Fra Danko Perutina: Cijeli svijet hrani se međugorskim plodovima

Obilježavanje 26. obljetnice radiopostaje Mir Međugorje počelo je večernjim molitvenom programom u crkvi sv. Jakova, gdje je svetu misu za sve preminule djelatnike i podupiratelje Radiopostaje Mir slavio fra Danko Perutina, predsjednik uprave Informativnog centra Mir Međugorje uz koncelebraciju prvog ravnatelja Radiopostaje Mir fra Miljenka Miće Stojića i još devet svećenika.

U svojoj propovijedi govorio je o savjesti, ljubavi, današnjim krizama, nedostatku vjere…

Ako odaberemo Boga svaki dan mi postajemo voljeniji, a onaj koji je voljeniji svaki dan on postaje i sretniji. Ljubav nas, da tako kažemo, gura, traži da idemo dalje… Iako postoje stalne prepreke i sumnje koje otežavaju izbor. I čovjek veći koliko su pozitivniji i ljepši njegovi izbori, jer svaki dan moramo se odlučiti za ovo ili za ono i što se budemo odlučivali više za dobro, svaki dan postajemo bolji. I naša zadaća je učiniti svaki dan jedno dobro više, a jedan grijeh manje jer ljubav nas pokreće naprijed”, kazao je fra Danko naglašavajući kako je ”preko 50 milijuna hodočasnika prošlo kroz Međugorje, jer su riječi koje Gospa govori rečene s ljubavlju”.

Fra Danko je kazao kako nas Gospa u Međugorju poziva na obraćenje, na mir, na post, na molitvu, na klanjanje Isusu, na svetu misu svake nedjelje te dodao kako su plodovi Međugorja veliki.

”Cijeli svijet se hrani međugorskim plodovima. Preko 640 duhovnih zvanja je ovdje poniklo koji su dali svjedočanstva. Preko milijun misa je rečeno, preko pedeset milijuna hodočasnika je prošlo kroz Međugorje… I dolazi i dalje tražeći Onoga za koga Gospa kaže što vam On rekne, što vam moj sin rekne to učinite. Večeras na ovoj svetoj misi, dok molimo za pokojne djelatnike našeg radija, dok molimo i za naše pokojne podupiratelje, zamolit ćemo Gospodina da nam dadne snagu, da možemo i dalje širiti Božju i Gospinu riječ i da nam otvori oči i srca i duše kako bi mogli prepoznati svakog trenutka našeg života što je Božja volja. Božju volju stavite na prvo mjesto, jer kad je Bog na prvom mjesto, onda je sve na svom mjestu.

Gospodine, mi želimo biti tvoji, ponovno nas opečati darom svoje ljubavi, Duhom Svetim, da budemo oni koji će gorjeti, a ne dimiti”, zaključio je fra Danko, a cijelu njegovu propovijed poslušajte u audiozapisu na mrežnoj stranici Radiopostaje Mir Međugorje.

Obilježena 23. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića: Život je dijelio s Kristom

U petak, 24. studenoga, u Međugorju se na nekoliko načina obilježila 23. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića, neumornog Gospinog učenika koji je sve što je tijekom života činio – činio srcem: postio je srcem, slavio svetu misu srcem, molio srcem, klanjao se Presvetom srcem… Tijekom dana održan je četvrti molitveni hod od rodne kuće fra Slavka Barbarića u Dragićini do njegova groba na groblju Kovačica u Međugorju, kojega je organizirala molitvena grupa „Gospa, Majka moja”. Zatim se u 14 sati molio i križni put na Križevcu, brdu na kojemu je fra Slavko preminuo. Molitvu križnoga puta pred brojnim župljanima i hodočasnicima predmolio je međugorski župni vikar fra Antonio Primorac, a večeras u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju slavila se i sveta misa zadušnica za dušu pokojnoga fra Slavka Barbarića. Svetu misu predslavio je fra Dragan Ružić, ravnatelj Majčina sela, ustanove i projekta koju je osnovao upravo fra Slavko Barbarić. Majčino selo nastalo je kao potreba za prihvat i skrb djece u ratno i poratno vrijeme koja su bila pogođena gubitkom doma i roditeljske skrbi. U koncelebraciji s fra Draganom Ružićem bili su još fra Branimir Musa i fra Anto Radoš, te brojni drugi svećenici. U prigodnoj propovijedi fra Dragan Ružić se prisjetio života i djela pokojnoga fra Slavka, te između ostaloga kazao:

„Draga braćo i sestre, danas pada obljetnica smrti pokojnog fra Slavka Barbarića. Zgodno je što se i ove godine ovako kao zajednica možemo u ovoj Euharistijskoj molitvi sjetiti, za ovo mjesto, za ovu župu, pa i širu vjerničku i hodočasničku zajednicu, njegova nezaobilaznog lika, njegova primjera i njegova djela. Svjesni kako je tragika velikih ljudi, ne samo u tome što ih rijetko razumijemo i što treba proći mnogo vremena da se tek u zahuktalom životu iznenadno zaustavimo pred njima, nego i zato što im se odužujemo samo prigodimice, vješto ukalupljenim riječima. Ponekad se bojimo njihove istine, premda nas privlači njihova pojava i prisutnost u životu. Stoga, neka ovaj spomen bude lišen svake patetike i mistifikacije. Jednostavno neka bude nutarnja, čista, istinska zahvala Bogu za dar ovog neumornog i plodnog radnika na njivi Gospodnjoj. Oni koji su imali prigodu upoznati pokojnog fra Slavka mogli bi posvjedočiti kako je današnje evanđelje divan okvir za osvrt na njegov lik i njegov život”, kazao je fra Dragan Ružić, te naglasio kako je fra Slavko svime što je činio htio iskazivati samo slavu Bogu.

„Znao je da sve što imamo dar je Božji. Stoga se stidio svake ohole primisli. Povlašteno mjesto u njegovu srcu imali su maleni, otvoreni za Božju poruku, ali on nije odustajao ni od želje da se približi umnima i mudrima i njima navijesti spasenje. Život mu ne bijaše bez trudova i jarma, ali znao je da ga dijeli s Kristom, pa je stalno tražio Njegovu blizinu i utjehu. Rado mu se obraćao, pozivajući i druge da to čine isto. U Njemu je tražio i pronalazio i na kraju pronašao svoj mir. Mi koji smo poznavali izbližega fra Slavka mogli smo primijetiti kod njega u oceanu mira koji je ižaravao i jednu crtu nemira. Tu je crtu on lako prenosio na druge, kako bi u njihovom ustajalom miru rastjerao tlapnje i snove, želju za smirenjem u toplom i mekom krilu navika i užitaka, uhodane kolotečine. Bio je to njegov blaženi nemir koji nam je govorio kako nije zadaća vjere da čuva naše interese i umiruje savjesti. Nego, upravo naprotiv, da nas iz ustajalog samozadovoljstva tjera u dinamiku života, borbe i ljubavi. Dokle god budemo mi i svijet oko nas daleko od pravde i ljubavi, dokle god bude bijednih, gladnih, bolesnih, nevjernika i grešnika, ne možemo i ne smijemo biti zadovoljni i mirni”, kazao je fra Dragan, te sve prisutne upitao nije li Krist rekao da donosi na svijet mač, oganj, nemir?

„Njegovim dolaskom na zemlju naši su putovi posijani blaženim nemirom. Fra Slavko je nosio taj blaženi nemir i po njemu je uvijek bio skloniji bezumlju hrabri, nego smirenosti i mlakosti razboriti, umjereni, ravnodušni, nezaloženi. Njegov nas život i danas propituje, zar možemo ostati ravnodušni kad oko sebe gledamo materijalnu i moralnu bijedu, nepravdu i zlo? Ako se nađemo pod obvezom djelovanja, a mi pobjegnemo, tko može naš postupak nazvati razboritošću? Ako šutimo kad smo morali progovoriti, tko će preuzeti odgovornost za nas kukavičluk? Ako vidimo gladna i bolesna, a zatvorimo svoje srce, koji će ispovjednik moći umiriti i opravdati našu savjest? Ako izbjegavamo svaku dužnost i odgovornost, svaku neugodnost i uznemiravanje, kako ćemo se potvrditi kao ljudi?”, kazao je fra Dragan Ružić, te za kraj propovijedi ispričao jedno svjedočanstvo hodočasnice koja je nekoliko godina nakon fra Slavkove smrti kazala:

„Kad god sam srela fra Slavka izgledao mi je pomalo grub, u odgovorima kratak i štur, lišen topline i nježnosti, jednom riječju nepristupačan. A onda kada sam vidjela Majčino selo koje je osnovao shvatila sam svu dubinu i plemenitost njegova širokog srca, naučila sam nauk duše i razumjela sam njegov govor ljubavi.”

