Uočnica 78. obljetnice jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca

Piše: Široki Brijeg, 6. veljače 2023. (Lucijana Kožul)

Večeras je u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu nastavljen molitveni program »Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Nakon sv. krunice započela je sv. misa u 18.00 koju je predslavio fra Velimir Bagavac, župnik u Čerinu. Sumisio je vicepostulator fra Miljenko Stojić i fratri iz samostana.

Iz župe Čerin ubijena su inače 4 hercegovačka franjevca: fra Bono Andačić, fra Paško Martinac, fra Rafo Prusina i fra Dobroslav Šimović. A ubijen je i dominikanac Branimir Korać. U Drugom svjetskom ratu i poraću iz župe Čerin ubijeno je 478 osoba. Ostalo je iza njih 152 udovice, 5 udovaca i 430 siročadi.

Na sv. misi zadušnici pjevao je zbor Sv. Ivana Krstitelja iz područne crkve u Knešpolju, pod ravnanjem Marka Salavarde.

Fra Velimir je u svojoj propovijedi naglasio da ne smijemo zaboraviti svoju prošlost, kao i da ne smijemo mrziti zbog zla i nepravde koji su nam učinjeni, nego da trebamo opraštati i ljubiti. »Pred kraj ovoga dana, u predvečerje 78. obljetnice jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca, ovdje u crkvi na Širokom Brijegu okupilo nas je mučeništvo i svjedočanstvo naših pobijenih fratara. Cijeli ovaj mjesec veljača obilježen je našim mučenicima; od našega blaženog kardinala Alojzija Stepinca pa sve do ovih naših Širokobriških mučenika. Isto tako treba spomenuti i istaknuti kako je u različitim ratovima i poslije njih stradalo puno i našega puka, koji je na najokrutniji način mučen i ubijan, a mnogima se nažalost i danas ne pronalazi grob. To je za obitelj i rodbinu nešto najteže, jer ne znaju gdje bi im upalili svijeće i stavili cvijeće. Mi smo se večeras okupili ovdje u ovoj crkvi na Širokom Brijegu kako bismo oteli zaboravu njihovu žrtvu i njihovo stradanje te se za sve njih pomolili. … Kršćani smo, vjernici i trebali bismo se razlikovati od počinitelja zločina koja su se dogodila u svim ratovima i nakon njih. Takvim ljudima se nažalost razum isključio, a vjere nisu imali pa su nešto takvo strašno mogli i učiniti; osuditi i ubiti bez ikakvoga suda i pravednog postupka ili montirati sudski postupak. Mnogi takvi počinitelji nisu ni sami dobro završili, a neki su i sami sebi život oduzeli. Ne može se činiti zlo i nadati se dobru. Nije mi poznato da se netko od njih pokajao i obratio, možda je bilo i takvih, oni su bili manjina. Naša nas vjera i sam Isus uči kako mi vjernici ne smijemo činiti drugome zlo, ne smijemo mrziti, već naprotiv opraštati i neprijatelje ljubiti. Znamo kako to nije uvijek lako, kako je teško oprostiti i onomu tko te mrzi ljubavlju uzvraćati. Zato treba vremena i vjere, da čovjek napravi i taj korak, da oprašta i ljubi. Iz osobnoga iskustva znamo kako to uvijek nije lako. Nije lako bilo ni našim mučenicima, našim fratrima i narodu koji su patili, ali ispunjeni vjerom u Boga mogli su to učiniti. Mnogi od njih kada su išli u smrt opraštali su i ljubili; tu snagu crpili su od samog Isusa. A to su činili i sv. Petar Krstitelj, Pavao Miki i drugovi, koji su isto tako svoju krv prolili zbog vjere u Isusa Krista i kojih se danas spominjemo. Na taj su način i oni potvrdili svoju vjeru i ljubav prema Isusu i to sve do kraja svoga života.«

Pri završetku sv. mise zadušnice dodijeljene su i nagrade za najbolje radove pristigle na Nagradni natječaj Stopama pobijenih na temu pobijeni hercegovački franjevci, za uzrast odrasli. Prvo mjesto dobila je Irena Granić za literarni rad pod nazivom »Jedan od njih«. S. Doroteja Krešić dobila je drugu nagradu za pjesmu »Za te život darujem«. Treća nagrada otišla je u ruke Marine Alerić Bebić za rad »Fratre naše pobili su«.

Vicepostulator fra Miljenko Stojić pozvao je sve na sutrašnju Obljetnicu kada molitveni program počinje u 16.00 ispred ratnog skloništa, nakon toga ide procesija prema crkvi. Molitveni program predvodit će provincijal fra Jozo Grbeš. Svi oni koji ne budu mogli nazočiti, moći će sve uživo pratiti preko HR Široki Brijeg i preko interneta.

