Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 21. SVIBNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 21. SVIBNJA 2023.

Oče, proslavi Sina svoga!

VII. vazmeni tjedan

Nedjelja, 21. 05. 2023.

SEDMA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Dj 1,12-14; Ps 27,1.4.7-8a; 1 Pt 4,13-16; Iv 17,1-11a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Kristofor, Timotej, Dubravka, Eugen

Prvo čitanje:

Dj 1, 12-14

Bijahu jednodušno postojani u molitvi.

Čitanje Djela apostolskih

Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27, 1.4.7-8a

Pripjev:

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«

Drugo čitanje:

1 Pt 4, 13-16

Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 17, 1-11a

Oče, proslavi Sina svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Molitve

Deset strelovitih molitava za svaki dan

Deset strelovitih molitava za svaki dan

Ponekad kroz dan ne uspijevamo se sabrati u molitvu, no strelovite molitve možemo uputiti Bogu u svako doba i na svakom mjestu!

Možda vam se ponekad dogodilo da najednom spontano izreknete strelovitu molitvu – najčešće izgovaramo nešto poput “Bože, pomozi mi!”. Međutim, Crkva zapravo ima dugu povijest kratkih strelovitih molitava slavljenja, ali i kajanja koje možemo izgovarati u svakom trenutku u danu, piše Aleteia.

Ritam svakodnevnog života nam ponekad ne omogućava onoliko vrijeme za molitvu koliko bismo htjeli. Ponekad ne stižemo na svakodnevnu misu ili na klanjanje pred Presvetim. Ali uvijek možemo izmoliti kratke, ali snažne molitve slavljenja, hvale i kajanja.

Kada se usrdno mole mogu uzdići čovjekovu dušu iz svakodnevnih životnih briga u milosne duhovne visine.

Ljepota tih strelovitih molitava je da omogućuju čovjeku da se okrene Bogu za vrijeme rada ili drugih aktivnosti. Lako se pamte i ne zahtijevaju mnogo – samo otvoreno srce za Božju ljubav. Kada se usrdno mole mogu uzdići čovjekovu dušu iz svakodnevnih životnih briga u milosne duhovne visine. Ovakva navika nam može posvetiti život.

Upravo zbog toga što su to molitve srca, spontane, ne treba ih se nužno formalizirati. No evo i deset kratkih molitava koje se lako pamte. Ako tek počinjete sa strelovitim molitvama, možete si i zapisati neke na papirić koje ćete nositi sa sobom. Nakon nekoliko tjedana ćete primijetiti kako vam je ušlo u naviku hvaliti Boga u svako doba!

  1. Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku. 
  2. Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te. 
  3. Isuse, Marijo i Josipe, vama predajem srce i dušu svoju. 
  4. Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; i zapali u nama oganj ljubavi svoje!
  5. Bog moj i sve moje!
  6. Isuse, moj Bože, ljubim tebe nad svim.
  7. Euharistijsko Srce Isusovo, zapaljeno ljubavlju za nas, ražari naša srca svojom ljubavi.  
  8. Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome. 
  9. Blagoslovljen budi Bog. 
  10. O ljubavlju zapaljeno Srce Isusovo ražari moje srce.
Nastavi čitati
By
In Molitve

Molitva Imenu Isusovu svetog Bernardina Sijenskog

Molitva Imenu Isusovu svetog Bernardina Sijenskog

O dobri Isuse, o slatki Isuse, o Isuse Sine Djevice Marije, pun milosrđa i milosti. O slatki Isuse, smiluj mi se po velikom milosrđu svome.

O predobri Isuse, molim Te zbog predragocjene Krvi tvoje, koju si se udostojao na oltaru križa proliti za nas nevoljne grešnike, da opereš sva bezakonja naša, udostoj se pogledati na mene bijednog grešnika koji ponizno molim za oproštenje i tvoje presveto ime zazivam. O ime Isus, slatko ime! Ime Isus, ljubljeno ime! Ime Isus, spasonosno ime! Nego što je Isus nego Spasitelj? Isuse, dakle, radi presvetog imena svoga budi za mene Spasitelj, spasi me!

O predobrostivi Isuse, ne dopusti da se izgubim, ni iz čega si me stvorio i neprocjenjivom svojom krvlju otkupio. O dobri Isuse, neka ne propadam zbog svoga bezakonja kad me je već tvoja svemoguća dobrota stvorila.

O premilostivi Isuse, smiluj mi se dok je još vrijeme smilovanja da ne propadnem u vrijeme suda. O predragi Isuse, ako sam ja nevoljni grešnik po tvojoj strašnoj pravdi zaslužio vječne muke zbog svojih grijeha, ufajući se u tvoje neizmjerno milosrđe utječem se Tebi i nadam se da ćeš mi se smilovati, Ti koji si premilosrdni Otac, milostivi Gospodar. O predragi Isuse, koja korist od Krvi tvoje ako padnem u vječno prokletstvo jer Te neće slaviti mrtvi koji padaju u Pakao.

O premilosrdni Isuse, smiluj mi se, o preslatki Isuse, oslobodi me, o milosrdni Isuse smiluj se meni grešniku. O Isuse, Isuse, Isuse predobri, primi me u broj svojih odabranika, o Isuse spasenje onih koji Te zazivaju. O Isuse, slatko oproštenje svih grijeha, udjeli mi milost, ljubav, mudrost, čistoću, poniznost, svetu strpljivost u svim mukama, dopusti mi da Te savršeno ljubim, hvalim, da u Tebi uživam, tebi služim, u Tebi se naslađujem ja i svi oni koji zazivaju tvoje presveto ime. Amen.

Nastavi čitati
By
In Vijesti

Hod za život održan u Zagrebu i Vinkovcima: ‘Što će nam sva prava, ako nije osigurano pravo na život’

Hod za život održan u Zagrebu i Vinkovcima: ‘Što će nam sva prava, ako nije osigurano pravo na život’

“Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Želimo zakon koji jača ženu!”, istaknuli su organizatori Hoda za život u Zagrebu.

