Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 31. SRPNJA 2023.

Zrno gorušičino razvije se u stablo te se ptice nebeske gnijezde na njegovim granama.

XVII. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 31. 07. 2023.

Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter

Spomendan

ČITANJA:
Izl 32,15-24.30-34; Ps 106,19-23; Mt 13,31-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ignacije Lojolski, Vatroslav, Ognjen; Dionizije, Tertulijan, Helena

Prvo čitanje:

Izl 32, 15-24.30-34

Narod ovaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče ispisane na obje svoje plohe; ispisane i s jedne i s druge strane. Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.

A Jozua ču viku naroda koji je bučio, pa reče Mojsiju: »Bojna vika u taboru!« Mojsije mu odgovori:

»Niti viču pobjednici,

niti tuže pobijeđeni:

tu ja samo pjesmu čujem.«

Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah šatre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. Mojsije reče Aronu: »Što ti je ovaj puk učinio da si tako veliki grijeh na nj svalio?« A Aron odgovori: »Nek se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje. Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoše mi: ‘Napravi nam bogove, pa neka pred nama idu! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.’ Na to im ja rekoh: Tko ima zlata, neka ga skine! Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru, te izađe ovo tele.«

Sutradan reče Mojsije narodu: »Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Gospodinu popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.«

Mojsije se vrati Gospodinu pa reče: »Jao! Narod ovaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti … Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.« Nato Gospodin odgovori Mojsiju: »Onoga koji je protiv mene sagriješio, izbrisat ću iz svoje knjige. Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 106, 19-23

Pripjev:

Hvalite Gospodina, jer je dobar!

Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenom moru.

Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

Evanđelje:

Mt 13, 31-35

Zrno gorušičino razvije se u stablo te se ptice nebeske gnijezde po njegovim granama.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba — da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 30. srpnja

Marija, pomoćnica snagom Krvi Kristove

Razmatranje

Marija priznaje da je ništa. Zato i u hvalospjevu “Veliča” govori o svojoj neznatnosti na koju je Bog pogledao. Ali ona je svjesna i veličine koju je Bog snagom Krvi Isusove u njoj proizveo. “Gle, odsad će me zvati blaženom svi naraštaji.” Ova čast Majku Božju ne stavlja na prijestolje. Više je vidimo kao tihu pomoćnicu. U Kani npr. Marija proživljava trenutak napetosti zbog nedostatka vina; zauzima se kod Sina iako na početku dobiva od njega čudan odgovor; ona priprema sluge da učine sve što im Isus kaže. Tako izvanredna Božja milost može djelovati. Marija je i u vječnosti ostala pomoćnica. Kao što je pomagala Isusu u njegovom djelu otkupljenja, tako je i sada posrednica između neba i zemlje. Preko nje teku milosti koje nam je zaslužio njezin Sin u svojoj Krvi.

Čitanje (Lk 1,46-55)

Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”

Postoji li u meni svijest da je Marija i sada posrednica svih milosti koje nam je Isus zaslužio svojom Krvlju? Utječem li se zagovoru Presvete Djevice? Vjerujem li u njezin zagovor? Pomažem li drugima, poput Marije, da čine sve što Bog od njih traži?

Kratka šutnja…

Molitva: Spomeni se, o predobrostiva Djevice!

Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo,
kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila
koji se k tebi u zaštitu utekao,
tvoju pomoć zatražio
i tvoj zagovor zamolio.
Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja k tebi, Djevice djevica.
K tebi, Majko, dolazim;
pred tobom, eto, stojim ja, grješnik, i uzdišem:
nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi,
nego ih milostivo poslušaj i usliši.
Amen.

(Sv. Bernard)

MISNA ČITANJA – 30. SRPNJA 2023.

Proda sve što ima i kupi onu njivu.

XVII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 30. 07. 2023.

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
1Kr 3,5.7-12; Ps 119,57.72.76-77.127-130; Rim 8,28-30; Mt 13,44-52

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Petar Krizolog, Julija, Maksima

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se spomendan sv. Petra Krizologa, prezbitera.

Prvo čitanje:

1Kr 3, 5. 7-12

Tražio si pronicavost.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« Bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119, 57.72.76-77.127-130

Pripjev:

O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!

Dio je moj, Gospodine – rekoh – da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.

Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.

Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.

Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.