Večerašnje sveto misno slavlje svojim je pjevanjem uveličao međugorski župni zbor „Kraljica Mira” kojim ravna s. Irena Azinović, a nakon svete mise molitveni program nastavio se čašćenjem Križa Gospodinova.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Održan molitveni hod od rodne kuće fra Slavka Barbarića u Dragićini do Međugorja

U petak, 24. studenoga, na 23. obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, održao se četvrti po redu molitveni hod od njegove rodne kuće u Dragićini do njegova groba koji se nalazi na groblju Kovačica u Međugorju. Molitveni hod započeo je okupljanjem vjernika ispred fra Slavkove rodne kuće gdje su ih dočekali fra Slavkova rodbina i prijatelji. Vjernici su prema Međugorju krenuli oko 9 sati, a prije samoga polaska svećenički blagoslov vjernicima je udijelio fra Velimir Bagavac, župnik župe sv. Stjepana Prvomučenika na Čerinu kojoj selo Dragićina pripada. Zatim se molitvom krunice krenulo prema Međugorju gdje su vjernici stigli oko 11:20 sati. Po dolasku u Međugorje sudionici ovog molitvenog hoda zajedno su ispred Gospina kipa izmolili sedam Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu na Gospine nakane, zatim se pomolili i u crkvi sv. Jakova, te se potom u molitvi krunice Božjega milosrđa zaputili prema fra Slavkovom grobu gdje su se u zahvali pomolili Bogu za fra Slavkov život i brojna velika djela koja je ostavio za sobom. Ovaj molitveni hod od fra Slavkove rodne kuće u Dragićini do Međugorja prvi put je održan 2020. godine na 20. obljetnicu njegove smrti u organizaciji molitvene grupe „Gospa, Majka moja” i obitelji pokojnog fra Slavka, te polako prerasta u jednu tradiciju. Po dolasku u Međugorje neki od sudionika s nama su podijelili svoje dojmove, a jedna od njih je bila i Milkica Barbarić.

„Hvaljen Isus i Marija, ovdje sam s našom grupom koja je hodila jutros, tu je bila naša obitelj, grupa mještana iz Međugorja, hodočasnici iz Poljske, Litve, Ukrajine,… Pošli smo jutros iz Dragićine oko 9 sati i hvala Bogu sretno smo došli ovdje oko 11:30 sati. Bilo nam je blagoslovljeno, u molitvi i hodnji zajedno, preporučili smo i molili se za sve one koji su se preporučili u naše molitve, posebno za naše hodočasnike, sve to na zagovor našeg fra Slavka da zagovara za nas kod Gospodina. Mi još uvijek znamo da je on neumorni radnik u Gospinoj školi. Ovo nam je bilo četvrto hodočašće, prvo je bilo 2020. godine i hvala Bogu za ovaj dan i nadamo se da će ovo biti tradicija. Sada po dolasku idemo do fra Slavkovog groba, poslije toga se pridružujemo župi u molitvi križnog puta u 14 sati na Križevcu i večernjoj svetoj misi”, kazala je Milkica, a nekoliko riječi s nama je podijelila i Lucija Bajkuša, rođena Barbarić

„Hvaljen Isus i Marija, inače iz obitelji pokojnoga fra Slavka Barbarića. Ja sam imala tu čast i milost da sam zadnje godine njegova života provela s njim u Majčinu selu, tako da imam jako lijepa iskustva s njim. Ovo naše hodočašće nas je ponovno posjetilo na to koliko nas je učio kako trebamo moliti i da sve što radimo, radimo srcem i u ljubavi. Ovo je naše četvrto hodočašće u kojemu hodimo i svake godine to je nekako iznova sve ljepše i ljepše iskustvo i vrijeme nas svaki put posluži, to se baš osjeti da je to zagovor s neba pokojnoga fra Slavka”, kazala je Lucija, a za kraj nekoliko riječi s nama je podijelio i Ivan Barbarić.

„Hvaljen Isus i Marija, danas smo išli iz Dragićine, od fra Slavkove rodne kuće pa do Međugorja, do njegova groba. Pošli smo oko 9 sati, došli smo lagano nakon dva sata, oko 11:30 sati. Bilo je stvarno lijepo, zajednička molitva, druženje, išli smo zajedno mi iz obitelji, molitvena skupina, bilo je još i hodočasnika iz različitih zemalja. Zahvalili smo se molitvom Bogu što smo ga imali, za njegov život, za sve njegovo što je uradio ovdje i za Međugorje. Vjerujemo da smo mi u njegovim molitvama, isto kao što je i on u našim i da nas on zagovara kod Gospe i kod Boga”, kazao je Ivan Barbarić.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje