Author

FMteam

Browsing

Velika srijeda

Duhovna priprava i promišljanje o Kristovoj muci i smrti na križu.


Na Veliku srijedu u Crkvi se čita odlomak iz Evanđelja po Mateju o Judinoj izdaji. Sam Juda otišao je svećeničkim glavarima i pitao ih što će mu dati ako izda Isusa. Odredili su mu cijenu od 30 srebrnjaka, a on ih je prihvatio. Potom se ponavlja događaj s Posljednje večere, kada Isus apostolima govori da će Ga jedan od njih izdati. Silno ožalošćeni, jedan za drugim su ga pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Uzvratio im je da će to biti onaj tko s njim umoči ruku u zdjelu i da bi tome čovjeku bilo bolje da se ni rodio nije. Kada ga je Juda upitao: “Da nisam ja, učitelju?”, Isus je odgovorio: “Ti kaza.”

Evanđeoske perikope protekla tri dana vodile su nas preispitivanju vlastitih grijeha po kojima se često udaljavamo od Božjih zapovijedi čime, moglo bi se tako reći, s Judom izdajemo Isusa. Oni su tako naš izravniji ispit savjesti i poticaj da nastojimo razumjeti silinu Božje ljubavi po kojoj se, radi nas ljudi i našega spasenja, predaje u ruke grešničke.

Crkva od svojih početaka na različite načine iskazuje kult i poštovanje prema otajstvima koja joj je Krist predao. Kroz povijest su ti načini slavljenja kršćanskih otajstava nazvani liturgija. Liturgija je djelatnost Crkve kojom se Bog veliča i ljudi posvećuju, a sastoji se od raznih molitava, pokreta, gesta, pobožnih vježbi i možda najvažnijeg dijela, pjesme i glazbe, bez koje niti jedan liturgijski čin nema svoju puninu. U rimskoj liturgiji, koja je danas prisutna u cijeloj Katoličkoj crkvi, službeno odobreno pjevanje jest gregorijansko, koje uvijek uz jednake uvjete ima prvo mjesto u liturgiji.

Od davnine se u Crkvi na Veliku srijedu pjevaju lamentacije proroka Jeremije. Ljepota poznatih Jeremijinih lamentacija, koja i u naše liturgiji nesklono vrijeme, kad dođe Veliki tjedan, privlači brojne vjernike u katoličke crkve, prema riječima filozofa Ernesta Helloa ima ovo, duboko značenje: “Ova je Jeremijina lamentacija osobito svečana jer se ponavlja ista tužaljka. Poput voda oceanskih, Jeremijine suze mogu napuniti naše poglede, a da ih ne umori. Moglo bi se pomisliti kako ovaj ocean duboke vode zbog svoje veličine prouzrokuje monotoniju. Zbiva se protivno. U oceanskim vodama je, kao i u suzama Jeremijinim, skrivena tajna da njihova druga mladost dolazi iz njihove dubine. Ono što probija kroz Jeremijinu lamentaciju jest nada jer ove suze dolaze od Boga: u dubini ovih očajavanja bljeskaju odsjevi Slavlja.”

Izvor: hkm.hr

MISNA ČITANJA – 16. TRAVNJA 2025.

Veliki tjedan

Svagdan Velikoga tjedna

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Jao onomu čovjeku koji predaje Sina Čovječjega.

Čitanja:

Iz 50,4-9a; Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34; Mt 26,14-25

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Benedikt, Bernardica, Leonida, Optat, Turibije

Prvo čitanje:

Iz 50,4-9a

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda! (Treća pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će na sud sa mnom?
Nek se suoči sa mnom!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek mi se približi!
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 69,8-10.21b-22.31.33-34

Pripjev: Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

Evanđelje:

Mt 26,14-25

Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski inatitut za liturgijski pastoral

Na današnji dan preminuo sluga Božji Petar Barbarić

Na današnji dan prije 128 godina, 15. travnja 1897., u Travniku je preminuo sluga Božji Petar Barbarić, sjemeništarac, kandidat Družbe Isusove i uzor svetosti mladima našeg vremena. Iako je živio svega 23 godine, njegovo nasljeđe i duhovni lik nadahnjuju vjernike diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ostavljajući dubok trag u srcima onih koji upoznaju njegovu životnu priču.

Rođen u skromnoj i pobožnoj obitelji 19. svibnja 1874. u Šiljevištima kod Klobuka u Hercegovini, Petar je od djetinjstva pokazivao iznimnu duhovnu zrelost. Već kao dječak bio je prijatelj knjige i molitve. Njegova prva učiteljica vjere bila je obitelj – osobito roditelji koji su, iako siromašni, bili pismeni i duboko vjernici, usađujući u svoju djecu ljubav prema Bogu, Crkvi i istini.

Nakon osnovnog školovanja u Veljacima, gdje je u dvije godine završio četiri razreda s odličnim uspjehom, Petar je kratko vrijeme radio kao trgovački pomoćnik. No, njegova čežnja za duhovnim zvanjem i učenjem nije jenjavala. Providnost je htjela da ga put odvede u sjemenište u Travniku, gdje je briljirao kao đak, ali još više kao uzor kreposti, molitve i apostolskog duha.

Bio je predan član Marijine kongregacije, širitelj pobožnosti prema Srcu Isusovu i veliki promicatelj svakodnevne molitve krunice. Svojim vršnjacima bio je svjetionik – društven, nesebičan, poslušan i uvijek spreman pomoći. Oduševljavao se za misije, ekumenizam i domovinu, a njegova poznata rečenica: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti”, ostaje trajna poruka današnjim vjernicima.

Na pragu svećeništva, u višim razredima gimnazije, odlučio je stupiti u Družbu Isusovu. Iako mu zdravlje to nije dopustilo – obolio je od teške tuberkuloze – s posebnom je radošću dva dana prije smrti položio zavjete kao isusovac. Umro na veliki četvrtak, 15. travnja 1897., s imenom Isusovim na usnama.

Godine 1935. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u crkvu Nadbiskupskog sjemeništa u Travniku, gdje mu se i danas vjernici mole. Do 1945. godine zabilježeno je više od 1600 uslišanja po njegovu zagovoru. Službeni proces za Petrovu beatifikaciju započeo je u Sarajevu 1938. g. i potom se nastavio u Rimu. Službeno je završen 2015. g. Tada je Papa Franjo odobrio objavu dekreta da je Petar posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Još se čeka samo dekret o priznanju čuda po Petrova zagovoru i potom je put za beatifikaciju otvoren.

Petar Barbarić bio je suvremenik sv. Male Terezije, s kojom dijeli i sličnosti u pozivu, trpljenju i svetosti. Njegov lik i danas govori tiho, ali snažno – o Božjoj blizini u svakodnevnom životu, o svetosti dostupnoj svima i o vjernosti koja daje plodove vječnosti.

Njegov grob u Travniku i dalje ostaje mjesto tihe molitve, nadahnuća i pouzdanja u Boga koji i danas iz hercegovačkog kamena može podići cvijet svetosti za cijelu Crkvu.

Molitva za proglašenje Petra Barbarića blaženim

Gospodine Isuse Kriste, udostoj se proslaviti svog vjernog slugu Petra i daj da po njegovom uzoru sve više ljubimo Tvoje Presveto Srce i vjerno ti služimo u čistoći tijela i duše.

Nebeska Kraljice i naša Majko Marijo, izmoli svojim zagovorom u Boga da Tvoje odabrano dijete Petar bude uskoro uzvišeno na čast oltara.

Sveti Josipe, zaštitniče Hrvatske, moli za Petrovu beatifikaciju.

Amen.

Veliki utorak

Isus tijekom Velikog tjedna, pa tako i na Veliki utorak, na poseban način priprema svoje učenike za ono što će se dogoditi u sljedećih nekoliko dana.


Veliki je utorak i približavamo se najvećim blagdanima u crkvenoj godini. I za danas je Crkva izabrala liturgijska čitanja o Posljednjoj večeri, kada je Isus najavio da će ga jedan od apostola izdati. Na Petrov znak, Ivan je upitao Isusa tko je taj, a Isus je rekao da je onaj kome da umočen zalogaj. Umočen zalogaj dao je Judi, a on je ubrzo izišao iz dvorane s nakanom izdati Isusa. Nešto kasnije, Petar pred svim apostolima tvrdi da će – ako treba – i život svoj položiti za Isusa, ali dobiva odgovor da će, prije no što pijetao zapjeva, Petar triput zatajiti Isusa.