Drugo čitanje:

Rim 8, 28-30

Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 13, 44-52

Proda sve što ima i kupi onu njivu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Svjedočanstvo na 34. Mladifestu: Josipa Milkovića Bog vratio nakon 52 dana u komi

Josip Milković je slijep, s teškim oštećenjima sluha, amputirane su mu obje ruke i jedna noga, a druga je noga oštećena, kao i unutarnji organi. Teška oštećenja posljedica su eksplozije naprave na vojnom vježbalištu Cerovac kod Karlovca gdje je kao polaznik časničke škole prolazio posljednju vježbu iz rukovanja eksplozivnim sredstvima. Ozljede su bile teške, bio je 52 dana u komi s malim šansama za život, ali je unatoč teškim ozljedama nastavio svoj život kao časnik Hrvatske vojske.

Uspoređujući svoj život s biblijskom pričom o Jobu svjedočio je danas četvrtog dana 34. Festivala mladih u Međugorju.

Govorio je o svom stradavanju, o tome gdje je bio Bog kada mu se to dogodilo na zadnjoj vježbi zadnjeg dana obuke…

”Bio je to strašan prizor. Ne želim ga ni opisivati. Možete samo zamisliti koja je to sila eksplozije bila. Krenulo je spašavanje života. Nisam htio zaspati, nisam htio otići bez pozdrava, ali u bolnici se gasim i padam u komu. Roditelji su krenuli prema bolnici odmah jer su im rekli da će me teško zateći živoga. Prebačen sam u drugom bolnicu. Situacija je bila nezamisliva. Koliko je bila vjerojatnost da se aktivira taj eksploziv jedan prema milijun, tolika je bila i vjerojatnost da ću preživjeti. Liječnik mi je kasnije rekao da nisu imali traumatske igle kojima bi zaustavili gubitak krvi. Bog se i za to pobrinuo. Odvojen od svojih bližnjih, koma je bila teško iskustvo, stalno sam sanjao, majka je molila pored kreveta, samo je srce kucalo, a život je visio o tankoj niti, ni jedan drugi organ nije bio na svom mjestu, a netom prije buđenja u sjećanje mi se vratila što se dogodilo. Dok su ljudi molili za mene ja sam bio 52 dana odsječen od svih, u komi”, kazao je Milković, dodajući kako su majci rekli da će i buđenje biti neugodno te da zbog velike količine narkotika ”neću baš biti vrlo bistar”.

”Sve je izgledalo strašno, fiksator na nozi, fiksator u zdjelicama… Doslovno me držalo da se ne raspadnem. Da sam tada bio svjestan svoga stanja vjerojatno bih rekao: ‘Ajmo mi gore, a neka vas na zemlji‘. Lice je bilo potpuno unakaženo, od majke su tražili fotografiju da znaju kako će posložiti to lice… Stalno sam molio. Duh mladića nije se gasio, bio sam radostan i smijao se u tako teškoj situaciji. Orilo se iz te sobe: Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati! Bio sam spreman otići i sretan jer sam dobio priliku oprostiti se od roditelja, pojavila se i sepsa. Baka je došla s hodočašća iz Lourdesa i donijela vodu, ali me nije poškropila nego me onako, baš junački zalila vodom”, smije se Josip, naglašavajući kako se duh nije predavao, a da se on postupno predavao Isusu da ga vodi dalje, a svoju borbu i napredak nastavio je, nakon bolnice, u toplicama. Zbog svog zdravstvenog stanja nije znao što će dalje i što s njim može biti. Bogu je obećao prihvatiti Njegovu volju, ali je samo zatražio da ga ne ostavi samog u tom mraku.

”Svako jutro me zlo pritiskalo da život nema smisla, da ne treba ostati… Ali borio sam se i rekao: ‘Hvala ti Bože jer mi je ostala desna noga.‘ i počeo sam razmišljati što se može postići u ovom stanju i vojnički se adaptirao na novonastale uvjete. Uz Božju pomoć uspio sam se oporaviti. Počeo je moj duhovni rast”, kazao je Josip priznajući kako nije lako prihvatio sve to, te da njegov duhovni rast još traje.

Kazao je kako izlaz ne vidi svojom nego Božjom snagom, a fascinantno mu je bilo da u takvoj situaciji dok ide na terapiju nekome može izmamiti i osmijeh na lice.

