Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 26. SIJEČNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 26. SIJEČNJA 2023.

Žetva je velika, ali radnika malo.

III. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 26. 01. 2023.

Sv. Timotej i Tito, biskupi

Spomendan

ČITANJA:
vl.: 2 Tim 1,1-8 (ili: Tit 1,1-5); Ps 96,1-3.7-8a.10; Lk 10,1-9

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Timotej, Tit, Paula

Prvo čitanje:

2 Tim 1, 1-8 (ili: Tit 1, 1-5)

Imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi.

Početak Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu, Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista, Isusa, Gospodina našega.

Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan.

Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi – onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi.

Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova, nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj.

Riječ Gospodnja.

ili: Tit 1, 1-5

Titu, pravome sinu po zajedničkoj vjeri.

Početak Poslanice svetoga Pavla apostola Titu

Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista

poradi vjere izabranika Božjih

i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti

u nadi života vječnoga

što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog,

On koji ne laže,

a u svoje doba očitova riječ svoju

u propovijedanju

koje je meni povjereno

po odredbi Spasitelja našega, Boga:

Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri,

milost i mir od Boga i Krista Isusa,

Spasitelja našega!

Poradi toga ostavih te na Kreti

da urediš preostalo

te po gradovima postaviš starješine

kako sam ti ja odredio.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 96, 1-2a.2b-3.7-8a.10

Pripjev:

Navješćujte svim narodima čudesa Gospodnja!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite Ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!

Dajete Gospodinu narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!

Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Evanđelje:

Lk 10, 1-9

Žetva je velika, ali radnika malo.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: » Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Međugorje

Vidjelica Mirjana: “Iskoristimo ovo vrijeme milosti, doći će drugo vrijeme, vrijeme bolnog pročišćenja za cijelo čovječanstvo.”

Vidjelica Mirjana: “Iskoristimo ovo vrijeme milosti, doći će drugo vrijeme, vrijeme bolnog pročišćenja za cijelo čovječanstvo.”

Vidjelica Mirjana opet ponavlja: “Ovo je vrijeme milosti kada se daju mnoge milosti, to je razdoblje obraćenja. Drugo će razdoblje biti vrlo bolan postupak pročišćenja koji će biti za cijelo čovječanstvo i na kraju će doći susret s Isusom i pojavit će se vidljivi znak. ”

Da bismo bolje razumjeli ovaj članak o Međugorju, moramo se vratiti unatrag. Jasne su riječi koje je izgovorila vidjelica Mirjana Soldo. Kao i sve stvari rečene o Gospi, one se ne mogu izbrisati, a sastavni su dio misterija Međugorja. 2. studenog je 1985. tijekom ukazanja svećenik je vidio Mirjanu kako spušta glavu, bila je vrlo tužna, očiju punih suza.

Vidjelica Mirjana: Ovo je vrijeme milosti

Nakon ukazanja pitao ju je: Što je bilo? Zašto ste bili tako tužni? ». Tada je objasnila vidjelica Mirjana: „Gospa me natjerala da prvi put, kao u filmu, vidim otkrivanje prve tajne. Vrlo je teško i bolno. Zbog toga sam tužna. Vidjelica Mirjana kaže da je pitala Gospu: „Ako će se te stvari dogoditi, znači li to da je Bog tvrdog srca?” Gospa je odgovorila: “Bog nema tvrdo srce, ali vi imate tvrdo srce: pogledajte oko sebe koliko grijeha ima i shvatit ćete”. Poslije sam razgovarao s vidjelicom koja ponovno ponavlja: “Ovo je razdoblje razdoblje milosti kada se daju mnoge milosti, to je razdoblje obraćenja.”

Drugo će razdoblje biti vrlo bolno vrijeme pročišćenja koji će biti za cijelo čovječanstvo i na kraju će doći susret s Isusom i pojavit će se vidljivi znak. Pitao sam vidjelicu kako se osjeća. S jedne strane osjeća se tužno, a s druge strane naglašava da moramo biti jako sretni, ako znamo što nas čeka. Ovaj život ima vrijednost, ali pred vječnim životom ovdje na zemlji samo smo putnici.

