Fra Marko Bandić: Kako je teško vidjeti namrgođena kršćanina
Poslušajte propovijed od fra Marka Bandića: Kako je teško vidjeti namrgođena kršćanina.
Preminula je sestra Ljubica Kovač
Redovnica Družbe Kćeri Božje Ljubavi s. Ljubica Bernardica Kovač preminula je u petak, 6. siječnja.
Sestra Ljubica Kovač rođena je 1939. u Posušju, Bosni i Hercegovini gdje je odrasla, a jedno je od 11-ero djece Petra, rođenog 1914., i Ruže, rođene 1918. Samostanu Družbe Kćeri Ljubavi Božje pridružila se 1956. godine.
Sestrino ljekovito bilje bilo je poznato diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
Početkom 80-ih godina roditelji časne sestre Ljubice Kovač teško su oboljeli – majka od Parkinsonove bolesti, a otac od teške anemije te je o njima preuzela brigu. Kongregacija redovnika dopustila je da bude uz roditelje dok potreba traje.
Zahvaljujući njezinim čajnim mješavinama otac je živio još 12 godina, a majka još 15. Sestra Ljubica Kovač je 90-ih godina počela pripremati biljne pripravke u kući u Posušju i za druge ljude koji su tražili njezinu pomoć.
Bila je i suradnica u emisiji Hrvatskog katoličkog radija “Volim zeleno – ljekovito i začinsko bilje” od travnja do srpnja 2022. godine.
Informacije o pogrebu bit će naknadno objavljene.
Blagoslov vode i soli
Blagoslovom se obraćamo Bogu gospodaru i izvoru svakog blagoslova.
Svaki blagoslov čovjeka ili stvari ponajprije je zahvalno slavljenje Boga. To nas podsjeća da su ljudi i stvari već stvaranjem i otkupljenjem blagoslovljeni. Stoga slavimo Boga. Iz toga proizlazi i molitva/prošnja da nas Bog i u buduće prati svojom dobrotom, svojom blagonaklonošću i spasenjem, da nam i nadalje daje svoj blagoslov. Isusovom smrću i uskrsnućem već je pobijeđeno zlo u svijetu, stoga ne treba nad stvarima moliti egzorcizam, otimati ih zlu, jer “sve što je Bog stvorio je dobro” (1 Tim 4,4, usp. Post 1,31). Ni na stvarima se ništa ne mijenja. Blagoslovom postaje jasno da materijalna s/tvar stoji u odnosu s Bogom, njegovim spasenjskim djelovanjem. Ako se čovjeka blagoslivlje znači da mu je Bog uvijek blizu svojom dobrotom, te da mu Isus donosi spasenje. Tako može čitav čovjekov život i stvarnost u kojoj živi postati znak Božjega spasenja.
Blagoslov vode na Bogojavljenje
Dobri Bog je na današnji dan, po zvijezdi prethodnici, objavio svim narodima rođenje Spasitelja. Mi smo ga upoznali svjetlom vjere na dan našega krštenja. Zato u predvečerje svetkovine Bogojavljenja obavljamo obred Vodokršća; u crkvi Čudotvorne Gospe od Zddravlja u Splitu na Dobromu, na početku večernje mise u 19 sati.
Dok zbor pjeva ulaznu pjesmu, svećenik s poslužiteljima prilazi do vode.
– U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
– Amen.
– Bog koji nas je u Kristu preporodio iz vode i Duha Svetoga, neka bude sa svima vama.
– I s duhom tvojim.
Isus Krist, Mlado sunce s visine, obasjava ljude i sve stvoreno. On je sišao u vode Jordana i posvetio ih da po njima obnavlja ljude na svoju sliku. A krsni se blagoslov s čovjeka prelijeva i na stvari kojima se služi i u kojima boravi. Zato se o Bogojavljenju blagoslivlje voda da se njome škrope prije svega ljudi na spomen svoga krštenja, da čovjek postane svjestan svog preporoda na sliku Kristovu. No, tom se vodom škrope i stanovi i radionice, polja i druge stvari, da se pokaže kako je Krist cijeli svemir otkupio i uzdigao i da će se svi stvorovi zajedno s čovjekom osloboditi ropstva raspadljivosti i sudjelovati u slavi sinova Božjih. Iz toga slijedi i obaveza čovjeka da se u svom odnosu prema stvorenim stvarima ravna po načelima kraljevstva Božjega, da se s njima služi na slavu Božju i dobro svih ljudi. Stoga, kršćanska braćo i sestre, smjerno zamolimo Gospodina, Boga našega, da blagoslovi ovu vodu što smo je pripremili na dan svetkovine Bogojavljenja.
Prije blagoslovne molitve, zbor predmoli Pohvale Svih svetih.
Nakon Pohvala Svih svetih, svećenik moli blagoslovnu molitvu.
Blagoslov soli
Smjerno te molimo, svemogući Bože, dostoj se blagosloviti + ovu sol. Po proroku si Elizeju zapovjedio da se uspe u vodu te ozdravi voda od neplodnosti. Gdje god se bude škropilo ovom vodom sa solju pomiješanom, odbij, Gospodine, od nas svaki nalet neprijateljev i trajno nas čuvaj prisutnošću svoga Svetoga Duha. Po Kristu Gospodinu našemu.
– Amen.
Svećenik uspe sol u vodu, a pri tom ništa ne govori.
Blagoslov vode
Svemogući vječni Bože! Vodu, izvor života i počelo tjelesne čistoće odredio si da čisti kršćanske duše i daje nam dar vječnoga života. Blagoslovi, Gospodine, + ovu vodu kojom se danas, na dan Bogojavljenja, želimo poškropiti i ponijeti svojim obiteljima. Obnovi u nama živi izvor svoje milosti i njom nas obrani od svakoga zla duše i tijela, da tebi čista srca služimo i primimo tvoje spasenje. Po Kristu Gospodinu našemu.
– Amen.
Svećenik najprije poškropi sebe, a zatim nazočne vjernike, dok zbor pjeva prikladnu pjesmu:
– Neka nam ova voda bude spomen Kristova i našega krštenja, i novog života po zakonu kraljevstva Božjega.
– Amen
Kad je kroz crkvu sve poškropio, svećenik s poslužiteljima dolazi do ambona i zapjeva himan: Slava Bogu na visini.
Svečani blagoslov na Bogojavljenje
Bog vas je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo; on neka na vas izlije svoj blagoslovi učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi. Amen.
Vi ste pouzdano pošli za Kristom, za svjetlom u tami; neka Gospodin i vas učinisvjetlom svojoj braći. Amen.
Poput svetih mudraca, što pođoše za zvijezdom, našli i vi na svršetku svog životnog puta Svjetlo od svjetla – Krista Gospodina! Amen.
Blagdan je Sveta Tri Kralja ili Bogojavljenje
Danas radosna srca slavimo još jednu svetkovinu božićnog vremena. Bogojavljenje ili Tri kralja (također Epifanija i Teofanija), objava Kristova božanstva, jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana (javlja se u II. stoljeću). Zapadna liturgija spominje ukazanje zvijezde i poklonstvo mudraca s Istoka, zatim Isusovo krštenje u Jordanu i čudo u Kani Galilejskoj. Svi ovi biblijski motivi inspirirali su kršćansku ikonografiju i književnost. Srednjovjekovna predaja nazvala je mudrace kraljevima i navela njihova imena (Baltazar, Gašpar, Melkior), pa se i sam blagdan među pukom zove Tri kralja. Poklonstvo trojice mudraca ili trojice „maga“ osobito lijepo opisano je u evanđelju po Mateju (2,1-12). Došli su “s istoka” u Jeruzalem da se poklone Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im je Bog zapovijedio da se ne vraćaju Herodu i da se drugim putem vrate u svoje zemlje. Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja. Obično ih prikazuju kao predstavnike različitih ljudskih rasa. Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu. Na njihovo štovanje kao „kraljeva“ utjecao je tekst proroka Izaije: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3).
Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Kasnije su prenesene u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje se čuvaju i danas. To je svetište postalo središtem hodočašća svih europskih naroda pa i pobožnih hrvatskih putnika namjernika. Tako se i blagdan Bogojavljenja u vjerničkoj duši potpuno poistovjetio sa štovanjem uspomene na tri kralja. Sveta tri kralja zazivaju kod grmljavine, a zaštitnici su hodočasnika, putnika, oboljelih od epilepsije, krznara, motorista, proizvođača igraćih karata, pilara i trgovačkih putnika. Svetim trima kraljevima posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Lomnica kod Velike Gorice, Kraljev Vrh kod Jakovlja, Komin kod Svetog Ivana Zeline, Roženica kod Pokupskog, Vrbovec-groblje, Gorjani, Stara Plošćica kod Ivanske, Velika Erpenja kod Velikog Trgovišća, Tkalci kod Krapine, Gola, Svibovec kod Varaždinskih Toplica, Karlovac-Banija, Dubravci kod Netretića). Bogojavljenjem i nedjeljom nakon njega, kada slavimo Krštenje Gospodinovo, završava vjerničkom srcu dragi božićni ciklus pa se ponavljaju božićni narodni običaji. U hrvatskim krajevima selima obilaze i „zvjezdari“, dječaci maskirani kao tri kralja. Čestitamo imendan svim Baltazarima (Boltama), Gašparima i Melkiorima (Milanima)!
Preuzeto s zupajastrebarsko.hr
MISNA ČITANJA – 6. SIJEČNJA 2023.
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.
Božićno vrijeme
Petak, 6. 01. 2023.
BOGOJAVLJENJE
Svetkovina
ČITANJA:
Iz 60,1-6; Ps 72,1-2.7-8.10-13; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Gašpar, Melkior, Baltazar, Gajo, Milan
NAPOMENA:
▪ U misi nakon evanđelja mogu se, prema drevnom običaju, navijestiti nadnevci pomičnih svetkovina kroz tekuću liturgijsku godinu. ▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan; neradni dan.
Prvo čitanje:
Iz 60, 1-6
Slava Gospodnja sviće nad tobom.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 72, 1-2.7-8.10-13
Pripjev:
Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.
Drugo čitanje:
Ef 3, 2-3a.5-6
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 2, 1-12
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Riječ Gospodnja
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
UZ ODLAZAK VELIKANA – ZBOGOM, NAŠ DOBRI PAPA!
Piše: Dr. fra Tomislav Pervan
Danas je povijesni nadnevak. Dan ukopa pape Benedikta XVI. – Josepha Alojzija Ratzingera kako je imenovan na krštenju na Veliku subotu g. 1927. Kršten je s tek blagoslovljenom uskrsnom vodom, opran u svježoj vodi i kupelji krštenja. Toga je bio svjestan cijeloga života. Velika subota – na razmeđu Velikoga petka i križa te Uskrsnuća Gospodinova. Vjerujemo da je sada s Gospodinom u vječnosti za koga je cijeli život živio i koga je silno ljubio te nam ostavio neprocjenjivo blago.
Osam je godina bio papa, na Petrovoj stolici, ali je više od šezdeset godina bio aktivan u Kristovoj Crkvi te slobodno možemo reći pisao povijest Crkve svojom osobom, postupcima, djelima, svojom profesorskom karijerom, zatim kao nadbiskup te pročelnik Zbora za nauk vjere, najvažnijeg rimskog dikasterija koji se brine o čistoći Kristova nauka u turbulentnim vremenima. Bio je desna ruka pape Ivana Pavla II. Papa je znao kakvu vrijednost ima u toj osobi i stoga ga je držao na toj poziciji pune 23 godine, sve do svoje smrti. Tri puta je tražio da ga liši se službe, ali je sveti Papa znao što je u njemu i zato ga nije puštao. Htio je Ratzinger poći u samostan i ondje pisati teologiju, dogmatiku, napisati svoje životno djelo, ali mu Gospodin to nije dopustio. Predvodio je Misu za pokojnoga papu, a prije ulaska u konklave održao je kardinalima slovo koje je vjerojatno u svima probudilo uvjerenje: To je novi Papa. Tako je i bilo.
Biran za papu kao najstariji u povijesti Crkve, znao je da su mu krhke sile, nikada nije bio atletski građen, kao primjerice slavenski papa Ivan Pavao II., koji je bio i športaš, i skijaš. Ovaj je bio glazbena duša, nazvan je “Mozart u teologiji”, ostavio je iza sebe kao J. Ratzinger golem opus, golemo djelo, s kojim se može malo tko mjeriti. Najčitaniji teolog u 20. stoljeću, najprevođeniji teolog. A pogotovo je kao Papa svojim katehezama, audijencijama, svojim tumačenjima Svetoga pisma utisnuo neizbrisiv biljeg te podjenuo koordinate za buduće pape. Ono se govorilo, u Rim se ide da se VIDI Ivana Pavla II., da ga se doživi u njegovoj snazi, dok se za Benedikta govorilo, ide se u Rim da SE ČUJE, DA GA SE SLUŠA. A svjedoci s njegovih predavanja – najprije u Bonnu, a onda i u drugim sveučilištima – govore kako bijahu tijesne dvorane u kojima je predavao. Znalo je biti i više od pet stotina slušatelja njegovih predavanja. A govorio je tihim glasom, krajnje suvislo. I jedna zanimljivost. Njegova mu je sestra Marija bila cijeloga života kućna pomoćnica i tajnica. Uvijek bi prije predavanja znao uvečer njoj održati predavanje koje je namjeravao sutra držati studentima. I pitao je – je li ga ona razumjela. Ako ga je razumjela ona, obična kućanica, onda je bio siguran da će ga shvatiti i njegovi slušatelji.
