Author

FMteam

Browsing

Devetnica Gospi od Suza.

Ususret blagdanu Gospe od Suza, donosimo devetnicu koju možete moliti kao pripravu! Blagdan Gospe od Suza slavi se 31. kolovoza, a Marijini štovatelji hodočaste u svetište Gospe od Suza u Pleternici.


Krunica Gospi od Suza

Početna molitva:

Raspeti Isuse! Prostrti do Tvojih nogu prikazuje­mo ti suze One koja je žarkom ljubav­lju supatila s Tobom na Tvojem prebolnome križnom putu. Učini, o dobri Učitelju, da zahvaljujući pouci suza Tvoje Presvete Majke i dokraja vršeći Tvoju svetu volju na zemlji, postanemo dostojni slaviti te svu vječnost na nebu. Amen.

Na središnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim te žarom ljubi na nebu!

Na sedam zrna, u sedam nizova:

O, Isuse, usliši nam usrdne molbe

– po suzama svoje Presvete Majke!

Na tri zadnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim te žarom ljubi na nebu!

Završna molitva:

O Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa! Molimo te, sjedini svoje molitve s našima, da Isus, Tvoj Božan­ski Sin, kojemu se obraćamo po Tvojim majčinskim suzama, usliši naše usrdne molbe te da nam zajedno s milostima za koje molimo, udijeli i krunu vječnoga života. Amen.

Zadnje molitve, ljubeći medaljicu:

Svojom božanskom blagošću, o Vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda koje mu prijete! O, Prežalosna Djevice, Tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!

MOLITVA GOSPI OD SUZA

Gospo od Suza!

Majčinskom dobrotom pogledaj boli svijeta. Obriši suze svima onima koji trpe, zaboravljenima, očajnima, žrtvama svakovrsnog nasilja. Daj nam svima suze kajanja i novoga života da nam one otvore srca za preporoditeljski dar Božje ljubavi. Daj nam svima suze radosnice zbog velike nježnosti tvoga Srca. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Devetnica svetom Rajmundu Nonatu – koju je papa Franjo preporučio svim parovima željnima djece

Devetnica svetom Rajmundu se moli od danas, odnosno 22. kolovoza, a blagdan ovoga sveca slavi se 31. kolovoza

“I danas, kada me na audijencijama neki par traži blagoslov kako bi dobili dijete, kažem im da se mole svetom Rajmundu Nonatu, – napisao je Papa – a ako su Argentinci, savjetujem im da odu u svetište u Cervantesovoj ulici. Ime svetoga Rajmunda Nonata dolazi od ‘nonato’, odnosno ne rođen od žive majke, nego izvađen iz njezina beživotna tijela carskim rezom. Tako je on i zaštitnik primaljā, upravo zbog dramatičnih prilika u kojima je došao na svijet, izvađen iz mrtvoga majčina tijela”, napisao je papa Franjo Rubénu Ceraciju, župniku zajednice svetoga Rajmunda Nonata, u prigodi blagdana njezina zaštitnika koji se slavi 31. kolovoza.

U nastavku donosimo prijevod devetnice svetom Rajmundu Nonatu koju mogu moliti svi parovi željni djece.


Devetnica svetom Rajmundu

Slavni sveti Rajmunde, prepun suosjećanja prema onima koji te zazivaju i ljubavlju prema onima koji teško pate, pritisnut težinom mojih nevolja, padam pred tvojim nogama i ponizno te molim da primiš moju molbu (navesti nakanu) koju preporučam pod tvoju posebnu zaštitu.

Udostoj se predati ju Blaženoj Djevici Mariji i položiti ju pred Isusovo Prijestolje, kako bi ju On sretno razriješio. Ne prestani se zauzimati za mene sve dok moj zaziv ne bude uslišan. Iznad svega, izmoli mi milost da jednoga dana gledam Boga licem u lice, te ga s tobom, Marijom i svim svetima, slavim i hvalim uvijeke. Amen.