Knjizi o Duhu Svetom sv. Bazilija u Časoslovu danas čitamo: “Providnost Boga i Spasitelja našega htjela je dignuti čovjeka od pada, da ga povrati u Božju obitelj od otuđenja do kojeg ga je dovela neposlušnost. Svrha je Kristova dolaska u tijelu, evanđeoskog načina života, muke, križa, pokopa i uskrsnuća da se čovjek spasi nasljedujući Krista, pa ponovno primi posinovljenje koje je davno izgubio. Stoga, da bismo savršeno živjeli, potrebno je nasljedovati Krista ne samo u primjerima blagosti, poniznosti i strpljivosti koje nam je pokazao za života, nego i u samoj smrti. Na koji se način upriličujemo njegovoj smrti? Tako da smo, po krštenju, zajedno s Njime pokopani. Krštenje na neki način pere dušu od mrlja koje na njoj ostaju od ovoga života. Zbog toga poznajemo samo jedno spasonosno krštenje, jednako kao što je jedna jedina smrt za svijet i jedno jedino uskrsnuće od mrtvih. A krštenje je samo slika i znak jednoga i drugoga.”

Bio vam blagoslovljen hod kroz Veliki tjedan!

Izvor: hkm.hr

MISNA ČITANJA – 15. TRAVNJA 2025.

Veliki tjedan

Svagdan Velikoga tjedna

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Jedan će me od vas izdati.

Čitanja:

Iz 49,1-6; Ps 71,1-6b.15ab.17; Iv 13,21-33.36-38

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Teodor, Krescencije, Rastislav, Bosiljka

Prvo čitanje:

Iz 49,1-6

Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje. (Druga pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Čujte me, otoci,
slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje on me imenovao.
Od usta mojih britak je mač načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe Slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodnjim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš Sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš Ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 71,1-6b.15ab.17

Pripjev: Usta će moja razglašivati pravednost tvoju

Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi!
prikloni uho k meni i spasi me!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Evanđelje:

Iv 13,21-33.36-38

Jedan će me od vas izdati.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« – ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Veliki ponedjeljak

Veliki tjedan obuhvaća dane od Cvjetnice do Uskrsa. Nekada su svi ti dani bili puno naglašeniji, posebno s obzirom na post, molitvu i djela milosrđa. Kroz cijeli tjedan vjernici su postili, nisu radili teške poslove, ali ni one koji nisu nužni, nego su se nastojali dostojno – duhovno i tjelesno – pripraviti za sveta slavlja. Danas su ponedjeljak, utorak i srijeda Velikog tjedna svagdani, ali to nikoga ne priječi da se, ipak, i kroz te dane više posveti duhovnosti i pobožnosti.

Evanđelja koja se čitaju na svetim Misama ova tri dana vezana su uz Judinu izdaju te nas uvode u Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, otajstva koja ćemo slaviti u Velikom trodnevlju. Na Veliki ponedjeljak se iz Evanđelja po Ivanu čita odlomak o Isusovom boravku s učenicima u Betaniji, kod Lazara, Marte i Marije, kada je Marija Isusove noge pomazala skupocjenom pomašću. Na to je Juda rekao da se ta pomast trebala prodati za tristo denara i novac dati siromasima. To nije rekao jer mu je stalo do siromaha, nego jer je čuvao novce apostola i kradom uzimao iz zajedničke blagajne. Znajući to, Isus mu nije rekao da je kradljivac, nego samo da treba pustiti ženu, jer je to djelo učinila za dan Isusova ukopa, nagovješćujući tako svoju skoru smrt.

Evanđeoske perikope ova tri dana vode nas preispitivanju vlastitih grijeha po kojima se često udaljavamo od Božjih zapovijedi i, moglo bi se reći, s Judom izdajemo Isusa. Oni su tako naš izravniji ispit savjesti i poticaj da nastojimo razumjeti silinu Božje ljubavi po kojoj se, radi nas ljudi i radi našega spasenja, predaje u ruke grešničke.

Dodajmo ovome tekst koji današnja Služba časova donosi iz propovijedi sv. Augustina biskupa:

“Veliko je ono što nam Gospodin u budućnosti obećava, ali je još veće ono što slavimo da je već za nas učinio. Ta je Riječ Božja postala tijelom i prebiva među nama. Nije imao u sebi čime bi umro za nas, dok nije uzeo od nas smrtno tijelo. Učinio je divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti. Ne samo da nam se nije potrebno stidjeti smrti našega Gospodina Boga, nego se moramo nadasve u nju pouzdati i njome se dičiti, jer primajući od nas smrt koju je našao u našoj naravi, sigurno nam je obećao darovati život koji sami po sebi ne možemo imati.”

Neka nam i današnji dan bude prvi korak ozbiljnije priprave za nadolazeće blagdane i najljepše dane naše vjere!

Izvor: hkm.hr

MISNA ČITANJA – 14. TRAVNJA 2025.

Veliki tjedan

Svagdan Velikoga tjedna

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Pusti je! Neka to izvrši za dan moga ukopa!

Čitanja:

Iz 42,1-7; Ps 27,1-3.13-14; Iv 12,1-11

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Tiburcije, Valerijan, Maksim, Zdravko

Prvo čitanje:

Iz 42,1-7

Vikati neće, glas mu se neće čuti po trgovima (Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Evo Sluge mojeg koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje!
Na njega sam svoga Duha izlio:
on će donijet pravo narodima;
vikati neće, neće bučiti,
glas mu se neće čut po trgovima;
trske napuknute prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti;
po istini on će donijet pravo,
neće sustat niti smalaksati,
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za naukom njegovim.
Ovako govori Gospodin, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodu na njoj,
i dah bićima što njome hode.
Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,
čvrsto za ruku te uzeh;
oblikovah te i postavih
za Savez narodu, za svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnja iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27,1-3.13-14

Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 12,1-11

Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Fra Petar Ljubičić: Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

Cvjetnicom ili nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki ili Sveti tjedan, kada nas Crkva poziva da razmatramo što više muku i smrt Isusovu i druge najveće i najsvetije tajne svete vjere.

Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve nas Ijude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta – sama sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva.

Grijeh je tražio tu neizmjernu zadovoljštinu pravdi Božjoj. Dakle, to prokletstvo, koje je grijehom izazvano, Isus preuzima na sebe na križu. Tu groznu ostavljenost i usamljenost morao je Isus osjetiti na križu, da sve nas otkupi od prokletstva koje uzrokuje svaki grijeh od početka do svršetka svijeta.

Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda –  Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije – njegovi vjerni pratitelji na putu muke.

Potresno je slušati kako evanđelist opisuje Isusovu muku. Kako je uhićen, ponižavan, suđen i osuđen na smrt. Što je sve morao Isus za nas pretrpjeti? I zašto…? Oduvijek se u svijetu jadikuje zbog trpljenja i boli. Svi se pitamo što smo sve skrivili i tko je skrivio prvi da toliko trpimo? Znamo naši praroditelji, Eva i Adam. Oni se uzoholiše i otkazaše Bogu poslušnost. Otada dođoše na ovaj svijet boli, trpljenja i različite muke, pa i sama smrt…?

Kako na patnju gledati, Bog nam sam daje odgovor u svome sinu – Kristu raspetome.
Onaj, zapravo, koji trpi jest beskrajni Bog, Sin Božji u svojoj ljudskoj naravi. On je najsvetiji i najneviniji. Onaj koji je jedini mogao mirno kazati: “Tko će mi od vas dokazati kakav grijeh?” To je naš najveći dobročinitelj i prijatelj. Svako dobro imamo od njega. Sve što imamo i čime raspolažemo, i sam život ali i tolika druga dobra – sve je od Njega i po Njemu dano. Zašto smo tako malo zahvalni za njegovu dobrotu i ljubav?

Shvatimo koliko zlo je grijeh, kad je radi njega Isus toliko trpio! Potrebno je shvatiti i prihvatiti Isusovu ljubav prema nama, kad je i zadnju kap presvete krvi prolio za naše spasenje!
    
Isus je ušao u Jeruzalem kao kralj koji spašava narod tako što će za njega podnijeti muku, umrijeti na križu i uskrsnuti.

Pogledajmo tko su protagonisti Isusove muke?
Narod – tako prevrtljiv – najprije pozdravlja Isusa kličući mu u hvalospjevima, a malo iza toga traži njegovu smrt i odriče se Isusa i njegova spasenja.

Juda Iškariotski prodao je Učitelja za 30 srebrnjaka. Možda nije ni slutio da je time i sebe prodao. Svako izdajstvo, računica i dvolično ponašanje imaju svoje posljedice. Nemoguće ih je izbjeći, a svom oštricom one se okreću protiv počinitelja. Ne zaboravimo što je jednom zgodom rekao Benson: “Svatko od nas nosi na usnama Judin poljubac i postoji mogućnost da ga jednog dana Isusu daruje!” Budimo budni i oprezni!

Šimun Petar bio je bez dvojbe Isusov prijatelj. Isus mu je povjerio svoju Crkvu. Ali u trenucima muke ljudski su obziri bili jači – i on je zatajio Isusa pred sluškinjom. Biti prijatelj znači ostati vjeran prijatelju u dobru i u nevolji. Petar je bio slab, ali se pokajao za svoju slabost i Isus mu je oprostio.

Poncije Pilat je čovjek vlasti: pet puta izjavio da je Isus nevin i da na njemu ne nalazi nikakve krivnje, ali ga je na uporno traženje Židova ipak osudio na smrt na križu. On se boji mnoštva zbog toga što bi, ne udovolji li njegovu zahtjevu, izgubio položaj, a u savjesti zna da Isus nije kriv. On pere ruke tj. ne želi preuzeti krivnju na sebe. Odgovornost himbeno/prijetvorno ‘prepušta’ narodu i osuđuje Isusa na smrt.

I mi smo uključeni u Isusovu muku i smrt na križu. Radi nas i našega spasenja On je sišao s nebesa, radi našega opravdanja uzašao na drvo križa. On je uzeo na sebe sve naše grijehe. Umro je za nas. Njegova smrt je naše spasenje! Otkupljeni smo predragocjenom krvi Krista, nevinoga Jaganjca. Svi koji Isusa prihvate i pođu za Njim naći će spasenje.

Žalosno je promatrati Isusa u muci. Ostao je sam. Učenici? Jedni su ga izdali, drugi zatajili, a ostali se razbježali. Pod križem je ostao jedino Ivan sa ženama i Isusovom majkom Marijom. Ljubav ih je zadržala. Samo oni koji istinski vole ostaju vjerni do kraja.

Poznati vođa francuskih socijalista Jaures borio se svim silama u parlamentu za istrebljenje kršćanstva s lica zemlje. Najprije je počeo u vlastitom stanu. Odstranio je svaki vjerski znak ili knjigu, a od rođaka koji su vjerovali u Boga, nitko nije smio kročiti ni blizu njegova stana. Svojoj jedinoj kćeri Germini našao je učiteljicu, bezbožnu s nalogom da iz kćerkine duše istrijebi svaki trag vjere.

Kad se jednog dana vratio iz parlamenta, u kojem je opet održao sličan govor protiv kršćanstva, stupi pred njega njegova kći, koja je već imala dvadeset i jednu godinu, želeći gov¬oriti s njime.

On je mrmljao zašto si nije već potražila zaručnika, nego uvijek izbjegava društvo. Veoma se iznenadio kad je čuo da je ona izabrala. “A tko je taj izabranik?” – začuđeno zapita otac. “Oče, takav s kojim se smije samo klečeći govoriti. Ja se naime želim posvetiti Bogu u jednom samo¬stanu”.

A kako je kćerka toga bezbožnog oca došla na tu misao? Prije tri godine, u prigodi jedne šetnje, na osami u polju, padne joj pogled na Križ i na njemu na Raspetog Isusa. Taj joj pogled više nije dao mira, dok je nije doveo do spoznaje, da se samo preko Križa Isusovog dolazi do prave i trajne sreće, koju nam ne može nikada nitko oduzeti.

Zagledajmo se i mi ovih dana u Križ na kojem je visio Spasitelj svijeta i zahvalimo mu se na njegovoj neizmjernoj ljubavi. Darujmo jedan cjelov svoje ljubavi i vjernosti oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim nogama raspetoga Krista! Jedan cjelov Ljubavi svoje i vjernosti oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim rukama raspetoga Krista! Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, izmučenoj, trnjem okrunjenoj, u Krvi ogrezloj – presvetoj Glavi raspetoga Krista. Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, kopljem probodenom Presvetom Srcu raspetoga Krista!

