FRA DAMIR PAVIĆ: “ONAJ TKO IMA ISUSA U SVOME SRCU JE NAJBOGATIJI ČOVJEK”

Propovijed fra Damira Pavića na večernjoj svetoj Misi u Međugorju 29. listopada 2022., možete pročitati u nastavku:

Draga Marijino djeco, dragi vjernici, poštovani slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje. Evanđelje današnjega dana je predivno. Mene podsjeća na jedan scenski prikaz, na kazalište u otvorenom prostoru. Jedan kazališni komad tako bogat sadržajem. Ambijent, mjesto ovog divnog prikaza je grad Jerihon i likovi koje susrećemo u ovom, tako da kažem, scenskom prikazu, su jedan čovjek koji se zove Zakej, koji je bio nadcarinik, tu je naš Isus, koji je prolazio onuda, tu je masa, svjetina ljudi i mogli bismo reći tu je jedna smokva, jedno drvo. I pokušajmo zamisliti, negdje preseliti se malo u svojim mislima, u svojoj mašti i zamisliti ovaj predivan prikaz. I čemu nas on želi poučiti? Pogledajmo likove iz ovoga prikaza. Zakej, kaže se za njega da je nije bio običan carinik, nego nadcarinik, bio je osoba omražena u ono vrijeme. I to ne običan carinik nego nadcarinik, mogli bismo reći i šef ostalim carinicima. Dvostruka nevolja, dvostruko zlo. Kaže se za njega da je bio jako bogat. Njegova treća osobina je jest da je bio jako znatiželjan. Bio je također niska rasta. Iz današnjega prikaza saznajemo još također da je bio čovjek vjerojatno jako povučen, zatvoren u sebe jer nitko ga nije volio i vidimo ga kasnije kao čovjeka jako radosna i jako darežljiva. To tek kada je Isusa upoznao. Lik našega Isusa ne treba posebno objašnjavati. Znamo kakav je naš Isus. On je samo milosrđe, sama ljubav. Isus ne zna drugačije nego ljubav iskazati, Isus je utjelovljena Ljubav. Isus kada prolazi cestom, On vidi što drugi ne vide. On čita čovjekovo srce i vjerojatno u onome silnome mnoštvu koje osuđuje Zakeja, Isus jedino u srcu toga jednostavnoga carinika, bogatoga carinika, grešnika, On jedino u njemu, u njegovom srcu vidi nešto što drugi nisu imali. Zato mu Isus kaže „Siđi žurno s te smokve. Danas mi je boraviti u tvojoj kući.“

Braćo i sestre, ja bi iz ovoga evanđeoskog izvještaja samo izdvojio nekoliko pojedinosti kojima nas želi poučiti Božja Riječ. A Božja Riječ uvijek odgaja. Ona želi odgojiti. Ona želi poučiti i ona nas želi također izliječiti. Koja je prva poruka današnjega Evanđelja? Treba imati otvoreno srce. Znate koja je meni slika pala na pamet kada sam čitao ovo Evanđelje, što mi je palo na pamet? Možda ste gledali nekada ili sami doživjeli. Ja sam gledao nedavno jedan prilog kako ljudi u Japanu putuju vlakovima i ujutro kada krenu na posao, to je tolika gužva u jednom vlaku. Jednostavno, jedan čovjek  na drugome i kada se otvore vrata, oni željezničari bukvalno uguraju ljude unutra da bi mogli zatvoriti vrata. Znate zašto je meni došla ta slika prepunoga vlaka, prepunoga tramvaja, prepunoga autobusa? To vam je slika jednog ljudskoga slika u koje se može svašta ugurati. U jedno srce u koje stane grijeh i u srcu u kojem se grijeh nalazi ne može Isus ući. Zašto? Zato što se Isus neće gurati, Isus je Gospodin. Za Isusa treba pripraviti mjesto sjetite se ljudi koji su važni u očima svijet. Jedan političar, državnik kada dođe ona limuzina od deset metara i otvore se vrata i on ulazi i treba sjesti na to prvo mjesto, tu nema gužve jer to je osoba veoma važna, vip persona. Sad zamislite, braćo i sestre, naše ljudsko srce koje je Bog stvorio da pripada posve Njemu, kada mi želimo pozvati Isusa u svoje srce i reći dođi Isuse u moje srce a nisam rastjerao tu nepotrebnu gomilu iz svoga srca. Ako je u mome srcu zavist, ljubomora, neoproštenje, ako je u mome srcu, ne znam, grijeh se nalazi, kako ja mogu pozvati Isusa da dođe u moje srce kada mu nisam pripravio dostojno mjesto. Isus je Gospodin. On je Gospodar. Kaže Sveto Pismo da je naš Bog ljubomoran Bog. Pa ne može u našem srcu biti sto prijestolja nego mora biti samo jedno. Kada u svome srcu, po poniznosti, raščistim sve ostalo onda Isus ulazi u moje srce i želi u tom srcu stolovati, poput Kralja.

