Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 29. STUDENI 2023.

Svi će vas zamrziti zbog imena mojega, ali ni vlas vam s glave ne će propasti.

XXXIV. tjedan kroz godinu

Srijeda, 29. 11. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dn 5,1-6.13-14.16-17.23-28; Otpj. pj.: Dn 3,62-67; Lk 21,12-19

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Saturnin, Filomen, Iluminata, Antun Franjo

Prvo čitanje:

Dn 5, 1-6.13-14.16-17.23-28

Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati.

Čitanje Knjige proroka Daniela

U one dane: Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu, i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše, i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. Čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz, i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.«

Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. Ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.«

»A evo što je napisano: Mene — Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Dn 3, 62-67

Pripjev:

Hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda:
Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda:

Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda:

Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda:

Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda:

Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda.

Evanđelje:

Lk 21, 12-19

Svi će vas zamrziti zbog imena mojega, ali ni vlas vam s glave neće propasti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. JAKOV MARKIJSKI

Domenico (kasnije uzeo ime Jakov) je rođen u iznimno siromašnoj obitelji u Montebrandoneu (u Marche of Ancona), u središnjoj Italiji uz Jadransko more. Nažalost, njegov okrutni otac ga je zlostavljao i Jakov je kao dječak napustio dom. Dao se pod brigu stricu svećeniku. Zahvaljujući velikodušnosti svog ujaka, Domenico se školovao u obližnjim gradovima Ascoli i Offida.

Na Sveučilištu u Perugi stekao je stupanj doktora kanonskog i građanskog prava. Karijeru je započeo u Firenci kao učitelj u plemićkoj obitelji i kao sudac. Jednom prilikom, putujući u Asiz zbog posla, otišao je moliti u crkvu Porcijunkule, Svete Marije Anđeoske. Nadahnut braćom kojoj je ondje svjedočio i primjerom svetog Franje, Domenico je odlučio ući u franjevački red. Godine 1416., u dobi od 23 godine, postao je novak, uzevši redovničko ime Jakov.

Studirajući kod svetog Bernardina iz Siene (1380.-1444.), James je bio nadaleko poznat po svom govorništvu, održavajući snažne i učinkovite propovijedi i obraćajući tisuće duša. Zaređen u dobi od dvadeset sedam godina, Jakov je poslan u misije sa svetim Ivanom Kapistranom (1603.-1663.), putujući po Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj i Mađarskoj. Uz propovijedanje, u kojem je, uz tumačenje kršćanskih istina, naročito ukazivao na nedostatke suvremenog društva, fra Jakov je gradio bolnice i sirotišta, te činio drugo što je bilo na korist puku.

Takav jedan čovjek, kojeg su još za njegova života smatrali svetim, od generala franjevačkog reda imenovan je 1432. vizitatorom bosanskih franjevaca, te zadužen za provođenje vjerskih reformi u Bosni, gdje je već uvelike raslo krivovjerje. Fra Jakov je, barem sudeći po narodnoj predaji, za mjesto rezidiranja odabrao Deževice, a za njegovo djelovanje date su mu izvanredne ovlasti koje inače pripadaju vikaru Vikarije.

Međutim, zbog nesporazuma s kraljem Tvrtkom II., vezanih za status heretika i status fratara, fra Jakov napušta Bosnu, proglasivši i samog bosanskog kralja Tvrtka heretikom. Tvrtko se pokazao velikodušnim, pa je ponovno pozvao Jakova da dođe u Bosnu, potvrdivši mu da se može osjećati sigurnim u propovijedanju u Bosni, te da će ga primiti s najvećim počastima i ponašati se prema njemu kao prema prijatelju.

Na nagovor pape Eugena IV. (koji je i sam bio franjevac), Jakov ponovno 1435. dolazi u Bosnu, gdje uskoro biva izabran za poglavara bosanske vikarije. No, Jakov nije odustajao od reformi, pa ponovno dolazi u sukob s kraljem, vlastelom i fratrima. Napokon, kad su Turci počeli provaljivati u Bosnu i rušiti samostane, papa Eugen daje mu dopuštenje da u Ugarskoj može podignuti sedam samostana za bosanske fratre, umjesto 16 koliko su ih, na području koje su zauzeli, srušili Turci. Dopuštenje je stiglo 1437., a već iduće godine fra Jakov po drugi put napušta Bosnu. Unatoč svemu, uspomena na boravak fra Jakova u Deževicama ostala je pozitivna, trajna i jaka, pa je stoga 1899., kad je župa Deževice obnovljena, sveti Jakov Markijski proglašen pomoćnim zaštitnikom župe čiji je patron Gospa Snježna.

Nedaleko od župne crkve nalazi se Jakovljeva pećina ili u narodu poznatija voda Sv. Jakova, gdje se svakog mjeseca ljudi okupljaju i traže utjehu od ovog pobožnog franjevca i prijatelja Bosne. Inače, župu Deževice i vrelo Sv. Jakova godišnje posjeti više od 35 000 tisuća hodočasnika.

Uočivši njegovu pravovjernost, papa Sveti Martin V. imenovao ga je inkvizitorom da iskorijeni heretičke sekte koje su jačale u cijeloj Italiji. Nastavio je putovati, propovijedati, djelovati protiv krivovjerja i pokušavati pomiriti različite grane franjevačkog reda. Sudjelovao je na Firentinskom saboru 1438. marljivo radeći na pomirenju istočne i latinske crkve, s malo uspjeha.

Izabran za biskupa Milana, Jakov je ponizno odbio tu poziciju, radije nastavio svoj putujući način života, putujući, propovijedajući i potvrđujući istinitost crkvenog nauka. Sveti Jakov propovijedao je svaki dan tijekom 40 godina, počevši na dan njegova ređenja i završavajući na datum njegove smrti. Propovijedao je poruku pokore koju je i provodio u djelo. Jakov je spavao samo tri sata svake večeri i postio je devet mjeseci u godini. Tanko odjeven, uvijek u istoj otrcanoj smeđoj halji, ispod habita uvijek je nosio ili grubu kosulju ili željeznu oklopu s kratkim oštrim šiljcima. I osjetljiv na bolesti, sveti Jakov je jeo malo, dajući sve što je imao potrebitima. Kako je rastao i njegovo zdravlje počelo vidno slabiti, papa Martin V. naredio mu je da redovito jede, kao javnu uslugu, kako bi mogao nastaviti svoju službu. Dobrotvorni, sveti Jakov pokrenuo je nekolikomontes pietatis , (doslovno, “planine novca”) koji su davali zajmove s niskim kamatama svima kojima su bili potrebni.

Jakov je svoje zavjete shvatio ozbiljno. Zbog obećanja o siromaštvu, putovao je pješice kamo god je išao. Ručno je vukao mala kola u kojima je bilo sve što ima – Biblija, molitvenik, neka teološka djela, liturgijsko ruho i posuđe. Osobno je ručno kopirao većinu od nekoliko knjiga koje je posjedovao i nosio je samo svoju pohabanu haljinu. Također je vrlo ozbiljno shvatio praksu poslušnosti. Naime, jednom je prilikom od nadređenog dobio naredbu da ode u inozemstvo dok je prinosio šalicu ustima da pije. Odmah ga je spustio i otišao ne pijući, jer se bojao da će i najmanjim odgađanjem izgubiti zaslugu poslušnosti.

Pod papom Kalistom III., 1455., imenovan je sucem u spornim pitanjima između konventualaca i opservanata. Njegova je odluka objavljena 2. veljače 1456. u papinskoj buli, koja se nije svidjela nijednoj strani.

Godine 1462. Jakov je postao predmetom inkvizicije. U propovijedi je propovijedao svoje teološko mišljenje o Krvi Kristovoj, ustvrdivši da krv prolivena tijekom Kristove muke nije bila hipostatski sjedinjena s Kristovim božanstvom tijekom tri dana njegova ukopa. Slučaj je bio kontroverzan i Jakov je pozvan da se pojavi pred dominikanskim inkvizitorom, što je on odbio. Na kraju se Jakov obratio Svetoj Stolici, nakon čega je i dominikanskim inkvizitorima i franjevcima nametnuta šutnja. Nikakva odluka nikada nije donesena.

Sveti Jakov je posljednje tri godine svog života proveo u Napulju i ondje je umro 28. studenoga 1476. Njegovom sprovodu prisustvovali su papa, napuljski kralj, kraljevski dvor, mnogi kler i bezbrojni laici. Jamesovo tijelo ostalo je u franjevačkoj crkvi Santa Maria la Nova u Napulju više od pet stoljeća sve do 2001. kada je konačno prebačeno u njegovo rodno mjesto Monteprandone. Ondje njegovo neraspadnuto tijelo ostaje izloženo vjernicima na štovanje.

Papa Urban VIII. proglasio ga je blaženim 12. kolovoza 1624., a svetog Jakova iz Marke je kanonizirao 10. prosinca 1726. papa Benedikt XIII.

Općenito ga se predstavlja kao franjevca koji drži kalež i veo. Njegov amblem je kalež iz kojeg bježi zmija – aluzija na pokušaje pojedinih heretika da ga otruju. Brojna su čudesa zabilježena po njegovu zagovoru, kako dok je živio tako i nakon njegove smrti.

Jedan je od zaštitnika grada Napulja, a posvećene su mu mnoge župe, crkve i kapele u Italiji te diljem svijeta i hrvatskih krajeva (župa Grebnice u Bosanskoj Posavini, svetište Vrelo svetog Jakova u Deževicama kod Kreševa).

MISNA ČITANJA – 28. STUDENI 2023.

Ne će se ostaviti ni kamen na kamenu.

XXXIV. tjedan kroz godinu

Utorak, 28. 11. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dn 2,31-45; Otpj. pj.: Dn 3,57-61; Lk 21,5-11

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Jakov Markijski

NAPOMENA:
▪ Đakovačko-osječka nadbiskupija i Srijemska biskupija: sv. Jakov Markijski, obvezatan spomendan.

Prvo čitanje:

Dn 2, 31-45

Bog će podići kraljevstvo koje neće nikada propasti, a uništit će sva kraljevstva.

Čitanje Knjige proroka Daniela

U one dane: Reče Daniel Nabukodonozoru: »Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. To bijaše sanja: a njezino ćemo značenje reći pred kraljem.«

»Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu, — i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske, i postavio te gospodarom nad svim time — ti si glava od zlata. Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit će sva ona kraljevstva. Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom: u vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka — kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Dn 3, 57-61

Pripjev:

Hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda:

Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda:

Nebesa, blagoslivljajte Gospoda:

Sve vode nad nebesima blagoslivljajte Gospoda:

Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda.

Evanđelje:

Lk 21, 5-11

Neće se ostaviti ni kamen na kamenu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaže: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.«

Riječ Gospodnja

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nadbiskup Tomo Vukšić: Svaki čovjek ima pravo birati gdje će živjeti

Nadbiskup Vukšić govorio je za Vatican News o migracijama, zaštiti maloljetnika, međureligijskom dijalogu i drugim temama


U Sarajevu je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine početkom ovog mjeseca održala svoje 88. redovito zasjedanje. S njezinim predsjednikom vrhbosanskim nadbiskupom Tomom Vukšićem za Vatican News je o migracijama, zaštiti maloljetnika, međureligijskom dijalogu i drugim temama razgovarala Antea Marinović. Razgovor prenosino u cijelosti.

