Gospa od Brze Pomoći

Pobožnost prema Gospi od Brze Pomoći odobrio je Sveti Otac Pio IX. godine 1851. i odredio da se slavi 8. siječnja

U američkoj državi Louisiani, na pustom području rijeke Mississippi, položeni su 1718. temelji novoga lučkog grada New Orleansa. Tadašnji upravitelj želio je djeci iz novog naselja osigurati kršćanski odgoj pa je zamolio isusovca o. de Beauboisa da im iz Francuske dovede redovnice odgojiteljice. Otac se obratio uršulinkama koje su prihvatile poziv i došle u Ameriku 1727. Kad je 1763. Louisianom zavlada Španjolska, francuskim su uršulinkama došle španjolske u pomoć. Međutim, vlada se opet promijenila i početkom 19. st. opet su zavladali Francuzi, a u uršulinskom samostanu ostalo je samo sedam redovnica. I tu se Gospa od Brze Pomoći proslavila. Kako?

S. Andreja Nadier pismom je zatražila svoju sestričnu, također uršulinku, s. Mihaelu Censoul, da dođe iz Francuske u New Orleans. Međutim, biskup se tu usprotivio i rekao da će popustiti samo ako sam papa Pio VII. dade dozvolu. Naime, s. Mihaela je bila izvrsna odgojiteljica i puno je značila za odgoj u toj biskupiji.

Međutim, s. Mihaela je imala snažnu nutarnju sigurnost u Božji poziv i zatražila ja Papino posredovanje. Čekala je tri mjeseca, kad je u molitvi osjetila snažan poticaj da se uteče Majci Mariji. To je učinila riječima: “Presveta Djevice, ako mi isposluješ brz i povoljan odgovor na moje pismo Papi, obećavam da ću u New Orleansu širiti tvoju čast pod nazivom: Gospa od Brze Pomoći.” Nebeska ju je majka uslišala! Odgovor je bio brz i povoljan! Biskup se jako iznenadio brzom odgovoru Pape, popustio je i još se ponudio blagosloviti kip Gospe koji je s. Mihaela dala isklesati. Taj se kip vrlo brzo počeo častiti kao kip Gospe Brze Pomoći.

Značajno je i uslišanje za vrijeme požara 1812. kada je na zaziv Gospe vjetar promijenio smjer i tako poštedio samostan i okolicu od vatre koja je po svim pravilima trebala i njih zahvatiti.

Sveta Stolica je 13. lipnja 1928. dekretom odredila da Gospa od Brze Pomoći bude glavna zaštitnica grada New Orleansa i države Louisiane.

U našoj se zemlji blagdan Gospe od Brze Pomoći na osobito svečan način slavi u Slavonskom Brodu.

Izvor: Bitno.net

SVETAC DANA – SV. RAJMUND PENJAFORTSKI

Današnji zaštitnik je sveti Rajmund Penjafortski (katalonski Sant Ramon de Penyafort, španjolski San Raimundo de Peñafort), dominikanac i vrhunski crkveni pravnik.

Sveti Rajmund Penjafortski rodio se kao plemićki sin oko 1175. u katalonskom gradiću Vilafranca del Penedès. Studirao je u Barceloni i od 1195. do 1210. predavao filozofiju. U Bologni je boravio od 1210. do 1218., na tamošnjem sveučilištu doktorirao 1216. građansko i crkveno pravo i djelovao kao sveučilišni profesor. Vratio se u Barcelonu i postao svećenik. Sjajan propovjednik, pomogao je svetom Petru Nolascu u osnivanju reda Majke Božje za otkup robova (mercedarijevci). Organizirao je škole arapskog i hebrejskog jezika za misionare. Nije želio crkvenu karijeru već se 1222. pridružio novoosnovanom dominikanskom redu i prihvatio redovničko siromaštvo, poniznost i poslušnost.

