Fra Ljudevit Rupčić je hercegovački franjevac koji je svojim životom posvjedočio kako se unatoč zatvorima i progonima može učiniti puno. Preveo je Novi zavjet, bio profesor i istaknuti zagovornik Međugorja.
Laparotomija i plastična operacija trbušne stijenke s protezama kojoj je papa Franjo bio podvrgnut u srijedu 7. lipnja u ranim poslijepodnevnim satima u Poliklinici Gemelli protekla je „bez komplikacija“ i trajala je „tri sata“, izvijestio je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni, prenoseći najnovije informacije o Papinoj operaciji.
Tiskovni ured Svete Stolice je u srijedu ujutro pojasnio kako je operacija postala nužna „zbog hernije koja uzrokuje rekurentne, bolne i pogoršavajuće subokluzivne sindrome”.
U priopćenju je ravnatelj Bruni izvijestio kako će hospitalizacija pape Franje trajati nekoliko dana „kako bi se omogućio normalan postoperativni tijek i potpuni funkcionalni oporavak”.
Operativni zahvat izveo je tim profesora Sergija Alfierija koji je Papu operirao i prije dvije godine. Kirurg Alfieri je nakon operacije izvijestio da je Sveti Otac dobro, budan je i sabran te da se već našalio.
Liječnik Alfieri na brifingu je rekao novinarima da je operacija prošla bez komplikacija i da se očekuje da će se Papa potpuno oporaviti u uobičajenom roku za takvu intervenciju.
Potvrdio je da kirurški zahvat nije bio hitna operacija. „Da je bio hitan slučaj, intervenirali bismo jučer kad je došao u bolnicu na zakazanu CT pretragu“, rekao je.
„Operacija i opća anestezija prošli su bez komplikacija“, rekao je dr. Alfieri, kazavši da je Sveti Otac dobro reagirao.
Odgovarajući na pitanja novinara, dr. Alfieri je rekao da takva operacija obično zahtijeva oko sedam dana u bolnici za oporavak.
Istaknuo je da će zbog dobi pape Franje „poduzeti sve mjere opreza“ i odlučiti u nadolazećim danima kako upravljati njegovim oporavkom nakon operacije.
Dr. Alfieri je ponovio da i tijekom ovog zahvata i prošlog, 2021. godine, nije pronađeno ništa maligno, niti su otkrivene druge patologije ili bolesti.
Dr. Alfieri je izjavio da „Sveti Otac nikada nije imao problema” s općom anestezijom, „ni danas ni prije godine“.
Glasnogovornik Bruni informirao je da su sve Papine audijencije obustavljene do 18. lipnja.
Brojni biskupi diljem svijeta pozvali su u srijedu na molitvu za Papu.
Današnji je sveti zaštitnik Antonio Maria Gianelli, talijanski biskup i osnivač redovničkih družbi. Rodio se 12. travnja 1789. u Cerreti, naselju općine Carro (provincija La Spezia, Ligurija).
Seljački, napoličarski sin, odličan učenik, od malena je pokazivao želju za duhovnim zvanjem pa ga je zaštitnica njegove obitelji, imućna i pobožna udovica odvela u Genovu i upisala u sjemenište. Ona ga je i dalje pomagala na njegovu putu do oltara. Pokazivao je naročiti smisao i izvanrednu sposobnost kao propovjednik pa je propovijedao već kao đakon. Zaređen je za svećenika 1812. i s velikom revnošću obavljao je raličite svećeničke službe. Bio je vrsni vjeroučitelj, djelovao kao profesor govorništva u kolegiju pijarista (od 1815) i profesor govorništva i književnosti u nadbiskupskom sjemeništu (od 1816), a bavio se i dobrotvornim radom. Grad Genova pamti ga kao glasovitog propovjednika i ispovjednika u svim važnim prigodama i na velikim svetkovinama, a plodnu pastoralnu službu obavljao je od 1826. kao nadžupnik u Chiavariju (Ligurija). Služio se modernim metodama i sastavio bogatu župnu kartoteku. Osnovao je različite ustanove i udruge, među njima družbe misionara i oblata svetog Alfonsa Liguorija.
