Author

FMteam

Browsing

Molitva za vrijeme prirodnih nepogoda kao što su poplave ili suše

O Bože, Stvoritelju svega svijeta i svemira, molimo Te pokaži svoju milost i ljubav prema ljudima koji propadaju. Milostivo pogledaj na izabrani narod koji si otkupio svojom Krvlju; udostoj se poštedjeti svoj narod od ovoga zla (spomeni određeno o čemu se radi; suša,
poplava, potres, epidemija)
tako da se proslavi Tvoje veliko divno Ime. Mi Te slavimo jer si čudesno stvorio svemir i sve što je u njemu. Sve si stvorio svojom rukom i stavio u red. Na koljenima Te molimo da ne uništiš djelo svojih ruku. U suzama se kajemo za sve svoje grijehe i molimo Te za Tvoje milosrđe. Pogledaj dobrohotno na ljude koje si stvorio na svoju sliku i priliku i otkupio svojom dragocjenom Krvlju. Prikazujemo Ti naše žrtve i postove zajedno s Isusovom žrtvom na Kalvariji kao zadovoljštinu za naše grijehe. Ujedinjeni u molitvi sa svim svetima i s vlašću koju si nam dao kao Božjoj djeci naređujemo da se nepogoda zaustavi u ime Isusovo, tako da na zemlji bude mir i napredak za Tvoju djecu. Cijeli svemir predajemo u Tvoje ruke da ga zauvijek zaštitiš od svake nevolje i zla.

Amen.

Najavljen Hod za život, obitelj i Hrvatsku u Zagrebu

Na konferenciji za medije u srijedu 17. svibnja 2023. najavljen je Hod za život, obitelj i Hrvatsku koji će 20. svibnja biti održan osmi put u Zagrebu.

„Ove godine, kao i proteklih godina, kroz Hod za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život. Osobito onaj najnezaštićeniji – život djeteta u majčinoj utrobi. Djetetu je tijekom prvih devet mjeseci života na poseban način potrebna majčina ljubav i zaštita, a majka treba zaštitu i pomoć oca svoga djeteta i svih nas, cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako dijete željeno je od nekoga. Nadamo se da će Hod za život pronijeti sve ove važne poruke kroz cijelu Hrvatsku“, istaknula je članica organizacijskog tima Hoda za život Kristina Kolovrat.

Geslo ovogodišnjeg Hoda za život glasi: „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…“

„Svaka osoba ima pravo na točnu informaciju, na informirani izbor. Da bismo bili slobodni, moramo imati točne informacije: znanost potvrđuje da život počinje začećem. Već 18. dana od začeća djetetu kuca srce – kada mnoge majke još ni ne znaju da su trudne, ispod majčinog srca kuca jedno malo srce djeteta. Od osmog tjedna svi organi djeteta su formirani, s 10 tjedana dijete ima otisak prsta, s 12 tjedana starosti dijete se smiješi. Tužna je činjenica da prilikom pobačaja dijete osjeća bol!

Ukoliko još uvijek ima onih koji negiraju ili ne znaju da znanost potvrđuje da ljudski život započinje začećem, onda svakako razumski ne mogu negirati ili ne reagirati na zvuk otkucaja djetetovog srca kada bi ga imali priliku čuti“, izjavila je članica organizacijskog tima Hoda za život Marija Romić.

Koordinator Hoda u Zagrebu Luka Holjevac istaknuo je zajedničko zalaganje za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. „Pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava! Svi mi hodamo potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Mi koji živimo u demokraciji imamo obavezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka. Dužnost nam je biti glas onih koji se ne čuju – koji glasa nemaju.

Želimo poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom života! Jer što će nam sva prava, ako nije omogućeno temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život. Kako nerođenog djeteta, tako i rođenog, mladog, starog, pa sve do naših djedova i baka. Mi i ovim putem očekujemo od političara, ohrabrujemo sve one koji nas predstavljaju na lokalnoj i nacionalnoj razini, da štite temeljno ljudsko pravo – pravo na život. Jer svaki život je vrijedan! Svaki život oplemenjuje!“, rekao je Holjevac.