Ne zaboravimo: “Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.” Raspeti je imao dovoljno krvi da opere grijehe svega svijeta. Uskrsnuli ima dovoljno snage da vječni život uskrsnuća osigura svakome.
Umro je za sve, uskrsnuo je za sve, da živimo svi. Njegova smrt i uskrsnuće poziv je nama da primimo život kakav je: često pun boli, patnje; da prihvatimo i smrt kao pro¬laz u životu.
 
Isuse, neizmjerna Ti hvala, što si nam došao, trpio i umro za nas na križu, davši zadovoljštinu Bogu za sve grijehe, legao u grob i slavno nakon tri dana uskrsnuo! Ti i danas živiš i djeluješ među nama, uzimaš na sebe naše boli i patnje. Žarko Te molimo, prođi ovih dana našim gradovima i selima diljem domovine i donesi mir i ljubav svim srcima!
Obrati naš dragi narod, blagoslovi svaku obitelj i cijeli svijet!
Poznato nam je da Ti, Isuse, trpiš u nama i među nama: u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran, koji je potreban Tvoje ljubavi. Isuse, daruj nam milost iskrenoga predanja i sjedinjenja s Tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života da bismo postali bolji, pravedniji i blaženiji. Amen.

Kako je dobar i milosrdan naš nebeski Otac

Isus oprašta raskajanom grješniku

U Španjolskoj se nalazi crkva u kojoj se na poseban način časti jedan veliki križ. Desna ruka Isusova na tom križu je otrgnuta od čavla i spuštena.

Zašto? Predaja kaže ovo: Ispod ovoga križa bila je jedna ispovjedaonica. U njoj su se ljudi ispovijedali i dobivali oproštenje svojih grijeha.

Jednoga dana u njoj se, ispod ovoga križa, ispovijedao jedan veliki grješnik i pokazivao znakove iskrenoga kajanja. Ipak je kod davanja odrješenja svećenik (ispovjednik) oklijevao… Bili su tako veliki, brojni grijesi.
Grješnik je vapio za oproštenjem.
” Odrješujem te, rekao je svećenik, ali se nemoj više vratiti na grijeh!”
Pokornik obeća da će se popraviti. Ali, jer je bio slab, ponovno je pao. Kajanje ga je dovelo pred ispovjednika, u ovu ispovjedaonicu, ispod velikoga križa.
“Ovaj put nema oproštenja” – reče srdito ispovjednik.
“Bio sam iskren, kajao sam se, odlučivao sam” – priznaje pokornik – “ali sam slab… Oprostite, oprostite mi i odriješite me, molim vas, odriješite me od mojih grijeha!”
Ispovjednik oprosti i nadoda: “Ovo je posljednji put!”
Prošlo je više vremena. Ali s jedne strane navika, a s druge strane slabost učinile su da je ovaj čovjek opet pao u grijeh. I eto ga opet na ispovijed. Kod istoga svećenika. U istu ispovjedao¬nicu, ispod istoga križa.

“Ovaj put je svršeno. Uvijek padaš. Kajanje ti nije iskreno!” – govorio je svećenik grješniku.
“Istina je, oče, padam jer sam slab. Ali ja se kajem… ja sam iskren…, ja sam bolesnik… Molim, dajte mi odrješenje…”

“Ne, za tebe nema odrješenja, nema oproštenja…” – zaključi svećenik.
U tom trenutku s velikoga križa začuje se jecaj. Tužni i bolni jecaj. Bio je to jecaj raspetoga Spasitelja koji je istrgnuo desnu ruku od čavla, podigao je nad glavom grješnikovom, njome učinio znak odrješenja, a svećeniku upravio prijekor: “Ti nisi za nj prolio svoju krv…!”

Bog te voli neizmjerno!
On sa svakim od nas ima
svoj veliki plan!

Ti si izabran i Bog računa
ozbiljno s tobom!

Samo u molitvi možemo ovo izabranje otkriti
i svaki plan ispuniti koji Bog ima s nama!

MISNA ČITANJA – 13. TRAVNJA 2025.

Veliki tjedan

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanja:

U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Lk 22,14 – 23,56

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Martin, Hermenegildo, Ida

Napomena:

Spomen na Kristov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, masline ili drugo zeleno granje.
Neka u danu bude samo jedna procesija i to prije mise na koju se okuplja najveći dio zajednice.
U misi, nakon navještaja Muke Gospodnje, koja se naviješta čitanjem ili pjevanjem, neka se ne izostavi homilija.
Izostavlja se slavlje spomendana sv. Martina I. († 655.), pape i mučenika.

Prvo čitanje:

Iz 50,4-7

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 22,8-9.17-20.23-24

Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje:

Fil 2,6-11

Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.«Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: ‘Među zlikovce bi ubrojen.’ Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.« Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!« I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.« Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!« Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?« A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. JOSIP MOSCATI

Josip Moscati je „sveti liječnik“. Svi zdravstveni djelatnici u njemu mogu pronaći uzor kako se ophoditi prema bolesnicima.

Josip je rođen u talijanskom mjestu Benevento 25. lipnja 1880., kao sedmo dijete Franje, sudskog činovnika i Rose de Luca. Odrastao je u Napulju kamo se obitelj preselila nakon što je otac pozvan svoj posao nastaviti na Prizivnome sudu. Josip je bio vrlo inteligentan, a ujedno i obdaren velikom osjećajnošću prema ljudima, zahvaljujući čemu je uvijek bio blizu onima koji su trpjeli ili se našli u bilo kojoj nevolji.

Kako bi za njih učinio nešto konkretno, odlučio je postati liječnikom. Uz lijekove koje je na raspolaganje stavljala medicina, donosio je ujedno utjehu i vjeru. Naporno je učio te je diplomu uspio steći već s 22 godine, i to s najvećim mogućim uspjehom. Sudjelovao je na više značajnih natječaja na kojima je pobijedio, otvorivši si tako put k sjajnoj i ugodnoj karijeri. Stekao je ujedno i mogućnost predavanja na jednoj nadasve prestižnoj Akademiji za medicinu i kirurgiju.

No kasnije je sve svoje darove uma i srca uložio u služenje bolesnim siromasima, izabravši službu „redovnoga liječnika“ u Bolnici za neizlječive slučajeve, najstarijoj od svih u gradu. Smatrao je kako je upravo to idealno mjesto na kojemu će vršiti poslanje što ga je bio odabrao kao dječak, a koje je sam ovako opisao: „Poslanje je liječnika u bolnicama surađivati s bezgraničnim milosrđem Božjim, pomažući, praštajući i žrtvujući se.“

Jednom je prigodom uspio dijagnosticirati točnu bolest jednog radnika za kojega su njegove kolege utvrdili kako boluje od sušice. Posrijedi je, međutim, bio plućni apsces, koji je izliječen odgovarajućim tretmanom. Radnik mu je, presretan što je ozdravio, pod svaku cijenu želio platiti. Moscati mu je na to rekao: „Ako mi baš želiš platiti, pođi se ispovijediti, jer je Bog taj koji te spasio.“

Josip Moscati, dobri i sveti liječnik, koji je svoju pamet i srce stavio u službu siromašnih i trpećih, umro je razmjerno mlad, u dobi od 47 godina – u poslijepodnevnim satima 12. travnja 1927. Toga je jutra, prema običaju, obišao bolesnike u bolnici. Vizitu je trebao nastaviti poslijepodne, ali su ga njegovi pacijenti uzalud čekali. Oko dva sata, naglo mu je pozlilo. Povukao se u sobu i sjeo u naslonjač. „Nisam dobro“, rekao je braći, koja su primijetila kako je problijedio. Bile su to njegove posljednje riječi. Trenutak kasnije, preminuo je.

Napuljski su siromasi tu vijest primili s žalošću i nevjericom. S njim su izgubili prijatelja i brata. No stekli su “sveca na nebu”, kakvim su ga smjesta i “proglasili”.

Ivan Pavao II. potvrdio je tu njihovu uvjerenost uzvisivši ga 1975. na čast oltara kao blaženika.

Ime Josip hebrejskoga je podrijetla i znači: Bog pridružuje, obogaćuje (obitelj djecom).

Preuzeto s nedjelja.ba

Pin It