Preuzeto s pobijeni.info

Druga večer »Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«

Piše: Široki Brijeg, 5. veljače 2023. (Lucijana Kožul)

Molitveni program druge večeri obilježavanja »Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca« na Širokom Brijegu započeo je molitvom sv. krunice i razmatranjem u 17.30 koje je predvodio đakon fra Ivan Crnogorac, a molili su širokobriješki framaši. Sv. misu zadušnicu predslavio je fra Josip Mioč, župnik u Drinovcima, a uz njega su sumisili vicepostulator fra Miljenko Stojić i ostali fratri iz samostana. Iz župe Drinovci ubijeno je, inače 7 fratara, 4 biskupijska svećenika, 1 đakon, 1 sjemeništarac te 276 članova puka Božjeg.

Na sv. misi je propovijedao fra Dario Galić, donedavni ž. vikar na Širokom Brijegu a sada u župi Drinovci. Izdvojimo sljedeće. »Dok se danas spominjemo nevino ubijenih članova naših obitelji, svećenika i naroda možemo se upitati zašto su se takve stvari dogodile, i zašto se čine i danas? Zašto su ljudi i danas spremni povjerovati u očite laži? Objašnjenje se nalazi u činjenici da otuđeni čovjek, prazni iskorijenjeni pojedinci očajnički traže priču koja će njihovim životima dati smjer i reći im što da rade. Tako pojedinac bez vjere u nadnaravno, bez tradicije i običaja postaje očajnički samotnjak koji se promeće u ponajboljeg sljedbenika totalitarne ideologije, toliko da mu postaje dragocjenija i od života samoga. To je u biti bila nova religija koja ima veliku potrebu ukloniti svaku drugu religiju, onu istinsku i transcendentnu. Takva zavodljivost u svojoj biti je vjera u lažnu nadu; tražiti spasenje tamo gdje ga nema, ali ga očajnički trebaš. Tako dolazimo do istine o komunističkoj i ateističkoj obmani koju je ponajbolje okarakterizirao i razotkrio Aleksandar Solženjicin u svojim velebnim djelima. On je ustvrdio da je srž krize koja je stvorena i koja je održavala tu ideologiju u svojoj biti duhovna, a ne politička i materijalna stvarnost. Takva ideologija je laž, gdje postanak i održanje toga lažnog sustava ovisi isključivo o strahu ljudi od suprotstavljanja tim lažima. … Možda netko smatra da je čuvanje kolektivnog sjećanja jednoga naroda na teške događaje iz povijesti u svojoj biti bez velikog smisla. Ali realnost stvari je nešto sasvim drugo. Ispravno poimani povijesni događaji pomažu nam razumjeti i ispravno živjeti u sadašnjosti. Mi smo danas na početku novog doba. U naše vrijeme ne provodi se klasični totalitarni način okupacije ljudskog društva i uma, kako je to slučaj u komunizmu, nego nešto što se naziva meki ili terapeutski totalitarizam. Mržnja prema protivnicima svoje utopijske ideologije u naše vrijeme zaodijeva se u pomaganje i iscjeljivanje drugih. Današnji meki totalitarni poredak u nastajanju zahtijeva prihvaćanje subjektivističkog i osobnog moralnog pogleda kao objektivni postulat cjelokupnom društvu. Odanost nema alternative nizu nazovi “prava”, progresivnih uvjerenja koja se često suprotstavljaju zdravom razumu i kršćanskoj vjeri. Poslušnost se nameće postupno, od dječjeg vrtića do javnog nastupa. Današnja elita provodi svoju agendu u velikoj suradnji sa svjetskim privatnim korporacijama koje preko tehnologije i moći novca nadziru i usmjeravaju živote ljudi, pa i država. To je sve zajedno zaodjenuto u masku velike filantropije i dobrote, a demonizira se svaka logična primjedba proturječja. … Nama je upućen poziv da i danas čuvamo poglavito svoj čvrsti odnos s Kristom. Izazova je puno i ne ćemo moći sami kroz život, a tko vjeruje nikada nije sam. Nama treba netko iznad ovoga materijalnog svijeta, netko jači i veći od našeg ranjenog srca i razuma, netko mnogo snažniji i umniji od nas samih. On koji je svjetlo od svjetla pobijedio je laž, u jednom gradu, na jednoj gori zvanoj Golgota. Taj događaj božanske žrtve za nas se uprisutnjuje u svakoj sv. misi, pa i večeras. On je naša snaga i naš put. On je prinio slobodno sam sebe i pozvao nas da ga slijedimo bez straha. Njegova savršena radosna riječ raskrinkava sve obmane i zloduhovske laži kroz sva stoljeća.«

Na večerašnjoj sv. misi zadušnici pjevao je Veliki župni zbor Sv. Mihovila iz Drinovaca.

Dodijeljene su i nagrade za uzrast mladež. S obzirom da su ove godine poslali manje radova i nedovoljno kvalitetnih, dodijeljene su samo dvije nagrade. Dragan Boban dobio je prvu nagradu za literarni rad »Šezdeset šest«. Druga nagrada otišla je u ruke Marije Soldo za pjesmu pod nazivom »Moj Brijeg«. Vicepostulator fra Miljenko Stojić pozvao je sve mlade da u sljedećem Natječaju budu uspješniji.