Papa Grgur IX. pozvao ga je 1230. u Rim kao svoga ispovjednika i savjetnika. Vrstan pravnik, po papinoj želji sabrao je i sastavio glasovitu zbirku kanonskih zakona i objavio ih 1234. u pet svezaka. Sveti Rajmund vratio se 1236. u Španjolsku, bila mu je ponuđena biskupska čast, ali on je to odbio. Za generala dominikanskog reda izabran je 1238., reformirao njegova pravila, a 1240. povukao se u samostan u Barceloni i posvetio se pastoralnom radu, propovijedanju i ispovijedanju. Ispovjednik aragonskog kralja Jakova I., obratio je mnoge ljude i potaknuo svetog Tomu Akvinskog na pisanje djela “Suma protiv pogana” (1258.-1260.).

Doživio je 100 godina, plodnih i vrijednih, ispunjenih dobrim i svetim djelima, a pripisuju mu i mnoga čuda. Sveti Rajmund preminuo je 6. siječnja 1275. u Barceloni. Blaženim ga je 1542. proglasio papa Pavao III., a svetim 1601. papa Klement VIII. Zaštitnik je svih pravnika, naročito crkvenih pravnika, odvjetnika, pravnih učilišta i arhivara povijesti bolesti, te mnogih naselja, učilišta, župa i crkvi diljem svijeta.

Izvor: Bitno.net

Blagdan je Sveta Tri Kralja ili Bogojavljenje

Danas radosna srca slavimo još jednu svetkovinu božićnog vremena. Bogojavljenje ili Tri kralja (također Epifanija i Teofanija), objava Kristova božanstva, jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana (javlja se u II. stoljeću). Zapadna liturgija spominje ukazanje zvijezde i poklonstvo mudraca s Istoka, zatim Isusovo krštenje u Jordanu i čudo u Kani Galilejskoj. Svi ovi biblijski motivi inspirirali su kršćansku ikonografiju i književnost. Srednjovjekovna predaja nazvala je mudrace kraljevima i navela njihova imena (Baltazar, Gašpar, Melkior), pa se i sam blagdan među pukom zove Tri kralja. Poklonstvo trojice mudraca ili trojice „maga“ osobito lijepo opisano je u evanđelju po Mateju (2,1-12). Došli su “s istoka” u Jeruzalem da se poklone Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im je Bog zapovijedio da se ne vraćaju Herodu i da se drugim putem vrate u svoje zemlje. Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja. Obično ih prikazuju kao predstavnike različitih ljudskih rasa. Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu. Na njihovo štovanje kao „kraljeva“ utjecao je tekst proroka Izaije: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3).

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Kasnije su prenesene u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje se čuvaju i danas. To je svetište postalo središtem hodočašća svih europskih naroda pa i pobožnih hrvatskih putnika namjernika. Tako se i blagdan Bogojavljenja u vjerničkoj duši potpuno poistovjetio sa štovanjem uspomene na tri kralja. Sveta tri kralja zazivaju kod grmljavine, a zaštitnici su hodočasnika, putnika, oboljelih od epilepsije, krznara, motorista, proizvođača igraćih karata, pilara i trgovačkih putnika. Svetim trima kraljevima posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Lomnica kod Velike Gorice, Kraljev Vrh kod Jakovlja, Komin kod Svetog Ivana Zeline, Roženica kod Pokupskog, Vrbovec-groblje, Gorjani, Stara Plošćica kod Ivanske, Velika Erpenja kod Velikog Trgovišća, Tkalci kod Krapine, Gola, Svibovec kod Varaždinskih Toplica, Karlovac-Banija, Dubravci kod Netretića). Bogojavljenjem i nedjeljom nakon njega, kada slavimo Krštenje Gospodinovo, završava vjerničkom srcu dragi božićni ciklus pa se ponavljaju božićni narodni običaji. U hrvatskim krajevima selima obilaze i „zvjezdari“, dječaci maskirani kao tri kralja. Čestitamo imendan svim Baltazarima (Boltama), Gašparima i Melkiorima (Milanima)!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

SVETAC DANA – SV. IVAN NEPOMUK NEUMANN

Sveti Ivan Nepomuk (engleski John Nepomucene, češki Jan Nepomucký, njemački Johannes Nepomuk) Neumann, američki biskup, redovnik redemptorist, rođen je 28. ožujka 1811. u Prachaticama (Jihočeský kraj), u južnoj Češkoj. Sin Johanna Philippa, Nijemca, tvorničara čarapa i Agnes Lebisch, Čehinje, na krštenju je dobio ime velikog češkog sveca i zaštitnika Češke, Ivana Nepomuka. Imao je brižnu majku, koja je s velikom ljubavlju odgajala svoje šestero djece, četiri kćerke i dva sina. Osnovnu školu polazio je u rodnom gradu, a gimnaziju u gradu České Budějovice. Tamo se 1831. upisao i u sjemenište, a uz sklonost prema svećeničkom zvanju, u njemu se počela rađati i ljubav prema misionarskom djelovanju. Posebno ga je privlačila Sjeverna Amerika, gdje se ukazala velika potreba za svećenicima njemačkog jezika. Ivan Nepomuk završio je 1835. teologiju u Pragu, a 20. travnja 1836. ukrcao se na brod u francuskoj luci Le Havre i otplovio u Ameriku. Skromni klerik bez dokumenata, koji nije znao, hoće li uopće biti zaređen, napisao je tada: „Obići ću sve američke biskupije. Tražit ću samo da mogu raditi za napuštene duše, bilo Nijemaca, bilo Čeha, bilo Indijanaca. Ako me nitko ne primi, povući ću se u pustinju i tamo činiti pokoru za svoje i tuđe grijehe.“ Iskrcao se u New Yorku 2. lipnja 1836. i odmah se javio newyorškom biskupu Johnu Duboisu, koji ga je već 2. lipnja zaredio za podđakona, 24. lipnja za đakona, a 25. lipnja za svećenika. Biskup je bio sretan zbog novog pastira jer je raspolagao sa samo 36 svećenika na 200 tisuća vjernika u New Yorku i New Jerseyju. Tri dana nakon ređenja Ivan Nepomuk poslan je za župnika na zapad države New York, u Williamsville, na slapove Niagare, sjeverno od grada Buffala. Stanovao je u brvnari, živio o kruhu i vodi, miljama pješačio i jahao od farme do farme, od sela do sela, i vodio brigu za župljane koji su potjecali iz različitih zemalja i govorili različite jezike. Župnik Neumann služio se s 12 jezika pa mu to nije predstavljalo nikakav problem. Posebno veselje njegovim župljanima predstavljao je župnikov jahački stil jer mu zbog sitnog rasta (bio je visok 1,60 m) noge nisu dopirale do stremena. Njegova župa prostirala se od jezera Ontarija do Pennsylvanije, na površini od 1450 kvadratnih kilometara. Tamo je zdušno djelovao četiri godine, a zatim se 1840. pridružio redovnicima redemptoristima u Pittsburghu. Redovničke zavjete položio je 16. siječnja 1842. u Baltimoreu (Maryland), a 1844. imenovan je poglavarom redemptorističke zajednice u Pittsburghu (Pennsylvania). Bio je glasovit po svojoj skromnosti i po gorljivom misionarskom djelovanju. Djelovao je kao župnik crkve svetog Alfonza u Baltimoreu, kad ga je 5. veljače 1852. papa Pio IX. imenovao biskupom Philadelphije (Pennsylvania). Ta je biskupija tada bila jedna od najprostranijih i najnaseljenijih u Sjedinjenim Državama, a novog biskupa čekao je težak rad i brojni svakovrsni problemi. No, „mali biskup“, kako su ga zvali zbog niskog rasta, pokazao je izvanrednu hrabrost i poduzetnost.