Dobri sveti Rajmunde, moli za nas i usliši našu molbu.
Dobri sveti Rajmunde, moli za nas i usliši našu molbu.
Dobri sveti Rajmunde, moli za nas i usliši našu molbu.

Izmoliti jedan Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu.

8. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


8. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mt 22, 1-14

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

U prispodobi o svadbenoj gozbi kralj šalje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, ali oni mu odgovaraju odbijajući poziv, jer imaju puno obveza. Kralj se međutim ne obeshrabruje, te šalje svoje sluge da potraže druge goste kako bi ispunio dvoranu. Tako odbijanje prvih, kao posljedicu ima upućivanje poziva svima, uz posebnu naklonost prema siromašnima i potisnutima na rub društva. To se dogodilo u uskrsnome Otajstvu: veliku silu zla pobijedila je svemogućnost Božje ljubavi. Uskrsli Gospodin sada može pozvati sve na gozbu uskrsne radosti dajući uzvanicima, On sâm, svadbeno ruho, simbol besplatnoga dara milosti koja posvećuje.

Među pozvanima, odnosno među onima koji slijede Boga, nalazi se jedan čovjek koji nije odjeven u svadbeno ruho, te ga kralj daje baciti u tamu. Kakvo je to odijelo koje mu nedostaje? Nažalost, među gostima kojima je darovao novo odijelo, bijelo odijelo ponovnoga rođenja, kralj pronalazi neke koji ne nose odijelo purpurne boje dvostruke ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu – rekao je Sveti Otac. U kakvome stanju želimo pristupiti nebeskome slavlju, ako ne nosimo svadbeno ruho, odnosno ljubav, koja nas jedina može učiniti lijepima? … Osoba bez ljubavi u nutrini je mračna. Vanjska tama o kojoj govori Evanđelje, samo je odraz unutarnje sljepoće srca – istaknuo je Sveti Otac.

Nije, dakle, dostatno nazivati se kršćanima kako bismo se spasili. Neće biti dovoljno izjasniti se Kristovim ‘prijateljima’, hvaleći se lažnim zaslugama. Pravo prijateljstvo s Isusom izražava se u načinu života; izražava se dobrotom srca, poniznošću, blagošću i milosrđem, ljubavlju prema pravednosti i istini, te iskrenim i poštenim zalaganjem za mir i pomirenje – to je ‘osobna iskaznica’ po kojoj smo mi Njegovi istinski ‘prijatelji’, odnosno ‘putovnica’ s kojom ćemo moći ući u vječni život. Međutim, mnogo je zvanih, ali malo izabranih, kaže Isus. Nije riječ o povlasticama, kako bi netko mogao pomisliti. Prolaz u vječni život otvoren je svima, ali je ‘uzak’ jer je zahtjevan, iziskuje zalaganje, samozataju, poniženje vlastitoga samoljublja.

(Benedikt XVI.)

5. Molitve

Molitva predanja i ljubavi sv. Ignacija Lojolskog

Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum
i svu moju volju,
sve što imam
i što posjedujem.

Ti si mi to dao,
Tebi, Gospodine,
sve vraćam;
sve je tvoje,
raspolaži sa svime
po svojoj volji.

Daj mi samo svoju
ljubav i milost,
i to mi je dosta. Amen!

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Blažena Djevica Marija – Kraljica svega stvorenoga

Spomendan Marije Kraljice u liturgijski je kalendar uveo papa Pio XII. i odredio da se slavi 31. svibnja. Po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina Uznesenja dušom i tijelom na Nebo.


Po svome Uznesenju Marija je postala Kraljica i Neba i Zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu Kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginum.

Naslov “Kraljice” ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo “Kraljica”, već i “Gospodarica”, “Vojvotkinja”, pa čak i “Carica”, u našem starom jeziku “Cesarica”. Je li pridavanje takvih naslova Mariji teološki opravdano? – JEST, jer se Ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojno pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz Njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže “da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i zbog toga prava Kraljica.

Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov Kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva “Zdravo Kraljice, Majko milosrđa!”. Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od Njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao Kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.

“Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije Uznesenja, po svem svijetu zasjalo Marijino divno ime i kako se posvuda o Njoj raširio slavni glas, i prije nego bijaše na Nebo uzneseno Njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije Nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko; prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću.

Tako je već u tijelu imala predokus budućega kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena Majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide Kraljicu, a ovi drugi Gospodaricu. Jedni pak i drugi, bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.

A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio?

Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana – ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: “Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.”

MISNA ČITANJA – 22. KOLOVOZA 2024.

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

XX. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 22. 08. 2024.

Blažena Djevica Marija Kraljica

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Ez 36,23-28; Ps 51,12-15.18-19; Mt 22,1-14

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Vladislava, Regina

Prvo čitanje:

Ez 36, 23-28

Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin: »Ja ću posvetiti ime svoje veliko, oskvrnuto među narodima, vi ga oskvrnuste posred njih! I znat će narodi da sam ja Gospodin — riječ je Gospodina Boga — kad na vama, njima na očigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, i dovesti vas u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51, 12-15.18-19

Pripjev:

Poškropit ću vas vodom čistom, očistit ću vas od svih vaših nečistoća.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Evanđelje:

Mt 22, 1-14

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Gospa Voćinska – Majka od Utočišta kojoj vjernici iz Slavonije stoljećima hodočaste

Svetište Gospe Voćinske zrači posebnom duhovnom snagom te ovdje hodočasnici po Marijinom zagovoru nalaze pomoć u životnim teškoćama i duhovni mir.


Danas se naš Katolički kalendar spominje i Majke od Utočišta ili Voćinske Gospe.

Mjesto Voćin podno sjeverne strane Papuka nalazi se u zemljopisnom središtu Požeške biskupije (osnovana 1997. godine) između rijeke Save i Drave te je sa svojim svetištem Majke Božje postalo i njezino duhovno središte. Biskup dr. Antun Škvorčević dao mu je značenje biskupijskog svetišta.

Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija Voćin je u 18. stoljeću privlačio mnoge Marijine štovatelje. Od 1886. godine pa nadalje iz Požege je 20. kolovoza polazila voćinska procesija pješaka s hodočasnicima iz Požeške doline i Posavine. U duhu druge polovice 19. stoljeća u Voćinu se gajila pobožnost prema Gospi Lurdskoj, čije se štovanje nastavilo i nakon II. svjetskog rata. Gospin kip zajedno s crkvom nestao je u ruševini 1991. godine. No, Providnost je htjela da je voćinski župnik Josip Martinac 1940. godine staru sliku voćinske Gospe, Majke od Utočišta iz 18. stoljeća pohranio u Dijecezanski muzej u Zagrebu. Ona je 21. kolovoza 1999. u procesiji pješaka iz Požege svečano vraćena u Voćin. Na prvome biskupijskom euharistijskom kongresu prigodom proslave Godine velikog jubileja 24. rujna 2000. oko nje se sabralo mnoštvo od oko 25 tisuća vjernika iz Požeške biskupije. Za ovo slavlje pokraj srušene crkve uređen je kongresni prostor na otvorenom, koji otada trajno služi za liturgijska okupljanja hodočasnika.

Vjernici iz Slavonije i drugih dijelova Hrvatske pojedinačno ili u skupinama hodočaste Voćinskoj Gospi tijekom cijele godine. Redovito biskupijsko hodočašće djece održava se prve subote u mjesecu svibnju. Ovo najbrojnije dječje hodočašće u Hrvatskoj okupi do 6000 učenika osnovne škole. Požeška biskupija hodočasti organizirano u dva dijela. Iz požeškoga i posavskog kraja kreću pješaci 20. kolovoza, prenoće u župi Stražeman, a potom 21. kolovoza nastavljaju put do Voćina gdje zajedno s pješacima iz zapadne Slavonije, odnosno daruvarskog kraja i mnoštvom drugih hodočasnika, pristiglih autobusima i osobnim automobilima sudjeluju na vrlo upečatljivom večernjem slavlju sa svijećama u čast Gospe od Utočišta. Iz slavonsko podravskog dijela biskupije brojni vjernici hodočaste početkom rujna, u subotu ili nedjelju nakon Male Gospe.