Pod ovogodišnjim geslom „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…“ u subotu 20. svibnja u Zagrebu i Vinkovcima održan je Hod za život.

Tisuće su hodale za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji.

„Okupljamo se u ovoj inicijativi jer nam je svima zajedničko da se zalažemo za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti, jer pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava!

Hod za život, obitelj i Hrvatsku predstavlja zalaganje za temeljna ljudska i građanska prava – svakog čovjeka i svih ljudi!

Ovaj snažan pokret koji je i ove godine okupio tisuće i tisuće ljudi diljem Hrvatske, pokazuje kako je više nego ikada, potrebno stati u obranu svakog ljudskog života, počevši od onog najnezaštićenijeg – života nerođenog djeteta u utrobi svoje majke! To nas raduje, to je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice i ova stvarnost budu poznate svakoj ženi i svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca!

Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka! Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju!

Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Želimo zakon koji jača ženu! Nema slobode izbora kada nekoga netko ili nešto tjera na pobačaj.

Statistike pokazuju da su 2/3 žena koje su počinile pobačaj, to učinile zbog teške ekonomske situacije ili pritiska okoline. Pobačaj nije ljudsko pravo ali pravo na život jest temeljno ljudsko pravo – zaštićeno 3. člankom UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima. Pobačaj nije zdravstvena skrb za žene – ali zdravstvena skrb jest štititi život svake žene i svakog nerođenog djeteta.

Za žene skrbimo tako što ćemo im osigurati svaki oblik ekonomske, društvene i socijalne zaštite, kako bi u miru i sigurnosti mogle uživati u prvih devet mjeseci života svoga djeteta.

Hvala svima koji ste svojim dolaskom rekli DA životu gradeći ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku!“, istaknule su u govorima Antonela Perić i Marija Romić, članice organizacijskog tima Hoda za život u Zagrebu.

U Zagrebu su se mogla čuti i dva snažna, dojmljiva svjedočanstva. Osobno iskustvo majke Ivane Vrdoljak, koja je unatoč izostanku podrške oca djeteta, odlučila roditi predivnog dječaka Roka.

Ivana i Robert Kovačić iznijeli su svoje iskustvo pokušavajući se godinama realizirati kao biološki roditelji, o putu posvojenja i radosti koju je u njihovu obitelj unio njihov sin. Majka njihovog posvojenog sina, suočena s iznimno nepovoljnim životnim okolnostima, donijela je hrabru odluku – odlučila je djetetu dati život i budućnost.

Ivana i Robert iskazali su svoju neizmjernu zahvalnost upravo prema biološkoj majci njihovog sina, koja se unatoč okolnostima i pritiscima ipak odlučila za život, dajući budućnost i nadu njihovom djetetu. Dala mu je priliku da bude voljen i da voli, da bude dio njihove obitelji, koja više ne može zamisliti svijet u kojem on ne postoji. Svojim svjedočanstvom željeli su pokazati da postoji alternativa, postoji mnogo obitelji poput njihove koji čeznu postati roditelji, pružiti ljubav, dom i prihvaćanje.

Drugu godinu u nizu, za zaštitu svakog života, hodalo se i u Vinkovcima. U ozračju radosti i veselja, djeca, mladi, obitelji, djedovi i bake poslali su jasnu poruku – svaki život je važan!

Ivan Ćaleta, koordinator Hoda za život u Vinkovcima, istaknuo je da su se građani okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci. „Okupljeni smo oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Dijete kroz prvih 9 mjeseci svog života treba na poseban način majčinu ljubav i zaštitu. A majka treba zaštitu i pomoć oca svoga djeteta i svih nas, cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.

I stoga želimo poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom života!

Jer što će nam sva prava, ako nije omogućeno temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život. Kako nerođenog djeteta, rođenog, mladog, starog, tako i naših djedova i baka. Jer svaki život je vrijedan! Svaki život oplemenjuje!

I to zna svaki medicinski fakultet u Hrvatskoj, to je znanstvena činjenica. Već od 18. dana imali smo srce koje kuca, od 8. tjedna formirani su nam svi organi, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta! Tužna je činjenica da prilikom pobačaja, dijete osjeća bol! Zato pozivam sve nas, samo dajmo ljubav… Svaki dan“, naglasio je Ćaleta.

U Vinkovcima se moglo čuti i osobno iskustvo obitelji Herceg, Katarine i Vedrana, roditelja troje djece, koji su odlučili ostati u Hrvatskoj, u predivnoj i plodnoj Slavoniji.

„Slavonija je stradala ratom i naši očevi su iznijeli najveći teret i križ u teškim ratnim situacijama. Oni su hrabrim srcem, ljubavlju i žrtvom štitili naše živote u ratu. Mi smo pozvani na drugi način, ali isto tako hrabrim srcem i vjerom, boriti se za pravo svakog čovjeka na život – od začeća do prirodne smrti. Hvala svim liječnicima, ginekolozima i medicinskim sestrama koji koriste priziv savjesti držeći se znanstvenih činjenica – da kad se brinu o trudnici – imaju 2 pacijenta – majku i dijete. Želimo Slavoniju i Hrvatsku koja štiti, voli i brani svaki ljudski život“, istaknula je obitelj Herceg, a navodi se u priopćenju organizatora.

Hod za život, obitelj i Hrvatsku po gradovima, kroz mjesec svibanj i lipanj 2023. godine:

  • Slavonski Brod i Imotski – 06. svibnja 2023.
  • Osijek i Zadar – 13. svibnja 2023.
  • Vinkovci i Zagreb – 20. svibnja 2023.
  • Varaždin, Knin i Metković – 03. lipnja 2023.
  • Sisak, Rijeka i Split – 17. lipnja 2023.

