Deset prekrasnih misli sv. Vinka Paulskog za duhovni život
Sveti Vinko Paulski francuski je svećenik, osnivač redova lazarista i Družbe milosrdnih sestara. Vinkova socijalna i karitativna djelatnost širila se po mnogim francuskim gradovima. Ovo su neke od njegovih najpoznatijih misli.
1. Gospodine, učini da moja osoba zrači povjerenjem: onima koji pate i žale se, onima koji traže svjetlost daleko od Tebe, onima koji žele početi, a ne znaju kako.
2. Što više pobjeđujemo sebe, to nam On daje više milosti; i ako smo danas imali snage nadvladati jednu poteškoću, sutra i prekosutra moći ćemo nadvladati druge koje su mnogo veće i gore.
3. Postoji važan razlog zbog kojega se ne bi trebao uzdati u sebe, ali postoji daleko veći razlog zbog kojega bi se potpuno trebao uzdati u svoga Spasitelja.
4. Na ponizne duše Bog izlijeva svoju najpotpuniju svjetlost i milost. On ih uči ono što ih učenjaci ne mogu naučiti i razrješuje im tajne koje ni najmudriji ne mogu odgonetnuti.
5. Svetost se ostvaruje u malim stvarima, u sitnim koracima, zaboravljajući na sebe i gledajući u vječnost.
6. Koji su prožeti ljubavlju Božjom odaju to i svojom vanjštinom, jer unutarnje duševno raspoloženje vidi se obično na vanjskom vladanju.
7. Zaista je kraljevski vršiti milosrdnu ljubav.
8. Ako deset puta na dan pohodiš jednoga bolesnika, ti si deset puta susreo Boga.
9. Gospodine, pomozi mi, da ne prođem blizu nekoga s licem bez osjećaja, sa zatvorenim srcem, ubrzanim korakom
10. Gospodine, oslobodi me sebičnosti, da Ti mogu služiti, da Te mogu ljubiti, da Te mogu osjetiti, u svakom bratu koga susretnem.
Molitva sv. Vinka Paulskog: Gospodine, daj mi dar da mogu ići u susret srcima…
Molitva sv. Vinka Paulskog, sveca kojeg su zvali “apostolom milosrdne ljubavi”
Gospodine, učini me dobrim prijateljem svih, učini da zračim povjerenjem: onima koji pate i žale se, onima koji traže svjetlost daleko od Tebe, onima koji žele početi, a ne znaju kako, onima koji se žele nekome povjeriti a ne osjećaju se sposobni.
Gospodine, pomozi mi, da ne prođem blizu nekoga s licem bez osjećaja, sa zatvorenim srcem, ubrzanim korakom.
Gospodine, pomozi mi da odmah osjetim: za one koji su kraj mene, za one koji su zabrinuti i izgubljeni, za one koji pate u sebi, za one koji se osjećaju osamljeni ne svojom voljom.
Gospodine, daj mi taj dar da mogu ići u susret srcima.
Gospodine, oslobodi me sebičnosti, da Ti mogu služiti, da Te mogu ljubiti, da Te mogu osjetiti, u svakom bratu koga susretnem.
Ja, Ezra, o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Gospodinu, Bogu svome, i rekoh:
»Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave, i grijesi su se naši nagomilali do neba. Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj, i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši – pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Gospodin, Bog naš, milost, i spasi nam Ostatak, i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem. Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine, i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Tob 13, 2.4.6-8
Pripjev:
Velik si, Gospodine, u vijeke!
Blagoslovljen Bog, koji živi u vijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.
Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove.
Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom, da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće sakrivati lica svoga od vas.
Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.
Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!
Evanđelje:
Lk 9, 1-6
Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.
Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.
Snagom krunice preživjela genocid: “Svaki dan, svake sekunde, morala sam misliti na Gospu!”