”U toj tjeskobi malo je nedostajalo da čovjek klizne u depresiju. Počeo sam se pitati kako sutra, kako ću osigurati egzistenciju?”, kazao je Josip Milković poručujući i mladima na ovoj duhovnoj obnovi svoje brige samo predaju Isusu i Mariji da ih vode, jer ”velike mi milosti učini Gospodin, vjerujem da će pomoći i svima vama”.

Kazao je kao je čudo i da je završio psihologiju te da je i to čudo jer ne vide, a slabo čuje pa se šali kako ne smije otkriti profesorima koji mu sve sveci pomažu na studiju.

”Bog nije dopustio da me slomi tuga iznutra i depresija da me skrši, duh je rastao. Bogu hvala i slava. Zahvalan sam Bogu koji mi na put šalje sve te divne ljude, terapeute, liječnike, prijatelje… Važno je da smo jedni drugima podrška. Kada je teško dovoljna je jedna ruka na rame. Sam čovjek ne može, ne možemo sami opstati zato nam je potrebna pomoć koju Bog svakodnevno šalje”, kazao je Josip, izričući na kraju svjedočanstva i svoju molitvu, a onda se obratila i njegova majka Ana, koja sve s Josipom prolazila od samoga početka.

”Kad je moj Josip nastradao prva misao bila mi je molitva Zdravo Marijo. Molila sam da moj Josip ostane živ. Teško mi je bilo moliti krunicu iako sam katolkinja i išla sam u crkvu, tada sam izmolila sve te krunice koje nisam za života. Molila sam Majku da mi ga ne uzme, jer mi treba ovdje i vjerovala sam da će ostati živ. Dobila snagu od nekud. Nisam znala odakle, ali sada znam, da je Majka bila uz mene. Molila sam Gospodina da mi se smiluje, da to zlo odagna od moje obitelji, ali pred Gospinim kipom u jednoj crkvi sam s njom razgovarala. Kad bih tu bila sjetila bih se Marije pod križem. Tada sam i ja gledajući svoga Josipa vidjela rane, vidjela unakaženo tijelo i molila sam Gospin plač. Utjehu koju Majka majci može dati ne može nitko. Molila sam Gospodina, ali kada kažem: Budi volja Tvoja… davala sam mu neke natuknice kako bi to trebalo biti… Danas znam da je Gospa uslišala moje molitve, da mi se Isus smilovao jer je moj Josip ovdje. Ovu jakost koju imamo dobili smo zahvaljujući dragom Bogu i snazi vjere koju nam je Bog dao”, kazala je Ana i zahvalila na svim milostima, koje su dali njoj obitelji i sinu te poručila da će svaka molitva biti uslišana, ”ne kad mi želimo, ali bit će uslišana”.

Prije njegovog svjedočanstva katehezu je mladima održala dr. Asja Palinić Cvitanović, a dan je kao i svako na ovoj duhovnoj obnovi u devet sati počeo jutarnjom molitvom koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a prijepodnevni dio programa završio je svjedočanstvom patera Marcela Marciana iz Urugvaja, koji se obratio u Međugorju, a onda postao i svećenik.

Preuzeto s Radiopostaja Mir Međugorje

Fra Zvonimir Pavičić: Živite s Kristom i na kraju svoga života budite pobjednici

Trećeg dana 34. Festivala mladih večernju svetu misu, uz koncelebraciju 524 svećenika, predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, koji je u svojoj propovijedi kazao da iz Svetog pisma možemo iščitati koliko nas Bog voli.

”Kako je lijepo slušati Isusa i njegove riječi! Kako je lijepo osjetiti koliko nas Isus voli! Isus je pokazao koliko nam je Bog blizak. Pokazao nam je da on nije neka ljudstva tvorevina niti da je neki daleki, udaljeni Bog. Isus nam je pokazao da je Bog Otac, da je on naš Stvoritelj, koji nas tako dobro poznaje i koji nas toliko ljubi”, kazao ej fra Zvonimir osvrćući se na evanđeoski ulomak koji nam donosi prispodobu o sijaču.