„Migracija bi uvijek trebala biti slobodan izbor“ istaknuo je papa Franjo u poruci za ovogodišnji svjetski dan migranata i izbjeglica. No, Rimski biskup ističe i da su mnogi prisiljeni napustiti vlastitu zemlju zbog nemogućnosti da u njoj žive dostojanstveno i u blagostanju. Što Vama i drugim svećenicima kao pastirima kažu mladi ljudi i obitelji koje napuštaju BiH, zbog čega se odlučuju na taj korak?

Svaki čovjek, naravno, ima pravo birati gdje će živjeti. To je jedno od ljudskih prava koja svatko treba poštivati i ono, posebice u novijim vremenima, omogućuje ljudima da se sele iz jednoga dijela svijeta u drugi. A s izborom novoga mjesta prebivališta uvijek je povezano seljenje bez kojega to nije moguće. Međutim, nije dopušteno ni na koji način ljude prisiljavati pri donošenju njihove odluke, jer svaki oblik prisile za posljedicu ima, osim ugrožavanja čovjekove slobode izbora, također pojavu prisilnih selilaca, što je višestruka nepravda i nasilje. A o razlozima odlazaka iz Bosne i Hercegovine, kao i iz Hrvatske i drugih zemalja iz okruženja, već je na više strana bilo govora. Upozoravano je na višestrukost razloga – gospodarskih, političkih, pravnih, sigurnosnih, nedostatka radnih mjesta, želje za boljim materijalnim uvjetima i još nekih. Te razloge najčešće navode i katolici koji odlaze nekamo drugdje u potrazi za boljom srećom i uvjetima. Zato je potrebno raditi na rješavanju tih pitanja i na uklanjanju razloga koji potiču na iseljavanje.

Prema crkvenim statistikama, u posljednjih deset godina (od ulaska Hrvatske u Europsku uniju) u Vrhbosanskoj je nadbiskupiji gotovo 40% manje katolika. Kako se to odražava na daljnji život i pastoral Vaše nadbiskupije?

Iseljavanje je pojava koja je prisutna u svim zemljama istočne Europe. I svaki narod i svaka vjerska zajednica u njima pogođene su tom pojavom. Osjećaju njezine posljedice koje su, naravno, najviše vidljive kod onih naroda i vjerskih grupa koje su u manjini u nekoj zemlji. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kao i u tolikim drugim krajevima u BiH, osim novog iseljavanja, postoji i problem teških posljedica ratnih progona katoličkih vjernika kojima nije omogućen povratak u njihove zavičaje pa su neke župe već onda opustjele u hrvatskom i katoličkom smislu. I naravno da se to odražava na život i dušobrižništvo koje nastojimo prilagoditi postojećim prilikama i u procesu preustrojavati.

Najavili ste osnivanje Povjerenstva BK BiH za zaštitu maloljetnih i ranjivih odraslih osoba. Tko su članovi povjerenstva, ima li među njima i žena?

Osnivanje povjerenstva za zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba zadaća je svake biskupske konferencije u svijetu, pa tako i naše. Pristupili smo tom pitanju tako da su najprije izrađeni pravilnici koji će ravnati radom povjerenstva i ureda a onda traženju i imenovanju osoba koje tamo pripadaju po službi i kvalificiranih osoba s posebnim naglaskom na stručnjake laike iz područja civilnog prava, osobito obiteljskog i kaznenog, te psihološke i medicinske zaštite djece i ranjivih osoba kao i komunikacijskih znanosti. U povjerenstvu je nemali broj žena, ali nas je pri imenovanju u povjerenstvo vodila stručnost osoba, a ne njihov spol.

Na Sinodi je istaknuta žurnost da i žene budu uključene u procese donošenja odluka u Crkvi. Koliko je to važno i što bi to značilo za Crkvu u BiH i nadbiskupiju koju vodite?

Važno je da svi vjernici imaju i znaju svoje pravo mjesto i ulogu u Crkvi. I žene i muškarci. Pri tomu nikako nije najvažnije je li netko muškarac ili žena nego je li ili nije kvalificiran, dorastao i svojim životom prikladan za određenu službu. U Crkvi ne bi smjelo postojati natjecanje za vlast, koje se ponegdje može uočiti posljednjih godina, nego se očekuje natjecanje u služenju čovjeku i crkvenoj zajednici. I naravno, vrlo sam otvoren za suradnju sa svima koji pripadaju ovoj drugoj vrsti članova Crkve. A u svojim svećeničkim poslovima, koje mi je Crkva povjeravala, uvijek sam rado surađivao s vjernicima laicima i slušao njihova stručna mišljenja i savjete, jednako s muškarcima i ženama. I trudit ću se da tako bude i ubuduće. Poštujući pravilo stručnosti i spremnosti za služenje pojedinim ljudima i Crkvi kao zajednici.

Od prošle godine poznato je da ste umjesto organiziranja božićnih i uskrsnih prijema za uzvanike iz javnog, političkog i kulturnog života odlučili darovati više pučkih kuhinja u Sarajevu. Što Vas je nagnalo na tu plemenitu gestu?

Isus nas je poučio da čak i vječni spas ovisi o našem odnosu prema ljudima u potrebi s kojima se on poistovjetio. Prema izvještaju Matejeva evanđelja kazao je: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ Uz to, službeni podaci kažu da se u BiH, koja je mala zemlja, svaki dan oko 18.000 ljudi hrani u pučkim kuhinjama. Dakle, spomenuti Isusov nauk i činjenica da ima ljudi, koji su gladni i treba im dati jesti, su razlozi zašto sam odlučio pomoći upravo toj sirotinji. S tim sam započeo već kod imenovanja za koadjutora u vrijeme pandemije i samo kasnije nastavio. I pri tomu se vodim načelom da treba pomagati ljudima koji su gladni, bez obzira koju vjeru ispovijedaju ili ne ispovijedaju ni jednu, i bez obzira vodi li pučku kuhinju neka vjerska zajednica ili neka državna ustanova. Svi oni pomažu ljudima u potrebi i htio sam im pokazati primjer podrške i solidarnosti. I vidio sam da je takav korak naišao na opće odobravanje. A ljude iz javnog, političkog i kulturnog života također vrlo poštujem i susrećem u drugim prigodama. I hvala i njima što pomažu ljudima u potrebi. Posebice onima koji su donijeli zakon da se hrana, koja se daruje pučkim kuhinjama, oslobađa od poreza na dodanu vrijednost.

Međureligijski dijalog muslimana i katolika u BiH je živ unatoč svemu. Ima zanimljivih i dobrih primjera suradnje među vjeroučiteljima, svećenicima i imamima. Jedan imam, primjerice, prevozi starije osobe katolike nedjeljom na misu, a jedan je svećenik prošle godine pomagao prijatelju imamu popraviti krov na džamiji. Koliko takvi primjeri ohrabruju i druge ljude da pokušaju odbaciti nacionalizme i isključivosti i počnu raditi za dobro ljudi?

Mnogo je lijepih primjera suradnje među ljudima i vjerskim službenicima različitih vjera. I vrlo je važno uočiti ih, pohvaliti i podržavati jer su oni uvijek izraz ljudske plemenitosti, dobrote i prijateljstva i svakako doprinose stvaranju i održavanju boljeg ozračja i odnosa.

Jedan od prijedloga nedavne skupštine Sinode jest izrada ekumenskog martirologija. Kako se Vama čini ta ideja i imate li neku osobu uzor koju biste na prvu predložili?

Pojam „ekumenizam mučeništva“ već odavno je prisutan među teolozima koji se bave pitanjem dijaloga među kršćanima različitih Crkava i crkvenih zajednica. Njime se označava činjenica da postoje svjedoci Kristovi, koji su zajednička baština kršćanstva upravo po tomu što su čak životom posvjedočili za Krista, a kao Kristovi vjernici nisu živjeli u istoj zajednici. Njihovo postojanje i njihova svjedočanstva su jednostavno istina, kao što je također istina da su oni vrlo važna poveznica među kršćanima. No u slučaju kršćana koji nisu katolici, a položili su svoj život za Krista, ostaje neriješeno teološko pitanje može li se njih nazivati mučenicima, jer je za kanonski jasnu uporabu toga pojma važna crkvena pripadnost svjedoka Kristova. Upravo zato, Drugi vatikanski sabor za takve herojske Isusove svjedoke, koji nisu bili katolici, ne upotrebljava izraz „mučenici“ nego kaže da su oni ljubav prema Kristu svjedočili sve do prolijevanje vlastite krvi. I doslovce svi sveci i mučenici, koji su živjeli u Crkvi prvih stoljeća, to jest prije podjela, su zajednički svim kršćanima, no ni štovanje svetaca i mučenika nije prisutno u svim kršćanskim zajednicama, ili nije na jednak način, pa i o tomu treba voditi računa.

Papa Franjo kaže da sanja „pastoralniju, pravedniju, otvoreniju Crkvu“. Kakvu Crkvu Vi sanjate, odnosno kako vidite svoju nadbiskupiju za sljedećih pet godina?

Mislim da je sasvim normalno da Papa želi Crkvu koja će biti još više aktivna na području dušobrižništva, zauzimanja za pravdu u svijetu i koja će biti uvijek otvorena u traženju najprikladnijih odgovora na potrebe svih ljudi i svijeta. To je jednostavno oznaka svakoga dobrog duhovnog pastira. I volio bih i sam biti takav i da takva bude cijela Nadbiskupija, svi njezini vjernici, svećenici, redovnici i redovnice.

Pomoćni biskup Washingtona Evelio Menjivar Ayala: Sjetimo poruke koju nam koju nam Djevica Marija šalje

Treći i posljednji dan boravka u Washingtonu, u srijedu 22. studenog 2023. fra Danko Perutina i Vedran Vidović posjetili su Nadbiskupiju Washington gdje su se susreli s pomoćnim biskupom mons. Eveliom Menjivarom Ayalom, kojemu su predstavili rad Informativnog centra Mir Međugorje. Upoznali su ga s novoosnovanim Informativnim centrom Mir Međugorje za englesko govorno područje, koji upravo počinje s radom, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.

Sjedinjene Američke Države imaju više od 300 milijuna stanovnika, među kojima je oko 70 milijuna katolika, što katolike čini religijom s najvećim brojem vjernika. Washingtonska nadbiskupija broji više od 660.000 vjernika i ima 139 župa i misija, a mise se slave na više od 20 jezika

Biskup Evelio Menjivar Ayala podijelio je nekoliko očinskih savjeta koji su bili od velike pomoći i usmjeravanja novoosnovanom Centru. Na susretu su bili nazočni predstavnici Informativnog centra Mir Međugorje za zemlje španjolskog govornog područja fra Inocencio Llamas, María Eugenia García, Filka Mihalj Pedretti i domaćin susreta u Washingtonu Reina Irene Mejía.

Istoga dana poslijepodnevnim satima održan je molitveni susret u crkvi Gospe Žalosne. Otac Shaun Foggo otvorio je vrata svoje župe, gdje je oko 300 ljudi moglo čuti poruku Kraljice Mira na tri jezika: španjolskom, engleskom i francuskom. Susret je započeo katehezom fra Danke Perutine, u kojoj je govorio o međugorskoj duhovnosti. Biskup Evelio Menjivar Ayala predslavio je svetu misu.

”Danas smo primili poruku poziva na molitvu, molitvu za mir. Na poseban način nas Djevica, naša Majka Marija, poziva, potiče, da molimo za mir, mir u svijetu. Mir u Ukrajini, u Svetoj zemlji, u bilo kojem dijelu svijeta gdje je mir potreban. Također i ovdje, u našim zajednicama, našim obiteljima, u našim srcima kojima je potreban mir. Na poseban način zamolimo Mariju u ovoj svetoj misi da nas zagovara za mir. Mir dolazi od trenutka kad smo pomireni s Bogom, stoga prepoznajmo svoje grijehe i pripremimo se za slavlje ovih svetih otajstava”, kazao je biskup Evelio Menjivar Ayala, uvodeći u svetu misu.

Na kraju mise pozvao je da se ”sjetimo  poruke koju nam Djevica Marija šalje”.

”Molitva, ispovijed, pokora, post, čitanje Božje riječi i odlazak na misu, važnih su pet kamenova, kamenova s ​​kojima je David pobijedio Golijata. Svatko od nas vodi veliku bitku, a taj se div pobjeđuje samo postom, molitvom, riječju Božjom, Euharistijom, pobožnošću prema Djevici Mariji. Nadam se da ovo sjeme koje je posijano ovih dana, koje su nam ova braća svećenici došli donijeti, može uroditi mnogim plodovima. Sjetimo se da trebamo nastaviti moliti za mir, za mir u svijetu, u našim obiteljima, u našim srcima. I trebamo nastaviti slušati Mariju, našu Majku koja nam govori ‘Čini što ti On kaže, vrši volju Božju, volju Isusa, njezina Sina.’ Sretan Dan zahvalnosti”, kazao je mons. Ayala.

Otac Inocencio Llamas održao je homiliju u kojoj je pričom o djetetu i čamcu na tako jednostavan i jasan način objasnio otajstvo Otkupljenja, da je na kraju dobio veliki pljesak svih prisutnih. Zahvaljujemo ocu Inoceniju jer je uvijek znao jednostavnim riječima doprijeti do srca najmanjih i najskromnijih.

A budući da je riječ o najmanjima i najskromnijima, svi ovi susreti ne bi bili mogući bez njihovog služenja, požrtvovnosti te velikodušnog i nesebičnog zalaganja. U Washingtonu DC posebno zahvaljujemo Reini Irene Mejía, Mercedes Bendeck, Carolini Dolan i Carmen Ramos. Hvala im što su ispružene ruke Kraljice mira koje donose njezinu poruku mira, nade i ljubavi ovom svijetu.

Molitva Bezgrešnoj od Čudotvorne medaljice

Molitva Bezgrešnoj Čudotvorne medaljice (1)

Djevičanska Majko Božja, bezgrešna Marijo, tebi, našoj Gospi od Čudotvorne medaljice pri­kazujemo se i posvećujemo.

Neka ova medaljica bude za svakoga od nas siguran znak tvoje ljuba­vi i trajna opomena na naše dužnosti prema tebi. Učini da ostanemo pod tvojom ljubaznom zašti­tom i u milosti tvoga Sina dokle god je budemo nosili.

O moćna Djevice i Majko našeg Spasi­telja, zadrži nas tijesno uza se svakog trenutka našeg života. Isprosi nam, djeci svojoj, milost sretne smrti tako da uzmognemo zajedno s to­bom uživati nebesko blaženstvo u vijeke. Amen.

Zdravo, Marijo…

***

Molitva Bezgrešnoj Čudotvorne medaljice (2)

O naša ljubljena Gospođo od Čudotvorne medaljice, Ti si se pokazala s. Katarini Labure kao posrednica između ljudi i Boga, čuj me zazivam Te ! /stavi nakanu/

U Tvoje majčinske ruke polažem sve svoje vremenite i duhovne potrebe i pouzdajem se u Tvoju milost, koju se usuđujem prositi od tvoje dobrote.

Ponizno te molim da o tome govoriš sa svojim božanskim Sinom i Njega za uslišanje zamoliš, pa ako to Njegovoj svetoj volji odgovara i ako je to mojoj duši na spasenje, usliši me!

Kada Ti svoje moleći ruke Gospodinu podižeš, udostoj se, o moćna Djevice, zauzeti se i za mene izaogrni me u svoje milosne zrake!

Tako će moja dušabiti u svjetlu i toplini Tvojih zraka milosti oslobođenaod svih grijeha. Čista i radosna slijedit će Tvoje krepostido dana kada ćeš me Ti na nebeskim vratima primiti! Amen.

BLAGDAN GOSPE OD ČUDOTVORNE MEDALJICE

Danas se slavi blagdan ukazanja Blažene Djevice Marije sv. Katarini Labouré. Zbilo se to 27. studenoga 1830. u Parizu, u kapeli kuće matice Kćeri kršćanske ljubavi. Od ukazanja potječe čudesna medaljica Bezgrešne Djevice Marije, a odatle i ime tom blagdanu koji je 23. srpnja 1894. odobrio papa Leon XIII. Za tu je medaljicu rečeno: “Oni koji je nose primit će velike milosti.”


Kao svakog dana poslije podne od pola šest do šest, i 27. je studenog 1830. s. Katarina klečala zajedno s ostalim novakinjama u onoj istoj kapelici. To je bila subota uoči prve nedjelje došašća. Časna sestra Marta, njihova učiteljica, pročitala im je odlomak, a onda je zavladala duboka tišina. Svaka je novakinja razmišljala o onom što je časna s. učiteljica pročitala. U toj tišini s. Katarina začuje šuštanje svilene haljine. Pogleda gore: ugleda pred sobom blaženu Djevicu. Za jedan časak zastane joj dah. Ona koju ovdje vidi svojim tjelesnim očima, u čistoj bjelini, nije nitko drugi nego Ruža otajstvena, rascvjetala u neoskvrnutoj nevinosti, prečisti Ljiljan svih djevica. Ovaj put se blažena Djevica nije spustila do Katarine, nego je njezina pojava lebdjela u stanovitoj visini s desne strane oltara.