„Hod za život u Zagrebu bit će održan u subotu 20. svibnja 2023. Okupljanje počinje u 10:30 na Trgu Republike Hrvatske (kod Hrvatskog narodnog kazališta). U ozračju radosti i veselja naša djeca, mladi, obitelji, djedovi i bake hodat će da bi poslali jasnu poruku da nam je svaki život važan! Ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se organizira, što nas iznimno raduje. To je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da ove činjenice, ova stvarnost bude poznata svakoj ženi i svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca!“, istaknuto je na konferenciji za medije.

Ruta ovogodišnjeg Hoda za život u Zagrebu bit će: HNK – Frankopanska ulica –Ilica – Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva ulica – Palmotićeva ulica – Branjugova ulica – Park Ribnjak.

‘TO JE NEŠTO NEVJEROJATNO’ Papin novi izaslanik vidno oduševljen onim što je vidio u Međugorju

Aleteia je intervjuirala monsinjora Alda Cavallija, trenutnog papinskog izaslanika na mjestu navodnih ukazanja.

To je jedan od najvažnijih duhovnih fenomena prošlog stoljeća, pišu na Aletei, jedinstven u povijesti po svom navodnom trajanju, a čiji učinci sežu do Australije, Kine ili Meksika. Riječ je o Međugorju, hrvatskom gradu u kojem se već 42 godine može dogoditi niz ukazanja Djevice Marije.

Hodočasnici se svake godine broje u milijunima, a fenomen je dosegao toliku veličinu da je papa Franjo poslao apostolskog vizitatora da nadgleda pastoralnu skrb za one koji tamo dolaze: monsinjora Alda Cavallija.

I Aleteia ga je intervjuirala kako bi doznala njegovo mišljenje o navodnim ukazanjima, njegovom odnosu s vidiocima….


U kojoj je fazi istraga oko Međugorja?

U Vatikanu postoji međunarodna komisija koja to već duže vrijeme proučava. Budući da je moj zadatak provjeriti da li u pastoralu sve dobro funkcionira, ne znam točno gdje je istraga.

Ali za mene je ključno da u Međugorju do prije 42 godine nije bilo ničega osim brda. Tada je započeo fenomen, duhovni pokret koji je još uvijek živ.

Na što se to odnosi?

Jer ljudi dolaze iz Australije, Koreje, Kine, Kolumbije… To je nešto nevjerojatno.

Zašto je postao, milošću Božjom, mjesto milosti? Još ne znamo.

Ali što nam je činiti? Pa surađujte da ovo mjesto i dalje bude mjesto milosti: bez sponzora, bez interesa, bez gospodarske namjene… Jako je važno da tako i ostane.

Posljedice “međugorskog fenomena”

Poznajete ne samo mjesto, nego sve što okružuje „međugorski fenomen“. Kakve posljedice ono što se tamo događa izaziva u cijelom svijetu?

Mnogo je duhovnih plodova. Ljudi koji dolaze ispovijedaju svoje grijehe, ali ispovijedaju i želju, volju, za dubokom promjenom života.

To je nešto što govore tisuće i tisuće ljudi iz cijeloga svijeta.

Tko želi moliti i promijeniti život, u Međugorju nalazi idealno mjesto, duboke milosti.

Tko se dođe baviti turizmom, ne nađe ništa, jer nema baš ničega.

Tako da je najčešća posljedica da tko stigne ode s projektom drugačijeg života, da ga provede u mjestu iz kojeg je došao. To je važno.

Imamo i konkretne slučajeve ljudi koji kažu da su tjelesno ozdravili, mnogo ljudi koji tamo pronalaze svoj svećenički poziv ili posvećeni život, a formiraju se i mnoge obitelji.

Može li to biti prijevara?

Bi li se ovakav plod mogao proizvesti da ne postoji, istina, autentično nadnaravno djelovanje?

Gledajte, Bog radi što želi, kako želi. Znam samo da je sve ovo počelo prije 42 godine, a mjesto gdje nije bilo ničega danas je mjesto čiste milosti za svakoga tko dođe. To je i moje vlastito iskustvo.

Dakle, ova je misija za vas osobno bila nešto posebno?