”Mi smo različiti. Ima nas svakakvih. I dobro nas je Isus opisao ovom prispodobom. Neki se zbog neke podvale ili nekoga grijeha ili sablazni lako odaleče od Boga. I danas imamo puno toga načina blaćenja Crkve i svećenika, pa mnogi tzv. vjernici zbog toga istupaju iz Crkve, dakle, lako ih Zli zavede, uvuče u svoju zamku. Drugi pak nemaju korijena pa čim dođe nekakva nevolja ili situacija da treba dati svjedočanstvo za Boga, otpadaju, prepadaju se, pokolebaju se.

A čini mi se da je najviše slučaja onih koji su zasijani u trnje: »to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavidljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.« Izgleda da danas nitko nije izuzet od ovoga, od ove brige za vremenito. Svi smo toliko upućeni na naše poslove, na ono što trebamo odraditi. Obasuti smo tolikim informacijama. Današnji trend društvenih mreža je takav da jednostavno u čovjeku guši ono malo volje za molitvom”, kazao je međugorski župnik, pozivajući mlade da čitaju Bibliju i idu na svetu misu kako im vjera ne bi bila samo nešto usputno jer ”onaj koji u svom srcu ima plodno tlo za Božju riječ, onaj koji želi s Bogom graditi svoj život i koji ništa ne stavlja ispred Boga. Služi se svime, ali služi jedino Bogu. Takav donosi obilat rod!”

Poručio je i da, bez obzira koliko daleko mi odlutali od Boga, Bog nikad ne odustaje od nas, a ”toj ljubavi Bogu i prema bližnjemu uče nas Božje zapovijedi koje je dao Mojsiju” i da nas njegove zapovijedi ne ograničavaju nego nas njim želi zaštiti od propasti.

”Zato se nemojte dati zavesti onim mislima Krist DA, Crkva NE, Bog DA, zapovijedi NE. Nego po zapovijedima, po nauku Crkve upoznajite Krista, upoznajite Boga koji nas ljubi i koji želi s nama živjeti vječno!

Dragi mladi, ovdje ste na duhovnoj obnovi. Ozbiljno pristupite toj obnovi. Prepustite se Gospodinu tako što ćete moliti krunicu; slaviti euharistiju; što ćete uzeti Bibliju u ruke i čitati i razmatrati; što ćete dopustiti Bogu da vas vodi, ne nejasnim riječima ljudi, nego svojom jasnom riječju – Isusom Kristom! I nemojte se ničega bojati. Tko živi s Kristom, taj pobjeđuje svako zlo! Živite s Kristom i na kraju svoga života budite pobjednici”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić.

Poslijepodnevni program danas je počeo je svjedočanstvom oca o. Andrejsa Mediņša, svećenika iz Latvije koji je prvim dolaskom u Međugorje prije 27 godina.

”Ne mogu sebi zamisliti ni jednu godinu, bez odlaska u Međugorje i poniranja u dubine Marijine škole molitve. Prvi dolazak ovamo dao mi je potpunu potvrdu da nikad u životu nisam bio sam i da nisam pogriješio što sam povjerovao da Bog postoji, u i to što sam mu se potpuno predao”, kazao je o. Medinš, nakon kojega je mladima svjedočio izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, a u prijepodnevnom dijelu programa nakon molitve katehezu je držala s. Matija Pačar, dok su svoja svjedočanstva iznijeli bračni par Inma Garcia i Josip Sušac te za Majčino selo fra Dragan Ružić i Marijan Tustonja.

Ovaj treći dan završio je meditacijom sa svijećama i molitvom pred križem koju je predvodio fra Renato Galić.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Molitva svetoj Marti

O, Sveta Marto, ti divna ženo!

Tebi se utječem u mojim nevoljama

i uzdam tvojoj pomoći u mojim iskušenjima.

Ponizno te molim da me utješiš u mojim brigama i teškoćama.

Po velikoj radosti koja ti je ispunila srce

kad si u svom domu u Betaniji pružila utočište Spasitelju svijeta,

molim te zagovaraj moju obitelj da sačuvamo Boga u svojim srcima

i da budemo pošteđeni oskudice,

a osobito te molim za milost:  (tu kažemo nakanu na koju molimo.)

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

i 3x «Sveta Marto moli za nas».