Pisao je predivno o Isusu Kristu. Od samoga početka. Napose će unići u povijest teologije njegove euharistijske meditacije i promišljanja o Euharistiji. I uvijek je tražio da ono što se događa u utjelovljenju, u silasku Sina Božjega u Isusu Kristu na ovu zemlju, dakle, ta vertikalna, okomita crta preraste u vjernicima u horizontalnu, vodoravnu. Da se euharistija pretoči u životno slavlje, konkretni vjernički život. Samo tako ima euharistija svoj smisao. Bavio se dogmatikom, temeljnom teologijom – fundamentalkom – ali je u biti izvorište njegove teologije bila liturgija pa je stoga i htio za publiciranja svojih sabranih djela kao prvo djelo imati upravo njegove svoje spise o liturgiji, o bogoštovlju, bogoslužju. Kako štovati, kako služiti Gospodinu. Ne više u jeruzalemskom Hramu nego u Isusu! Zahvalni smo za ovu osobu koja je skoro cijelo jedno stoljeće proživjela – i živjela krajnje otvorenih očiju, od mnogih neshvaćen, neprihvaćen. Ali to je sudbina svih koji Isusa slijede. Kao i Isus – i Benedikt je bio ZNAK OSPORAVANI. Na nama je moliti za njega, ali se i moliti njemu za Crkvu da ostane na njegovu putu.
Preuzeto s miportal.hr
Papa Franjo: Benedikte, neka tvoja radost bude potpuna
Na sprovodu Pape emeritusa, koji je predvodio papa Franjo, mnoštvo ljudi ispunilo je Trg svetoga Petra. Jednostavan obred u molitvenom ozračju, uz odmjereni pljesak pri dolasku lijesa u procesiji, na koji je stavljeno otvoreno Evanđelje. Evanđelje koje je, kako je Papa rekao u propovijedi, Ratzinger svjedočio tijekom života. „Povjerimo našega brata u Očeve ruke“
Kao crkvena zajednica, (…) želimo povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka te milosrdne ruke nađu gdje u njegovoj svjetiljci gori ulje evanđelja koje je širio i svjedočio tijekom svoga života
Rekao je to papa Franjo danas tijekom pogrebnih obreda na Trgu svetoga Petra, na koji je u 8 sati i 45 minuta, u procesiji donesen lijes s tijelom Pape emeritusa. Slika drvenoga lijesa na kojemu je položena Riječ Božja odmah podsjeća na sprovod Ivana Pavla II., koji je predvodio upravo, tada kardinal, Joseph Ratzinger.
Papina propovijed
Na sprovodnoj je misi koncelebriralo oko 130 kardinala, 400 biskupa i gotovo 3700 svećenika. Propovijed je papa Franjo započeo posljednjim Isusovim riječima na križu: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, te se usredotočio na Kristov lik, upravo kao što je cijeli život Josepha Ratzingera bio usredotočen na Krista sve do posljednjih dana.
Pastir koji voli stado
»Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To su ruke opraštanja i suosjećanja, ozdravljenja i milosrđa, ruke pomazanja i blagoslova – rekao je Papa. To su i probodene ruke koje se pružaju i nikada se ne prestaju pružati, kako bismo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i da vjerujemo u nju. Sveti je Otac govorio o zahvalnoj predanosti služenju Gospodinu i njegovu narodu, koje proizlazi iz prihvaćanja potpuno besplatnoga dara, te o molitvenoj predanosti koja se oblikuje i tiho pročišćava između kušnji i proturječja s kojima se pastir mora suočiti te povjerljivoga poziva da pase svoje stado.