Mještani Crnih Lokava, Mokrog, Turčinovića, Dobrkovića i Grada uobičajeno su danas hodočastili od spomenika svojim pobijenima do ratnog skloništa. A jedna skupina njih trčala je iz Crnih Lokava stazom od preko 16 km. Ove godine hodočasnika je bilo najviše, iako je do sada ovo najhladniji dan za Hodnju sjećanja.

Preuzeto s pobijeni.info

Slavlje vječnih zavjeta u samostanu Kćeri Srca Isusova u Lasinji

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 4. veljače, u samostanskoj crkvi Kćeri Srca Isusova u Lasinji, svečano misno slavlje tijekom kojeg je vječne zavjete položila s. Marija Ružica od sv. Ivana Škevin, rodom iz Župe sv. Frane u Betini na otoku Murteru.

„Kada se dakle izabere taj put, čovjek neka se ne vraća, neka se ne okreće kada se zaorala nova brazda. Taj cjeloživotni izbor već je neki predokus vječnosti jer samo je Bogu zapravo vlastito da bude vjeran, da ustraje u ljubavi i ne odustaje od svog izbora. Čovjek je nestalno biće pa čas misli jedno, čas drugo, jednom želi ovako, drugi puta onako, te mijenja često svoje stavove. Upravo ta vjernost, kako u braku, tako i u duhovnom pozivu, znak je blizine Božje i njegove milosti koja djeluje u nama ljudima. Stoga se može reći i da su ovi zavjeti vječni, premda to neobično zvuči jer izgovaraju se i žive na zemlji, a ne na nebu, ali ako se ustraje u ovom izboru, takav život otvara vrata vječnosti“, istaknuo je biskup u homiliji.

Kada se dakle izabere taj put, čovjek neka se ne vraća, neka se ne okreće kada se zaorala nova brazda.

Govoreći o pozivu i odazivu, mons. Košić se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Postanka.

„Bog govori Abrahamu: Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Mogli bismo se zapitati, zašto to Bog traži od svog sluge Abrahama?
Mi u Hrvatskoj, iz koje odlaze tisuće mladih ljudi već više godina, pozivamo naše zemljake da ostanu, da je kod kuće najljepše, da ne odlaze iz svoga zavičaja i doma očinskog. No, ovaj poziv bio je u Božjem planu koji je trebao promijeniti svijet. Abraham je u svojem zavičaju, u Uru Kaldejskom, bio okružen narodom koji je štovao više bogova, sam si pravio kumire i iskazivao im idolatriju, tj. klanjao se idolima. Abraham je slutio da to nije dobro, da nema više bogova. A Bog ga je htio sačuvati od tih loših utjecaja i htio je od njega stvoriti svoj narod koji će mu biti vjeran: velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te… I kaže pisac Knjige Postanka na kraju ovog odlomka: Abraham se zaputi kako mu je Gospodin rekao. Tako je Abraham postao uzor poslušnosti Bogu i, budući da mu je vjerovao, otac ili praotac vjere u jednoga Boga.

I naša s. Marija Ružica čula je da treba ostaviti svoj zavičaj i svoj dom i poći za Gospodinom. Ona taj poziv osjeća u svojoj duši. Bog ne govori glasno kako se možda nama učinilo kad smo slušali ovaj izvještaj o pozivu Abrahamovu. No, on govori, i po svojoj Riječi, ali i po našim bližnjima koji nas nekada suoče s nama neočekivanim zahtjevima i mogućnostima, te kad o tome razmišljamo možemo otkriti što je doista Božja volja za naš život“, rekao je biskup.

Na kraju je zaželio s. Mariji Ružici da se ugleda u Gospodina koji je prvi vršio volju Božju do kraja, koji je ispunio sva blaženstva i ostvario sretni život savršenog čovjeka, kao i da se ugleda u Blaženu Djevicu Mariju koja je također prolazila sva ta iskustva i vjerno vjerovala te ostala uzor svima koji vjeruju.

„Neka Te ona zagovara, kao i blaženi Alojzije Stepinac i svi sveti! Neka za sve moli vaša utemeljiteljica bl. Marija od Isusa koja je duboko štovala Srce Isusovo i molila mu se zanosnim riječima: Zatvori me u svoje Srce i daj da pretrpim nešto za tvoju veću slavu i tvoju čistu ljubav! To neka bude i naša želja, trajno boraviti s Isusom, časteći ga i trpeći za njega. Ovi su dani prikladni za posvećenje Bogu jer slavimo Prikazanje Gospodinovo u hramu. Molimo da i nas Blažena Djevica Marija prikaže Gospodinu da budemo uvijek njemu na slavu i da naš život bude posvećen“, zaključio je biskup Košić.

To neka bude i naša želja, trajno boraviti s Isusom, časteći ga i trpeći za njega.

Preuzeto s hkm.hr