Preuzeto s bitno.net

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Govoriti srcem. »Istinujući u ljubavi« (Ef 4,15)

Govoriti srcem. »Istinujući u ljubavi« (Ef 4,15)

Objavljujemo u cijelosti Poruku pape Franje za 57. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija koji se, u mnogim zemljama, slavi 21. svibnja 2023. na temu “Govoriti srcem. ‘Istinujući u ljubavi’ (Ef 4, 15)”.

PORUKA PAPE FRANJE ZA 57. SVJETSKI DAN SREDSTAVA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA

[21. svibnja 2023.]

Govoriti srcem

»Istinujući u ljubavi« (Ef 4,15)

Draga braćo i sestre!

Nakon što sam prethodnih godina razmišljao o glagolima ići i vidjeti i slušati kao uvjetima za dobru komunikaciju, u ovoj poruci za 57. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija zadržat ću se na izrazu govoriti srcem. Srce je to koje nas je potaknulo ići, gledati i slušati, i srce je to koje nas potiče na otvorenu i prijateljsku komunikaciju. Nakon što smo vježbali slušanje, koje zahtijeva čekanje i strpljenje, kao i odricanje od toga da iznosimo svoje mišljenje koje je plod predrasuda našega gledišta, možemo ući u dinamiku dijaloga i dijeljenja koja je upravo dinamika srdačne komunikacije. Kada drugoga slušamo čista srca, moći ćemo i govoriti slijedeći istinu u ljubavi (usp. Ef 4,15). Ne trebamo se bojati razglašavati istinu, makar ona katkad bila i neugodna. Evo čega nam se valja bojati: činiti to bez ljubavi, bez srca. Jer »kršćaninov program – kao što je napisao Benedikt XVI. – jest “srce koje vidi”«. [1] Srce koje svojim otkucajima objavljuje istinu o našem biću i zato ga treba slušati. To znači da onaj koji sluša mora biti na istoj valnoj dužini tako da može osjetiti čak otkucaje srca druge osobe u svojemu srcu. Tada se može dogoditi čudo susreta koje nam pomaže da gledamo jedni druge sa suosjećanjem, prihvaćajući s poštivanjem međusobne slabosti, umjesto da sudimo po glasinama i sijemo neslogu i podjele.

Isus nas upozorava da se svako stablo poznaje po plodovima (usp. Lk 6,44): »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore« (r. 45). Zato, da bismo mogli komunicirati istinujući u ljubavi, trebamo očistiti vlastito srce. Samo slušajući i govoreći čistim srcem možemo vidjeti dalje od vanjštine i nadvladati nerazgovijetnu buku koja, također na informacijskom polju, ne pomaže, u složenosti svijeta u kojemu živimo, razlučiti što je što. Poziv da govorimo srcem predstavlja radikalan izazov na koji smo pozvani odgovoriti u ovomu našemu vremenu, tako sklonom ravnodušnosti i gnušanju, katkad i na temelju dezinformacije koja krivotvori i instrumentalizira istinu.

Komunicirati srdačno

Komunicirati srdačno znači da onaj tko nas čita ili sluša može razumjeti naše dioništvo u radostima i strahovima, nadama i patnjama žena i muškaraca našega vremena. Tko tako govori, voli drugoga jer mu je stalo do njega ili nje i štiti i ne narušava njegovu ili njezinu slobodu. Taj način možemo vidjeti kod tajanstvenoga putnika koji razgovara s učenicima na putu u Emaus nakon tragedije koja se dogodila na Golgoti. Uskrsli Isus govori im srcem, s poštivanjem ih prati na njihovu putu boli, ne nameće se nego se nudi, s ljubavlju im otvara oči srca da shvate dublji smisao onoga što se dogodilo. Oni će, naime, moći kasnije radosno uskliknuti da im je srce gorjelo dok im je putem govorio i tumačio Sveto pismo (usp. Lk 24,32).

U povijesnom razdoblju označenom polarizacijama i suprotstavljanjima – na koje nažalost nije imuna ni crkvena zajednica – predano zalaganje za komunikaciju otvorena srca i raširenih ruku tiče se ne samo onih koji rade na polju informacija, već je odgovornost svih. Svi smo pozvani tražiti i govoriti istinu i činiti to s ljubavlju. Pogotovo se nas kršćane neprestance opominje da svoj jezik susprežemo od zla (usp. Ps 34,14), jer, kao što uči Sveto pismo, njime možemo blagoslivljati Gospodina i proklinjati ljude stvorene na Božju sliku (usp. Jak 3,9). Iz naših usta ne bi smjela izlaziti nikakva zla riječ »nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima« (Ef 4,29).

Katkad ljubazna riječ prodire i do najokorjelijega srca. O tome nalazimo trag također u literaturi. Mislim na onaj nezaboravan tekst iz 21. poglavlja Zaručnika u kojem Lucija zbori srcem Bezimenom dok konačno ovaj, razoružan i mučen blagotvornom unutarnjom krizom, ne podlegne nježnoj snazi ljubavi. Doživljavamo to iskustvo u društvenom suživotu gdje ljubaznost nije samo stvar bontona, nego pravi i istinski protulijek okrutnosti, koja nažalost može zatrovati srce i razoriti odnose. Treba nam to na medijskom polju, kako komunikacija ne bi raspirivala mržnju koja ozlojeđuje srce, rađa srditost i vodi do sukoba, nego pomogla osobama da u miru razmisle i, kritičkim duhom i uvijek u duhu poštivanja, otkrivaju zagonetnu stvarnost u kojoj žive.

Komunikacija od srca srcu: »Dovoljno je dobro voljeti da bi se dobro govorilo«

Jedan od svijetlih primjera toga govora srcem koji dan-danas očarava jest sveti Franjo Saleški, crkveni naučitelj, kojem sam nedavno posvetio apostolsko pismo Totum amoris est, na 400. obljetnicu njegove smrti. Uz tu važnu obljetnicu, drago mi je u toj prigodi spomenuti još jednu koja je isto u ovoj 2023. godini. Riječ je o stotoj obljetnici otkako ga je Pio XI., enciklikom Rerum omnium perturbationem, proglasio zaštitnikom katoličkih novinara. Briljantan um, plodan pisac, čovjek velike teološke dubine, Franjo Saleški bio je ženevski biskup u početku 17. stoljeća, u teškim godinama označenima burnim raspravama s kalvinistima. Njegov blag stav, njegova čovjekoljubivost, spremnost strpljivo razgovarati sa svima, a na poseban način s onima koji su mu se suprotstavljali, učinili su ga izvanrednim svjedokom Božje milosrdne ljubavi. Za njega je vrijedila ona da »umilna riječ umnožava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore« (Sir 6,5). Uostalom, jedna od njegovih najpoznatijih izjava »srce govori srcu«, nadahnjivala je naraštaje vjernikâ, među kojima svetoga Johna Henrya Newmana koji ju je uzeo za svoje geslo Cor ad cor loquitur. »Dovoljno je dobro voljeti da bi se dobro govorilo«, bilo je jedno od uvjerenja svetoga Franje Saleškoga. Ono pokazuje da se, prema njegovu mišljenju, komunikaciju ne smije svesti na umijeće, na – rekli bismo danas – marketinšku strategiju, nego je ona ogledalo duše, vidljiva površina oku nevidljive jezgre ljubavi. Prema svetom Franji Saleškom upravo se »u srcu i po srcu odvija onaj suptilan i intenzivan proces sjedinjenja zahvaljujući kojem čovjek prepoznaje Boga« [2]. »Ljubeći dobro« sveti je Franjo uspio komunicirati s gluhonijemim Martinom i postati mu prijatelj. Zato ga se spominjemo također kao zaštitnika osoba s komunikacijskim teškoćama.

Polazeći upravo od toga kriterija ljubavi, sveti nas ženevski biskup, svojim spisima i svjedočanstvom života, podsjeća da »smo ono što komuniciramo«. To je lekcija oprečna trendovima današnjega vremena kada se, kao što pogotovo doživljavamo u društvenim medijima, komunikaciju često instrumentalizira kako bi nas svijet vidio onakvima kakvi bismo mi željeli biti, a ne onakvima kakvi zaista jesmo. Sveti je Franjo Saleški razdijelio brojne primjerke svojih spisa ženevskoj zajednici. Ta mu je »novinarska« intuicija donijela slavu koja se brzo pronijela izvan granica njegove biskupije i traje sve do naših dana. Njegovi su spisi, kao što je primijetio sveti Pavao VI., »iznimno ugodno, poučno i pobudno« [3] štivo. Pogledamo li danas panoramu komunikacije, nisu li upravo to značajke koje treba imati pojedini članak, reportaža, radijski ili televizijski prilog, odnosno objava na društvenoj mreži? Neka ovaj svetac nježnosti bude nadahnuće onima koji rade na području komunikacije, da hrabro i slobodno traže i govore istinu, odolijevajući napasti korištenja napadnih i agresivnih izraza.

Govoriti srcem u sinodskom procesu

Kao što sam već imao priliku istaknuti, »i u Crkvi postoji velika potreba za slušanjem i za time da slušamo jedni druge. To je najdragocjeniji i najplodonosniji dar koji možemo dati jedni drugima« [4]. Iz slušanja bez predrasudâ, iz pažljiva i raspoloživa slušanja, rađa se govor u skladu s Božjim načinom, potican blizinom, suosjećanjem i nježnošću. U Crkvi postoji prijeka potreba za komunikacijom koja će zapaliti srca, koja će biti melem za rane i služiti kao svjetiljka na putu braći i sestrama. Sanjam o crkvenoj komunikaciji koja se zna prepustiti vodstvu Duha Svetoga, koja će biti ljubazna i u isti mah proročka, kadra iznaći nove oblike i načine za čudesan navještaj koji je pozvana donijeti u treće tisućljeće; o komunikaciji u kojoj će se u središte staviti odnos s Bogom i bližnjima, osobito s onima koji su u najvećoj potrebi, i koja će znati zapaliti plamen vjere, radije negoli čuvati pepeo autoreferencijalnog identiteta; o komunikaciji utemeljenoj na poniznosti u slušanju i pareziji u govoru, koja nikad neće dijeliti istinu od ljubavi.

Razoružati srca promičući jezik mira

»Mek jezik i kosti lomi«, kaže se u knjizi Mudrih izreka (25,15). Danas je kao nikada prije potrebno govoriti srcem kako bi se promicalo kulturu mira tamo gdje je rat i kako bi se utiralo putove koji omogućuju dijalog i pomirenje tamo gdje bjesne mržnja i neprijateljstvo. U dramatičnim okolnostima globalnog sukoba kroz koje prolazimo, žurno je potrebno afirmirati komunikaciju u kojoj neće biti nikakva neprijateljstva. Prijeko je potrebno da »otvoreni i smjerni dijalog« prevlada nad »navikom brzog opovrgavanja protivnika, dodjeljujući istom ponižavajuće epitete« [5]. Trebamo komunikatore spremne na dijalog, predane poticanju cjelovita razoružanja i radu na smirivanju ratne psihoze koja se gnijezdi u našim srcima, kao što je proročki pozvao sveti Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris: »Čvrstina pravog mira među narodima nije u jednakoj oružanoj snazi, već jedino u uzajamnu povjerenju« (br. 113). Povjerenje treba komunikatore koji nisu ukopani u rovove, nego su hrabri i kreativni, spremni preuzeti rizik kako bi pronašli zajednički jezik zahvaljujući kojemu je moguće ostvariti susret. Kao i prije 60 godina, i sada živimo u mračnome trenutku kada čovječanstvo strahuje od eskalacije rata, koji mora što prije prestati, također na razini komunikacije. Možemo se samo užasnuti kada čujemo kako se lako izgovaraju riječi koje pozivaju na uništenje narodâ i teritorijâ. I te se riječi, nažalost, često pretvaraju u ratne čine okrutnoga nasilja. Eto zašto treba odbaciti svaku retoriku koja potiče na rat, kao i svaku vrstu propagande koja manipulira istinom i izvrće je u ideološke svrhe. Potrebno je, umjesto toga, promicati, i to na svim razinama, komunikaciju koja će pomoći stvaranju uvjeta za rješavanje sporova među narodima.