Evo Isus je u srcu tog Zakeja, koji jest bio čovjek jako bogat i bio je grešnik, ali bio je vjerojatno i čovjek jako nesretan. Slika čovjeka koji ima sve osim Boga. Tada nemaš ništa. I Isus čita u njegovom srcu da je jako siromašan, da je nesretan, možda se htio i ubiti i govorio Bože što će mi ovakav život i ovako još mala, niska rasta, ljudi me ismijavaju, svi mi okreću leđa, pa bolje da si oduzmem svoj život, dok nije čuo da Isus ima onuda proći. Isus je onda vidio kakvo je njegovo srce. Pročitao je u njegovom srcu da je spreman sve to raščistiti kako bi Isusa primio u svoje srce, kao bi Isusa primio u svoju kuću. Ovdje slika kuće to je slika ljudskoga srca. Zato i kaže pa spreman sam polovicu svoga imanja razdijeliti siromasima i ako sam koga prevario vraćam četverostruko. To je druga poruka. Kada pustimo Isusa u svoje srce, braćo i sestre, tada možemo sve učiniti ne više svojom snagom nego tada Isus djeluje iz moga srca. Tada postaneš darežljiv, tada opraštaš drugima, tada postaneš poput smokve pa ćeš drugoga čovjeka staviti na svoja pleća, na svoja ramena da i on može bolje vidjeti. Ma znate kada dođemo negdje na koncert, pa ljudi niskoga rasta, pa ga stavi netko na ramena da može bolje vidjeti. Ili kada odete negdje na planinu  visoko kako se pogledi šire, kako sve izgleda drugačije kada se izdigneš iznad mnoštva, iznad prosječnosti tada vidiš bolje, tada vidiš kvalitetnije, tada vidiš ono što prije nisi vidio. A da bismo vidjeli, da bi nam se otvorile oči srca treba Isusa pustiti u svoje srce i to je Zakej jako dobro shvatio. Pa znate kako Isus govori „Pa uzalud čovjeku da sva blaga ovoga svijeta stekne ako će svoju dušu izgubiti.“ Ma uzalud mi sve ako sve ima a nemam Isusa u svome srcu. Tada sam najsiromašniji i najjadniji čovjek od svih ljudi koji je ikada živio na zemlji. Ako imam Isusa u svome srcu , makar bio i siromah i niska rasta i bolestan i pritisnut križevima, ako imam Isusa u svome srcu ja imam sve, ja sam najbogatiji čovjek.

Zato, braćo i sestre, današnje Evanđelje najvažniju stvari u životu, da sve što nam je Bog dao, sve darove, naš razum, našu volju, našu snagu koju imamo, sve dane koji su nam odbrojeni na ovoj zemlji, da se potrudimo da pripravimo dostojno mjesto u svome srcu za svoga Isusa. Što je Marijina zadaća ovdje već četrdeset godina u Međugorju? Pa Marija nam pomaže da očistimo svoje srce. Marija ništa drugo ne želi, Njezina jedina ljubav kao Majke jest da nas dovede svome Sinu i Ona želi očistiti naša srca. Zato nas ovdje poziva na ispovijed, poziva nas da molimo srcem, da slavimo svetu misu srcem, da čitamo Božju Riječ jer Božja Riječ čisti naše srce od svih grijeha, poziva nas da postimo srcem. Onih pet kamenova o kojima Gospa govori ma nisu ništa drugo nego, tako da kažem, sredstva za čišćenje našega srca, da očistiš svoje srce, da Isus kaže tebi i meni, kao što je rekao Zakeju „Danas želim blagovati u tvojoj kući, želim doći u tvoje srce , želim se sjediniti s tobom i ne želim da svoje srce djeliš s drugim stvarima, s drugim bogovima jer Ja želim da budem u tvome srcu i Ja sam ti sasvim dovoljan.“ Znate kako kaže jedan svetac „da je čovjek koji u svome životu traži išta drugo osim Isusa pogotovo kada je u nevolji, kada ga pritisnu nevolje ovoga svijeta, ako tražimo pomoć bilo gdje ili od bilo koga a ne od svoga Isusa,” on kaže mi smo „slični ljudima koji u pola dana u jednoj prostoriji koja je obasjana sunčevim svjetlom da palimo prekidač i uključujemo onu struju, onu žarulju koja je posve nepotrebna.“ Svjetlo na našem životnom, lijek na našem životnom putu jest uvijek naš Isus i neka nas dolazak ovdje u Međugorje, ovo hodočašće neka nas pouči da sve svoje snage upotrijebimo, sve darove koje nam je Bog dao da ih upotrijebimo da naše srce bude dostojno da u njemu Isus može prebivati. Tu milost neka nam izmoli naša Majka Marija. Amen. Hvaljen Isus i Marija!“

***