Poput Učitelja, nosi na svojim plećima teret posredovanja i napor pomazanja svog naroda, osobito u situacijama kad se dobro mora boriti da prevlada i kad je dostojanstvo naše braće i sestara ugroženo.
Bolan, ali postojan mir
Gospodin daruje duh krotkosti koji je kadar razumjeti, prihvatiti, nadati se i staviti sve na kocku, bez obzira na nerazumijevanja koja bi to moglo pobuditi – napomenuo je papa Franjo. Pâsti znači ljubiti, a ljubiti znači također biti spreman trpjeti. To je predanost podržana utjehom Duha, plodno svjedočenje onih koji, poput Marije, ostaju na mnogo načina podno križa, u onom bolnom, ali postojanom miru koji niti napada niti porobljuje.
Svjedok evanđelja
Čvrsto vezani uz posljednje Gospodinove riječi i uz svjedočanstvo koje je obilježilo njegov život, i mi, kao crkvena zajednica, želimo slijediti njegove stope i povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka te milosrdne ruke nađu gdje u njegovoj svjetiljci gori ulje evanđelja koje je širio i svjedočio tijekom svoga života – rekao je Sveti Otac. Potom je citirao Grgura Velikoga koji je na kraju Pastoralnog pravila, pozvao i potaknuo jednog prijatelja da mu pruži to duhovno društvo: „Usred oluja moga života tješi me pouzdanje da ćeš me ti, snagom svojih molitava, održati na površini i da ćeš mi, ako me teret mojih grijeha obori i ponizi, pomoći svojim zaslugama da se pridignem“.
To je svijest pastira da ne može sam nositi ono što, zapravo, sam nikada ne bi mogao podnijeti, te se, stoga, zna preporučiti molitvi i brizi narodu koji mu je povjeren
„Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju“
Vjerni Božji narod je taj koji, sabran, prati i povjerava život onoga koji je bio njegov pastir. Poput žena na grobu o kojima čitamo u Evanđelju, ovdje smo s mirisom zahvalnosti i pomašću nade da mu, još jednom, iskažemo ljubav koja ne prestaje; želimo to učiniti s istim pomazanjem, mudrošću, tankoćutnošću i predanošću koje je on obilno razdavao godinama – rekao je papa Franjo te dodao – Želimo zajedno reći: “Oče, u tvoje ruke predajemo duh njegov”.
Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju, neka tvoja radost bude potpuna kad konačno i zauvijek čuješ njegov glas!
Preuzeto s vaticannews.va
Benedikt XVI., Zapis o pobožnoj smrti: Ostavio je u naslijeđe istine vjere
Lijes s posmrtnim ostatcima Pape emeritusa jučer je zatvoren, zajedno s nekoliko znakova papinskoga dostojanstva te tekstom koji ukratko podsjeća na povijest života i službe Josepha Ratzingera
Nakon što je tri dana bilo u središtu neprekidnoga hodočašća u vatikansku baziliku više od 200.000 ljudi, tijelo Benedikta XVI. jučer je zatvoreno u lijes od čempresa, u koji su položeni palij, kovanice i medalje iskovane tijekom njegova pontifikata te Rogito, dokument koji se čuva u metalnom cilindru, a koji podsjeća na istaknute trenutke života i službe Pape emeritusa, od rođenja do njegovih posljednjih dana. Tekst dokumenta pročitao je ravnatelj papinskih bogoslužnih obreda mons. Diego Ravelli. Nakon pogrebnih obreda koje predvodi papa Franjo, lijes od čempresa bit će položen u pocinčanu oblogu, a potom u lijes od drveta kako na kraju bio pokopan u vatikanskoj kripti.
Donosimo cjeloviti tekst dokumenta o pobožnoj smrti.
ZAPIS (ROGITO) O POBOŽNOJ SMRTI
NJEGOVE SVETOSTI BENEDIKTA XVI., PAPE EMERITUSA
OBITUS, DEPOSITIO ET TUMULATIO
BENEDICTI PP XVI SANCTAE MEMORIAE
U svjetlu Krista uskrslog od mrtvih, 31. prosinca godine Gospodnje 2022., u 9.34 ujutro, dok su otkucavali posljednji sati kalendarske godine, a mi se spremali otpjevati Te Deum za mnogostruka dobročinstva Gospodinova, ljubljeni pastir emeritus Crkve, Benedikt XVI., prešao je s ovoga svijeta k Ocu. Cijela Crkva zajedno sa Svetim Ocem Franjom pratila je molitvom njegov odlazak Ocu.