Svetište Gospe Voćinske zrači posebnom duhovnom snagom te ovdje hodočasnici po Marijinom zagovoru nalaze pomoć u životnim teškoćama i duhovni mir.

Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Župnici Franjo Bosnar i Antun Prpić uz pomoć mnogih Marijinih štovatelja iz domovine i inozemstva, posebno gradišćanskih Hrvata, predvođenih biskupom iz Željezna (Eisenstadta) dr. Stefanom Lazslom i dekanom Štefanom Horvatom crkvu su od 1971. do 1984. godine mukotrpno obnavljali. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala, a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći s 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih.

Odlukom Požeške biskupije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske crkva se obnavlja u svom prvotnom izgledu. Radovi su započeli 2002. godine po projektu prof. dr. Vladimira Bedenka s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Želja je da se izgradnjom crkve u njezinom izvornom obliku vrati vrijedan objekt hrvatske katoličke baštine, iskaže poštovanje i podigne spomen svima onima koji su položili živote za slobodnu Hrvatsku. Konačno, dvadeset godina nakon razaranja, Voćin je 2011. dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve, a na ponos onih koji se nisu željeli odreći vlastite crkvene baštine, napose Marijinih hodočasnika.

O dvadesetoj obljetnici razaranja crkve, a potom i njezine ponovne izgradnje, biskup Škvorčević proglasio je Godinu Gospe Voćinske u razdoblju od 21. kolovoza 2010. do blagdana Male Gospe 2011., a pod geslom “Evo ti Majke”. Središnji događaj Godine Gospe Voćinske posveta je nove crkve, 14. kolovoza 2011., a središnja proslava ponovo izgrađenoga svetišta i postavljanja lika Gospe Voćinske je 21. kolovoza 2011.

Molitva Gospi Voćinskoj

Gospo Voćinska, Majko od Utočišta! Ti si obiljem svojih milosti tijekom više stoljeća bila zaštita, utjeha i nada našem narodu u teškim povijesnim vremenima. U svim stradanjima, progonima i patnjama, po Tvojoj majčinskoj blizini, osjetili smo ruku pomoćnicu, koja nas je snažno vodila k Isusu Kristu, jedinom Spasitelju čovjeka. Puni vjere i dubokog pouzdanja stojimo pred Tvojim milosnim likom i molimo te: Brani našu Domovinu i pomozi svima nama, koji te u svojim osobnim potrebama zazivamo. Ostani s nama u svim kušnjama života, Majko od Utočišta, i ne daj da itko od nas skrene s puta Tvoga Sina Isusa Krista. Koji živi i kraljuje – danas i u vijeke vjekova. Amen. Zdravo Marijo….

Izvor: Pozeska-biskupija.hr | Bitno.net

Molitva svetom papi Piju X.

Molitva Papi koji je našeg Marka Križevčanina proglasio blaženim


Slavni sv. Pio X., nastojao si „obnoviti sve stvari u Kristu.“
Podari mi istinsku ljubav za Isusa,
da mogu živjeti samo za Njega.
Pomozi mi steći živi žar i iskrenu volju
da žudim za svetošću života
i da se mogu okoristiti
dragocjenom vrijednosti Presvete Euharistije u žrtvi i sakramentu.
Po tvojoj ljubavi prema Mariji, Majci i Kraljici sviju ljudi,
užeži moje srce nježnom odanošću prema njoj.
Blaženi uzore svećenstva,
priskrbi nam pobožne, predane svećenike
i umnoži svećenička i redovnička zvanja.
Rastjeraj zbrku, mržnju i tjeskobu
te prikloni naša srca miru i slozi
da svim narodima zavlada slatko kraljevstvo Kristovo.
Amen.

Svetište Knock – marijansko svetište u Irskoj

U povodu ukazanja Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Evanđelista i Isusa Krista u mjestu Knock u Irskoj, dana 21. kolovoza 1879. godine podsjećamo na priču o Gospinu ukazanju u ovom irskom gradiću.


Jedne kolovoške večeri 1879. godine, mještani irskog gradića Knock proveli su dan obavljajući uobičajene poslove u doba žetve u godini – skupljajući stočnu hranu, stoji na službenoj mrežnoj stranici svetišta u Knocku. Kako se približavala večer, gusta magla koja je bila uporna tijekom dana pretvorila se u stalni pljusak. Mještani su se okupili oko vatre u svojim domovima, tražeći utjehu i sklonište u užasnoj noći.

Iznenada se cijelim selom proširila vijest da se u Crkvi događa nešto neobično, pa su požurili do vjetrovitog zabata gdje su svjedočili nebeskoj viziji okruženoj blještavim bijelim svjetlom. Muškarci, žene i djeca okupili su se u molitvi uz zabatni zid župne crkve.

Gospino svetište u Knocku / Foto: Facebook Knock Shrine
Gospino svetište u Knocku / Foto: Facebook Knock Shrine

Gospino ukazanje

Svjedoci su jasno vidjeli Blaženu Djevicu Mariju odjevenu u bijele haljine, ruku i očiju okrenutih prema nebu u molitvi. Na glavi joj je bila zlatna kruna, a gdje je kruna pristajala uz čelo, nalazila se i jedna zlatna ruža. S njezine desne strane nalazio se sveti Josip koji joj se s poštovanjem naklonio. Djelovao je starije, imao je sijedu bradu i kosu te je poput Gospe bio bos.

Lijevo od Gospe stajao je Ivan Evanđelist u biskupskoj odjeći s malom mitrom. U lijevoj je ruci držao otvorenu knjigu na čijim su se stranicama jasno vidjeli redovi i slova. Činilo se da propovijeda, ali se nije čuo nikakav glas. Stajao je tako da leđima nije bio okrenut ni Djevici ni Jaganjcu koji se nalazio na jednostavnom običnom oltaru. Iza Jaganjca je bio križ. Vidioci su bdjeli i molili više od dva sata te su primijetili da uopće nisu mokri iako je padala kiša.

I mnogo godina kasnije Gospina prisutnost bila je ono što ljude instinktivno privlači.

Mnogi su razmišljali o bogatoj simbolici ukazanja. One koji su to vidjeli odmah je privukla Gospina prisutnost, odraz duboke marijanske pobožnosti svih prisutnih. I mnogo godina kasnije Gospina prisutnost bila je ono što ljude instinktivno privlači.

Pobožnost prema svetom Josipu uvijek je naglašavala njegovu ulogu zaštitnika Svete Obitelji. On se pojavljuje u Knocku kao sigurna nježna prisutnost uz svoju suprugu, s poštovanjem pognute glave prema njoj, priznajući i podsjećajući nas na njezino jedinstveno mjesto u povijesti Crkve.

Sveti Ivan Evanđelist stoji između Gospe, oltara i Jaganjca. Njegovo Evanđelje govori o Isusu kao o Jaganjcu Božjem. Čini se da propovijeda na euharistijskom oltaru okružen križem i Jaganjcem koji je u samom središtu ukazanja. Jedinstvena je prisutnost Jaganjca Božjeg na oltaru, vizualni prikaz dara i otajstva Euharistije. Ovaj središnji element ne može se naći ni u jednom drugom priznatom marijanskom ukazanju.