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 29. srpnja

Marija, Majka Crkve

Razmatranje

Marijino poslanje nije bilo završeno pod križem. Izgubila je Sina, ali nije tu ostala, jer Bog je bio njezina snaga. Živjela je iz vjere, zato je i mogla izdržati pod križem dok su se skoro svi učenici razbježali. Isus povjerava majku Ivanu i Ivana majci. Kakva zamjena! Ali Marija je prihvaća. Ona ne prihvaća samo Ivana, ona prihvaća s njim cijelu Crkvu, cijelo čovječanstvo, jer je za sve trpjela. Marija zajedno s učenicima čeka dolazak Duha Svetoga. Ona, zaručnica Duha Svetoga, priprema svojom jakom vjerom i prisutnošću buduće pastire Crkve na silazak Duha Svetoga. Svima nama je postala majka snagom Predragocjene Krvi.

Čitanje (Iv 19,25-27)

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.

Živim li iz vjere, poput Marije? Daje li mi ona snage izdržati u životnim teškoćama? Postoji li u meni svijest da je Marija i moja Majka? Kakav je moj odnos prema njoj?

Kratka šutnja…

Molitva svetog Alberta Velikog

Drži na pameti da se moramo pripraviti na molitvu.

A ta je priprava dvojaka, tj. daljnja i bliska.

A opet daljnja je priprava dvostruka, unutranja i vanjska.

U nutrini se pripravljamo na tri načina.

Prvi je čišćenje savjesti:

ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.

I što god ištemo, primamo od njega.

Drugi je način priprave poniznost duha

jer Gospodin se osvrće na prošnju poniznih i ne prezire molitve njihove.

Treći je otpuštenje nepravdi.

Kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga

da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.

Isto tako vanjska je priprava trostruka.

Prva je ispunjavanje Božjih zapovijedi;

naime, sv. Izidor kaže da,

ako ištemo ono što je Gospodin naredio da činimo,

bez sumnje ćemo to i postići.

Drugi je pomirenje s uvrijeđenim bratom:

ako dakle prinosiš dar na žrtvenik

pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje,

idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.

Treći su način post i milostinja,

kojima se molitva podupire:

podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike…

tada ćeš zazvati Gospodina i on će te uslišati.

(ulomak)

SVETAC DANA – SV. MARTA IZ BETANIJE

Marta, sestra Marijina i Lazarova, bila je brižna domaćica kuće u Betaniji u koju bi Isus rado svraćao kako bi se malko odmorio od propovijedanja, dok je boravio u Judeji

Marta se u Evanđelju upravo i pojavljuje prigodom jednoga od Isusovih posjeta njihovoj kući. Kao i uvijek, zavrnutih rukava, zauzeta ulogom kuće domaćice, prima goste, poslužuje ih pićem, priprema sve potrebno za okrepu. Bacivši pogled na sestru, ugleda je kako sjedeći do nogu Isusovih, sluša Njegovu riječ, posve nesvjesna užurbanosti koja se odvija oko nje. Neko je vrijeme sve to strpljivo promatrala, a zatim ipak rekla nešto poput ovoga: “Isuse, reci ovoj mojoj dokonoj sestri neka mi pomogne: ostavila me posve samu posluživati!”

Isus je pogleda i s ljubavlju odvrati: “Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38-42).

Isus time nikako nije želio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, baš kao niti rad kojim muževi priskrbljuju hranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno njima i djeci, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti. Prije svega treba tražiti Kraljevstvo nebesko i pobrinuti se za potrebe duha: u svjetlu toga traganja, i sve ostalo dobiva smisao. U svakom slučaju, Crkva časti svetu Martu kao sveticu i predanu zaštitnicu te utjehu domaćica, čiji su svakodnevni napori nerijetko slabo priznati.

U Evanđelju Martu susrećemo još i kada je umro njezin brat Lazar. Znajući kako se Isus približava Betaniji, kako bi se oprostio od svoga preminuloga prijatelja, trči Mu ususret Marta. Iako joj je srce u komadićima, ne može samo stajati skrštenih ruku, poput svoje sestre Marije, shrvane od boli.

I u ovoj se tužnoj prigodi otkriva njezin poduzetni značaj. Dolazi ususret Isusu i govori Mu: “Da si Ti bio ovdje, brat moj ne bi umro! No, znadem da će Te Bog i sada uslišiti u svemu što Ga zaišteš!” Koliko god zauzeta i poduzetna bila, vjere joj ne manjka. Upravo je ta njezina jednostavna, ali nepokolebljiva vjera, i navela Isusa na čudo. I tako je Lazar bio vraćen u život.