Benedikt XVI. bio je 265. papa. Sjećanje na njega ostaje u srcu Crkve i cijeloga čovječanstva.
Joseph Aloisius Ratzinger, izabran za papu 19. travnja 2005., rođen je u Marktl am Innu, na području Biskupije Passau (Njemačka), 16. travnja 1927. Otac mu je bio policijski komesar i potjecao je iz obitelji zemljoradnika u Donjoj Bavarskoj, prilično skromnih materijalnih uvjeta. Majka je dolazila iz obitelji obrtnikâ iz Rimstinga, na jezeru Chiem, a prije udaje radila je kao kuharica u više hotela.
Djetinjstvo i mladost proveo je u Traunsteinu, gradiću uz granicu s Austrijom, tridesetak kilometara od Salzburga, gdje je stekao kršćansku, duhovnu i kulturnu formaciju.
Njegova mladost nije bila laka. Vjera i obiteljski odgoj pripremili su ga na suočavanje s teškim iskustvom tih vremena, kad je nacistički režim održavao ozračje snažnoga neprijateljstva prema Katoličkoj Crkvi. U toj složenoj situaciji otkrio je ljepotu i istinu vjere u Krista.
Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu i na Münchenskom sveučilištu u Bavarskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Godinu dana kasnije započeo je s poučavanjem na istoj Visokoj školi u Freisingu. Potom je bio predavač u Bonnu, Münsteru, Tübingenu i Regensburgu.
Godine 1962. postao je službeni ekspert Drugog vatikanskog sabora, kao savjetnik kardinala Josepha Fringsa. Papa Pavao VI. imenovao ga je 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a za biskupa je zaređen 28. svibnja iste godine. Izabrao je biskupsko geslo „Cooperatores Veritatis“, “Suradnik istine”.
Na Konzistoriju održanom 27. lipnja 1977. papa Montini imenovao ga je kardinalom s naslovnom crkvom Santa Maria Consolatrice al Tiburtino.
Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. godine prefektom Kongregacije za nauk vjere, a 15. veljače iduće godine odrekao se pastoralnog upravljanja Nadbiskupijom München i Freising.
Dana 6. studenoga 1998. imenovan je vicedekanom Kardinalskog zbora, a 30. studenoga 2002. godine postaje dekan, čemu je slijedilo i dodjeljivanje suburbikarnoga naslova Ostije.
U petak 8. travnja 2005. predvodio je misu zadušnicu za Ivana Pavla II. na Trgu sv. Petra.
Za papu je izabran na konklavi 19. travnja 2005. godine i uzeo ime Benedikt XVI. S lože blagoslovâ predstavio se kao “ponizni radnik u Gospodnjem vinogradu”. U nedjelju 24. travnja 2005. svečano je započeo svoju petrovsku službu.
Benedikt XVI. stavio je temu Boga i vjere u središte svoga pontifikata, u stalnom traganju za licem Gospodina Isusa Krista i pomažući svima da ga upoznaju, posebno objavljivanjem djela Isus iz Nazareta, u tri knjie. Urešen golemim i dubokim biblijskim i teološkim znanjem, imao je izvanrednu sposobnost elaborirati oštroumne sinteze o glavnim doktrinarnim i duhovnim temama, kao i o ključnim pitanjima života Crkve i suvremene kulture.
Uspješno je promicao dijalog s anglikancima, Židovima i predstavnicima drugih religija te je uspostavio kontakte sa svećenicima Zajednice svetog Pija X.