“Svaki dan, svake sekunde, morala sam misliti na Gospu”, kazala je Immaculée Ilibagiza, pripadnica naroda Tutsi u Ruandi, svjedočeći o snazi molitve krunice kojom je, s još sedam žena, spašena tijekom stravičnog genocida 1994. godine. Bilo je tako strašno da su im se usta često sušila i ostajala bez sline – ali ne samo zbog žeđi, umora i iscrpljenosti, nego zbog molitve. Stalno su se molile. Neprekidno. Tako su jedino mogle preživjeti – i na kraju su uspjele.
Tijekom jednog od najbrutalnijih genocida u ljudskoj povijesti između pripadnika naroda Hutu i Tutsi u Ruandi, dvadesetdvogodišnja studentica Immaculée Ilibagiza, katolkinja iz naroda Tutsi, 91 dan skrivala se u kupaonici pastorove kuće s još sedam osoba, kako bi izmakla smrti koja se činila neminovnom.
Za vladavine terora, Hutui su u Ruandi 1994. godine u tri mjeseca pobili oko milijun Tutsija, ali i Hutua koji su se suprotstavili postupcima svojih sunarodnjaka ekstremista. Za stravičnog genocida, u kojem je cijela zemlja bila natopljena krvlju, brutalno je ubijena i obitelj Immaculée Ilibagiza, no ona je, kako danas svjedoči, ‘preživjela da ispriča’. Preživjela je, naime, uz molitvu krunice i iskreni oprost, što je njezina glavna poruka svijetu kojemu prenosi svoje snažno svjedočanstvo.
Svaki dan, svakih sat vremena, žene su se pitale kako će dočekati svoj kraj
Bila je to tajna kupaonica za koju ni neki članovi župnikove obitelji nisu znali – dimenzija metar puta metar i po, toliko mala da su Immaculée i drugi – u ta tri mjeseca – morali naizmjence stajati na nogama da ih ne otkriju. U suprotnom, smrt mačetom bi bila neizbježna.
Immaculée je izgubila svoje roditelje, dvoje braće, svoje bake i djedove, ujake i ujne, rođake, susjede, prijatelje i kolege u tom ‘ratu’. U tim beskrajno dugim danima i noćima slušali su potpuno prestravljeni kako ubojice pretražuju njezino selo u potrazi za preostalim Tutsijima. Jednom su čak ušli u kuću u kojoj su se skrivali, ali za čudo ih nisu primijetili i to zahvaljujući samom Bogu. Sekunde su ih dijelile od smrti. Da su se samo zakašljali ili glasnije disali, sve bi bilo gotovo.
Iz dana u dan, po svjetlu i mraku, ispred kupaonskog prozora, a ponekad i s druge strane tankih zidova koji su ih štitili, čuli su se jezivi zvuci smrti. I svaki dan, svakih sat vremena, žene su se pitale kako će dočekati svoj kraj. Jedna od njih je preklinjala župnika koji međutim nije pripadao njihovu već protivničkom narodu, Hutijima, a koji ih je skrio iz kršćanske samilosti, da joj prekrije truplo zemljom ako dođe red na nju, kako psi koji su jeli rasute leševe ne bi pojeli i njezin.
Svaki dan, svake sekunde, morala sam misliti na Gospu
Bilo je tako strašno da su im se usta često sušila i ostajala bez sline – ali ne samo zbog žeđi, umora i iscrpljenosti, nego zbog molitve. Stalno su se molile. Neprekidno. Tako su jedino mogle preživjeti – i na kraju su uspjele.
“Osjećala sam se kao da mi glava cijeli dan leži u Gospinu krilu” – objašnjava Immaculée.
“Nije bilo hranjenja i ostalih životnih aktivnosti. Molila sam se od jutra do jedanaest navečer.”
“Svaki dan, svake sekunde, morala sam misliti na Gospu. Po noći bih sanjala Isusa. Iako bih se cijeli dan molila Mariji, po noći bih uvijek sanjala Isusa i On mi je rekao: ‘Ne boj se više’”.
Kroz molitvu je shvatila da je moguće, zapravo važno, oprostiti svojim mučiteljima i ubojicama obitelji
Immaculée svoje spašavanje ponajviše pridaje molitvi i krunici koje joj je, prije nego li će se skriti, dao otac, pobožan katolik. Ljutnja i ogorčenje koje je osjećala zbog svoje situacije doslovno su je izjedali živu i uništavali njezinu vjeru, ali umjesto da podlegne bijesu koji je osjećala, Immaculée se okrenula molitvi. Počela je živo moliti krunicu kako bi svu rastuću negativnost utopila u vjeri koju je polako zadobivala u molitvi. Immaculée je u molitvi pronašla utjehu i mir, a počinjala se moliti od trenutka kad bi otvorila oči do trenutka kad bi ih uvečer ponovno zatvorila. Kroz molitvu je shvatila da je moguće, zapravo važno, oprostiti svojim mučiteljima i ubojicama obitelji.
U jednom trenutku, rekla je Immaculée, Hutu ubojica je stavio ruku na vrata kupaone, ali samim ih čudom nije otvorio. Nakon toga su postavili ormar pred vrata kako bi ih učinili neprimjetnima. Immaculée je prolazila kroz nevjerojatnu kušnju – da bi se prehranila, jela je i insekte u hrani. Jer hrane nije bilo, a ono što je ostalo bilo je staro i pokvareno. Težina mlade žene iz Ruande pala je sa zdravih 52 kilograma na izgled kostura od 30 kilograma. Uglavnom ju je hranila krunica njenog oca, obraćenog na kršćanstvo.
Do kraja ovog modernog holokausta, koji se većinom odvijao izvan pogleda svijeta, ubijeno je tri četvrtine Tutsi naroda, uključujući i 900 od 2.500 studenata. Leševa je bilo toliko mnogo da su ih Hutu ratnici složili da služe kao zapreke, što je bio slučaj i s tijelom njezina oca, ili bi ih jednostavno bacili u rijeku Kagera i zatvorili plovni put koji se ulijeva u jezero Victoria.
Mediji su vijest o genocidu prenijeli naslovnicom u novinama The New York Timesa „Krv u rijeci“ te su u članku citirali misionara koji je rekao: “Više nema vragova u paklu. Svi su u Ruandi.” To su uistinu Immaculée i ostali čuli, zvukove zla, dok je susjed ubijao susjeda, dok su Hutui lovili svakog Tutsija kojeg su mogli pronaći, a jednom su čak i zazivali Immaculéeino ime prilikom pretraživanja kuće! Samo ih je čudo spasilo.
Genocid je godinama ranije prorekla i sama Blažena Djevica Marija
Hutui nikada nisu pronašli žene koje su uz župnikovu pomoć na kraju pobjegle u logor za izbjeglice (osnovala ga je francuska Legija stranaca). Njena je priča sada poznata. Upoznala je svjetske vođe kao što je predsjednik George Bush koji je pročitao njezinu knjigu i osobno joj poslao pismo. Dodijeljena joj je nagrada koju su primili veliki ljudi poput Majke Terezije, Jimmyja Cartera, Nelsona Mandele i Dalai Lame. Primila je i počasni doktorat Sveučilišta Notre Dame i Saint John. Napisala je bestseller ‘Left To Tell’ (Preživjela da ispriča). I predsjednik Barack Obama slikan je s njezinom knjigom u ruci. Gostovala je i u popularnoj američkoj emisiji ’60 minuta’. Njezina priča je izvanredna, no još je nevjerojatniji njezin mistični aspekt.
Genocid je godinama ranije prorekla i sama Blažena Djevica Marija tijekom ukazanja u Ruandi koja su počela 1981. u Kibehu, a koja je Rimokatolička Crkva u potpunosti priznala. Tim ukazanjima Immaculée sada nastoji dati publicitet.