Nešto kasnije, Isus se ponovo našao u kući Marte i Marije u posjeti, a bio je ondje i Lazar. Približavala se Pasha. U zraku se osjetio duh slavlja pa nam je Marta i opet predstavljena u svojoj ulozi: “Marta posluživaše” – piše nam Ivan evanđelist.

U ovom posljednjem spomenu Evanđelja zaključuju priču o Marti, ženi iz Betanije, koja jest bila zauzeta i užurbana, ali samo iz ljubavi prema Isusu i braći.

Ime Marta potječe iz aramejskoga i znaci “gospodarica”.

Zaštitnica je domaćica, kuharica, radnica, ugostitelja, sluškinja, pralja, umirućih, slikara i kipara, pomoćnica je kod krvarenja, kao i redovničkih zajednica koje nose njezino ime.

Sveci Katoličke Crkve

MISNA ČITANJA – 29. SRPNJA 2023.

Marta! Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo.

XVI. tjedan kroz godinu

Subota, 29. 07. 2023.

Sv. Marta, Marija i Lazar

Spomendan

ČITANJA:
vl: 1Iv 4,7-16; Ps 34,2-11; Iv 11,19-27 ili: Lk 10,38-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Marta, Lazar, Urban, Vilim

Prvo čitanje:

1Iv 4, 7-16

Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Ljubljeni,

ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga;

i svaki koji ljubi,

od Boga je rođen i poznaje Boga.

Tko ne ljubi, ne upozna Boga

jer Bog je ljubav.

U ovom se očitova ljubav Božja u nama:

Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet

da živimo po njemu.

U ovom je ljubav:

ne da smo mi ljubili Boga,

nego – on je ljubio nas

i poslao Sina svoga

kao pomirnicu za grijehe naše.

Ljubljeni,

ako je Bog tako ljubio nas,

i mi smo dužni ljubiti jedni druge.

Boga nitko nikada ne vidje.

Ako ljubimo jedni druge,

Bog ostaje u nama,

i ljubav je njegova u nama savršena.

Po ovom znamo da ostajemo u njemu

i on u nama:

od Duha nam je svoga dao.

I mi smo vidjeli i svjedočimo

da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.

Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,

Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.

I mi smo upoznali ljubav

koju Bog ima prema nama

i povjerovali joj.

Bog je ljubav

i tko ostaje u ljubavi,

u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34, 2-11

Pripjev:

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Gospodina, ne trpe oskudice.

Evanđelje:

Iv 11, 19-27
Ili: Lk 10, 38-42

Marta! Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju

zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u

susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine,

da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god za-

išteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će tvoj brat!« A

Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus:

»Ja sam uskrsnuće i život:

tko u mene vjeruje,

ako i umre, živjet će.

I tko god živi i vjeruje u mene,

neće umrijeti nikada.

Vjeruješ li ovo?«

Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin

Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

Riječ Gospodnja.

ili: Lk 10,38-42

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Treći dan 34. Mladifesta: Kateheza s. Matije Pačar, predstavljanje Majčinog sela, svjedočanstva, molitva…

Jutarnjom molitvom, koju je predmolio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju počeo je treći dan duhovne obnove za mlade – 34. Mladifesta.

Nakon toga katehezu je mladima održala s. Matija Pačar, školska sestra franjevka Krista Kralja hercegovačke provincije svete obitelji. S. Matiaj je na službi u Ljubuškom, a na predstavljajući se, kazala kako je i ona prije 15-ak godina sudjelovala na Mladifestu.

Na početku svoje kateheze, u kojoj je govorila o radosti, osvrnula se na geslo ovogodišnjeg Mladifesta naglašavajući kako nas uvodi u odnos s Isusom koji je obilježen obiteljskim relacijama.

”Vjerujem da svi vi jednako kao i ja želite biti među onim mnoštvom u koje Isus pokazuje rukom i govori: Evo majke moje i braće moje”, kazala je s. Matija naglašavajući kako ”Isus  ne naziva majkom i braćom one s kojima je krvno povezan, nego one koji vrše Očevu volju”.

”Pretpostavljam da ste svi vi, kao i ja, imali iskustvo takvog prijateljstva kada je netko za vas rekao – ti si mi kao rođeni brat, sestra. Tada se osjetiš da vrijediš, ponosan si jer si u taj odnos ulagao, jer si se trudio, jer si bio tu kada je bilo potrebno. I postigao si snagu odnosu koji postaje poput onog obiteljskog – iskren, trajan i slobodan.

To je odnos kakav Isus želi imati s nama – iskren, trajan i slobodan”, kazala je s. Matija ističući rečenicu svete Majke Terezije: ‘Želim biti sveta’ te tom rečenicom potičući i druge da koračaju, da ne zastajkuju zbog straha od odluka ili zbog manjka samopouzdanja.

”Strah od odluka i manjka samopouzdanja su dvije stigme današnje mladosti. One su usko povezane i jedna se rađa iz druge, jer mladi kada razmišljaju o pozivu, pitaju kako odlučiti, dugo razmišljaju o tome što žele biti, koji fakultet upisati, koji posao odabrati, kojim putem krenuti… Osnovati obitelj ili započeti put redovništva? U tome se rađa strah koji paralizira za odluke. Ne zato jer nedostaje jasnoće u odluci, nego nam strah ne da dovoljno vidjeti, on nas obeshrabruje, kazala je s. Matija i dodala kako strah nastaje iz zaborava kada zaboravimo sve one milosne trenutke koje nam je Bog dao.

Govorila je i o autentičnosti i pogrešnim uzorima ljepote koji se danas stavljaju pred mlade ljude.

”Toliki životi svetaca nas mogu inspirirati. Kada vidimo nekoga tko živi autentično svoj poziv to nas treba probuditi da je moguće i danas ljubiti autentično. Mnogi u Međugorje dolaze po ozdravljenje tijela. Ali tko ti kaže da ćeš u zdravom tijelu moći iskusiti milost svetosti koja se kuša kada se nosi križ, koja se kuša kada se suobličiš s Isusom. Puno više o svetosti sam susrela u osobama koje nisu fizički lijepe ili koje nisu tjelesno zdrave.

Majka Terezija – starica, naborana, zgrbljena, mala. Našem ljudskom shvaćanju nimalo privlačna, ali meni osobno ona je najljepše stvorenje, koje me učilo i koje je promijenilo moj život svojim primjerom autentičnosti”, kazala je s. Matija pozivajući nas na radost.

”Radost koja nije prolazni osjećaj, radost koja ne ovisi o komotnosti života, radost koja se ne temelji na uspjehu, radost kojoj ne treba financijska sigurnost, radost koja ne očekuje puno a prima sve. Toj je radost kojoj nas uče sveci i Blažena Djevica Marija i radost koju možemo udahnuti ovdje u Međugorju i koja me uvijek fascinira u Međugorju jer sam susrela radosne ljude koji u kolicima čekaju da se nahrane s ovog oltara”, kazala je s. Matija Pačar, a poslije njezine kateheze svjedočanstvo su održali bračni par Josip Sušac i Inma Garcia, koji su govorili o svome životu, braku, bračnim krizama koje su prebrodili zajedničkom molitvom.

U prijepodnevnom dijelu programa fra Dragan Ružić govorio je o nastanku i povijesti Majčinog sela i zajednice Milosrdni Otac, a onda je i bivši štićenik Majčinog sela Marijan Tustonja ispričao svoju životnu priču.

Tustonja je danas magistar socijalnog rada. Rođen je u Novoj Biloj i kao šestogodišnjak je zbog teških životnih uvjeta, odvojen od majke te uz brata i sestru smješten u Majčino selo, ustanovu za predškolski odgoj i socijalnu skrb u Međugorju gdje je ostao do svoje osamnaeste godine.

Nakon svih problema s kojim se kroz život susreo, kazao je, kako je bio ljutit i na Boga te ni s Njim nije razgovarao, ali je izdržao samo mjesec dana i ponovno počeo redovito odlaziti na svetu misu. Istaknuo je kako su štićenici Majčinog sela odlično integrirani u zajednicu te da se u Međugorju nikada nije pravila razlika između djece Međugorčana i djece iz Majčinog sela.

Marijan Tustonja danas je asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na studiju socijalnog rada, a također je voditelj Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Mostaru.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Pin It