Kao što znate, Gospa svima nama šalje poruke. Gospa je rekla da bismo svaki dan trebali biti u svetosti, posluhu, Božjoj dobroti, kako bismo bili ljepši i spremniji za Gospodinov dolazak. Želio bih naglasiti tri točke koje bi za nas kršćane trebale biti tri svjetla. Prije svega: vjera. Ne računamo na vječni život. U mjeri u kojoj za nas vječni život nije stvarnost, ali je nešto “što može biti”, tužni smo, ne možemo živjeti blagdan Svih Svetih bez ove vjere.

Da vam netko dođe reći: “Želim se riješiti svih vaših problema i želim vas učiniti sretnom i blagoslovljenom”, što biste učinili? Ovaj trenutak krize u čitavom čovječanstvu vrlo je povoljan trenutak za nas kršćane da otkrijemo Boga. Zaista je milost otkriti Boga. Doista vam kažem: blago vama ako imate patnje i u njima otkrijete Boga i vječni život.

Preuzeto s medjugorje-news.com

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Papa na općoj audijenciji: Isus, učitelj naviještanja

Papa na općoj audijenciji: Isus, učitelj naviještanja

Na današnjoj općoj audijenciji papa Franjo je istaknuo bitne elemente načina prenošenja radosne vijesti koja ne tlači nego liječi; po uzoru na Učitelja, svjedočanstvo kršćana trebalo bi biti svjedočanstvo radosti i svjetla – kako prenosi Vatican News.

Isus kao učitelj navještaja bio je u središtu kateheze pape Franje na današnjoj općoj audijenciji, trećoj u nizu kateheza posvećenih zanosu za evangelizaciju i apostolskom žaru vjernika. Radost, oslobođenje, svjetlo, ozdravljenje i divljenje – prema Papinim riječima – elementi su koji razlikuju Isusov način komuniciranja koji bismo i mi trebali oponašati.

Navještaj svjedočen radošću

Sveti je Otac u razmišljanju krenuo od događaja opisanoga u Lukinom Evanđelju, koji govori o Učitelju koji propovijeda u sinagogi u Nazaretu, čitajući odlomak od proroka Izaije (61, 1-2) i komentirajući ga jednom rečenicom: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“. U tom Isusovu navještaju Papa je uočio pet bitnih obilježja, od kojih je prvo radost, kada kaže: „Duh Gospodnji na meni je; […] On me posla blagovjesnikom biti siromasima“.

Radosni navještaj: ne može se govoriti o Isusu bez radosti, jer vjera je predivna priča o ljubavi koju treba dijeliti s drugima. Svjedočiti Isusa, činiti nešto za druge u njegovo ime, između redaka života znači da smo primili tako lijepi dar da nijedna riječ nije dovoljna da to izrazi.

Ako nedostaje radosti, evanđelje ne prolazi – napomenuo je Papa – Navještaj ne zahvaća ako nije radosni navještaj.

Ljepota cilja

Drugi je vidik oslobođenje. Isus za sebe kaže da je poslan „proglasiti sužnjima oslobođenje“. To znači da onaj tko naviješta Boga ne može provoditi prozelitizam, ne može vršiti pritisak na druge, nego ih rasteretiti: ne nametati terete, nego od njih oslobađati; donositi mir, a ne osjećaje krivnje.

Sigurno, nasljedovanje Isusa uključuje askezu, žrtve. Uostalom, ako sve ono što je lijepo to zahtijeva, koliko to više vrijedi za odlučujuću stvarnost života! Ipak, svaki onaj tko svjedoči Krista više pokazuje ljepotu cilja, nego umor od hoda. Sigurno nam se dogodilo da smo nekome pričali o lijepom putovanju na kojem smo bili: pričali smo, primjerice, o ljepoti mjestâ, o onome što smo vidjeli i doživjeli, a ne o tome koliko nam je trebalo da do tamo dođemo i o redovima u zračnoj luci! Tako svaki navještaj dostojan Otkupitelja mora komunicirati oslobođenje.

Očeva ljubav obasjava naš život

Svjetlost je treći element; fizička svjetlost koju je Isus dao kroz ozdravljenje slijepih, ali i svjetlost koja pomaže promatrati život na nov način. I za nas je kršćanski život započeo „izlaskom na svjetlo“, a papa Franjo je podsjetio kako se krštenje u davna vremena nazivalo ‘prosvjetljenjem’.