Tijekom ukazanja Marija je upozorila na materijalizam, nepoštovanje i spolni nemoral koji će donijeti razaranje (prisjetimo se AIDS-a koji je pomeo ovu regiju). U početku je bilo dvanaest vidioca, zatim devet koje je proučavala Crkva, a od kojih su tri službeno priznata 2001. Za vrijeme ukazanja koje je prethodilo genocidu, jedan od vidioca je ugledao nešto što je kasnije objašnjeno kao “rijeka krvi, ljudi koji se međusobno ubijaju, ostavljeni leševi bez ikoga da ih pokopa”. Upravo ono što se dogodilo i što je kasnije bilo objavljivano u medijima. Ta otkrića Immaculée sada prepričava u svojim govorima, svjedočeći svoju priču diljem svijeta, a o tome detaljnije možete pročitati u još jednoj knjizi naziva ‘Our Lady of Kibeho’ (Kibeška Gospa).
Njena najvažnija poruka glasi – kršćanski oprost
Nakon mučenja je čak i poljubila jednog od ubojica koji je ubio dva člana njezine obitelji.
Za vrijeme holokausta dvoje vidioca je umrlo. Treći je kasnije podlegao bolesti. Samo su trojica službeno priznata te su dobili taj status u pastoralnom pismu koje je izdao mjesni biskup tijekom posjeta Vatikanu u lipnju 2001. godine. Ironično, kaže Immaculée, biskup je rekao kako ga je najviše impresionirao poganski dječak imena Emmanuel Segatashya koji nije bio jedan od trojice vidioca čija su ukazanja službeno priznata, ali je njegovo obraćenje bilo toliko duboko da je govorio mudro poput nekoga tko je proveo desetljeća zadubljen u katoličke knjige. “Pričala sam s biskupom i rekao je da će razgovarati sa svim vidiocima, ali za sada nisu htjeli posjetiti nikoga kome se ukazao Isus”, objašnjava Immaculée. “Odobravali su Marijina ukazanja, ali ne i Isusova.” To je možda zato što je Segatashya, osim što je tvrdio da se susreo s Isusom, pričao i o ‘kraju’ svijeta. “Nikad nisam mogla zamisliti da bi svijetu mogao doći kraj, dok nisam vidjela genocid”, prisjeća se Immaculée. “Vidjeti milijune kako umiru u tri mjeseca, vidjeti ljude kako odlaze bez ičega, bilo je nevjerojatno.”
Vjeruje da je upozorenje iz Kibeha namijenjeno čitavom svijetu, a također se prenosi i s mjesta kao što je Međugorje koje je Immaculée posjetila sa svojom obitelji i koje čvrsto podržava. “Mislim da Gospodin ide sve do rubova svijeta”, kaže Afrikanka koja sada živi u New Yorku i koja je radila u UN-u. “Toliko je duša u potrazi za Bogom. Kazne su neizbježne. Imati ćemo problema zbog naših grijeha.”
No, poput nje, i mi imamo krunicu.
Poput nje, i mi imamo krunicu Božjeg milosrđa.
S molitvom, i mi možemo pobjeći od tijesnih prostorija u koje se skrivamo bez obzira na oluju, potres, holokaust ili genocid, koji su sve više vidljivi u svijetu i oko nas.
Svjedočanstvo Immaculée Ilibagiza s Festivala mladih 2015. u Međugorju poslušajte ovdje:
Ova fotografija oduševila je stotine tisuća ljudi: Pet djevojčica moli pred svojom Majkom
Posebno je dojmljiv izraz lica najmanje djevojčice…
Za ovu bi se fotografiju moglo reći da se o njoj ne zna ništa, osim da je dotakla brojna srca. Poznato je samo da ju je na Facebooku 18. rujna objavio Jose Kurian te da je u samo osam dana lajkalo više od 190 tisuća ljudi. Nije poznato tko je autor fotografije, gdje je snimljena, kao ni identitet djevojčica.
Fotografija prikazuje pet djevojčica koje mole pred kipom Blažene Djevice Marije. Poklopile su dlanove u molitvi i pogled im je sumjeren prema Gospi. Posebno je dojmljiv izraz lica najmanje djevojčice koja je tako snažno usredotočena na razgovor sa svojom Majkom.
IMENDANI: Kuzma i Damjan, Damjana, Gideon, Kresencija
Prvo čitanje:
Ezr 6, 7-8.12b.14-20
Završili su Dom Božji i žrtvovali pashu.
Čitanje Knjige Ezrine
U one dane: Kralj Darije napisa upraviteljima pokrajina preko Rijeke: »Pustite neka Dom Božji grade upravitelj i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. Evo moje naredbe o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga – to jest od danka s onu stranu Rijeke – neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prekida.
Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se točno vrši!«
A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuću proroka Hagaja i Zaharije, sina Idonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. Hram je završen dvadeset i trećeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija.
Izraelci – svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva – radosno posvetiše taj Dom Božji. Žrtvovaše za posvećenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca — prema broju plemena Izraelovih. Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj.
Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti: žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-5
Pripjev:
Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!« Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! Onamo ulaze plemena, plemena Gospodnja!
Po Zakonu Izraelovu, da slave ime Gospodnje. Ondje stoje sudačke stolice, stolice Doma Davidova.
Evanđelje:
Lk 8, 19-21
Majka moja i braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše je.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«
Gospina poruke preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.09.2023.:
“Draga djeco! Pozivam vas na jaku molitvu. Modernizam želi ući u vaše misli i ukrasti vam radost molitve i susreta s Isusom. Zato, draga moja dječice, obnovite molitvu u vašim obiteljima, da moje majčinsko srce bude radosno kao prvih dana kad sam vas izabrala i danonoćna molitva se odazivala, a nebo nije šutjelo nego obilno darovalo ovom mjestu milosti mir i blagoslov. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
Svjetiljka se stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlo.
XXV. tjedan kroz godinu
Ponedjeljak, 25. 09. 2023.
Svagdan
ČITANJA: Ezr 1,1-6; Ps 126,1-6; Lk 8,16-18
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Kleofa, Firmin
Prvo čitanje:
Ezr 1, 1-6
Tko je god od naroda Gospodnjega, neka ide u Jeruzalem i neka gradi Dom Gospodnji.
Početak Knjige Ezrine
Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodnja objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira, te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji, i neka gradi Dom Gospodinu, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.«
Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh, i krenuše graditi Dom Gospodnji u Jeruzalemu. I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 126, 1-6
Pripjev:
Velika nam djela učini Gospodin!
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: »Silna im djela Gospodin učini!« Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negepske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno; vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.
Evanđelje:
Lk 8, 16-18
Svjetiljka se stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlo.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«
Zahvaljujući cistercitima ‘Zdravo Kraljice’ postaje najvažnijom marijanskom molitvom 13. stoljeća.
Zašto je molitva “Salve Regina” u nas prevedena sa “Zdravo, Kraljice” kada je cijeli tekst molitve vapaj, molba, te bi bio prikladniji naziv “Spasi, Kraljice” kao što su nekada molili naši stari? Iako nisam dobar poznavatelj latinskoga jezika, znam da se riječ “Salve” može prevesti i kao pozdrav i kao poziv za spas. Neka su od pitanja koje je vjerni čitatelj Glasa Koncila postavio uredništvu. U nastavku prenosimo odgovor.
Govoreći o antifoni “Zdravo, Kraljice” – “Salve Regina” točno je da se “salve” s latinskoga može prevesti na dva načina: i kao “zdravo” (taj se pozdrav danas očuvao i u talijanskom i doista znači baš “zdravo!”) i kao “spasi”. Kada govorimo o toj molitvi, govorimo o jednoj od marijanskih antifona, a ona je – kako piše Rupert Berger u “Malom liturgijskom leksikonu” – “pripjev na početku i na kraju pojedinoga psalma u časoslovu (katkad i između pojedinih stihova psalma”. Kada u “Veritasu” piše o izričajima pučke pobožnosti, autor Lj. M. (čini nam se da je riječ neprijeporno o našem poznatom franjevcu fra Ljudevitu Maračiću), govoreći o “Marijanskim antifonama”, možda i daje odgovor na Vaše pitanje. On tako piše: “Hrvatski vjernik pozna ove stare marijanske napjeve u više ili manje uspjelom prijevodu, a neki i danas zauzimaju istaknuto mjesto u marijanskoj pučkoj pobožnosti.”
“Marijanske antifone’ nisu u punom smislu i značenju liturgijske antifone, makar su se u početku pjevale uz psalme.
U tom kontekstu o. Maračić navodi: “Marijanske antifone’ nisu u punom smislu i značenju liturgijske antifone, makar su se u početku pjevale uz psalme. Od 1239., nalogom pape Grgura IX., pjevaju se ili recitiraju na kraju povečerja, kojim završava dnevni ciklus molitve Časoslova.” Prema njegovim riječima, najstarija marijanska antifona “Sub tuum praesidium” – na hrvatski je prevedena “Pod tvoju se obranu utječemo” – očuvana je u cijelosti do dana današnjega, a piše i o uskrsnoj antifoni “Kraljice neba, raduj se!” te o glasovitom “Angelusu” – pozdravu “Anđeo Gospodnji”, tj. o Anđeoskom pozdravljenju.
O antifoni o kojoj pitate, “Zdravo, Kraljice” – “Salve Regina”, o. Maračić navodi da je riječ zapravo o marijanskom himnu koji je sastavljen krajem 11. stoljeća. “Prve verzije gotovo u potpunosti odgovaraju današnjoj praksi, što dokazuje da je bila brzo raširena i prihvaćena od svih vjerničkih slojeva. Tu marijansku antifonu prati vrlo stari koralni napjev, koji i danas poznaju mnogi vjernici, u latinskoj verziji antifone. Prva i nedvojbena potvrda pjevanja ‘Zdravo Kraljice’ nalazi se u statutima Petra Časnog, cistercitskog opata u Clunyju, godine 1135., gdje se navodi kako se antifona pjeva za vrijeme procesije u čast Marijina Uznesenja. Zahvaljujući opet cistercitima ‘Zdravo Kraljice’ postaje najvažnijom marijanskom molitvom 13. stoljeća. Benediktinci su običavali zapjevati tu antifonu na kraju povečernje molitve, dok su se u procesiji razilazili na spavanje. Cisterciti su pak tu antifonu češće pjevali ili recitirali kad je svećenik na kraju mise napuštao oltar i odlazio u sakristiju. Ubrzo se proširio običaj, posebno među običnim pukom, da se ta antifona pjeva kao večernja molitva pred kipom ili u kapeli Majke Božje.”
Prve verzije gotovo u potpunosti odgovaraju današnjoj praksi, što dokazuje da je bila brzo raširena i prihvaćena od svih vjerničkih slojeva.
Poznata je i činjenica da je autor te antifone bl. Herman iz Reichenaua (njegov životopis “Konačna sloboda” objavio je “Verbum”) koji je rođen u uglednoj plemićkoj obitelji von Altshausen u prvoj polovici XI. stoljeća, a postao je skroman benediktinski redovnik, koji je od mladih dana bio uzet, pa je imao nadimak “Hromi”, ali je bio velik teolog, astronom, matematičar, prirodoslovac, pjesnik, glazbenik i povjesničar, služio se mnogim jezicima, ali je ostao duboko duhovan. Iz te je duhovnosti i mogla niknuti ta marijanska molitva koju je među ostalima preveo i poznati Juraj Habdelić, i to u prozi, počinjući baš s riječi “zdravo”: “Zdravo budi kraljica, Mati miloserdnosti”.
Latinski tekst Salve Regina
Salve, Regina, Mater misericordiae, vita, dulcedo, et spes nostra, salve. ad te clamamus exsules filii Hevae, ad te suspiramus, gementes et flentes in hac lacrimarum valle.
Eia, ergo, advocata nostra, illos tuos misericordes oculos ad nos converte; et Iesum, benedictum fructum ventris tui, nobis post hoc exsilium ostende.
O clemens, O pia, O dulcis Virgo Maria.
Ora pro nobis sancta Dei Genetrix. Ut digni efficiamur promissionibus Christi.
Tradicionalni hrvatski prijevod
Zdravo Kraljice, Majko Milosrđa, Živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo, prognani sinovi Evini; K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.
Svrni dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas; Te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
Moli za nas, sveta Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Znate li tko je napisao čudesni himan ‘Zdravo Kraljice – Salve Regina’? Hromi Herman – čovjek zvan ‘čudo stoljeća’
Imao je dva nadimka koja opisuju svu dramu i krajnost njegova života. Zbog uzetosti tijela zvali su ga Contractus – “Hromi”, a zbog genijalnosti njegova duha smatrali su ga Čudom svoga stoljeća.
Hermann iz Reichenaua, čovjek od svojih suvremenika nazivan “čudom našega vremena” bio je od svoga djetinjstva – vjerojatno od dječje paralize – hrom, cijeli život vezan uz stolicu na kojoj je bio nošen. Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren pa se bavio raznim znanostima i umijećima, proučavanjem povijesti, matematike, zvjezdoznanstva, glazbe, a bio je i pjesnik te ispjevao vrijednih pjesama, koje su se u obliku himana sačuvale u upotrebi sve do danas.
Rođen je 18. srpnja 1013. u Saulgau kao sin grofa Wolfrada II. od Altshausena i Hiltrede, koja potjecaše iz Burgundije. Već od svoje sedme godine boravio je u samostanu Reichenauu. Hermann je u njemu u vrijeme opata Berna (1008-1048) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete te je g. 1043. zaređen za svećenika. Opatija je Reichenau tada bila na vrhuncu svoga cvjetanja. Posjetio ju je car Henrik III. i papa sveti Leon IX.
U tome duhovnome i kulturnome središtu Hermann je razvio sve svoje sposobnosti te napisao brojna djela, pjesme i studije. Njemu se pripisuje molitva “Zdravo Kraljice” te himan “Spasitelja Majko slavna”, časoslov nekih svetaca: sv. Grgura, sv. Afre, sv. Wolfganga, zatim neke korizmene i uskrsne sekvencije. Proučavajući glazbu, uveo je novu diobu u sustav nota te pronašao novo pismo za same note. Napisao je djelo De musica i De monochordo, po kojima je postao najbolji poznavalac i učitelj glazbe svoga vremena. “S njime je i s opatom Bernom gajenje glazbe u Reichenauu postiglo svoj vrhunac” (B. Senger).
Hermannu se pripisuje i šest-sedam djela iz matematike i zvjedoznanstva. On je osim svojim himnima i sekvencama kršćansku pobožnost i duhovnost obogatio i drugim pjesničko-poučnim spisima, od kojih je naročito poznat i cijenjen O osam glavnih mana. Istaknuo se i kao vrstan povjesničar napisavši Kroniku Švapske te Opću kroniku. To, uistinu, monumentalno djelo seže od smrti Kristove pa sve do godine 1054. Resi ga ozbiljna znanstvena metoda jer se pisac obilno služio pisanim izvorima: raznim ljetopisima, životopisima svetih, popisima biskupa itd.
Pišući o svome vremenu, Hermann je bio veoma opširan te zalazio u mnoge pojedinosti. Njegov učenik Bertold, koji je nastavio i pisanjem njegove Opće kronike, hvali ga kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, čistog, mudrog, radu odanog redovnika, koji sam sebe ipak uvijek smatra grješnim čovjekom te koji sa svom ozbiljnošću misli na smrt i za nju se pripravlja.
Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine, ostavivši nakon tako kratkog razdoblja života iza sebe tako bogatu književnu ostavštinu da je zbog nje s pravom nazvan “miraculum saeculi” – čudom svoga stoljeća. Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena grob mu se posve zameo. Sačuvano je ipak nešto od njegovih relikvija, što se nalaze i časte u Altshausenu, Zürichu i drugdje. Zbog njegovih marijanskih himana nazivaju ga “marijanskim naučiteljem”.
O tom, doista, čudesnom čovjeku, bolesniku i učenjaku u naše doba napisala je zapažen roman Maria Calasanz Ziesche, a nosi naslov “Konačna sloboda”. Djelo je prevedeno i objavljeno i na hrvatskom jeziku, prenosi portal Bitno.net.
