Danas na svetkovinu Blagovijesti duhovno posvojite nerođeno dijete – evo što trebate raditi…

Duhovno posvojenje nerođenog djeteta može biti Tvoja ponizna i iskrena molitva za djetešce u opasnosti pobačaja, kojemu su roditelji nakanili bolnu smrt:

• zbog nepoznavanja veličine zla koje čine,
• zbog prividno nužnih, često sebičnih razloga, potaknuti silama zla koje vladaju ovim mračnim svijetom (usp. Ef 6, 12),
• zbog časovite koristi koju donosi grijeh, ali one koji to čine udaljuje iz naroda Božjega (usp. Heb 11, 25).

Znaj da Bog želi svako začeto dijete i raduje mu se, jer ono je Njegovo! Nitko se ne rađa, a da ne postaje kao novo ljudsko biće dar – za Tebe, za Crkvu i svijet! Tvoja molitva i žrtva, kao znak Tvoje ljubavi prema Životvorcu i životu, zaista mogu biti izlaz, pomoć i snaga potrebna za spas nerođenog stvorenja Božjeg, koje ima dušu i od začeća je ljudska osoba, kojoj Otac nebeski želi podariti Sebe i život vječni! Ako hoćeš, možeš se uključiti u borbu za život!

Kako moliti?

• moli punih 9 mjeseci tijekom kojih se dijete što ga posvajaš nalazi pod srcem majke koja ga ne želi, pa i nju prati svojom molitvom
• moli samo za jedno dijete, čije ime, narodnost, spol i roditelje zna samo Gospodin
• možeš se zavjetovati privatno sam ili javno u skupini na euharistijskom susretu zajedno s ostalim župljanima, u molitvenim zajednicama, za vrijeme televizijskoga ili radijskoga prijenosa euharistijskoga slavlja i slično
• ako se dulje od dva tjedna izostavi molitva na koju se zavjetovalo, potrebno je obnoviti zavjet, pri čemu treba imati na umu da se potpunim zanemarivanjem zavjeta dana Bogu upada u grijeh
• ustraj u vjeri i povjerenju da će milosrdni Bog spasiti dijete za koje moliš a Tebe blagosloviti svojim providonosnim blagoslovom
• nastavi moliti i za djetetov ispravan i svet život nakon rođenja, da jednom s njime mogneš gledati Boga u vječnoj, obećanoj sreći!

Dakle:

Duhovno posvojenje je molitvena obveza, koja se može zavjetovati, privatno ili javno, s nakanom spašavanja začetoga života u opasnosti. Tijekom devet mjeseci molitvom i žrtvom molitelj prati dijete koje je poznato samo Bogu, kao i njegove roditelje, a osobito majku, te mu time pomaže da se sigurno rodi. Nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno – a snagom molitve i žrtve uistinu ga se može spriječiti!

Nastanak ove zamisli

Godine 1987. u Varšavi (Poljska), bijela braća pavlini započinju širiti molitvu naziva čiji se korijeni nalaze u Bogorodičinim fatimskim objavama i nebeskim pozivima na obraćenje.

Pavlinski red uspješno širi Duhovno posvojenje, koje je kao očiti Božji dar od tada usko povezano s pavlinskom karizmom i duhovnošću. Ova molitva, upravljena po zagovoru Marije, Majke nerođenih i sv. Josipa, namijenjena je svima onima koji su svjesni ozbiljnosti zla pobačaja, a koji se iz različitih razloga možda ne mogu uključiti u tzv. aktivnu borbu.

Molitva zavjetovanja, samo na početku posvojenja:

Presveta Djevice, Bogorodice Marijo, svi anđeli i sveti u želji da pomognem obranu nerođenih, ja (ime), čvrsto odlučujem da ću od dana _____ do _____, duhovno posvojiti jedno dijete, čije ime samo Bog zna, tako što ću tijekom ovih devet mjeseci svakoga dana moliti za spas njegova života, kao i za ispravan život roditelja i djeteta nakon rođenja. Amen.

Svakodnevno moli sljedeću molitvu:

Gospodine Isuse, zagovorom Tvoje Majke Marije, koja Te s ljubavlju rodila i svetoga Josipa, muža žive vjere i predanja, koji se brinuo o Tebi nakon poroda, molim Te za to nerođeno dijete, koje sam duhovnim putem posvojio/la, a koje se nalazi u opasnosti ubojstva pobačajem. Molim Te, udijeli njegovim roditeljima ljubavi i hrabrosti da svojem djetetu sačuvaju život, koji si mu Ti odredio. Amen.

Svojoj molitvi dodaj deseticu krunice, a Bogu osobito prikazuj svoje kušnje, trpljenja, starost i bolest!

“Tko god primi dijete u moje ime, prima mene i onoga koji me poslao!”

• Ova Tvoja velikodušna molitva donosi život djetetu kojemu postaješ “duhovni skrbnik”, a Tebe oplemenjuje, produbljuje Tvoj odnos s Bogom, otkriva Ti duboki smisao žrtve potičući obnovu Tvoga obiteljskoga, kršćanskog i poslovnog života, donoseći poštivanje i sloge!

• Vjeruj i ne brini! Uskrsli Isus pobijedio je Sotonu, smrt, bolest i grijeh. On liječi rane učinjene pobačajem, dovodi majke do obraćenja i vjere, čini ih odgovornima. On Ti donosi mir i spasenje, daje Ti svoga Duha Svetoga i vodi Te u svoje Kraljevstvo!

“Što god tko učini jednom od ove moje najmanje braće, meni je učinio!”

Navještenje Gospodinovo: Blagovijest

Svetkovina Navještenja Gospodinova ili Blagovijest redovito se slavi 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, te samim time označava da je riječ o Isusovu začeću, koje se zbilo po Duhu Svetomu. Kako je riječ o blagdanu koji pada u korizmeno vrijeme, ponekad se dogodi da na taj nadnevak Crkva slavi neki drugi važniji dan, pa se zbog toga Navještenje Gospodinovo prebacuje na prvi slobodan dan.

Naziv Navještenje Gospodinovo upućuje na događaj zapisan u Evanđelju, dok je naziv Blagovijest staroslavenskoga podrijetla i označava dobru, blagu vijest, odnosno onu radosnu vijest koju je anđeo uputio Mariji da će začeti i roditi sina. Evanđeoski tekst kaže da se to zbilo ovako:

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje (Lk 1,26-38).

Izvještaj svetoga Luke, kao onoga koji pokazuje naročiti smisao za detalje, preciznost i izraženiju osjećajnost, puno toga stavlja vjernicima pred oči za razmišljanje, a o tom bogatstvu svjedoče i mnoga umjetnička djela kroz povijest, među kojima se posebno ističu ona iz područja slikarstva. Redovito se u njima tako odražava s jedne strane poslanje anđela Gabrijela i priopćenje Blaženoj Djevici Mariji da je puna milosti Božje, odnosno da je poradi svoje velike vjere i poniznosti našla milost u Boga, te je time zavrijedila biti zemaljska Majka Božjemu Sinu, a s druge strane i Marijino spremno prihvaćanje takvoga poslanja koje u tom trenutku nije mogla razumjeti, jer je mimo svih fizičkih zakonitosti, ali ga je kao službenica Božja ponizno i bezpogovorno prihvatila.

Danas smo o Isusovu začeću po Duhu Svetomu naučili govoriti na dogmatski način, bez nepotrebnoga propitkivanja, što taj događaj zbog svoje veličanstvenosti svakako i zaslužuje, no ipak valja imati na umu kako se mnogima, napose onima koji su udaljenije od Crkve, takav izvještaj čini nemogućim i u tom smislu nerijetko čak i kao predmet ismijavanja. S druge strane, opravdano se može pretpostaviti da je i Blažena Djevica Marija, već od trenutka začeća po Duhu Svetomu, kao vrlo mlada djevojka koja muža nije poznavala, morala unatoč tomu što pod srcem nosi samoga Božjega Sina, biti izvrgnuta čestim ogovaranjima i ismijavanjima svojih poznanika, koji su mogli na njezinu trudnoću gledati samo zemaljskim očima. U tom smislu, njezino Neka mi bude po riječi tvojoj! ima još jednu dodatnu snagu i poticaj da smo uvijek, bez obzira na okolnosti, pozvani prihvaćati Božju volju, a ne samo onda kada se to nama čini kao određeno dobro, i isto tako imati u vidu da Duh Sveti puše kad hoće i kako hoće.

Uz svetkovinu Navještenja Gospodinova valja napomenuti i postojanje jedne legende koja je nastala u srednjem vijeku, a koja je u svoje vrijeme odigrala određenu ulogu u razvoju pobožnosti. Riječ je o nastanku više zapisa kojima se tvrdilo da su nazaretsku kućicu, odnosno onu kućicu u kojoj je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će začeti Sina Božjega, a kasnije je postala i kućica u kojoj su živjeli Josip, Marija i Isus, 1291. god. anđeli prenijeli u svetište na Trsatu, tri godine poslije u Recanato u talijanskoj općini Loreto, a potom i u sam Loreto. Unatoč činjenici da je 1632. god. tadašnji papa na temelju navedene legende proglasio i blagdan Prijenosa svete kuće, kao i da je na temelju nje nastao i blagdan Gospe Loretske, danas bi na nju ipak valjalo gledati samo kao na legendu. U tom je smislu neusporedivo bolje držati se bogatstva svetopisamskoga teksta, nego onoga za što nema nikakvih sigurnih potvrda.

Sadržaj blagdana Navještenja Gospodinova izravnije je ušao u molitvu Anđeo Gospodnji, koju mnogi vjernici mole o podne, a ima i onih koji slijede ranije preporuke pa ju mole tri puta dnevno. U njoj se tako izrijekom navodi da je anđeo Gospodnji navijestio Mariji i ona je začela po Duhu Svetomu, također da je spremno rekla: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj, kao i da je na temelju takvoga njezina pristanka Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. Poradi toga, nastavlja molitva, smijemo zazivati Blaženu Djevicu Mariju kao Bogorodicu, da moli za nas da postanemo dostojni obećanja Kristovih, a još više po njezinu zagovoru smijemo moliti Gospodina da ulije svoju milost u duše naše, kako bismo svi mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Božjega, po njegovoj muci i po njegovu križu bili privedeni k slavi uskrsnuća.