Kao kršćani, znamo da je obraćenje srca presudno za sudbinu mira, zato što virus rata dolazi iz ljudskoga srca. [6] Iz srca izlaze prave riječi kadre raspršiti sjene zatvorena i podijeljena svijeta i izgrađivati bolju civilizaciju od one koju smo naslijedili. To je napor koji se očekuje od svakoga od nas, ali posebno poziva one koji rade u komunikacijama da imaju osjećaj odgovornosti, kako bi svoje zanimanje obavljali kao poslanje.

Gospodin Isus, čista Riječ koja teče iz Očeva srca, neka nam pomogne da naša komunikacija bude slobodna, čista i srdačna.

Gospodin Isus, Riječ tijelom postala, neka nam pomogne osluškivati otkucaje srcâ, kako bismo otkrili da smo braća i sestre i oslobodili se neprijateljstva koje nas dijeli.

Gospodin Isus, Riječ istine i ljubavi, neka nam pomogne govoriti istinu u ljubavi, da bismo osjetili da smo čuvari jedni drugih.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 24. siječnja 2023. godine, spomendan svetoga Franje Saleškoga.

FRANJO

[1] Enc. Deus caritas est, 31.

[2] Apost. pismo Totum amoris est (28. prosinca 2022.)

[3] Apostolsko pismo povodom 400. obljetnice rođenja svetog Franje Saleškog, crkvenog naučitelja Sabaudiae gemma (29. siječnja 1967.).

[4] Poruka za 56. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (24. siječnja 2022.).

[5] Enc. Fratelli tutti (3. listopada 2020.), 201.

[6] Usp. Poruka za 56. svjetski dan mira, 1. siječnja 2023.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. BERNARDIN SIJENSKI

SVETAC DANA – SV. BERNARDIN SIJENSKI

Po naseljima u kojima je propovijedao Bernardin Sijenski nosio je monogram Presvetog imena Isusova (IHS) i u tom znaku blagoslivljao bolesnike. Događala su se brojna čuda i ljudi su se klanjali pred znakom Isusova imena.

Veliki pučki propovjednik XV. stoljeća u Italiji bio je franjevački misnik sv. Bernardin Sijenski. Rodio se g. 1380. u Massa Maritima kod Siene. Već u četvrtoj godini umiru mu roditelji, a njegov odgoj preuzimaju rođaci.Kao nasljednik oca posjednika rudnika, imao je veliko imanje. Kad je u gradu zavladala kuga, njegovao je oboljele i pomagao im svojim sredstvima. I sam se zarazio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Ozdravio je i svoje imanje podijelio siromasima, a 1404. godine priklonio se franjevcima.

Jedno je vrijeme djelovao u osamljenom brdskom samostanu posve nepoznat velikom svijetu. Ali Providnost ga je odatle htjela izvući te postaviti na svijećnjak da svijetli mnogima. Jednom je neki propovjednik naglo obolio pa ga je zamijenio Bernardin. Ta je propovijed toliko zanijela puk da su ga počeli na sve strane tražiti za propovjednika; i tako je g. 1417. započeo njegov veliki propovjednički pohod Italijom. Pri tomu je izmirio nebrojene među sobom zavađene, obratio mnogo grešnika i pobudio mnoga duhovna zvanja.

Sveti Bernardin kao propovjednik postao je veliki promicatelj pobožnosti prema Imenu Isusovu. Simbolom toga imena uresio je mnoge crkve, kuće, javne zgrade. Neki su se pobunili protiv te pobožnosti pa su protiv sveca vođena i tri crkvena sudska postupka: g. 1426. za vrijeme pape Martina V., g. 1431. za vrijeme pape Eugena IV. i g. 1438. na općem saboru u Baselu. No, na sreću, uvijek je izišla na vidjelo istina te bila dokazana Bernardinova potpuna pravovjernost, čistoća nakane i izvanredna svetost života. U znak zadovoljštine za optužbe i sudove ponudili su mu za redom tri biskupske stolice: u Sieni, u Ferrari i Urbinu, no on ih je sve tri odbio. Želio je ostati jednostavan svećenik-redovnik.

Sveti Bernardin Sijenski od g. 1430. pa dalje dao se i na pisanje velikih teoloških rasprava. Pisao ih je latinskim jezikom te osvijetlio glavne dogmatske i ćudoredne istine kršćanske vjere. Bavio se i josipologijom, tj. teološkim naukom o sv. Josipu. Bio je jedan od najvećih promicatelja te znanosti. On je prvi koji brani neke povlastice sv. Josipa, kao npr. da je i on uskrsnuo prije sveopćeg uskrsnuća tjelesa. Njegovo su mišljenje kasnije prihvatili veliki teolog isusovac Franjo Suarez, pa sv. Franjo Saleški, naučitelj Crkve, i napokon učeni papa Benedikt XIV. koji to mišljenje prihvaća barem kao vjerojatno.

Sv. Bernardin se s moralnog stanovišta bavio i društvenim naukom, osobito pitanjima gospodarstva. Zastupa tezu da je bogatstvo samo sredstvo te da mora imati i svoju socijalnu notu, a iz toga izvodi dužnost umjerenosti u stjecanju bogatstva i materijalnih dobara; trgovina pak mora biti uvijek u skladu s načelima kršćanske pravde i ljubavi. Pod utjecajem njegovih propovijedi i društvenoga nauka mnoge su talijanske državice uvele političke i socijalne reforme prema načelima kršćanskoga ćudoređa.