Kapela ukazanja / Foto: Knock Shrine, Wikimeda commons
Kapela ukazanja / Foto: Knock Shrine, Wikimeda commons

Međunarodno marijansko i euharistijsko svetište

Svetište Knock je papa Franjo, preko Papinskog vijeća za novu evangelizaciju, službeno priznao kao međunarodno euharistijsko i marijansko svetište.  U vrlo kratkom vremenu Knock je za Irce postao nezaobilazno mjesto hodočašća. Svake ga godine posjeti milijun i pol vjernika. Osim toga, uz to su svetište povezani i trenutci suvremene irske povijesti. Primjerice, u kolovozu 1940. godine 50.000 Iraca sudjelovalo je u Hodočašću za mir u svijetu i u Irskoj. A 1954. godine, u prigodi Marijanske godine koju je proglasio Pio XII., više od milijun hodočasnika se okupilo u Knocku gdje je, po želji pape Pacellija, okrunjen Gospin kip.

Gospino svetište u Knocku / Foto: Facebook Knock Shrine
Knock Shrine / Foto: Facebook Knock Shrine

7. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


7. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Radosna otajstva Gospine krunice

1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela.

U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega.

2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila.

U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca.

3. Koga si Djevice, rodila.

U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle.

4. Koga si Djevice, u hramu prikazala.

U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.

5. Koga si Djevice u hramu našla.

U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mt 20, 1-16a

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’

»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko je protiv tebe, nego nastoj oko toga i brini se da u svemu što činiš Bog bude s tobom.

Imaj čistu savjest, i Bog će te vjerno braniti. Kome Bog hoće pomoći, tome ne može ničija pakost škoditi. Ako znaš šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš osjetiti Božju pomoć.

On zna i kada i kako da se njemu izručiš.

U Boga je da pomogne i izbavi od svake nevolje. Često nam mnogo koristi da ostanemo što ponizniji ako drugi znadu za naše pogreške te ih prekoravaju.

Ako se ponizimo zbog svojih pogrešaka, tada ćemo lako udobrostiviti druge i bez poteškoće umiriti sve koji se na nas srde. Bog štiti i oslobađa poniznoga i poniznom se priklanja; poniznomu daruje obilje milosti te ga nakon poniženja proslavljuje.

On otkriva svoje tajne poniznome i k sebi ga milo privlači i prizivlje. Ponizan čovjek posve je miran i kad je osramoćen, jer se oslanja na Boga, a ne na svijet. Ne misli da si išta napredovao ako ne držiš  da si niži od svih.

Primjena i molitva:

Ako radi vršenja svojih dužnosti prema Bogu trpiš poruge i poniženja u društvu gdje živiš, ne brini se za te poruge ako ti je savjest mirna. U poniženju samoga sebe osjetit ćeš da si malen pred veličanstvom Božjim, ali ćeš osjetiti i pomoć Božju.

Molimo te, Gospodine, učini nas vazda poslušnima Tvojim zapovijedima, da postanemo dostojni Tvojih darova. (Popričesna na XX. Nedj. Po Duh.)

(sv. Toma Kempec)

5. Molitve

O Bože svemogući, sveznajući,
koji si bez početka i kraja,
koji si darivatelj i uzdržavatelj krepostī:
udostoj se učvrstiti me na čvrstom temelju vjere,
i štititi neprobojnim štitom nade,
i uresiti me svadbenom odjećom ljubavi.

Daj mi da pravednošću tebi budem podložan,
da se razboritošću čuvam đavolskih zasjeda,
da se umjerenošću držim sredine,
da jakošću strpljivo podnosim protivštine.

Daj da dobro kojega nemam
ponizno tražim od onih koji ga imaju;
da se istinito optužujem
za zlo koje sam napravio;
da smireno podnosim kaznu
koju izdržavam;
da ne zavidim dobru bližnjega,
nego da uvijek zahvaljujem
na tvojim dobrima…

Usadi u meni kreposti, Gospodine,
da božanskoj službi budem odan,
da u ljudskim službama budem brižljiv,
a u tjelesnim potrebama nikome na teret.
Daj mi, Gospodine, gorljivu skrušenost,
iskrenu ispovijed,
savršenu zadovoljštinu.

Udostoj se dobrim životom
iznutra me usmjeriti
da činim što doliči,
i što mi koristi za zaslugu,
a ostalim bližnjima za primjer.

Daj mi da nikada ne žudim za onim
što je besmisleno
i da odbijam ono što je neugodno,
kako se ne bi dogodilo da prije vremena
žudim za onim što tek treba početi,
a da prije dovršetka napustim započeto.
Amen.

(sv. Toma Akvinski)

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. PIO X., PAPA

Sv. Pio X. odnosno Giuseppe Melchiorre Sarto rođen je 2. lipnja 1835. kao drugo od 11-ero djece svojih roditelja u siromašnoj seljačkoj obitelji u Riesu kraj Trevisa, gdje je završio osnovnu školu, a školovanje nastavio u gimnaziji u obližnjem gradiću Castelfrancu.


Kako je već kao osnovnoškolac bio odličan i marljiv učenik, tadašnji venecijanski patrijarh kard. Jacopo Monico, Pijev „zemljak“, omogućio mu je besplatan studij u sjemeništu u Padovi gdje je proboravio osam godina. Prvo je dvije godine studirao klasične jezike i književnost, potom filozofiju, a preostale četiri godine teologiju. 

Svećenički put
Svećenički red primio je u Castelfrancu 1858., a svećeničku službu započeo kao kapelan u Tombolu gdje je odmah prihvaćen zbog svoje poznate ljubavi prema siromasima, svećeničke revnosti te požrtvovnosti, kojima ostaje vjeran do smrti. Život ga je dalje odveo u Salzano na službu župnika, a 1875. je imenovan kanonikom te premješten u Treviso za voditelja Biskupskog ureda. Također, kao profesor na bogoslovnom sjemeništu predavao je dogmatiku, moral i crkveno pravo. Iako se snažno protivio, 1884. papa Lav XIII. ga je imenovao biskupom Mantove u kojoj je vladalo izrazito teško stanje. Tu se ponovno očituje njegova snaga, staloženost, ali i čvrstoća kojom je zavladao situacijom. Vlastitim životom, primjerom siromaštva, pobožnosti, radinosti te neporočnosti pokazivao je svećenicima lijek za njihove slabosti, a prema nedostojnim svećenicima bivao je čvrste ruke.

Na tajnom konzistoriju 1893. Papa ga je imenovao kardinalom, a samo tri dana poslije i venecijanskim patrijarhom. Giuseppe je sve činio kako bi ostao biskupom Mantove, ali se naposljetku pokorio Papinoj želji. Ipak, morao je pričekati 18 mjeseci na preuzimanje službe, jer se austrijska Vlada bila usprotivila njegovu imenovanju – poznati slučaj cezaropapizma na austrijski način. Nakon mnogobrojnih pregovora između Svete Stolice i Austrije 24. studenog 1894. svečano je ušao u Veneciju gdje se tijekom 10-godišnjeg službovanja pokazao istinskim pastirom. Vodio je život u siromaštvu, toliko da je čak nosio odijelo svojeg prethodnika. Svojim životom i primjerom pokazivao je kako treba biti svet.

Nezaboravan pontifikat
Na Petrovoj stolici naslijedio je Lava XIII. koji je preminuo u dubokoj starosti 20. srpnja 1903. Konklave su započele 1. kolovoza, a tri dana kasnije je Crkva imala novog pastira – papu Pija X. koji je ovaj izbor prihvatio preplašen i kroz suze. Ime Pio je uzeo kako bio odao počast papama imenjacima koji su se hrabro opirali raznim progonima te bili, kao i on sam, borci protiv pošasti modernog svijeta.