Bio je philadelphijski biskup samo osam godina, ali je u tom razdoblju ostvario mnoge značajne rezultate. Sagradio je stotinjak novih crkava, gotovo po jednu svaki mjesec, otvarao nove župne škole i doveo u svoju biskupiju mnoge redove i kongregacije. U Philadelphiji je i sam 1855. osnovao novu družbu franjevačkih trećoredica. Omogućio je vjernicima koji nisu govorili engleski crkvene obrede na njihovim jezicima, a brinuo je prije svega za jednostavne i siromašne ljude. Njegova duboka pobožnost prema Euharistiji navela ga je da 1853. u svoju biskupiju uvede novi način četrdesetsatnog klanjanja Presvetom Sakramentu. Ta se pobožnost svakog tjedna održavala u jednoj župi njegove biskupije pa su se kroz godinu dana izredale sve župe. Biskup Neumann postao je uzorom za cijelu Ameriku i njegove primjere prihvatile su i druge američke biskupije. Taj je »mali biskup« ostavio iza sebe 80 novih župa, stotinjak škola, azila, sirotišta i svratišta, dogotovio veliku i lijepu katedralu svetog Petra i Pavla u Philadelphiji i otvorio bogoslovno sjemenište. Posjetio je 1854. nakon boravka u Rimu i svoj češki zavičaj, gdje su mu priredili nezaboravni doček. Ostavio je za sobom i 3 katekizma, brojna sadržajna pisma i važne poslanice. Silni napori potpuno su ga iscrpili, njegovo srce je klonulo i on je preminuo prerano (srušio se i umro na ulici), u dobi od 48 godina, na današnji dan, 5. siječnja 1860, u Philadelphiji. Sprovod omiljenog „malog biskupa“ bio je veličanstven, a vjernici su ga odmah počeli častiti i zazivati ga kao pravoga sveca. Njegove relikvije nalaze se u njegovom svetištu, crkvi svetog Petra apostola u Philadelphiji. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1963, a svetim 1977, kao prvog američkog biskupa u povijesti Crkve. Izjavio je tada: „On je u sebi utjelovio sjajne duhovne i građanske vrline stare Europe i presadio ih u plodno tlo novog kontinenta“. Američka javnost nazvala ga je „pionirom i promicateljem američkog katoličkog školstva“ i „biserom američkog apostolata“. Posvećene su mu brojne župe, crkve, kapele i učilišta diljem Amerike i svijeta.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

SVETAC DANA – SV. ANGELA IZ FOLIGNA

Danas slavimo talijansku sveticu Angelu iz Foligna, redovnicu i glasovitu mističarku. Rodila se 1248. u talijanskom gradu Folignu (provincija Perugia, Umbrija) u bogatoj obitelji. Udala se mlada i u braku rodila više djece. Živjela je divlje, razuzdano i svetogrdno, a onda joj se 1285. nakon molitve svetom Franji Asiškom ukazao Spasitelj i kazao joj da će mnogo trpjeti zbog svojih grijeha. Tada je doživjela obraćenje, obavila temeljitu ispovijed, posve se promijenila i nastojala živjeti u skladu s Kristovim naukom. Svoju djecu odgajala je u kršćanskom duhu, a nakon smrti majke, muža i djece otišla je u Assisi. Primljena je u Treći franjevački red i provodila život u pokori i odricanju. Osnovala je zajednicu trećoredica s jednostavnim zavjetima koje su život posvetile djelima kršćanske ljubavi, a nisu se vezale uz zatvoreni život u samostanu, kako bi se uspješnije mogle posvetiti dobrotvornim činima.

Glasovita mističarka i stigmatičarka, na poseban način bila je sjedinjena sa Spasiteljem. Nakon mističnih susreta s Isusom, njezinu je dušu proželo velika svjetlost i izuzetno razumijevanje Svetog pisma, tako da su je čak nazvali „učiteljicom teologa“. Njezin ispovjednik, franjevac Fra Arnaldo, napisao je knjigu o njezinim vizijama i ekstazama, koju je ona diktirala i uredila. Ostavila je za sobom mnoge duhovne spise, pisma, razgovore, viđenja i poruke. Preminula je na današnji dan, 4. siječnja 1309. u Folignu. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a odmah nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu. Blaženom ju je 1693. proglasio papa Inocent XII, a svetom 9. listopada 2013. papa Franjo. Zaštitnica je udovica, djece u smrtnoj opasnosti, osoba koje ismijavaju zbog pobožnosti i osoba koje trpe zbog različitih iskušenja, posebno seksualnih napasti.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr