćanskoj zori koja je uslijedila. Krist je prvi put izašao poput sunca nad rimskim ruševinama poganskih hramova za Ambrozijevog života. Ambrozijev otac bio je namjesnik Galije, a obitelj je bila dobro povezana s drugim elitama. Ambrozije je u Rimu studirao latinski, grčki, retoriku, pravo i klasike. Bio je patricij ali i kršćanin, iako nekršten. U mladosti su ga primijetili moćni mentori koji su ga preporučili za ključne civilne dužnosti, a sa samo trideset godina Ambrozije je imenovan guvernerom dviju sjevernotalijanskih provincija. Živio je u Milanu, gdje se prijestolnica preselila iz Rima desetljećima prije, kada je došao njegov veliki trenutak.

Godine 374. umro je arijanski biskup Milana, što je dovelo do sukoba oko toga hoće li njegov nasljednik biti arijanac ili ortodoksni katolik. Ambrozije je bio dobro poznata i omiljena politička figura koja se nalazila na carevom dvoru, pa je poslan da umiri gomilu u crkvi u kojoj su se trebali održati sporni izbori za biskupa. Kada je vjernicima govorio o potrebi mirnih izbora, oni su uzvikivali “Ambrozija za biskupa”. Bio je zapanjen, odbio je tu čast i sakrio se. Na kraju je popustio zahtjevima regionalnih biskupa i cara i prihvatio položaj. Ambrozije je kršten, zaređen u sveti red i posvećen za biskupa Milana, gdje će provesti ostatak svojih dana. Ambrozijev asketizam i velikodušnost povećali su njegovu popularnost. Augustin je napisao da su ga “velike ličnosti držale u časti. ” Ovo rašireno poštovanje dalo je Ambroziju snažan glas kod cara, kojeg je slavno pozvao na pokajanje nakon što su rimski vojnici počinili bezobzirni masakr u Solunu. Također je uvjerio cara, uzvišenim, elegantnim izrazima, da se odrekne podrške poganskih žrtvenika.

Sveti Ambrozije je kasno došao na studij teologije, ali mu je njegova znanstvena izobrazba omogućila da je brzo savlada. Pisao je djela u kojima je vješto opovrgavao arijanstvo, druga tumačeći pravu prirodu Krista i Duha Svetoga, a treća o sakramentima, djevičanstvu, etici, Svetom pismu, pokori i dužnostima klera. Iako nije bio tako originalan mislilac kao Augustin ili Bazilije, Ambrozije je bio uzor obrazovanog, poučavajućeg, propovjedničkog, aktivnog, vladajućeg biskupa pastoralnog srca. U svojim Ispovijestima, Augustin priča kako je pitao Ambrozija o različitim danima posta u Rimu i Milanu. Ambrozije je odgovorio: “Kad sam u Rimu, postim subotom; kad sam u Milanu, ne radim. Slijedite običaje crkve u kojoj se nalazite.” Ovaj mudri savjet mogao bi biti izvor izreke “Kad si u Rimu, radi kao Rimljani.” Autor je mnogih teoloških djela koja se bave pastoralnim i praktičnim moralnim pitanjima. Pisao je crkvene himne (pripisivalo mu se oko 120 himni, od toga je oko 20 autentičnih), a vjerojatno je za njih skladao i napjeve. Neki stručnjaci smatraju da je Ambrozije autor i glasovitog „Te Deuma“. Ambrozijanske himne su melodijski bogato ukrašene, a nastale su stapanjem arhajskoga rimskoga pjevanja i lokalnoga milanskog, s jakim utjecajem orijentalne glazbe. Unaprijedio je liturgiju pa se milanska liturgija sa svojim posebnostima i danas naziva ambrozijanskom. Ambrozije je također mogao biti prvi koji je promovirao antifono pjevanje, u kojem se svaka strana crkve ili zbora izmjenjuje u pjevanju teksta. Nakon dvadeset i dvije uzastopne godine biskupovanja uključenog u najviša pitanja Crkve i Carstva, u srednjim pedesetim godinama, biskup Ambrozije umro je u Milanu, gdje se njegovi posmrtni ostaci još uvijek časte u crkvi posvećenoj njemu u čast.

Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1298. papa Bonifacije VIII. Prozvan je „pastoralnim doktorom“, a zbog sjajnih govorničkih sposobnosti i slatkorječivosti „mednim doktorom“ pa ga u ikonografiji često prikazuju s pčelama i košnicama. Zaštitnik je pčelara, pčela, svjećara, trgovaca na malo, domaćih životinja, učenika, studenata, školske djece, proizvođača voska, Lombardije, Milana i milanske nadbiskupije te mnogih naselja, učilišta, društava, župa, crkava i kapela širom svijeta i Hrvatske (Nin, Kulturno-umjetničko društvo iz Škrljeva kod Bakra, Pčelarski red Svetog Ambrozija u Koprivnici, Gradski Vrhovci kod Požege).

***

Sveti Ambrozije, tvoja naobrazba, hrabrost i poučavanje postali su uzorom biskupima za mnoga stoljeća. Pomozi svim biskupima da imaju krvava srca, željeznu volju i oštre umove kako bi mogli voditi vjernike jednako uspješno kao ti.

Pin It