Tijekom Konzistorija sazvanog radi redovnog odlučivanja o trima kanonizacijama, 11. veljače 2013. ujutro, nakon glasovanja kardinalâ, Papa je pročitao sljedeću izjavu na latinskom: »Bene conscius sum hoc munus secundum suam essentiam spiritualem non solum agendo et loquendo exerceri debere, sed non minus patiendo et orando. Attamen in mundo nostri temporis rapidis mutationibus subiecto et quaestionibus magni ponderis pro vita fidei perturbato ad navem Sancti Petri gubernandam et ad annuntiandum Evangelium etiam vigor quidam corporis et animae necessarius est, qui ultimis mensibus in me modo tali minuitur, ut incapacitatem meam ad ministerium mihi commissum bene administrandum agnoscere debeam. Quapropter bene conscius ponderis huius actus plena libertate declaro me ministerio Episcopi Romae, Successoris Sancti Petri, mihi per manus Cardinalium die 19 aprilis MMV commisso renuntiare ita ut a die 28 februarii MMXIII, hora 20, sedes Romae, sedes Sancti Petri vacet et Conclave ad eligendum novum Summum Pontificem ab his quibus competit convocandum esse«
Na posljednjoj općoj audijenciji u svom pontifikatu, 27. veljače 2013., zahvalivši svima i svakom pojedinom na poštivanju i razumijevanju kojima je njegova odluka prihvaćena, zajamčio je sljedeće: »Nastavit ću pratiti Crkvu na njezinu putu molitvom i razmatranjem, onom predanošću Gospodinu i njegovoj Zaručnici u kojoj sam nastojao živjeti sve do sada svakoga dana i u kojoj želim uvijek živjeti«.
Nakon kratkog boravka u rezidenciji Castel Gandolfo, posljednje godine života proveo je u Vatikanu, u samostanu Mater Ecclesiae, posvetivši se molitvi i meditaciji.
Doktrinarno učiteljstvo Benedikta XVI. sažeto je u tri enciklike: Deus caritas est (25. prosinca 2005.), Spe salvi (30. studenog 2007.) i Caritas in veritate (29. lipnja 2009.). Crkvi je predao četiri apostolske pobudnice, brojne apostolske konstitucije, apostolska pisma, kao i kateheze održavane na općim audijenciji i govore, uključujući one izrečene tijekom svoja dvadeset i četiri apostolska putovanja po svijetu.
Suočen s nadirućim relativizmom i praktičnim ateizmom, godine 2010. motu proprijem Ubicumque et semper, osnovao je Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, na koje je u siječnju 2013. prenio nadležnost za područje kateheze.
Snažno se borio protiv zlodjela koje su predstavnici klera činili nad maloljetnicima ili ranjivima, neprestano pozivajući Crkvu na obraćenje, molitvu, pokoru i čišćenje.
Kao teolog priznatog autoriteta ostavio je bogatu baštinu studijâ i istraživanjâ o temeljnim istinama vjere.
CORPUS
BENEDICTI XVI P.M.
VIXIT A. XCV M. VIII D. XV
ECCLESIÆ UNIVERSÆ PRÆFUIT A. VII M. X D. IX
A D. XIX M. APR. A. MMV AD D. XXVIII M. FEB. A. MMXIII
DECESSIT DIE XXXI M. DECEMBRIS ANNO DOMINI MMXXII
Semper in Christo vivas, Pater Sancte!
Celebrationum tumulationisque testes fuerunt
Preuzeto s vaticannews.va
U MEĐUGORJU NADBISKUP ALDO CAVALLI SLAVIO SVETU MISU ZA BENEDIKTA XVI.
Večeras je u Međugorju u crkvi sv. Jakova s početkom u 18 sati slavljena sveta misa za pokoj duše pape emeritusa Benedikta XVI. Svetu misu je predslavio nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Medjugorje u koncelebraciji s župnikom fra Zvonimirom Pavičićem i ostalim mnogobrojnim svećenicima.
U svojoj propovijedi nadbiskup Aldo Cavalli je rekao: “Slijediti Isusa znači, posebno, donijeti dvije odluke”, kazao je mons. Cavalli, a to je shvatiti poslanje koje imamo u životu te razvijati darovane talente kako bismo i ostvarili to poslanje. Filip potom pronalazi Natanaela, priča mu o Isusu i govori mu: ‘Dođi i vidi’, ”što znači: osobno iskusi susret s Isusom. Isus susreće Natanaela i nakon razgovora, razjašnjava za njega i za sve nas svoj pravi identitet i porijeklo: otvara se nebo i anđeli Božji polaze od njega, od Isusa, i idu prema Bogu. Isus ga je susreo i rekao mu: ‘Slijedi me’. Papa Benedikt je dobro shvatio poslanje koje mu je Gospodin dao u ulozi pastira i teologa, sve do izbora za Papu. Papa Benedikt je ostvario poslanje koje mu je povjereno, služeći se vjerno primljenim talentima. Papa Benedikt je osobno iskusio susret s Isusom, i pošao je od Njega kako bi razumio i dosegao Boga. ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ (Mt 25, 21). Bog ga blagoslovio za sve što je učinio na ovoj zemlji, primajući ga u svome raju.”