Lijepa je i teološki vrlo bogata ta molitva, stoga bi ju bilo dobro svakodnevno moliti, a u tom smislu potvrđivati svoju vjeru u utjelovljenje Božjega Sina po Duhu Svetomu, kao i vjeru da smo njegovim križem otkupljeni, te da se po njegovu uskrsnuću možemo nadati i našem uskrsnuću.

Za kraj nije naodmet ni napomenuti kako još uvijek mnogi vjernici sadržajno brkaju Blagovijest s blagdanom Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, a  koji se slavi 8. prosinca. Kao što je već rečeno, blagdanom Navještenja Gospodinova slavimo Isusovo začeće, pa je razumljivo da će ono biti 25. ožujka, devet mjeseci prije rođenja, a blagdanom Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije slavi se njezino začeće, i to 8. prosinca, odnosno devet mjeseci prije blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije ili Male Gospe. Također, dok je Isusovo začeće bilo po Duhu Svetomu, Marijino je začeće bilo po redovitim fizičkim zakonitostima, ali Crkva vjeruje da je ona, kako joj to kaže i anđeo kod navještenja, puna milosti Božje, odnosno da je od samoga svoga začeća bezgrješna, izuzeta od svakoga grijeha.

U tom je smislu Marija posuda duhovna, kako se to moli u Litanijama lauretanskim, odnosno ona koju je Bog odabrao da od početka svoga postojanja bude dostojna primiti u krilo Sina Božjega. I zato možemo zaključiti poznatom i lijepom molitvom: To je vjera naša, to je vjera Crkve, njom se dičimo, nju ispovijedamo u Kristu Isusu Gospodinu našemu. Amen.

Kreposti kojima možete pobijediti sedam glavnih grijeha

Odvoji malo vremena i provjeri kako stojiš sa sedam glavnih grijeha.

U nastavku pročitajte popis sedam tradicionalnih glavnih grijeha (poroka) zajedno s vrlinama (krepostima) kojima su suprotstavljeni. Ovaj popis grijeha potječe od pape svetog Grgura Velikog i svetog Ivana Kasijana, a Biblija sve te grijehe zabranjuje. Ako vam jedan ili više ovih grijeha ne izgleda velikim, to gotovo uvijek znači da ste ih već racionalizirali. Najprije poradite na tome. Usput, ne postoji utvrđen popis kreposti koji bi odgovarao ovim grijesima; naveo sam one koji mi se u ovom trenutku čine najsmislenijima, prenosi portal Book.hr.

1. OHOLOST VS. PONIZNOST

Oholost je smrtni grijeh kojim griješimo protiv vrline, tj. kreposti poniznosti. Poniznost je gledati na sebe onakve kakvi jesmo i ne uspoređivati se s drugima. Ohole i tašte osobe se nadmeću. Ako nas jako zabrinjava nečija oholost, onda sami imamo mnogo oholosti.

2. POHLEPA (ŠKRTOST) VS. DAREŽLJIVOST

Ovdje se radi o nečemu mnogo većem od novca. Darežljivost znači dopustiti drugima da steknu zasluge i slavu i hvalu. To je davanje bez ikakvih očekivanja od drugog. Škrtost (pohlepa) znači željeti dobiti „svoj dio” ili još više od toga.

3. ZAVIST VS. LJUBAV

„Ljubav je strpljiva, ljubav je nježna…” Ljubav aktivno traži dobro drugih. Zavidan se uvrijedi kad drugi primaju ili bi mogli primiti neko dobro. Zavist je uglavnom nerazdvojiva od oholosti.

4. LJUTNJA, SRDITOST VS. BLAGOST, LJUBAZNOST

Blagost, ljubaznost znači zauzeti nježan stav sa strpljivošću i samilošću. Ljutnja je često naša prva reakcija na probleme drugih. S ovim je povezana i naša nestrpljivost zbog pogrešaka drugih.

5. POHOTA, BLUDNOST VS. SAMOKONTROLA

Samokontrola sprječava da nam uživanje ubije dušu. Pohota je samouništavajući nagon za zadovoljstvom koji je nerazmjeran svojoj vrijednosti. Spol, moć i ugled mogu se jako dobro upotrijebiti, ali oni često izmaknu kontroli.

6. NEUMJERENOST U JELU I PIĆU VS. UMJERENOST

Umjerenost prihvaća prirodna ograničenja zadovoljstva i štiti ovu prirodnu ravnotežu. Ovo se ne odnosi samo na hranu nego i na zabavu i na druga legitimna dobra, štoviše i na društvo drugih.

7. LIJENOST VS. GORLJIVOST (ŽAR)

Gorljivost (žar) je energičan odgovor srca na Božje zapovijedi. Grijesi djeluju zajedno kako bi usmrtili duhovne osjećaje, zato najprije postajemo spori da odgovorimo Bogu a onda potpuno upadamo u tromo zadovoljstvo.