Kakvo nam svjetlo daje Isus? Donosi nam svjetlo sinovstva: On je ljubljeni Očev Sin, živ zauvijek; zajedno s njim i mi smo djeca Božja zauvijek ljubljena, unatoč našim pogreškama i nedostacima. Život tako više nije slijepo napredovanje prema ništavilu, nije stvar sudbine ili sreće, nije nešto što ovisi o slučaju ili zvijezdama, pa čak ni o zdravlju i financijama, ne. Život ovisi o ljubavi, o ljubavi Oca koji se brine o nama, svojoj ljubljenoj djeci.

Isus ozdravlja naše srce

Četvrti vidik navještaja je ozdravljenje. Isus kaže da je došao „na slobodu pustiti potlačene“, a Papa je objasnio da su često bolesti, napori i pogrješke ono što nas pritišće, ali ono što nas ponajviše tišti jest zlo, grijeh. Međutim – napomenuo je – od grijeha nas Isus uvijek i besplatno liječi, stalno nas pozivajući da dođemo k njemu.

Pratiti, dakle, nekoga do susreta s Isusom znači odvesti ga liječniku za srce, koji vraća u život. To znači reći: „Brate, sestro, nemam odgovore na tolike tvoje probleme, ali Isus te poznaje i voli, on te može ozdraviti i umiriti tvoje srce“. Onom koji nosi terete treba nježnost u vezi s prošlošću. Mnogo puta čujemo: „Ali, ja bih trebao izliječiti svoju prošlost… treba mi nježnost za tu prošlost koja me toliko opterećuje… Tomu treba oproštenje. Tko vjeruje u Isusa, upravo to može dati drugima: snagu oproštenja koje oslobađa dušu od svih dugova.

Bog sve zaboravlja – dodao je Papa – sve prašta. Dovoljno je prisjetiti se nekog događaja iz Evanđelja u kojemu se vidi Očeva ljubav.

Isus nas čeka da bi nam oprostio, da bi nas ozdravio. Koliko? Jednom? Dva puta? Ne. Uvijek. „Ali, oče, ja uvijek radim iste stvari…“ I On će uvijek činiti svoje stvari! Oprostiti ti, zagrliti te. Molim vas, nemojmo ne pouzdavati se u to. Tako se ljubi Gospodin. Tko nosi terete i treba mu nježnost zbog prošlosti, Isus to čini. To je ono što Isus daje: oslobađa dušu svih dugova.

Milost nas zadivljuje i uvijek iznenađuje

Navještaj milosti koju donosi Gospodin, koja život čini novim, i koja nas zadivljuje, posljednje je obilježje koje nas Isus uči. Papa Franjo je istaknuo da naviještanje evanđelja treba uvijek dovesti do te zadivljenosti.

„Ne mogu vjerovati! Oprošteno mi je!“ Ali, naš je Bog tako velik. Jer nismo mi ti koji čine velike stvari, nego je milost Gospodnja ta koja, također po nama, čini nepredvidive stvari. To su Božja iznenađenja. Bog je učitelj iznenađenja. Uvijek nas iznenađuje, uvijek nas čeka. Mi dolazimo, a On čeka. Uvijek. Evanđelje je popraćeno osjećajem divljenja i novosti koje ima ime: Isus.

Navještaj upućen siromasima

Katehezu je Papa završio primjećujući da je radosni navještaj upućen siromasima, jer oni su miljenici Božji. Sjetimo ih se i imajmo na pameti kako svatko od nas, da bi primio Gospodina, mora biti siromašan, odnosno treba nadvladati svaku težnju za samodostatnošću i uvijek osjećati da nam je On potreban.

Ako mi netko kaže: „Oče, koji je najkraći put do susreta s Isusom?“ Učini se potrebitim. Učini se potrebitim milosti, oprosta, radosti. I On će ti se približiti.

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

“Izgubio sam oca”: papa Franjo progovorio o gubitku Benedikta XVI.

“Izgubio sam oca”: papa Franjo progovorio o gubitku Benedikta XVI.

U novom intervjuu objavljenom u srijedu, papa Franjo je rekao da smrt pape Benedikta XVI. za njega znači gubitak “dobrog suputnika” i očinsku figuru.

“Izgubio sam oca”, rekao je papa Franjo za Associated Press, hvaleći svog prethodnika – koji je umro 31. prosinca 2022., u dobi od 95 godina – kao “gospodina”, prenosi Catholic News Agency.