Ja ostajem tamo. Napokon! [smijeh] Postoji nešto što vas poziva da to učinite.

Idem u crkvu, kao i svi drugi; Navečer slavim misu sa svećenicima, obično na hrvatskom… I to mi se jako sviđa.

Dva-tri sata proleti, bez umora. I kao meni, i drugima se to događa.

Ukazuje li se Bogorodica u Međugorju?

Da bih odgovorio na ovo, moram pričekati što Komisija kaže.

Čak i ako ne možete reći o čemu se radi, imate li mišljenje o istinitosti ukazanja?

[ Gleda nas ozbiljno i ukočeno, ali sa smiješkom ] Jedno mi je vrlo jasno: nema sumnje da je Međugorje mjesto milosti.

Zašto je to tako, ako se tamo rade iste stvari koje se rade u bilo kojoj crkvi? Jer u Međugorju postoji nešto posebno.

Ne postoje presedani za tako dugotrajno marijansko ukazanje (u ovom slučaju još uvijek navodno ukazanje). Može li to biti znak koji utječe na vjerodostojnost navodnih ukazanja?

Mislim da ne. Bog je slobodan činiti što želi. Vidite, u Međugorju je velika sloboda: nema inspektora, nema straže, nema tko špijunirati.

Tko god želi posjetiti sestru Maillard [francuska časna sestra Emmanuel Maillard, velika popularizatorica Međugorja, ur.] ili one koji kažu da su vidjeli Djevicu, mogu to učiniti ako žele.

Sve je besplatno, besplatno, besplatno. Dođeš slobodno, a kad dođeš, slobodan si moliti ili ne moliti, ići na ispovijed ili ne ići na misu ili ne. Tako da svatko može sam provjeriti stvari.

“Ja sam prijatelj svih vidjelaca”

Kakav odnos imate s navodnim vidiocima Djevice?

Ja sam sa svima njima prijatelj i vrlo često s njima razgovaram: oni mene vode kod sebe, ja njih, dogovorimo se gotovo o svemu… Prijatelji smo.

I mislite li da govore istinu kada kažu da vide Djevicu?

Pa, kao i sa svim svojim prijateljima, razgovaram o mnogočemu: obitelji, svakodnevnim stvarima, zdravlju… Ali s njima ne pričam o vizijama. Ipak, za mene je najvažnije da su to normalni ljudi.

Na što se to odnosi?

Jer kad su imali svoje… iskustvo, kakvo god ono bilo, bili su normalna djeca. Na njih nitko nije utjecao. Svećenik je bio izvan svega. Tamo nije bilo slike Djevice. Ništa.

Bila su to normalna djeca koja su hodala normalnim mjestom. U autentičnim ukazanjima to uvijek biva ovako: Fatima? Troje normalne djece. Bernadette, u Lurdu? Vrlo normalna djevojka. San Juan Diego, u Guadalupeu ? Normalno, normalno, normalno. Uvijek je tako.

Jer kakva je bila Marija? Čovjek otvori Evanđelje i vidi da je to bila normalna djevojka iz Nazareta, koja se kao i svi drugi željela udati…

Ali, u svakom od ovih slučajeva, ono što se događa nakon, više nije tako normalno…

A papa Franjo što misli o Međugorju?

Vau! Papa Franjo jako je zadovoljan Međugorjem jer je ono mjesto molitve. Sretan je, sretan.

Zašto župa nije podignuta kao svetište?

Fatima je biskupijsko svetište. Lourdes također. Ovdje je ostala kao župa. Da bude svetište, ili intervenira biskup, ili intervenira papa. I do sada nisu.

Ali vidite: do prije četiri-pet godina svećenici izvana nisu mogli pratiti vjernike, iz razloga u koje neću ulaziti. Sada ih dolazi na tisuće. Lani ih je bilo 30.000.

Što to znači? Da je Crkva postupna, korak po korak, ali djeluje.

Što mislite da će se dogoditi s Međugorjem sljedećih godina?

Nitko ne zna budućnost. Dakle, ono što sada moramo učiniti je surađivati ​​s milošću. Danas tko ide tamo moliti ulazi u mjesto milosti.