Sv. Bernardin je veoma zaslužan i za duhovnu obnovu franjevačkoga reda. On je mnogo utjecao na svetost velikih franjevaca svoga vremena: sv. Ivana Kapistrana, sv. Jakova Markijskoga i drugih. Kroz 4 godine obavljao je službu generalnog vikara franjevaca opservanata i broj je njihovih samostana od 20 podigao na 200. U redu je promicao i temeljitu teološku naobrazbu i studij boreći se protiv “svetog primitivizma” nekih fratara. Podizao je razna učilišta na kojima je i sam predavao. Franjevcima, koji nisu imali dovoljno teološkoga znanja, nije dao ispovijedati. Obavljao je i neka poslanstva za koja je bio zamoljen od svjetovnih vladara. Na jednom od svojih brojnih putovanja osjetio je kako ga izdaju sile. Došavši u selo S. Silvestro blizu Aquile, primio je svete sakramente i preminu 20. svibnja 1444. baš uoči Spasova. Već g. 1450. na Duhove Nikola V. proglasio je Bernardina svecem. Bila je to veoma svečana kanonizacija, kojoj je prisustvovalo mnogo vjernika.

Iako sv. Bernardin Sijenski nije nikad službeno proglašen naučiteljem Crkve, njegov je ugled u Crkvi i kao teologa uistinu velik. Papa Pio II. nazvao ga je “najboljim naučiteljem teologije i doktorom kanonskoga prava”. On je znao nauk Svetog pisma, svetih Otaca i naučitelja Crkve tako genijalno primjenjivati na život, na konkretne pastoralne potrebe, da mu se zbog toga još i danas mnogi dive.

Kao što je u franjevačkom redu veliki promicatelj nauka o Bezgrešnom Začeću bio Ivan Duns Skot, promicatelj euharistijske pobožnosti sv. Paškal Baylón, križnoga puta sv. Leonard a Porto Maurizio, tako je sv. Bernardin Sijenski bio veliki širitelj i pobornik pobožnosti prema presvetom Imenu Isusovu. Neka o tome posvjedoči i jedan izvadak iz njegova govora O slavnom imenu Isusa Krista:

“…Isusovo je ime sjaj propovjednika, zato što stvara te je njegova riječ naviještena i slušana sa sjajnim sjajem. Što misliš, otkuda u cijelom svijetu tolika, tako nenadana i tako žarka svjetlost vjere ako ne zato što se propovijeda Isus. Zar nije Bog i nas svjetlošću i užitkom tog imena pozvao u svoje divno svjetlo? Rasvijetljenima i onima koji u tom svjetlu vide svjetlost Apostol s pravom veli: Nekad bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: hodajte posvuda kao sinovi svjetla. Poradi toga, to ime valja objavljivati da svijetli, a ne da bude sakriveno. Ipak, ono se u propovijedanju ne smije iznositi nečistim srcem ili zaprljanim ustima, već ga valja čuvati u izabranoj posudi i obznanjivati…”

Preuzeto s www.zupa-sveti-juraj.hr/Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 20. SVIBNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 20. SVIBNJA 2023.

Otac vas ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali u me.

VI. vazmeni tjedan

Subota, 20. 05. 2023.

ili: Sv. Bernardin Sijenski, prezbiter

Svagdan

ČITANJA:
Dj 18,23-28; Ps 47,2-3.8-10; Iv 16,23b-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Augustin, Julije, Bruno, Barbara, Mutmir

Prvo čitanje:

Dj 18, 23-28

Apolon je iz Pisama pokazivao da Isus jest Krist.

Čitanje Djela apostolskih

Pošto se Pavao zadrža neko vrijeme u Antiohiji, ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike.

Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.

A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napišu učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-3.8-10

Pripjev:

Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Da, on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.

Evanđelje:

lv 16, 23b-28

Otac vas ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali u me.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca,

dat će vam u moje ime.

Dosad niste iskali ništa u moje ime.

Ištite i primit ćete

da radost vaša bude potpuna!

To sam vam govorio u poredbama.

Dolazi čas

kad vam više neću govoriti u poredbama,

nego ću vam otvoreno naviještati Oca.

U onaj dan

iskat ćete u moje ime

i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.

Ta sam vas Otac ljubi

jer vi ste mene ljubili

i vjerovali da sam ja od Boga izišao.

Izišao sam od Oca i došao na svijet.

Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Međugorja

Nadbiskup Tomo Vukšić na svetkovinu Uzašašća Gospodinova slavio misu u Međugorju

Nadbiskup Tomo Vukšić na svetkovinu Uzašašća Gospodinova slavio misu u Međugorju

Svetkovina Uzašašća Gospodinova slavi se četrdeset dana nakon uskrsnuća, a označava završetak Isusova ukazanja apostolima i njegov uzlazak u nebesku slavu. Tako su se u četvrtak, na dan Svetkovine Uzašašća Gospodinova svete mise u crkvi sv. Jakova u Međugorju slavile u 8, 11 i 18 sati. Svečanu svetu misu u 11 sati predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, a u koncelebraciji je bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Mons. Tomo Vukšić u svojoj se propovijedi osvrnuo na svetkovinu kazavši kako je Isus između Uskrsa i Uzašašća prilikom ukazivanja svojim učenicima koristio svaku prigodu da ih učvršćuje u vjeri, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.