Franjo je rekao kako je posjećivao Benedikta u potrazi za savjetima u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanskim vrtovima, gdje je umirovljeni papa boravio.

“Za mene je on bio utočište, sigurnost. Suočen s nedoumicama, u sumnjama – otišao bih u samostan i pitao.”

86-godišnji papa ocijenio je Benediktovu odluku da živi u Mater Ecclesiae “dobrim rješenjem” u opsežnom intervjuu u kojem je između ostalog, bilo govora i o stavu Crkve o homoseksualnosti, Sinodalnom putu u Njemačkoj – i njegovom zdravlju.

Papa Franjo više je puta hvalio svog prethodnika. U travnju prošle godine opisao je Benedikta kao “proroka” budućnosti Crkve. Dana 4. siječnja je rekao da je Benedikt doveo katolike u “susret s Isusom”.

Sveti Otac, koji sam nije isključio opciju odreknuća od papinske službe, rekao je da je Benediktova odluka da živi u samostanu u Vatikanskim vrtovima bila “dobro rješenje”, no budući Petrovi nasljednici koji bi se odrekli službe mogli bi postupiti drugačije s obzirom na mjesto boravka.

Benedikt XVI. je “otvorio vrata” budućim odreknućima od službe, rekao je papa Franjo. Papa je također potvrdio ono što je rekao prije šest mjeseci: ako bi odstupio, odabrao bi titulu “rimskog biskupa u miru” – ne “pape u miru” – i ne bi živio ni u svojoj rodnoj Argentini ni u Vatikanu, već u Rimu.

Upitan bi li boravio u Lateranskoj bazilici u TV intervjuu emitiranom 12. srpnja 2022., Franjo je rekao “da je to moguće”, jer bi se želio povući “kako bi ispovijedao u crkvi”.

Preuzeto s hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Vjera

Redovnik koji je završio u paklu jer je bio uporan u tajenju ovog grijeha na ispovijedi

Redovnik koji je završio u paklu jer je bio uporan u tajenju ovog grijeha na ispovijedi

Sveti Benedikt u svojim Ljetopisima opisuje kako je u samostanu živio redovnik Pelagije. Kao mladić sagriješio je protiv šeste Božje zapovijedi. Taj grijeh je uvijek u ispovijedi tajio. Stalno je bio potišten i tužan. Jednoga dana prenoćio je u samostanu jedan pobožni hodočasnik. Na odlasku mu je kao nadahnut rekao: “Pelagije, ispovijedi se pa ćeš naći mir!”

Pelagije je bio uporan u tajenju grijeha. On se nadao kako će mu Bog radi pokore oprostiti grijehe bez iskrene ispovijedi. Zato je i ušao u samostan i činio takvu pokoru kojoj  se svi čudili.

Jedne noći je naglo umro. Radi krjeposnoga života pokopaju ga u crkvi. Drugo jutro sakristan nađe lijes nad grobnom pločom. On ga spusti u grobnicu. Tako se ponovi još dvije noći.

Poglavar samostana skupi sve redovnike oko lijesa i reče: “Pelagije, za života si uvijek slušao, poslušaj i sada i odgovori, što znače ti događaji s tvojim tijelom.” Pokojnik otvori oči i zaurla:

“Ja sam u paklu radi grijeha koje sam tajio. Nosite moje tijelo i pokopajte ga izvan crkve!”

† † †

Možda će netko reći kako mu je ovo teško vjerovati. Kako bi netko mogao godinama živjeti u samostanu, toliko moliti i pokoru činiti, pa na kraju u paklu završiti?

Jedna osoba ne ide u pakao samo zato što je teško griješila, nego zato što se nije iskreno ispovijedila, odnosno pokajala i odlučila biti bolja.

Ako osoba zna kako je nešto teški ili smrtni grijeh i to na ispovijedi svjesno i hotimično zataji, bilo iz straha ili stida ili kojeg drugog razloga, tada ta osoba čini svetogrđe. Time čini novi grijeh. Tada je Bog nemoćan. On ne može oprostiti ni jedan grijeh toj osobi. Pitanje je sada: zašto tajiti grijehe?

Bolje je ne ići na ispovijed, nego moliti za milost kako bi se mogli iskreno i dobro ispovijediti.

Ne mogu nikada zaboraviti što mi je rekla jedna mlada osoba u jednom Gospinu svetištu: Ovdje sam osam dana i stalno molim neka mi Bog dadne milost te se mogu konačno iskreno ispovijediti. Osam godina nisam se ispovijedila. Sutra rano moram putovati. Bili su kasni sati, oko ponoći.

Nakon pola sata ispovijedi, hodočasnica se sa suzama radosnicama pozdravila rekavši:

“Sad mogu s mirom u duši ići kući. Gospa me je dovela svome Sinu i on mi je darovao milost te mogu početi novi život.”

fra Petar Ljubičić

Preuzeto s medjugorje-news.com

Nastavi čitati
By
In Poruke naše Gospe Kraljice Mira

Gospina poruka – 25. siječnja 2023.

Gospina poruka – 25. siječnja 2023.

Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.01.2023.:

“Draga djeco! Molite se sa mnom za mir jer sotona želi rat i mržnju u srcima i narodima. Zato molite i žrtvujte vaše dane postom i pokorom da vam Bog da mir. Budućnost je na raskrižju, jer moderni čovjek ne želi Boga. Zato čovječanstvo ide prema propasti. Vi ste, dječice, moja nada. Molite se sa mnom kako bi se ostvarilo ono što sam započela u Fatimi i ovdje. Molite i svjedočite mir u vašem okružju i budite ljudi mira. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Nastavi čitati
By
In Fra Tomislav Pervan

OBRAĆENJE SVETOG PAVLA

OBRAĆENJE SVETOG PAVLA

Apostol Pavao, do obraćenja zvao se Savao, tj. Šaul. Ime hebrejsko, dade se prevesti s „Izmoljeni“, Isprošeni. Dijete izmoljeno i isprošeno od Gospodina. Bio je osvjedočeni progonitelj kršćana. Prilikom kamenovanja sv. Stjepana, Stjepanovu odjeću su odložili do
njegovih nogu. Na putu u Damask da i ondje hapsi i progoni kršćane, Gospodin Isus ga je oborio na zemlju
jakim bljeskom svjetlosti, pri èemu je Savao oslijepio, te mu se obratio riječima: “Savle, Savle, zašto me progoniš? ” Savao odvrati: “Tko si ti, Gospodine?”, a glas odvrati: “Ja sam Isus koga ti progoniš.” Isus je identičan s vjernicima, Crkvom. On se s njome do kraja identificira pa se
stoga može staviti znak jednakosti između Crkve i Isusa Krista. U Damasku je pošao k Ananiji, koji mu je povratio vid položivši na nj ruke. Tada se krstio. Dotadašnji je Savao, veliki progonitelj kršćanstva, izvanrednim Božjim zahvatom, postao Pavao. „Paulus“ je latinsko ime, a znači „Maleni“. Od velikana, učenjaka, postaje malen,
neznatan, Gospodinov sluga i rob. Učeni filozof, najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Pisac poslanica. Pisac velebnoga Hvalospjeva ljubavi. Učitelj i apostol naroda. Propješačio je Malom Azijom i Grèkom, sve do Rima propovijedajući Radosnu vijest spasenja
svim ljudima. Kristov svjedok do smrti koju je mučenički podnio za cara Nerona, kao i sveti Petar, u Rimu oko 65. godine. Prešao je desetke tisuća kilometara naviještajući Radosnu vijest. U svezi s njegovim obraćenjem imamo dvije vrste izvora. Prva – poznatija – vrsta pripovijesti su iz Lukina pera koji čak tri puta pripovijeda o događaju
u Djelima apostolskim (usp. 9,1-19; 22,3-21; 26,4-23). Cijela tri poglavlja zauzimaju izvještaji o Pavlovu obraćenju. Jednom Luka izvješćuje o Savlovu susretu s Gospodinom, a u druga dva Pavao sam pripovijeda najprije Židovima u Jeruzalemu o svome obraćenju, dok u 26. poglavlju iznosi svoju obranu pred rimskim namjesnikom Festom te kraljem Agripom i njegovom suprugom Berenikom. Prosječni je čitatelj možda u kušnji da previše zastane na nekim pojedinostima, kao što su svjetlost s neba, pad na zemlju, glas koji zove, okolnost sljepoće, ozdravljenje kao da mu je
pala ljuska s očiju i post. No, sve one upućuju na središte događaja: Uskrsli Krist pojavljuje se kao sjajno svjetlo i obraća se Savlu, mijenja njegovo razmišlanje i
sam njegov život. Sjaj Uskrsloga čini ga slijepim: tako se i izvana dogodilo ono što je bila njegova nutarnja stvarnost, njegova sljepoća u odnosu na istinu, svjetlo koje je Krist. Nakon toga njegovo konačno “da” Kristu koji mu u krštenju ponovno otvara oči, čini da stvarno vidi. U drevnoj se Crkvi krštenje nazivalo još i “prosvjetljenje“ (photismos) jer taj sakrament daje
svjetlo, daje stvarno vidjeti.
Ono što se na taj način izražava teološki, u Pavlu se ostvarilo i fizički: izliječen od svoje unutarnje sljepoće on pravilno vidi. Sveti Pavao je, dakle, bio promijenjen ne promišljanjem i filozofiranjem, već jednim događajem, neodoljivom prisutnošću Uskrsloga, u koju kasnije
nikada neæe moæi sumnjati jer je izravnost toga događaja, toga susreta bila tako snažna. On je
u temelju izmijenio Pavlov život; u tom smislu može se i mora govoriti o obraćenju. Drugu vrstu izvora o obraćenju predstavljaju same Poslanice svetoga Pavla. On nikada nije potanko pisao o tom događaju, zacijelo zbog toga što je vjerojatno svima govorio o tome
događaju, svi su znali da je od progonitelja prerastao u gorljiva Kristova apostola. Ali to se dogodilo ne nakon vlastitoga razmišljanja, nego nakon snažnoga događaja, susreta s Uskrslim. U 1 Kor 15 govori o ukazanjima Uskrsloga pa na kraju dodaje: “Najposlije se, kao nedonoščetu, ukazao i meni” (1 Kor 15,8). Na taj način daje shvatiti da je to temelj njegova apostolata i njegova novog života. Ima i drugih tekstova u kojima se pojavljuje ista stvar: “Po (Isusu Kristu) primismo milost i apostolstvo” (usp. Rim 1,5); kao i: “Nisam li i ja vidio Isusa, Gospodina našega? (1 Kor 9,1), riječi su kojima aludira na stvar što je svi znaju. I konačno, najizravniji se tekst nalazi u Gal 1,15-17: “Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među
poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask”.
U toj “autoapologiji”, „samoobrani“ odluèno ističe da je i on također pravi svjedok Uskrsloga, da ima vlastito poslanje što ga je primio neposredno od Uskrsloga.
Na taj naèin možemo vidjeti da se dva izvora, Djela apostolska i Poslanice svetoga Pavla, podudaraju i slažu u temeljnoj točki: Uskrsli se obratio Pavlu, pozvao ga na apostolat, učinio ga je pravim apostolom, svjedokom uskrsnuća s posebnom zadaæom da naviješta evanđelje
poganima, grčko-rimskome svijetu. Pavao je istodobno naučio da, unatoč neposrednosti svoga odnosa s Uskrslim, mora ući u zajedništvo Crkve, da mora primiti krštenje, da mora živjeti u zajedništvu s drugim apostolima. Samo u tom zajedništvu sa svima on æe moæi biti pravi apostol, što piše izričito u Prvoj
poslanici Korinćanima: “Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete” (15,11). Samo
je jedan navještaj Uskrsloga, jer je Krist samo jedan.
Ta promjena njegova života, to pretvaranje, pretvorba cijeloga njegova bića, nije bilo plod
psihološkoga procesa, sazrijevanja ili intelektualnoga i moralnoga razvoja, već je došlo izvana:
nije bilo plod njegove misli, već susreta s Isusom Kristom. U tome smislu nije bilo jednostavno obraćenje, sazrijevanje njegova “ja”, već je bilo smrt i uskrsnuće i za njega samoga: umrla je njegova stara egzistencija, a s Kristom Uskrslim rodila se druga, nova. Ni na jedan drugi način ne može se objasniti ta Pavlova obnova i njegov životni zaokret. Sve psihološke analize ne
mogu razjasniti i riješiti ovaj problem. Samo događaj, snažan susret s Kristom, ključ je za razumijevanje onoga što se zbilo: smrt i uskrsnuæe, obnova od Onoga koji mu se ukazao i razgovarao s njime. U tom dubljem smislu možemo i moramo govoriti o obraćenju.
Događaj pred Damaskom u tolikoj je mjeri obilježio zapadnu kulturu da je u mnogim jezicima
postao dio frazeologije. Tako hrvatski izričaj poći u Damask i engleski road to Damascus znače doživjeti viziju i obraćenje. Obratiti se. Onaj koji je progonio Kristove učenike i sljedbenike, nakon Damaska prenio je Kristovo učenje u Europu te je kršćanstvo postalo
najprije europskom, a nakon otkrića novih kontinenata i svjetskom religijom, ili skupinom različitih zapadnih i istočnih Crkava, zajednica i denominacija, čijih je pripadnika danas više od dvije milijarde, što brojem znatno nadmašuje pripadnike ikoje druge vjere u svijetu.
Pavao je onaj prenositelj Kristove riječi koji je kršćanstvo proširio izvan njegova židovsko-palestinskoga matičnog tla; iz Antiohije, grada koji je bio jedno od središta
grčko-rimske helenističke kulture, pronio je svijetom kršćansku vjeru.
Dospjevši sada i do nas, pitamo se što to znači za nas? To znaèi da i za nas kršćanstvo nije
neka nova filozofija ili novi moral. Kršćani smo samo ako susretnemo Krista. Jamaèno, On nam se ne očituje na takav neodoljivi naèin, u svjetlu, kao što je učinio s Pavlom da bi ga učinio apostolom svih naroda. No, i mi možemo susresti Krista u čitanju Svetoga pisma, u
molitvi, u liturgijskome životu Crkve. Možemo dodirnuti Kristovo srce i osjetiti da On dira naše. Samo u tom osobnom odnosu s Kristom, samo u tom susretu s Uskrslim postajemo doista kršćani. I tako se otvara naš razum, otvara se sva mudrost Kristova i sve bogatstvo istine. Zato molimo Gospodina da nas prosvijetli, da nam u našem svijetu podari susret sa svojom prisutnošću: i tako neka nam da živu vjeru, otvoreno srce, veliku ljubav prema svima sposobnu obnoviti svijet.