Papa Pio X. nije imao pretjerano ugodan „doček“. Početak pontifikata obilježen je ne tako lijepim događajima u Francuskoj gdje je položaj kršćana bio loš, a kompariran je u „gori“ proglašenjem Zakona o odvajanju Crkve od države. To je Papa oštro osudio dvjema enciklikama Vehementer Nos (Nije vam dopušteno, 11. veljače 1906.) i Une fois encore (Još jednom – 6. siječnja 1907.), dok enciklikom Pascendi Dominici gregis (Pasti stado Gospodnje – 8. rujna 1907.) osuđuje modernizam, agnosticizam i imanentizam.

Reforma do reforme
Tijekom prvih pet godina pontifikata papa Pio je proveo neke uistinu dalekosežne reforme koje su bile na dobrobit Crkve. Prvo je na udaru bio cezaropapizam. Jednom zauvijek je ukinuo svako pravo svjetovnoj vlasti u izbornom procesu u Crkvi. Preuredio je Rimsku kuriju i njezinih 37 raznih odjela i sudišta u 11 kongregacija, tri sudišta i pet ureda, a njihove je ovlasti raspodijelio na racionalnoj i djelotvornoj osnovi. Također, radeći u Trevisu kao kancelar prije nego je postao Papa, zaključio je kako je potrebna žurna reforma Zakonika kanonskog prava. Izmijenjeni Zakonik usvojen je tri godine nakon Pijeve smrti, ali je on osobno poticao rad na njemu dok je bio živ.

Njegov dušobrižnički motiv osobito se isticao u „kampanji“ za češćim pričešćivanjem. To je bio ujedno i glavni cilj dok je bio biskup, a kada je postao poglavar Katoličke Crkve, učinio je to prvim zadatkom svojeg pontifikata. Vjerovao je kako je često pričešćivanje ključ potpunog života svakog katolika i naglašavao kako je „pričest lijek za mane, a ne nagrada za besprijekornost“. Ubrzo, 1910., uveo je nezapamćene promjene te je, između ostaloga, smanjio doba prve pričesti koja se obično primala u dvanaestoj ili četrnaestoj godini, na sedam godina.

Glede samog ustrojstva liturgije, i tu su nastupile promjene, poglavito u crkvenoj glazbi te u brevijaru za koji je odredio opsežnu promjenu. Temeljio se i na poboljšanje nastavnog programa sjemeništa s ciljem boljeg obrazovanja dušobrižničkog svećenstva. Radio je i na obnovi katekizma koji bi se koristio diljem svijeta. Uveo je novost glede posjeta ad limina koji se sada treba obaviti svakih pet godina. Pio X. je zdušno vjerovao kako je laičko djelovanje ključ uspjeha crkvene misije u društvu, ali isto tako bio je jako sumnjičav prema svim „kršćanskim demokratskim“ pokretima koji su imali u sebi imalo politike.

Dosljedan siromaštvu
Kada je izbio I. svjetski rat, Papa je jednom prilikom zapisao: „Tugujem za svima onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za njihovim dušama i obiteljima. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti.“ I bio je u pravu. Godinu dana nakon što je preživio srčani udar, manje od mjesec dana od izbijanja I. svjetskog rata, 21. kolovoza 1914. zauvijek je sklopio oči. Ono što se sa sigurnošću može tvrditi – bio je čovjek, u pravom smislu te riječi. Bio i ostao, a 1954. je proglašen i svetcem. Umro je u siromaštvu kako je i živio, a za sobom je u baštinu Crkvi ostavio pravo bogatstvo u vidu niza pozitivnih reformi. Pokopan je skromno u jednostavnoj i neukrašenoj grobnici u kripti bazilike Sv. Petra, gdje se i danas nalazi njegovo tijelu u brončano-staklenom sarkofagu kako bi vjernici mogli iskazati štovanje ovom prvom „Papi iz naroda“ i svetcu.

Izvor: nedjelja.ba

Pin It