„Draga braćo i sestre, danas je svetkovina Uzašašća Gospodnjega na nebesa i četrdeseti je dan poslije Isusova uskrsnuća. A današnja svetkovina je na ovaj dan, to jest četrdeseti dan poslije Uskrsa, upravo zato što se četrdeseti dan poslije povijesnoga Isusova uskrsnuća dogodilo njegovo uzašašće na nebesa. Između Uskrsa i Uzašašća Isus se mnogo puta ukazivao svojim učenicima i koristio je svaku prigodu svoga ukazanja da ih učvršćuje, prije svega u njihovoj vjeri u njegovo uskrsnuće, da ih hrabri u trenucima njihova straha i zabrinutosti za vlastiti život i da ih potiče da nastave njegovo djelo naviještanja i propovijedanja Božjega spasenja svakomu čovjeku. Jedno od tih ukazanja opisano je upravo u današnjem odlomku iz Evanđelja i ne samo da se vrlo lijepo, što je sasvim logično, uklapa u kontekst današnje svetkovine Uzašašća, nego vrlo lijepo i sretna je okolnost da je tako tumači i mjesto sakramenta krštenja, kao i drugih sakramenata u naviještanju koje kao svoju zadaću vrši Isusova Crkva”, kazao je mons. Vukšić te dodao da su četiri ključna elementa iz Isusovih rečenica što su sadržane na kraju Matejevog evanđelja u odlomku koji nam je naviješten.”

„Propovijedajte, krstite sve narode, učite ih čuvati što sam vam zapovjedio i ja ću s vama biti s vama u sve dane. Propovijedajte, dakle, Isus je to, ne samo naredio, nego je još više zaželio da njegovi učenici tako rade i tako se ponašaju, tako govore da njihov govor i njihovo djelovanje bude propovijedanje Isusovog evanđelja. Naredio je Crkvi da, obrativši osobe koje prihvaćaju njegovo Evanđelje, da ih krste i da oni koji su kršteni čuvaju i obdržavaju u vlastitom životu sve ono što im je on naredio i samo tako bit će on s njima u sve dane i do njihovih svršetaka i do njihovoga uskrsnuća… Takvi kakvi jesmo, u njegovoj zajednici koja se zove Crkva, a zapravo je zajednica spasenja, podjeljuju se sakramenti, podjeljuje se prije svih drugih sakrament krsta koji je sakrament svih drugih sakramenata. Jedan od najstarijih naziva za ovaj sakrament, draga braćo i sestre, jest „vrata Crkve”, „vrata spasenja” i u vjerskom smislu taj naziv je mnogo snažniji, mnogo jači jer je mnogo lakše razumljiv i umu i uhu običnoga vjernika. Sakrament krsta doslovce jest vrata našega spasenja”, kazao je mons. Tomo Vukšić te naglasio da za uskrs, za spasenje nije nikako dovoljno samo proći na častan način kroz lijepa vrata spasenja, već je potrebno u nastavku hoda poslije tih vrata čuvati sve što je Isus zapovjedio.”

„To je svakodnevica Isusovih učenika, propovijedati i riječima i djelima, svjedočiti svakodnevno i biti svjedoci podjeljivanja njegovih sakramenata. Čuvati sve što nam je zapovjedio. I znademo dobro da je ova Isusova želja nešto pred čim čovjek, slab kakav je, bez obzira i na mnoštvo lijepih trenutaka u njegovom životu, najradije šuti. Isusove zapovijedi svi mi dobro znamo i Isusov moral, Isusov nauk zaista je beskrajno lijep, ali negdje uz tu beskrajnost ljepote skoro da su beskrajne i naše slabosti. No, usprkos slabosti, tješi nas njegov nauk koji je dio propovijedanja i svjedočenja da je Božje milosrđe također beskrajno. Tješi nas to, ali ne opravdava ostanak u našim slabostima, traži obraćenje i povratak sa mogućih stranputica na pravi put nasljedovanja Isusa Krista”, kazao je, između ostalog, mons. Tomo Vukšić u današnjoj propovijedi.”

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. CELESTIN V.

SVETAC DANA – SV. CELESTIN V.

Ako u povijesti Crkve i u životima svetaca ima neobičnosti, onda je Celestin V. svakako jedna neobičnost. On je pustinjak, odijeljen od svijeta, bez ikakva iskustva uprave, a ipak postaje papa…

Papa Celestin V. Sveti Celestin svojim postupkom dokazuje da za upravljanje Crkvom nije dostatna samo svetost, već i naravne sposobnosti: znanje i iskustvo.

U Rimu je 4. travnja 1292. umro papa Nikola IV. Nakon njegove smrti sastaje se 12 kardinala da mu izaberu nasljednika. Izbor je trajao ništa manje nego 27 mjeseci. Bilo je natezanja bez kraja i konca, dok se napokon ne složiše u izboru kandidata. Izabraše 5. srpnja 1294. za papu pustinjaka Petra da Morronea, koji uze ime Celestin V.

On je bio sin skromnih seljaka Angelaria i Marije, rođene Leone. Rodio se u Iserniji (Italija), vjerojatno oko 1215. godine, kao pretposljednje od dvanaestero djece. O posljednjim godinama njegova života znamo mnogo iz pouzdanih pisanih izvora, ali o njegovu djetinjstvu i mladosti veoma malo.

Na Petra je izvršila veliki utjecaj njegova majka. Zavolio je molitvu, razmatranje, samoću, pa je, ne navršivši ni 20 godina života, odlučio postati redovnik. U tadašnjem svijetu južne Italije, u kojem su vladale strasti, napetosti i zadjevice između pojedinih gradova, franjevački je duhovni pokret oduševio mnoge da se povuku iz ovozemaljskoga meteža i potraže duhovni mir u osamljenim molišanskim brdima. Taj val je zahvatio i Petra pa on stupi u samostan S. Maria di Faifoli. No, nakon nekoliko godina ostavi samostan da bi mogao živjeti kao pustinjak. Ipak se i kao pustinjak selio iz jedne osame u drugu. Tako je jedno vrijeme proveo u Castel di Sangro, pa onda u spilji brda Pelleno. U Rim je došao godine 1238., bio zaređen za svećenika, dobivši od pape Inocenta IV. dopuštenje da i dalje može živjeti kao pustinjak.