“Podigoh oči i vidjeh pred sobom blaženu Djevicu. Stajala je na polukugli – ja sam barem vidjela samo polovicu. Snježno bijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od čipaka, a preko njih se prostirala bijela koprena sve do zemlje ne prekrivajući joj lice.

Na grudima je držala jednu manju kuglu objema rukama. Pogled joj je bio usmjeren prema nebu, a dok je kuglu prikazivala Bogu, njezino je lice postajalo sve sjajnije. Nemoguće je opisati kako je bila rajski lijepa.

Odjednom primijetih na njezinim prstima prstenje, ukrašeno krasnim draguljima. Ti su se dragulji sjali takvim blistavim sjajem da je čitav lik blažene Djevice stajao u moru svjetla. Dragulji nisu bili jednaki. Bilo ih je manjih i većih. Što su bili veći to su bili sjajniji. Dok sam bila sva utonula u promatranje, prečista Djevica upravi pogled u mene i reče:

– Ova kugla znači svijet, i posebno svakog čovjeka.

Ne mogu izraziti što sam osjećala gledajući te divne zrake.

– Zrake svjetla znače milosti koje prosipam na one koji ih mole. – Takav sam odgovor osjetila.

Razumjela sam da se Srce blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila od radosti. Kao da to nisam bila ja, koja sve to gleda i čuje. Tada primijetih promjenu. Oko lika blažene Djevice stvorio se ovalni okvir na kojem je stajao natpis, ispisan zlatnim slovima: “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”

Zatim se ukazanje opet promijenilo. Iz ruku blažene Djevice nestade mala kugla, a Djevica lagano raširi i pusti svoje ruke. Draguljima obloženo prstenje obasjalo je tada i podnožje njezinih nogu, tj. zemlju. Sada mi se nametnulo pitanje zašto se ne sjaji svaki dragulj na ruci blažene Djevice. Odakle to? Što znači da pojedini dragulji ostaju tamni?

Jedan glas protumačio je i to: “Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne prose.” Slika se zatim okrene. U sredini veliko slovo “M”. U slovo “M” usađen je križ. Ispod slova dva srca: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Razumjela sam da to ima biti druga strana medaljice. Razmišljala sam da nije možda i tu potreban natpis. Na to osjetih odgovor: “Slovo M i dva srca govore dovoljno.” Začula sam glas: “Daj napraviti medaljicu po ovom uzoru. Svi koju je blagoslovljenu budu nosili o vratu primit će mnoge i velike milosti. Neizmjerne milosti primit će i oni koji budu s pouzdanjem nosili medaljicu.”

Onda je svega nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala sva radosna i spokojna.”

To je, eto, zadaća koju je Katarina morala preuzeti na sebe. Upravo na to je blažena Djevica mislila kada joj je u prvom ukazanju rekla: “Bog ti povjerava veliku zadaću.”

Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832. U sljedeće četiri godine izrađeno je 8 milijuna medaljica. Katarina je namjerno živjela u anonimnosti. Nakon ispovjednikove smrti, tajnu je povjerila poglavarici samostana. Od tada se još brže šire medaljice. Dogodile su se brojne milosti onima koji su nosili medaljicu pa je prozvana čudotvornom. Među najpoznatijim čudesima je obraćenje Židova Alfonsa Ratisbonnea 20. siječnja 1842, u rimskoj crkvi sv. Andrije dellla Fratte, a poljski franjevac sv. Maksimilijan Kolbe je u velikoj mjeri širio čudotvorne medaljice.

Marijine sestre čudotvorne medaljice

Družbu Marijinih sestara je osnovala Josipa s. Leopoldina Brandis. Rođena je u Grazu 1815. u grofovskoj obitelji. Stupila je u Družbu sv. Vinka Paulskog – Kćeri kršćanske ljubavi (od naroda prozvane Milosrdne sestre). Milosrdne sestre – Kćeri kršćanske ljubavi pravilima su bile usmjerene samo na rad u bolnicama i drugim sličnim ustanovama. Kao klauzurne sestre nisu smjele odlaziti u privatne kuće i tamo njegovati bolesnike koji su umirali bez ičije pomoći. Ti ljudi nisu imali sredstava čime bi platili bolnicu, bili su građani “drugoga reda”. Majka Leopoldina uviđa taj društveni problem i osjeća tu potrebu siromaha. Tako otvara put novoj djelatnosti. Odabire djevojke koje su bile za takav rad motivirane, duhovno ih odgaja, omogućuje im praksu u bolnici i šalje ih njegovati bolesnike po njihovim kućama. Ostajale bi uz njih i po dvadeset četiri sata. Tako 16. srpnja 1878. u Ljubljani uzima prve tri djevojke, daje im posebnu odjeću i šalje ih k siromasima. Stavlja ih pod zaštitu nebeske Majke Marije, i želi da im Bl. Djevica Marija bude uzor i potpora. Bila je to revolucionarna novost koju su duhovni ljudi ondašnjeg vremena poprijeko gledali. Kada je Majka Leopoldina uvidjela da tu novu ustanovu prati Božji blagoslov i da ona ima budućnost piše 1882. “Životna pravila” za te djevojke, kako bi se po njima lakše mogle ravnati i živjeti. Ljudi su te djevojke prozvali “Bolničke sestre”. Pod vodstvom s. Leopoldine u svemu su bile vezane uz matičnu kuću Družbe Kćeri kršćanske ljubavi.

Konačno osamostaljenje Družbe bilo je 15. ožujka 1926. u Ljubljani. Dotadašnje “Bolničke sestre” dobivaju službeno ime “Marijine sestre čudotvorne medaljice”. Družba je i prva crkvena kongregacija koja je po crkvenim propisima smjela slati svoje članice bolesnicima u privatne kuće i uz njih ostajati dan i noć. To je specifično i prvotno poslanje Marijinih sestara.

Molitva Bezgrešnoj od Čudotvorne medaljice

O naša ljubljena Gospođo od Čudotvorne medaljice, Ti si se pokazala sv. Katarini Labure kao posrednica između ljudi i Boga,čuj me zazivam Te !/stavi nakanu/ U Tvoje majčinske ruke polažem sve svoje vremenite i duhovne potrebe i pouzdajem se u Tvoju milost, koju se usuđujem prositi od tvoje dobrote. Ponizno te molim da o tome govoriš sa svojim božanskim Sinom i Njega za uslišanje zamoliš, pa ako to Njegovoj svetoj volji odgovara i ako je to mojoj duši na spasenje, usliši me! Kada Ti svoje moleće ruke Gospodinu podižeš, udostoj se,o moćna Djevice, zauzeti se i za mene i zaogrni me u svoje milosne zrake! Tako će moja duša biti u svjetlu i toplini Tvojih zraka milosti oslobođena od svih grijeha. Čista i radosna slijedit će Tvoje kreposti do dana kada ćeš me Ti na nebeskim vratima primiti! Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 27. STUDENI 2023.

Ugleda ubogu udovicu kako ubacuje dva novčića u riznicu.

XXXIV. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 27. 11. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dn 1,1-6.8-20; Otpj. pj.: Dn 3,52-56; Lk 21,1-4

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Fakundo, Virgil, Maksim, Valerija

Prvo čitanje:

Dn 1, 1-6.8-20

Ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja.

Početak Knjige proroka Daniela

Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova.

Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca. Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja.

Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvoraničkog starješine. Starješina reče Danielu: »Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem.« Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvoranički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: »Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio.« On pristade i stavi ih deset dana. A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti, te im davaše povrća.

Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne. Pošto se navršilo vrijeme određeno od kralja da mu ih dovedu, dvoranički starješina uvede ih pred Nabukodonozora. Kralj razgovaraše s njima, i među svima ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj, nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Dn 3, 52-56

Pripjev:

Hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,

Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje,

Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,

Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom.

Evanđelje:

Lk 21, 1-4

Ugleda ubogu udovicu kako baca dva novčića.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Litanije Kristu Kralju

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se! 

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

-Kriste Kralju, Bože od Boga ,svjetlo od svjetla, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju po kojem je sve stvoreno, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju za kojeg je stvoren san svijet, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si rođen od djevice, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju pravi Bože i pravi čovječe, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju kojemu se pokloniše pastiri i mudraci, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju zakonodavče višnji, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju izvore i uzore svetosti, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju pute istino i živote naš, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju vječni Veliki svećeniče, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju razuma, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju volje, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju boli trnjem okrunjeni, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste kralju poniznosti ,za porugu u grimiz obučeni, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju zaručniče djevica, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si u Mariji Magdaleni proslavio život pokornički, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,

-Kriste Kralju molimo te kraljevskim darom tvoje ljubavi presvetom Euharistijom, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,

-Kriste Kralju uzor djelo svemoći Očeve i ljubavi Duha Sv., NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si uzvisio ženidbu na čast sakramenta, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si učinio prvo čudo na svadbi u kani, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju ljubezni prijatelju djece, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si svojim skrovitim životom u Nazaretu dao primjer roditeljima i djeci, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si radom svojih ruku oplemenio i posvetio rad, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si oživio i povratio njihovim obiteljima mladića iz Naima kćer Jairovu i svoga prijatelja Lazara, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si oprostio preljubnici, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju molimo te tvojom ljubavlju k Mariji i Josipu,NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju kraljeva i Gospodar gospodara, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju vjekova besmrtni i nevidljivi, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju vječne slave, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji ravnaš bitkama, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju Kneže mira, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste kralju koji nosi na svojim ramenima znak vladarskoga dostojanstva, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju čijem kraljevstvu neće biti kraja, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji sjediš iznad kerubina, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju molim te ljubavlju što si je vazda prikazivao narodima koji su ti vjerni, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji rušiš mogućnike s njihovih prijestolja, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,

-Kriste Kralju koji razbijaš kraljeve u dan gnjeva svojega, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si svojom smrću na križu pobijedio pakao, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji si svojim uskrsnućem nadvladao smrt, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju koji ćeš doći suditi žive i mrtve, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju u dan svoje sile u slavi svojih svetaca, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,
-Kriste Kralju molim te tvojom punom ljubavi molitvom na križu Oče oprosti im jer ne znaju što čine, NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine,
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine,
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Oče naš…

-Njegovo će se kraljevstvo proširiti
-I vladat će mir bez kraja.

POMOLIMO SE: Svemogući vječni Bože svome ljubljenome Sinu dao si svu vlast na nebu i na zemlji i postavio ga glavarom cijelom svijetu. Molimo oslobodi sva stvorenja od ropstva zla da tebi jedinome služe i tebe bez kraja slave. Po istom Kristu Gospodinu našemu. AMEN!

Papa: Prijatelji Krista Kralja su oni koji na siromaštvo uzvraćaju ljubavlju

Donosimo u cijelosti Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja u nedjelju, 26. studenoga 2023.


PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja

Nedjelja, 26. studenoga 2023.

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Danas se ne mogu pojaviti na prozoru jer me muči blaža gripa, a razmišljanje će pročitati mons. Braida, koji ih dobro poznaje jer ih on sastavlja i uvijek ih tako dobro napravi! Hvala vam puno na vašoj prisutnosti!

Danas, posljednje nedjelje liturgijske godine i na svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja, Evanđelje nam govori o Posljednjem sudu (usp. Mt 25, 31-46) i poručuje nam da će ovisiti o ljubavi.

Prizor koji nam se u tekstu stavlja pred oči jest onaj kraljevske dvorane u kojoj Isus, „Sin Čovječji“ (r. 31), sjedi na prijestolju. Svi su narodi sabrani pred njim, a među njima se ističu „blagoslovljeni“ (r. 34), prijatelji Kralja. Ali tko su oni? Što je to posebno kod ovih prijatelja u očima njihova Gospodina? Prema svjetskim kriterijima, kraljevi prijatelji trebali bi biti oni koji su mu dali bogatstva i moć, koji su mu pomogli osvojiti teritorije, pobjeđivati u bitkama, koji su ga učinili velikim među ostalim vladarima ili, možda, „zvijezdom“ s naslovnica ili na društvenim mrežama, a on bi im trebao reći: „Hvala vam, jer ste me učinili bogatim i slavnim, onim kojem se zavidi ili koji drugima ulijeva strah u kosti“. To je prema mjerilima svijeta.

Prema Isusovim pak kriterijima, prijatelji su drugi: oni koji su mu služili u najslabijima. To je zato što je Sin Čovječji potpuno drugačiji Kralj, koji siromahe naziva „braćom“, koji se poistovjećuje s gladnima, žednima, strancima, bolesnima, zatvorenicima, i kaže: „što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (r. 40). On je Kralj osjetljiv na problem gladi, na potrebu za domom, bolest i tamnicu (usp. rr. 35-36): sve su to stvarnosti koje su nažalost uvijek vrlo aktualne. Naše ulice vrve gladnima, beskućnicima, često slabo odjevenima: susrećemo ih svaki dan. Pa i što se tiče bolesti i zatvora, svi znamo što znači biti bolestan, činiti pogreške i snositi za njih posljedice.

Ipak, današnje nam Evanđelje govori da smo „blagoslovljeni“ ako na to siromaštvo uzvratimo ljubavlju, služenjem: ne okretanjem glave na drugu stranu, nego davanjem hrane i pića, odijevanjem, gostoprimstvom, posjećivanjem, jednom riječju – blizinom s onima koji su u potrebi. A to je zato što Isus, naš Kralj koji sebe naziva Sinom Čovječjim, svoje sestre i braću miljenike ima u najranjivijim ženama i muškarcima. Njegova „kraljevska dvorana“ postavljena je tamo gdje su oni koji pate i trebaju pomoć. To je „dvor“ našega Kralja, a stil kojim su njegovi prijatelji, oni koji imaju Isusa za Gospodina, pozvani isticati se jest njegov vlastiti stil: samilost, milosrđe, nježnost. Oni oplemenjuju srce i silaze kao ulje na rane onih koji su ranjeni životom.

Zapitajmo se, dakle, braćo i sestre: vjerujemo li da se pravo kraljevanje sastoji u milosrđu? Vjerujemo li u snagu ljubavi? Vjerujemo li da je milosrđe najuzvišenije očitovanje čovjeka i neizostavna potreba kršćana? I na kraju jedno posebno pitanje: jesam li ja Kraljev prijatelj, odnosno osjećam li se osobno uključenim u potrebe patnika koje susrećem na svom životnom putu?

Marijo, Kraljice neba i zemlje, pomozi nam ljubiti Isusa našega Kralja u njegovoj najmanjoj braći.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

U partikularnim se Crkvama danas slavi 38. Svjetski dan mladih na temu “U nadi budite radosni”. Blagoslivljam sve koji sudjeluju u inicijativama organiziranim u biskupijama, u kontinuitetu sa Svjetskim danom mladih u Lisabonu. Šaljem svoj zagrljaj mladima, sadašnjosti i budućnosti svijeta, i potičem ih da budu radosni protagonisti u životu Crkve.

Napaćena Ukrajina jučer je obilježila sjećanje na Gladomor (Holodomor), genocid počinjen od strane sovjetskog režima koji je prije 90 godina prouzročio smrt milijuna ljudi od gladi. Ta bolna rana, umjesto da zacjeljuje, još je bolnija zbog ratnih zvjerstava zbog kojih taj dragi narod i dalje pati. Nastavimo neumorno moliti za sve narode razdirane sukobima, jer molitva je snaga mira koja prekida spiralu mržnje, koja prekida krug osvete i otvara neočekivane putove pomirenja. Danas zahvaljujemo Bogu jer je napokon došlo do primirja između Izraela i Palestine te na tome što su neki taoci oslobođeni. Molimo se da što prije svi budu oslobođeni – mislimo na njihove obitelji! –, da više humanitarne pomoći ulazi u Gazu i da se ustraje na dijalogu: to je jedini način, jedini način za mir. Tko ne želi dijalog, ne želi mir.

Osim ratova, našem svijetu prijeti još jedna velika opasnost – klimatska, koja ugrožava život na Zemlji, a posebno buduće naraštaje. A to je protivno planu Boga koji je sve stvorio za život. Zato ću sljedeći vikend otputovati u Ujedinjene Arapske Emirate kako bih u subotu govorio na COP28 u Dubaiju. Zahvaljujem svima koji će ovo putovanje pratiti molitvom i zalaganjem da se k srcu uzme zaštitu našeg zajedničkog doma.

Srdačno pozdravljam vas, hodočasnike iz Italije i drugih dijelova svijeta, posebno one iz Pakistana, Poljske i Portugala. Pozdravljam vjernike iz Civitavecchie, Tarquinije i Piacenze, te izaslanstvo Svetog Vite Mučenika iz Lequilea (Lecce). Pozdravljam krizmanike iz Viserbe (Rimini), skupinu „Assisi nel vento“ i zbor „Don Giorgio Trotta“ iz Vieste.

Želim svima ugodnu nedjelju. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!

Vatican News
Pin It