(fra Tomislav Pervan)

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 25. SIJEČNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 25. SIJEČNJA 2023.

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje.

III. tjedan kroz godinu

Srijeda, 25. 01. 2023.

OBRAĆENJE SV. PAVLA

Blagdan

ČITANJA:
vl.: Dj 22,3-16 (ili: Dj 9,1-22); Ps 117,1-2; Mk 16,15-18

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Pavao, Ananija, Henrik

NAPOMENA:
▪ Završetak molitvene osmine za jedinstvo kršćana.

Prvo čitanje:

Dj 22, 3-16 (ili: Dj 9, 1-22)

Ustani, krsti se i operi grijehe svoje prizivajući Ime Isusovo!

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Reče Pavao narodu: »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.«

»Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.«

»Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, pogledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj. A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje prizivajući ime njegovo!’«

Riječ Gospodnja.

ili: Dj 9, 1-22

Gospodine, što mi je činiti?

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Savao sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikom svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« On upita: »Tko si, Gospodine?«

A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«

Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, ni jeo ni pio.

U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!«

A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«

Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«

Gospodin mu odvrati: »Pođi, jer on mi je otuđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«

I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?«

Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damsku dokazujući: »Ovo je Krist!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 117, 1-2

Pripjev:

Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!

Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Evanđelje:

Mk 16,15-18

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu,

propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.

Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se,

a tko ne uzvjeruje, osudit će se.

A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju:

u ime će moje izganjati zloduhe,

novim će jezicima zboriti,

zmije uzimati;

i popiju li što smrtonosno,

ne, neće im nauditi;

na nemoćnike će ruke polagati

i bit će im dobro.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vjera

Misli svetog Franje Saleškog

Misli svetog Franje Saleškog

1. Ispruži svoju ruku prema Bogu kao dijete prema svom ocu koji će ga povesti.

2. Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu.

3. Ljubav je među krjepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu.

4. Moramo radije sve izgubiti, nego odvažnost, pouzdanje u Boga i dobru volju.

5. Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi.

6. Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa.

7. Neka živi Isus čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav.

8. Poniznost i blagost su temelji svetosti.

9. U svom srcu usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže.

10. Sve za Boga.

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It