Posebno je značajan kao utemeljitelj redovničke družbe Marijinih kćeri od voćnjaka (Figlie di Maria Santissima dell’Orto), osnovane 1829, posvećene odgoju i naobrazbi siromašne ženske mladeži i dobrotvornom radu po bolnicama i gostinjcima. Njegove redovnice (“gianelline”) proslavile su se junačkom hrabrošću i ustrajnošću za vrijeme pošasti kolere, kada su dvorile bolesnike uz opasnost za vlastiti život. Imenovan je 1838. biskupom u Bobbiju (provincija Piacenza, Emilia-Romagna). Kao biskup posebno se posvetio pučkim misijama, duhovnim vježbama i obnovi sjemeništa. Neumorno je posjećivao župe u svojoj biskupiji. Na glasu čudotvorac, preminuo je na današnji dan, 7. lipnja 1846, u Piacenzi. Blaženim ga je proglasio 1925. papa Pio XI, a svetim 1951. papa Pio XII. Zaštitnik je Bobbija te mnogih naselja, župa i crkava. Njegove Marijine kćeri djeluju i danas uspješno u Europi, Latinskoj i Sjevernoj Americi, Aziji i Africi, s više od 780 redovnica u 125 samostana.
Preuzeto s zupa.jastrebarsko
IX. tjedan kroz godinu
Srijeda, 7. 06. 2023.
Svagdan
ČITANJA:
Tob 3,1-11.24-25; Ps 25,2-5ab.6.7bc-9; Mk 12,18-27
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
IMENDANI:
Kolman, Robert, Radoslav, Antun de Fatatis
Prvo čitanje:
Tob 3, 1-11.24-25
Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega.
Čitanje Knjige o Tobiji
U one dane: Tobija protuži i kroz suze poče moliti:
»Pravedan si, Gospodine,
i svi su sudovi tvoji pravedni,
a svi putovi tvoji milosrđe, istina, pravičnost.
Ali sada, Gospodine, spomeni me se:
ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha,
i ne spominji se prijestupa mojih
ni prijestupa mojih roditelja.
Uistinu, nepokorni bijasmo zapovijedima tvojim,
i zato smo predani pljački, prognanstvu i smrti
za priču i ruglo svim narodima
među koje si nas razasuo.
Ali sada, Gospodine, veliki su tvoji sudovi
zato što nismo postupali po tvojim zapovijedima
i nismo iskreno hodili pred tobom.
Ali sada, Gospodine, postupaj sa mnom po svojoj volji
i odluči da u miru prihvatiš moj duh,
jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.«
Istoga dana i Saru, kćer Raguelovu — u Ekbatani, gradu Medijskome — izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga isto je sedam muževa za koje je Sara pošla zloduh Asmodej ubio čim su ušli k njoj. I kad ona ukori djevojku s grijeha, djevojka će joj: »Nikad mî ne vidjele od tebe ni sina ni kćeri na zemlji, ubojice svojih muževa! Hoćeš li i mene ubiti, kao što već pobi sedam muževa?«
Kad je Sara to čula, ode u gornju odaju svoje kuće; tri dana i tri noći nije jela ni pila nego se sva predala molitvi te kroz suze Boga prosila da je izbavi od toga rugla.
Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega. I bi poslan sveti Rafael, anđeo Gospodnji da ih oboje izliječi — njih kojih se molitve istovremeno vinuše pred lice Gospodnje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 25, 2-9
Pripjev:
K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju
U tebe se uzdam, Bože moj:
ne daj da se postidim,
da se ne vesele nada mnom dušmani!
Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće:
postidjet će se koji se lako iznevjere.
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi —
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnika on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Evanđelje:
Mk 12, 18-27
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za luturgijski pastoral
IX. tjedan kroz godinu
Utorak, 6. 6. 2023.
Svagdan
ČITANJA:
Tob 2,10-23; Ps 112,1-2.7b-9; Mk 12,13-17
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
IMENDANI:
Norbert, Artemije, Paulina, Neda, Klaudije, Aleksandra, Berta
Prvo čitanje:
Tob 2, 10-23
Ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom.
Čitanje Knjige o Tobiji
Jednog dana Tobija, umoran od ukopa, dođe kući, zavali se uza zid i zaspi. Dok spavaše, iz lastavičjega mu gnijezda tople izmetine padoše na oči, te oslijepi.
Gospodin dopusti da ga snađe to iskušenje, kako bi potomstvo imalo primjer strpljivosti kakva bijaše u svetoga Joba. Jer, kako se od djetinjstva uvijek bojao Boga te čuvao njegove zapovijedi, ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom; osta postojan u strahu Božjem, hvaleći Boga sve dane života svoga. I kao što se ono Jobu rugahu kraljevi, tako rodbina i suplemenjaci ismjehivahu njega i njegov život: »Gdje li ti je nada radi koje si davao milostinju i obavljao ukope!« A Tobija ih prekoravaše: »Ne
zborite tako! Ta sinovi smo svetaca te iščekujemo onaj život kojim će Bog obdariti one što mu se nikad ne iznevjere.«
Tobijina žena Ana polazila danomice na tkalački posao; od rada svojih ruku donosila bi živež što ga zarađivaše. Tako jednom dobi i donije kući jarića. Muž njezin začu večanje pa primijeti: »Pazite da možda nije ukradeno; vratite ga gospodarima, jer nam nije dopušteno ni jesti ni dotaći ukradeno!«
Razgnjevi se žena na to pa će mu: »Očito, zaludu ti nada; sada na vidjelo izađoše tvoje milostinje!« Tima ga je i takvim riječima grdila.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 112, 1-2.7b-9
Pripjev:
Stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.
Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.
Stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji,
neprijatelje svoje prezire.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
Evanđelje:
Mk 12, 13-17
Caru podajte carevo, a Bogu Božje!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Fra Jozo Zovko (19. ožujka 1941., Uzarići, župa Široki Brijeg) je bh. hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca. Duhovnik je brojnih udruga koje su izrasle na međugorskim porukama. Danas živi i radi u Zagrebu u franjevačkom samostanu Hercegovačke franjevačke provincije.
Rodio se 1941. kao osmo u obitelji od desetero djece u Uzarićima, župa Široki Brijeg. Osnovnu je školu pohađao Širokom Brijegu. 1957. je godine ušao u sjemenište u Bolu na otoku Braču. 1962. je ušao u novicijat u Franjevačkom samostanu na Humcu, Ljubuški. U Sarajevu studira teologiju od 1963. godine. Svećeničke je sakramente primio lipnja 1967. godine. Nakon zaređenja studij je nastavio u Ljubljani.
Nakon što je završio studij, otišao je službovati u župu Konjic, a potom je bio kapelan župi Čerinu. Bio je članom komisije Paxa za izradu katekizama i vjeronaučnih priručnika, koja je bila pri ondašnjem vijeću biskupske konferencije Jugoslavije. Katehetski rad mu je bio poznat po uspješnosti njegovih učenika s ljetnih katehetskih škola, zbog čijih je uspjeha 1974. bio nagrađen audijencijom kod Svetoga Oca. 1974. je upisao poslijediplomski studije religijske pedagogije na sveučilištu u Grazu. Dobio je ponudu za ostati raditi na tamošnjem sveučilištu, ali je izabrao vratiti se u rodni kraj. Dodijeljena mu je župa Posušje gdje je bio župnikom, a jeseni 1980. dodijeljena mu je nova župa gdje je bio župnikom, župa Međugorje.
Kad je došao u župu Međugorje, ondje je osnovao molitvenu zajednicu. Radio je na tome da se oživi Treći red u njegovoj župi. Dok je držao duhovne vježbe za časne sestre u Zagrebu, zbilo se 24. lipnja 1981. prvo Gospino ukazanje. Nije lakomisleno pristupiotom događaju te je isprva bio sumnjičav. Radi izbjegavanja svih zabluda i lakovjernosti, pozvao je narod na molitvu. Moleći Gospodina za znak, doživio je osobno iskustvo Gospine prisutnosti. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja. Postao je duh pokretač događaja u svezi s ukazanjem Gospinim u Međugorju.
Kad je došao u župu Međugorje, ondje je osnovao molitvenu zajednicu. Radio je na tome da se oživi Treći red u njegovoj župi. Dok je držao duhovne vježbe za časne sestre u Zagrebu, zbilo se 24. lipnja 1981. prvo Gospino ukazanje. Nije lakomisleno pristupio tom događaju te je isprva bio sumnjičav. Radi izbjegavanja svih zabluda i lakovjernosti, pozvao je narod na molitvu. Moleći Gospodina za znak, doživio je osobno iskustvo Gospine prisutnosti. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja. Postao je duh pokretač događaja u svezi s ukazanjem Gospinim u Međugorju.
Jugokomunističke ateističke vlasti nisu blagonaklono gledale na ovaj događaj, koji je kao takav snažnim izvorištem duhovne snage katoličanstvu i hrvatstvu u BiH i svim republikama i pokrajinama ondašnje države. Stoga su vlasti gledale ovo nemilosrdno zatrijeti u početku. Kao i svi svećenici koji su bili u svezi s ovim bili su predmetom nesmiljenih progona u ondašnjoj SR BiH. Tajne su službe nastojale zatrijeti svaku informaciju o Međugorju, a posebice prema fra Jozi Zovki. Politički mig Branko Mikulić, visokog komunističkog dužnosnika i stranačkog ideologa u BiH bio je prvi udar.
Taj znak novinarima za medijsku harangu dao je na govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981. godine, na ondašnji državni praznik Dan borca. Tom je prigodom bez ustezanja izjavio “da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti”.Ta je etiketa poslije bila provlačila se kroz sve optužbe i kazneni postupak kojim su teretile i progonili fra Jozu Zovku, neke mladiće iz okolice Ljubuškog te fra Ferdu Vlašića i fra Jozu Križića. Malo poslije govora mržnje protiv katoličkih Hrvata u BiH koji je izrekao ondašnji član Predsjedništva SRBiH Ivo Jerkić na jednome skupu u Čitluku, kasno navečer fra Jozo Zovko je uhićen 17. kolovoza 1981. i sproveden u istražni zatvor mostarskog Okružnog suda.
Pred sudom je fra Jozu Zovka branio poznati hrvatski odvjetnik Milan Vuković. Montirani proces koji je uslijedio bio je jedinstven po tome što je sadržaj Svetog pisma postao dijelom optužbe i kazne (!) koju je sud izrekao običnom fratru, za tekst koji svi fratri svakodnevno čitaju. Osuđen je na tri godine zatvora. Uložio je utok na tu presudu. Dijelovi optužnice su mu odbačeni na Saveznom sudu u Beogradu te je presuda smanjena na godinu i pol dana zatvora. Odrobijao je u zatvoru u Foči sve do 1983. godine.
Ondašnje su jugokomunističke vlasti računale da će uhićenjem fra Joze Zovka zauvijek riješiti se slučaja Međugorja i “ojačati” samoupravni socijalizam temeljen na deluziji “bratstva i jedinstva” t.zv. “jugoslavenskih naroda”.
Nakon što je izašao iz fočanskog zatvora 1983. godine, dodijeljena mu je župa Bukovica u kojoj je bio župnikom do 1985. godine. Novo mjesto župnikovanja bila mu je Tihaljina u kojoj je bio sve do 1991. godine. 1991. postao je gvardijanom samostana u Širokom Brijegu gdje je tu dužnost obnašao do 1994. godine.
IX. tjedan kroz godinu
Ponedjeljak, 5. 6. 2023.
Spomendan
ČITANJA:
Tob 1,1a.2; 2,1-9; Ps 112,1-6; Mk 12,1-12
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena
IMENDANI:
Bonifacije, Dorotej, Eutih, Franko, Valerija, Zdravka, Darinka
Prvo čitanje:
Tob 1, 1a.2; 2, 1-9
Tobija se više bojao Boga nego kralja.
Početak Knjige o Tobiji
Tobija, iz plemena i grada Naftalijeva, bî odveden u prognanstvo u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga. Ali ni u prognanstvu ne napusti puta istine.
Jednom, o blagdanu Gospodnjem, u kući Tobijinoj bijaše priređen lijep objed, pa Tobija reče svome sinu: »Idi, dovedi kojega bogobojaznoga od našega plemena, da objeduje s nama.« On ode i kad se vrati donese vijest da jedan od sinova Izraelovih zaklan leži na trgu. Tobija umah skoči s ležaljke, ostavi objed i ne okusivši ništa pohiti k mrtvacu; uzme ga i potajice odnese kući da bi ga, kad sunce zađe, oprezno pokopao. Kada sakri mrtvaca, objedova u tuzi i trepetu. Sjetio se besjede što je reče Gospodin po proroku Amosu: »Okrenut će se svetkovine vaše u kuknjavu i tužaljku.«
Kad je sunce zašlo, ode i pokopa mrtvaca. A znanci ga prekoravahu: »Već si zbog toga imao biti pogubljen i jedva si smrti izmakao, pa opet pokapaš mrtve!« Ali se Tobija većina bojao Boga nego kralja, pa bi kradomice uzimao tijela ubijenih, krio ih u kući i pokapao o ponoći.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 112, 1-6
Pripjev:
Blago čovjeku koji se boji Gospodina!
Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.
Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,
njegova pravednost ostaje dovijeka.
Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Do vijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Evanđelje:
Mk 12, 1-12
Pograbe sina njegova ljubljenoga, ubiju ga i izbace iz vinograda.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima i starješinama zboriti u prispodobama:
»Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«
»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.
Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
Niste li čitali ovo Pismo:
Kamen što ga odbaciše graditelji,
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo,
kakvo čudo u očima našim!«
I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Slavimo te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si dostojanstvo obitelji ustanovio na sliku svoga Trojstvenog zajedništva ljubavi.
Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, Otkupitelju naš, jer si se udostojao roditi u ljudskoj obitelji i jer si svojom žrtvom na križu bračnu ljubav od rane grijeha iscijelio, te bračno i obiteljsko zajedništvo ljubavi i vjernosti učinio sakramentom svoga saveza s Crkvom.
Hvalimo te, Duše Sveti Tješitelju, koji po sakramentu ženidbe, zajedničkoj molitvi i nedjeljnoj euharistiji, kršćansku obitelj neraskidivo ujedinjuješ i posvećuješ, da može biti svetište života i škola kršćanske ljubavi.
Ponizno te molimo, Svemogući Bože, da se po uzoru na Svetu Obitelj, u našem kršćanskom domu, ostvari božanski naum o braku i obitelji – da naša obitelj bude istinska zajednica vjere, života i ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!
Bože vječni i milosrdni, klanjam se ponizno u prisutnosti tvoga beskrajnog veličanstva. Klanjam ti se čitavim svojim bićem i svom snagom. Prikazujem ti ono što sam, sa svim što činim. Polažem svoje povjerenje u tvoju ljubav, sa sinovskim pouzdanjem u tvoje milosrđe… Molim te oprosti mi moje grijehe. Molim te pohodi svaki trenutak mog života, i stavi me u sjenu svojih krila, tako da se osjećam posve zaštićen.
O Vječni Oče, po svojoj svemogućoj ljubavi, oslobodi me od zamke đavla i od bilo kojeg drugog zla. Daj mi snagu da hodam putem Tvojih zapovijedi i evanđeoskog nauka, za tvoju slavu i spasenje moje duše…
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, … Amen.
O Jedinorođeni Sine Očev, Isuse naš Spasitelju i naš obožavani Gospodine, po tvojoj muci i smrti, oslobodi me od zamke đavla i od bilo kojeg drugog zla. Daj mi postojanost da odolim iskušenjima paklenog neprijatelja, i podupri me svojim Tijelom i svojom Krvlju, učini da te svakodnevno nasljedujem u vjernosti.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, …. Amen.
GOSPODINE ISUSE, ako je netko povrijedio moju dušu, moje tijelo, moj posao ili obitelj, neka mi tvoja snaga, tvoje smilovanje, i tvoja dobrohotnost dopusti sada opet primiti puninu milosti, da dobijem natrag potpuno zdravlje, te se vratim natrag punom jedinstvu s voljom Presvetoga Trojstva.
To te molim po tvojim beskrajnim zaslugama, po tvojoj predragocjenoj krvi prolivenoj na križu, po boli Djevice Marije, i po zagovoru svetog Josipa patrijarha, na slavu Presvetog Trojstva. Amen.
GOSPODINE ISUSE
IZLIJ SVOJU KRV NA NAŠE DUŠE, OJAČAJ IH I OSLOBODI,
IZLIJ SVOJU KRV NA VRAČARE I ČAROBNJAKE I UČINI IH NEMOĆNIMA,
NA SOTONU I SVE ZLODUHE I PORAZI IH!
U ime † Presvetog Trojstva
OCA, i SINA i DUHA SVETOGA,
ODLAZI, Sotono!
PO ZASLUGAMA PREDRAGOCJENE KRVI ISUSOVE
PO ZAGOVORU Bezgrešnog Srca Marijina,
Svetog Josipa i SVIH SVETIH,
SVETOG MIHAELA i svih anđela!