Ljudi se nikada ne umore moliti, biti tamo, ići na ispovijed, ići na misu. Ljeti se održavaju duhovne obnove za mlade jedinstvene u svijetu.

Ali, u isto vrijeme, sve je normalno i ništa neobično. Misa? Vrlo normalno, ali dobro proslavljena, s ukusom i odanošću. Klanjanje? Kvalitetno i s poštovanjem. Krunica i Križni put? Isto! Ljudi idu moliti u brdo i planinu, isto razborito.

Stoga moramo surađivati ​​kako bi ovo i dalje bilo tako: mjesto čiste milosti, bez drugih interesa.

Molitva na svetkovinu Uzašašća

Svetkovina Uzašašća Gospodinova ili Spasovo je svetkovina koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa. Dokaz je spasa svakom čovjeku koji se Spasitelju odazove, zato se zove Spasovo. Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao ne zemlji i ukazivao se apostolima i drugima od Boga predodređenim svjedocima te im govorio o Kraljevstvu Božjem.


Gospodine Isuse, kad si ti uzašao na nebo,
anđeli rekoše Jedanaestorici: „Što stojite i gledate u nebo!“

Ali pred četrdeset dana na grobu
isti anđeli rekoše ženama:
„Što gledate prema dolje! Nije ovdje. Uskrsnu!“

Jesu li anđeli bili zaboravljivi
da su tako brzo promijenili mišljenje?

Što činiti, Gospodine Isuse:
gledati prema dolje, na zemlju,
ili prema gore, na nebo?

I jedno i drugo, kažeš ti:
„Ja sam na nebu,
gledajte dakle prema gore,
prema meni, i molite. Ali ja sam i na zemlji,
u siromašnima, malenima,
bolesnima i grješnicima.
Ostaje vam dakle činiti ono dolje,
za njih i za mene.
Privremeno barem.“

Gospodine Isuse, daj da gledamo prema nebu,
a da ne zaboravimo zemlju, i obratno.
Jer sve što činimo na zemlji
onima koji su tvoji, tebi činimo.

(Kardinal Godfried Danneels)

Uzašašće Gospodinovo (Spasovo

Četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi Uzašašće Kristovo, odnosno Spasovo. Četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća Isus je, kažemo, uzašao na nebo.

Evo što o tome kaže Sveto pismo u Djelima apostolskim:

I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego da čekaju Obećanje Očevo “koje čuste od mene. Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana viti kršteni Duhom Svetim.”

Nato ga sabrani upitaše: Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” On im odgovori: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, sve do kraja zemlje:”

Kad to reče, podiže se njima na očigled, i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.”

Što znači da je Isus uzašao na nebo?

Naravno, ne shvaćamo nebo u nekom prostornom smislu. Crkva zapravo slavi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Isusovi su neprijatelji mislili da će ga ukloniti ako ga osude i dadu razapeti, ali je on iz tog prividnog poraza izišao kao pobjednik: uskrsnuo je od mrtvih. Uskrsnuo da više nikad ne umre. Nije više podložan nevoljama ovoga svijeta. Prelazi u nebesku slavu. I onda, četrdesetog dana se samo naizvan pokazalo ono što je započelo uskrsnućem: Isus ulazi u nebesku proslavu.

Što bi značilo drugo ime za taj blagdan – Spasovo?

Za kršćane bi bilo premalo slaviti samo Kristovo uzašašće, kao što bi bilo premalo slaviti samo Kristovo uskrsnuće. Kršćani vjeruju da se u Kristu spašavaju svi koji u njega povjeruju i koji su s njim povezani krštenjem. Krist je uskrsnuo i u njemu i mi dobivamo vječni život. Krist je ušao u nebesku slavu svojega Oca i u njemu smo i mi dionici iste slave. Zgodno u tome smislu veli stari crkveni pisac sv. Leon iz 5. st.:

Predragi! Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće. Kamo je prethodila slava Glave, tamo se poziva i nada tijela. Stoga kličemo dostojnim veseljem i veselimo se pobožnim činom zahvaljivanja. Danas smo potvrđeni kao posjednici neba. Također smo u Kristu unišli u ono što je najviše na nebesima. Po Kristovoj smo milosti obilnije postigli nego što smo izgubili po đavlovoj zavisti.