Na povratku iz Rima g. 1241., nastani se na brdu Morrone, nedaleko od Sulmona. Kasnije sa svoja dva učenika, Rinaldom iz Sulmona i Robertom de Salleom, pođe na brdo Maiella, gdje god. 1246. osnuje pustinjačko naselje. Izišavši zbog svoje svetosti na glas, privukao je k sebi velik broj učenika, sljedbenika i tako osnovao čitav niz pustinjačkih naseobina. Papa Urban IV. izdade god. 1263. bulu kojom potvrdi njegovu redovničku ustanovu – ‘celestince’ – uklopivši ih ipak u benediktinski red.

Kako je tada u Crkvi bila prilična sklonost za osnutkom novih redova, Petar je dočuo da će opći sabor u Layonu dokinuti sve redovničke družbe novijeg datuma. Zato je pohitio onamo kako bi za svoje učenike dobio potrebno jamstvo. Kad je došao u Layon, sabor je već bio zaključen. Ipak ga je primio papa Grgur X., izdao mu Bulu ”Religiosam vitam” od 22. ožujka 1275., kojom potvrđuje njegov red kao izdanak benediktinaca. Vrativši se iz Francuske u Italiju, dao se sav na organiziranje svoga reda, kojemu je dao naziv Braća Duha Svetoga, međutim su bili više poznati pod nazivom celestinci, koji u narodu postadoše veoma obljubljeni. Broj im se naprosto povećavao pa ih je kod utemeljiteljeve smrti bilo već oko 600. Ti su pustinjaci u 40 skupina bili razasuti po Abruzzima, Pugli i Laciju. Svetac ih je neprestano obilazio i poticao na ustrajnost u takvu načinu života.

Svetac je god. 1286. sazvao generalni kapitul svoga reda i na njemu se odrekao dužnosti glavnoga priora. Učinio je to da se može u samoći nesmetano posvetiti kontemplaciji. Na Monte Morroneu podigao je svoju posljednju naseobinu, i tu bi zatečen nenadanom i neobičnom vijesti da je izabran za papu. Povjesničari se još i danas ne slažu u tome kako je zapravo došlo do tog izbora. Jedni misle da je kardinale na taj izbor navela Petrova neobična svetost, drugi, da je to bio politički potez Karla II. Anžuvinca, napuljskoga kralja, treći opet, da je to vrijeme tražilo anđeoskoga i produhovljenoga papu. Povijesna je činjenica da je taj izbor u puku bio izvanredno dobro primljen i slavljen. Petar uze ime Celestin V.

Kasniji događaji potvrdiše da je ipak Karlo Anžuvinac u tome imao veliki utjecaj, a s njime i svoje planove, da se može lakše uplitati u crkvene poslove. Pustinjak star već 80 godina nije poslušao kardinale da dođe u Perugiu i ondje bude okrunjen za papu, već posluša savjet kralja, koji je želio da se krunidba obavi u Aquili. I tako papa bi u Aquili u crkvi sv. Maria di Collemaggio 29. kolovoza 1294., najsvečanije okrunjen. Ljetopisac Tolomeo da Lucca piše da se za tu prigodu skupilo u Aquili oko 200.000 ljudi, što neki drže da je pretjerano.

Novi se papa sada našao nenadano u posve drugoj okolini nego što mu je bila dosadašnja. On se nije razumio u politiku ni u složene poslove rimske kurije, pa su njegovu jednostavnost i prostodušnost mnogi iskoristili. A bilo je pretjerane sklonosti i kod samoga Pape prema redu što ga je bio osnovao, kojeg je počeo obasipati raznim bulama i povlasticama, tako da to neki nazvaše “redovničkim nepotizmom”. Pokazao je i neku blagonaklonost prema pobunjenim franjevcima na čelu s Petrom iz Macerate. Dijelio je svuda oko sebe povlastice koje, onima što su ih tražili, bijahu više za njihovu materijalnu korist nego za dobro duša.

Kralj Karlo II. Anžuvinac, kraj neiskusnog pape, sve se više uplitao u crkvene poslove, pa ga je prisilio da 18. rujna 1294. imenuje 12 novih kardinala, od toga sedam Francuza. Sve su to bile osobe sklone samome kralju. U prisutnosti kardinala, Celestin V. se odrekao papinstva i vratio se u svoj pustinjački život. No, novoizabrani papa Bonifacije VIII., bojeći se da neki fanatični Celestinovi pristalice ne bi stvorili u Crkvi pobunu, bivšeg papu stavi u pritvor. Ali taj uspije pobjeći u svoju ćeliju na Monte Morrone. Odatle je kanio poći čak u Grčku. No, Bonifacije VIII., prisilno ga vrati u tvrđavu Fumone, gdje je Celestin živio u potpunoj odijeljenosti od sviju. Nakon 10 mjeseci pravoga zatvora 19. svibnja 1296. g., smrt oslobodi Celestina V. svih zemaljskih muka i zaplitanja.

Ime je latinskoga porijekla i znači “poslan s neba”.
Zaštitnik je knjigoveža i grada Akvile.

Preuzeto s bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 19. SVIBNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 19. SVIBNJA 2023.

Radosti vaše nitko vam oteti ne će!

VI. vazmeni tjedan

Petak, 19. 05. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Bernardin Sijenski, Lidija, Zlatka, Zlata, Gvido

Prvo čitanje:

Dj 18, 9-18

Mnogo je naroda mojega u ovome gradu.

Čitanje Djela apostolskih

Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!« Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.

Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.

Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-7

Pripjev:

Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
baštinu nam odabrao —
ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Evanđelje:

Iv 16, 20-23a

Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam:

vi ćete plakati i jaukati,

a svijet će se veseliti.

Vi ćete se žalostiti,

ali žalost će se vaša okrenuti u radost.

Žena kad rađa, žalosna je

jer je došao njezin čas;

ali kad rodi djetešce,

ne spominje se više muke

od radosti što se čovjek rodio na svijet.

Tako dakle i vi:

sad ste u žalosti,

no ja ću vas opet vidjeti;

i srce će vam se radovati

i radosti vaše nitko vam oteti neće.

U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It