Himan Duhu Svetom…
O DUŠE SVETI, TI SI GOSPODIN I ŽIVOTVORAC, NAJDUBLJA TAJNO PRESVETOGA TROJSTVA, DOĐI I NASTANI SE U MENI. DAHNI U MENE SVOJ ŽIVOTVORNI DAH DA OŽIVE MOJE USAHLE KOSTI; VRATI CJELOVITOST MOME RAZJEDINJENOM I RASCJEPLJENOM BIĆU. O DUŠE SVETI OŽIVI ME I UČINI ME DIONIKOM POBJEDNIČKE VOJSKE BOGA ŽIVOGA. Amen.
o. Petar Galić
Hod za život, obitelj i Hrvatsku koji je u subotu 4. lipnja trebao biti održan u Metkoviću odgođen je zbog jakog grmljavinskog nevremena koje je zahvatilo grad. Ondje će se Hod za život održati iduću subotu, 10. lipnja, s početkom okupljanja u 9.30 sati u Gradskom parku Metković.
Hrvatska već osmu godinu zaredom miroljubivim hodom daje podršku nerođenima. Geslo ovogodišnjeg Hoda je: “Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…”. Za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo se u subotu, 3. u drugu godinu zaredom u Varaždinu i po prvi put u Kninu. Okupljenima u ovoj inicijativi, zajedničko je što se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti jer pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Hod za život, obitelj i Hrvatsku, isitiču organizatori, predstavlja zalaganje za temeljna ljudska i građanska prava – svakog čovjeka i svih ljudi.
Varaždinski Hod protekao je, navode organizatori, u ozračju radosti i veselja. Sanja Kovač, koordinatorica Hoda za život u Varaždinu, istaknula je da su se građani okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci. “Okupljeni smo oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. I stoga želimo poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom života. Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta, poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Želimo zakon koji jača ženu! Jer nema slobode izbora kada nekoga netko ili nešto tjera na pobačaj. Svaka osoba ima pravo na točnu informaciju, na informirani izbor. Mi da bi bili slobodni, moramo imati točne informacije: znanost potvrđuje da život počinje začećem, već 18. dan od začeća djetetu kuca srce – kad još mnoge majke ni ne znaju da su trudne, ispod majčinog srca kuca jedno malo srce djeteta. Od 8. tjedna svi organi djeteta su formirani, s deset tjedana dijete ima otisak prsta, a s 12 tjedana starosti smiješi se. Tužna je činjenica da prilikom pobačaja, dijete osjeća bol”, kazala je Kovač.
Vlastito svjedočanstvo s okupljenima podijelila je i obitelj Leskovar koja je nakon rođenja sina odlučila posvojiti dječaka s višestrukim teškoćama u razvoju. Posvjedočili su kako dijete s teškoćama u razvoju itekako može uljepšati život, a u obitelj unijeti toplinu i radost. “Osobe s invaliditetom pravo su bogatstvo za zajednicu, ako ih se primi bez predrasuda i strahova jer svaki je život važan i neprocjenjiv, bio on tek sićušna točkica u trbuhu majke ili zdrava rođena beba. Bilo to dijete s invaliditetom ili bolesni starac. S njima je svaki novi dan pobjeda života! Od trenutka začeća svaki čovjek ima svrhu i plan!“, rekli su Davor i Ines Leskovar.
Statistike pokazuju da su dvije od tri žene koje su pobacile to učinile zbog teške ekonomske situacije ili pritiska okoline. “Pobačaj nije ljudsko pravo. Ali pravo na život jest temeljno ljudsko pravo – zaštićeno 3. člankom UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima. Pobačaj nije zdravstvena skrb za žene, ali zdravstvena skrb jest štititi život svake žene i svakog nerođenog djeteta. Za žene skrbimo tako što ćemo im osigurati svaki oblik ekonomske, društvene i socijalne zaštite, kako bi u miru i sigurnosti mogle uživati u prvih devet mjeseci života svoga djeteta. Ako još uvijek ima onih koji negiraju ili ne znaju da znanost potvrđuje da ljudski život započinje začećem, onda svakako razumski ne mogu negirati ili ne reagirati na zvuk otkucaja djetetovog srca kada bi ga imali priliku čuti”, naglasili su Sanja Kovač i Ante Buterin, koordinatori Hoda za život u Varaždinu.
Pobačaj nije ljudsko pravo. Ali pravo na život jest temeljno ljudsko pravo – zaštićeno 3. člankom UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima. Pobačaj nije zdravstvena skrb za žene, ali zdravstvena skrb jest štititi život svake žene i svakog nerođenog djeteta.
“Ovaj snažan pokret, koji je i ove godine okupio tisuće i tisuće ljudi diljem Hrvatske, pokazuje kako je više nego ikada potrebno stati u obranu svakog ljudskog života, počevši od onog najnezaštićenijeg – života nerođenog djeteta u utrobi svoje majke! To nas raduje, to je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice i ova stvarnost budu poznate svakoj ženi i muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca!”, istaknuo je Domagoj Jurković, koordinator Hoda za život u Kninu.
Kninska organizatorica Hoda za život Maja Žulj posebno je zahvalila svim hrvatskim braniteljima koji su boreći se za slobodu Domovine, posebice u zimu 1994., pokazali što znači biti ustrajan u ljubavi prema Domovini i biti ustrajan u istini. “A istina je bila imperativ tada, kao što je imperativ i danas! Zahvaljujući žrtvi naših hrvatskih dragovoljaca i branitelja, mi danas možemo biti ovdje, u slobodnoj i demokratskoj zemlji. S istinom koja i nas danas obvezuje i koju moramo reći – svaki život je važan! Deseci tisuća ljudi i ove su godine okupljeni u ovom snažnom pokretu, kako bi iskazali ljubav prema životu, ljubav prema obitelji i našoj jedinoj Domovini – Hrvatskoj! Ove godine i mi u Kninu, imamo priliku jasno i beskompromisno stati u zaštitu svakog ljudskog života, onog nerođenog i onog rođenog”, istaknula je Žulj, članica organizacijskog tima Hoda za život u Kninu.
Ove godine i mi u Kninu, imamo priliku jasno i beskompromisno stati u zaštitu svakog ljudskog života, onog nerođenog i onog rođenog.
Primalja Jaga Stojak tijekom svog četrdesetogodišnjeg staža na ruke je primila stotine života. Zlatno pravilo primaljstva je, kako kaže, štititi život od začeća do rođenja. “Primalje, a tako i liječnici, ne smiju dozvoliti da se njihovo zanimanje zloupotrebljava na štetu života. Imam najljepše zanimanje na svijetu, a to je primiti na ruke novi život. Najljepši trenutak svake majke je kada čuje prvi plač djeteta i kada ga primi u svoje naručje. Svaki bi zakon trebao štititi članove svoga društva, a pogotovo one najranjivije, a to su nerođena djeca. Čuvajmo svaki život!“, istaknula je Stojak.
Primalje, a tako i liječnici, ne smiju dozvoliti da se njihovo zanimanje zloupotrebljava na štetu života. Imam najljepše zanimanje na svijetu, a to je primiti na ruke novi život.
Liječničku odgovornost prema životu djeteta i njegove majke komentirao je i prim, dr. Marko Čičak, specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine. “Kad u moju ambulantu dolazi trudnica, imam brigu za dva života, majku i njeno nerođeno dijete. Ovdje vidim dosta žena kojima sam pomogao da na svijet donesu nešto najvrijednije, a to je dijete. I zato svi, kao pojedinci i društvo u cjelini, moramo nastojati zaštititi one najranjivije skupine, a jedna od njih je nerođeno dijete.“, naglasio je dr. Čičak.
Marija Friedrich, majka četvero djece i još četvero rođenih za Nebo, istaknula je da je sa svakim svojim djetetom otkrila nešto novo. “Svaki od njih totalni je original u svojim izjavama, talentima, u kreativnosti… Puna nas je soba. I puna su nam srca. Sve mi žene znamo da treba puno žrtve za donijeti dijete na svijet i podići ga. Ali nema slađe žrtve i bolje uloženog vremena. Nitko nas ne potiče na promjenu, na samo odrastanje kao naša djeca”, rekla je Friedrich.
Hod za život, obitelj i Hrvatsku koji je u subotu 4. lipnja trebao biti održan u Metkoviću odgođen je zbog jakog grmljavinskog nevremena koje je zahvatilo grad. Ondje će se Hod za život održati iduću subotu, 10. lipnja, s početkom okupljanja u 9.30 sati u Gradskom parku Metković.
Hod za život, obitelj i Hrvatsku po gradovima, kroz mjesec svibanj i lipanj 2023. godine:
• Slavonski Brod i Imotski – 06. svibnja 2023.
• Osijek i Zadar – 13. svibnja 2023.
• Vinkovci i Zagreb – 20. svibnja 2023.
• Varaždin i Knin – 03. lipnja 2023.
• Metković – 10. lipnja 2023.
• Sisak, Rijeka i Split – 17. lipnja 2023.
Preuzeto s hkm.hr