Dakle, s Kristom smo i mi “spašeni”. Već smo unišli u ono nebesko.

Znači li to da se spasenje već sada događa na zemlji? I to na onoj zemlji koja se naziva i “dolina suza”?

Isus veli: “Kraljevstvo je Boje među vama.” Isus je došao promijeniti ne zemlju nego ljude, a po ljudima se preobražava sve stvorenje. S isusom je započelo bitno novo razdoblje. Bez njega bismo ostali prikovani za ovu zemlju i ostavljeni slikovito rečeno na milost i nemilost prirodnih sila. Ali Krist nas svojom smrću i uskrsnućem oslobađa od grijeha i smrti. Po krštenju, po vjeri u njega mi smo već sada bitno drugačiji. U nama struji božanski život. U nama već sada može strujati rajski, nebeski život samo ako dopustimo. Naime, mi smo “ucijepljeni” u Krista. Krist nas oslobađa zla. Naša je nevolja da i dalje toliko puta više vjerujemo svome tijelu i svojim grijesima, negoli onom božanskom životu koji je u nama. A Bog nam je po Kristu dao sposobnost da već ovdje ćutimo radost božanskoga života. Jer, mir savjesti, svijest da je Bog uza me, to je već sada ona duboka i nebeska radost u nama.

Neobično zvuči da je u kršćanima već sada nebeski život. Ima li onda uopće razlike između “neba” i “zemlje”?

Kad kažemo da je kraljevstvo nebesko među nama, onda to jednostavno znači da je po Božjoj dobroti ključ rješenja u našim rukama. Mi surađujemo s Božjom milošću i dajemo ovoj zemlji “nebeska” obilježja. Evo primjera: svi bismo htjeli da naš grad bude čist i uredan. Ovisi li to samo o onima koji čiste i uređuju ulice i parkove? To ovisi dobrim dijelom o nama. Vidjeli smo na Zapadu, npr. u Švicarskoj kako je svako i najmanje mjesto veoma uredno. Jer su ljudi stekli određene navike. Tako i u kršćansko-moralnom smislu: na nama je da Božjom snagom ostvarujemo Božje kraljevstvo. Zato i molimo u Očenašu. “Dođi kraljevstvo tvoje”.

Kako to da taj blagdan ne pada svake godine na isti dan i može li se njegovo značenje povezati sa svecima?

Kao što je Uskrs pomičan blagdan i uvijek pada nedjeljom, tako je i Spasovo koje pada četrdeseti dan nakon Uskrsa, dakle, uvijek četvrtkom.

Blagdan sv. Leopolda Mandića se slavi 12. svibnja, odnosno vremenski je češće bliz blagdanu Uzašašća Gospodinova, pa evo paralele. Sv. je Leopold bio doista svet čovjek, što se vidi iz činjenice da je već pedesetak godina nakon svoje smrti proglašen svetim i da je drag tolikim vjernicima. On je primjer prisutnosti kraljevstva Božjega na zemlji i prisutnosti Božje na zemlji. Ljudi koji su k njemu dolazili na razgovor i na ispovijed zasvjedočili su kako su u njemu prepoznali Božju dobrotu, Božju blagost, Božje milosrđe. U njemu su mogli doživjeti dah neba. Kad bi svi kršćani slično živjeli, itekako bi se vidjelo kako je nebesko kraljevstvo duboko ukorijenjeno na zemlji.

Preuzeto s vjeraidjela.com

MISNA ČITANJA – 18. SVIBNJA 2023.

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.

VI. vazmeni tjedan

Četvrtak, 18. 05. 2023.

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Dj 1,1-11; Ps 47,2-3.6-9; Ef 1,17-23; Mt 28,16-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Venancije, Feliks Solinski, Feliks Kantalicijski, Srećko, Erik, Blandina

Prvo čitanje:

Dj 1, 1-11

Bî uzdignut njima naočigled.

Početak Djela apostolskih

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-3.6-9

Pripjev:

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Drugo čitanje:

Ef 1, 17-23 (ili: Ef 4,1-13)

Posjede ga sebi zdesna na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Riječ Gospodnja.

ili po volji

Do mjere uzrasta punine Kristove.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoj poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

Zato veli: »Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.« Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 28, 16-20

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.

Svršetak svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Papa: Misije, nemir i radost naviještanja evanđelja

U katehezi na općoj audijenciji 17. svibnja, papa Franjo je govorio o svetom Franji Ksaverskom, njegovom apostolskom žaru i želji da Isusa učini poznatim u najudaljenijim i nepoznatim zemljama, poput Kine. Sveti je Otac potaknuo mlade da gledaju horizont svijeta, da pogledaju narode koji imaju tolike potrebe, mnoge ljude koji trpe, koji trebaju Isusa, prenosi Vatican News.


Kristova je ljubav bila snaga koja ga je tjerala sve do najdaljih granica, uz stalne nevolje i opasnosti, nadvladavajući neuspjehe i obeshrabrenja; štoviše, dajući mu utjehu i radost u nasljedovanju Krista i služenju njemu sve do kraja.

To je obilježavalo život svetoga Franje Ksaverskoga, primjera apostolske revnosti, koji je papa Franjo izabrao za trinaestu katehezu na općoj audijenciji, u nizu pod naslovom „Strast za evangelizacijom“, nadajući se da danas može prenijeti malo toga žara kako bi, osobito mladi, živjeli i naviještali evanđelje, jer posebno oni – kako je rekao – osjećaju nemir i ne znaju što s njim učiniti.

Gledajte Franju Ksaverskoga, gledajte horizont svijeta, gledajte narode u tolikim potrebama, gledajte toliko ljudi koji trpe, toliko ljudi koji trebaju Isusa. I idite, budite hrabri. I danas ima hrabrih mladih ljudi. Mislim na brojne misionare, primjerice u Papui Novoj Gvineji, mislim na svoje prijatelje, mlade u biskupiji Vanimo, i na sve koji otišli… kao mladi, evangelizirati u redovima Franje Ksaverskoga. Neka Gospodin svima podari radost evangeliziranja, radost da pronose tu tako lijepu poruku koja čini sretnima nas, i svakoga.

Skriveni misionari

Sveti Franjo Ksaverski smatra se najvećim misionarom modernoga doba i zaštitnik je misija, ali – primijetio je papa Franjo – ne može se reći tko je najveći, a tko najmanji, jer mnogo je skrivenih misionara koji i danas čine mnogo više od njega.

Misionar je velik kada ide, a mnogo je, mnogo svećenika, laika, časnih sestara koji odlaze u misije. (…) Vidim, primjerice, kada stigne životopis svećenika, kandidata za biskupa: proveo je deset godina u misiji određenog mjesta… to je velika stvar: otići iz domovine propovijedati evanđelje. To je apostolska revnost. I upravo to trebamo mnogo njegovati. Učimo gledajući te muškarce, te žene.  

Prekretnica u životu Franje Ksaverskoga – susret s Ignacijem Loyolskim

Spomenuvši se, ukratko, života toga španjolskog svetca, papa Franjo je istaknuo da je, kao inteligentan, dobar, svjetovni mladić otišao na studij u Pariz i tamo upoznao Ignacija Loyolskoga. Njegove su mu duhovne vježbe promijenile život. Odrekao se cijele svoje svjetovne karijere da bi postao misionar. Postao je isusovac, položio zavjete, postao svećenik i otišao evangelizirati, poslan na Istok.

Kreće tako na put prva od brojnih četa misionara, oduševljenih misionara modernoga doba, spremnih podnositi goleme napore i opasnosti, poći u krajeve i susretati narode potpuno nepoznatih kultura i jezika, potaknutih samo vrlo snažnom željom da omoguće drugima upoznati Isusa Krista i njegovo evanđelje.

Franjo Ksaverski mnogo putuje, suočava se s teškim putovanjima na moru. Putovanja brodom u to su doba bila vrlo mukotrpna i opasna – napomenuo je Papa. Mnogi su umirali na putu uslijed brodoloma ili zbog bolestî. Danas pak, nažalost, – dodao je – mnogi umiru jer ih mi puštamo da umru u Sredozemnom moru.

Potom je podsjetio na početak misije Franje Ksaverskoga, kao mladoga isusovca, u Goi i evangelizacije ribara na južnoj obali Indije. Poučavao je djecu katekizmu i molitvama, krstio i njegovao bolesne, a jedne je noći, moleći na grobu apostola svetog Bartolomeja, osjetio da mora poći dalje od Indije. Tako je, ostavivši već započeti posao u dobrim rukama, hrabro zaplovio prema Molučkim otocima.

Za te ljude nisu postojali horizonti, oni su išli dalje… Veliku su hrabrost imali ti sveti misionari! I ovi današnji, također i oni, koji ne putuju brodom tri mjeseca, putuju zrakoplovom 24 sata, ali tamo je opet isto. Tamo moraju prijeći mnogo kilometara, provlačiti se kroz šume…

Na najudaljenijim otocima indonezijskog arhipelaga, Franjo Ksaverski u dvije godine djelovanja osniva više kršćanskih zajednica, katekizam pretače u stihove na mjesnom jeziku i uči ga pjevati. Misionarsko iskustvo ga navodi da napiše kako su opasnosti i patnje, ako ih se prihvati dragovoljno i isključivo iz ljubavi i služenja Bogu, bogate riznice velikih duhovnih utjeha – istaknuo je Papa.

Tamo gdje još nije bio nijedan europski misionar

Misija Franje Ksaverskoga, koji je osjećao nemir apostola da ide dalje, nastavila se potom u Japanu, zemlji u koju još nijedan europski misionar nije bio nogom zakoračio – rekao je Sveti Otac te opisao tri vrlo teške godine, zbog klime, protivljenja i nepoznavanja jezika, koje je svetac proveo u toj zemlji. Ali i tamo je posijano sjeme dalo velike plodove.

Međutim, veliki sanjar, Franjo Ksaverski, u Japanu shvaća da je odlučujuća zemlja za misije u Aziji bila Kina, koja je svojom kulturom, svojom poviješću, svojom veličinom zapravo ostvarila prevlast nad tim dijelom svijeta. I danas je Kina upravo kulturni pol, s velikom, lijepom poviješću – dodao je Sveti Otac.

Taj isusovački misionar tako započinje svoje novo putovanje, ali umire na malom otoku Sancianu, uzalud čekajući da se iskrca na kopno u blizini Cantona. Bilo je to 3. prosinca 1552.; imao je 46 godina. Život je sa žarom potrošio na misije; otišao je iz kulturne Španjolske i stigao u najkulturniju zemlju svijeta u tom trenutku, Kinu, te preminuo pred velikom Kinom, u pratnji Kineza. Sve je to znak – istaknuo je Papa.

Njegov vrlo intenzivan rad uvijek je bio združen s molitvom, mističnim i kontemplativnim sjedinjenjem s Bogom. Nije bio aristokratski misionar; uvijek je išao s najpotrebitijima, s djecom kojoj je trebalo školovanje, kateheza, sa siromašnima i bolesnima – istaknuo je papa Franjo.

Vatican News

Molitva svetom Paškalu

Slavimo Te i hvalimo, Oče nebeski, stvoritelju svega, što si ovo sakrio od umnih i mudrih, a objavio malenima.

Slavimo Te i hvalimo u sv. Paškalu, kojega su krasile sve krjeposti: ljubav i dobrota, skromnost i poniznost, velika pobožnost prema Euharistiji i Mariji, potpuna predanost Bogu i strpljivost, posvemašnja vjernost Bogu u svemu. Ti si bio pravi uzor kršćanskoga života – dubokog pouzdanja i povjerenja u Boga. Izgarao si od brige i skrbi za siromašne i osobe u potrebi.

Svi su te cijenili zbog dobrote i pobožnosti, posebice poglavari, te su ti ponudili da postaneš svećenik, ali si tu ponudu iz poniznosti odbio. Želio si ostati ponizan i jednostavan časni brat. Želio si biti skroman i u svijetu nepoznat, i držao si se nevrijednim. Vjerno si služio Gospodinu i svojoj braći u samostanima. Što si se više skrivao, tim su se tvoje krjeposti i svetost sve više otkrivale.

Žarko Te molimo, zagovaraj nas i moli za nas, da nas Gospodin prožme snagom svoga Duha i plamenom svoje neizmjerne ljubavi kako bi i mi otvorena i spremna srca odgovorili na svaki poticaj Božje milosti.

Ponizno molimo: moli za nas i s nama kako bi Trojedini Bog pohodio svojom milošću svaki naš dom, obitelj i sve one koji te trebaju.
Neka pohodi sve koji boluju i pate na duši i tijelu. Neka pronađe sve one koji su izgubljeni i lutaju da se vrate u očinsku kuću.
Neka okrijepi sve umorne i opterećene raznim nedaćama, odmori ih i utješi!
Neka blagoslovi našu djecu i mlade i neka ukloni od njih sve napasti i opasnosti!
Pripravi svojom milošću naša srca, da sjeme Tvoje riječi padne na plodno tlo!
Daj da se spremno odazivamo Tvojem pozivu i da iskoristimo ove dane spasenja.
Zagovorom sv. Paškala i svetoga Ante iskorijeni iz našega naroda bogohulnu psovku – nevjeru, nemoralnost i sve grijehe – koji razaraju zdravlje duše i tijela.
Neka se, dobri Bože, sveti Tvoje ime u svakome od nas! Isuse, proslavi se u svakome od nas! Neka Tvoje kraljevstvo mira i ljubavi, radosti i sreće dođe u naše obitelji, u naš narod.
Nebeska Majko Marijo, moćna zagovornice, moli za nas da radosno služimo Bogu na zemlji u očekivanju vječne sreće na nebu.
Sveti Paškale, sveti Ante i sveti Franjo molite za nas i izmolite nam spas!

MISNA ČITANJA – 17. SVIBNJA 2023.

Duh Istine upućivat će vas u svu istinu.

VI. vazmeni tjedan

Srijeda, 17. 05. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 17,15.22 – 18,1; Ps 148,1-2.11-14; Iv 16,12-15

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Paškal, Paško, Gizela, Heraklije, Bruno

Prvo čitanje:

Dj 17, 15.22 — 18, 1

Što ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu.

Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: »Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.«

»Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i — sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!«

»Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.«

»I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.«

Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« Tako se Pavao povuče od njih. Neki su ipak prionuli uza nj i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 148, 1-2.11-14

Pripjev:

Puna su nebesa i zemlja slave tvoje!

Hvalite Gospodina s nebesa,
hvalite ga u visinama!
Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!

Zemaljski kraljevi i svi narodi,
knezovi i suci zemaljski!
Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno.

Nek svi hvale ime Gospodnje,
jer jedino je njegovo ime uzvišeno!
Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
on podiže snagu svom narodu.

On proslavlja pobožnike svoje,
sinove Izraelove —
narod njemu blizak.

Evanđelje:

Iv 16, 12-15

Duh Istine upućivat će vas u svu istinu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati,

ali sada ne možete nositi.

No kada dođe on — Duh Istine —

upućivat će vas u svu istinu;

jer neće govoriti sam od sebe,

nego će govoriti što čuje

i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati

jer će od mojega uzimati

i navješćivati vama.

Sve što ima Otac, moje je.

Zbog toga vam rekoh:

od mojega uzima

i — navješćivat će vama.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva koju je sv. Šimun Stock napisao Gospi Karmelskoj

O, prelijepi Cvijete Karmela, plodni vinograde, sjaju neba, jedina majko Božjega Sina, Djevice prečista.

Majko presveta, nakon što si nam donijela Sina Božjega, ostala si netaknuta i bez mrlje grijeha.

O blažena Djevice, pomozi mi u ovoj potrebi!

O. Zvijezdo mora, pomozi mi i zaštiti me!

O. Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo!

Majko i Uresu Karmela, moli za nas!

Djevice, Cvijete Karmela, moli za nas! Zaštitnice onih koji nose sveti škapular, moli za nas!

Sveti Josipe, vjerni prijatelju Presvetog Srca, moli za nas!

Sveti Josipe, prečisti zaručniče Marijin, moli za nas!

Sveti Josipe, naš veliki zaštitnice. moli za nas!

Slatko Srce Marijino, budi naše spasenje!

Pin It