SVETAC DANA – SV. MARCEL IZ TANGERA

“Služim Isusu Kristu, vječnom Kralju. Neću više služiti vašim carevima, te smatram nedostojnim klanjati se vašim drvenim i kamenim bogovima, gluhim i nijemim idolima. Od sada prestajem biti vojnik vašeg cara”

Današnji sveti zaštitnik je mučenik Marcel iz Tangera, poznat i kao Marcel Centurion (satnik, stotnik).

Rodio se sredinom 3. st. u gradu Leonu u Španjolskoj, a bio je časnik u gradu Tangeru, (današnji Tingis, rimska pokrajina Mauretania Tingitana, danas Maroko). Kao kršćanin nije htio sudjelovati u poganskim svečanostima priređenim u povodu rođendana careva Dioklecijana i Maksimilijana, te častiti poganske bogove. Odbacio je oružje, pojas, oklop i časničke oznake, te se javno izjasnio kršćaninom: “Služim Isusu Kristu, vječnom Kralju. Neću više služiti vašim carevima, te smatram nedostojnim klanjati se vašim drvenim i kamenim bogovima, gluhim i nijemim idolima. Od sada prestajem biti vojnik vašeg cara”.

Time je Marcel prekršio zakletvu vjernosti caru. Na sudu je izjavio kako nije u redu da kršćanin “služi u vojskama svijeta”. Zbog toga je osuđen na smrt, te su mu 29. listopada 298. g. odrubili glavu mačem. U Rimskom martirologiju spominje se 30. listopada, pa se na taj dan i slavi njegov spomendan.

Prema predaji stenograf imenom Kasijan bio je toliko ogorčen zbog Marcelove presude da je odbio voditi zapisnik na njegovu suđenju pa je i sam podvrgnut mučenju. Uskoro nakon smrti oca Marcela pogubljeni su kao kršćani i njegovi sinovi Klaudije, Lupercije i Viktor.

O Marcelovu životu i smrti postoje i mnogo drugačije, uglavnom nevjerodostojne legende. Njegove relikvije kasnije su prenesene u Leon, njegov rodni grad u sjeverozapadnoj Španjolskoj. Sveti Marcel je danas zaštitnik toga grada i istoimene pokrajine, ali i zaštitnik ljudi koji zbog svojih uvjerenja odbijaju služiti u vojsci i ne žele sudjelovati u ratu.

Izvor: Bitno.net

SVETAC DANA – SV. NARCIS JERUZALEMSKI

Današnji sveti zaštitnik, Narcis Jeruzalemski, svojim primjerom najbolje dokazuje da nikada nije kasno te da čovjek i u dubokoj starosti može uspješno obavljati značajne i odgovorne dužnosti.

Sveti Narcis, podrijetlom Grk, rodio se oko godine 99., prozvan je “svetim svećenikom”, a za tridesetog biskupa Jeruzalema (tada Aelia Capitolina) izabran je oko 180. Godine 195. predsjedao je koncilom na kojem je odlučeno da će se Uskrs uvijek slaviti nedjeljom. Zbog optužbi za zlodjelo koje nije počinio, povukao se u pustinju i živio kao isposnik. Nakon nekog vremena dokazalo se da je Narcis bio nedužan. Vratio se u svoju biskupiju stariji, čvršći i jači i s još većim oduševljenjem i poletom nastavio obavljati svoju službu.

Na glasu kao čudotvorac, jednom je na Veliku subotu pretvorio izvorsku vodu u ulje za svjetiljke, kako bi se mogli održati obredi uskrsnog bdjenja. Narcis je poslao one koji su se brinuli o svjetiljkama da otiđu donijeti malo vode iz obližnjeg bunara. Nakon što su oni donijeli vodu, on je predano molio nad vodom i nakon toga rekao im da uliju vodu u svjetiljke, što su oni i učinili. Voda se umah pretvorila u ulje, na sveopće iznenađenje svih prisutnih.

Narcis Jeruzalemski bio je poznat po svojim gorljivim i ustrajnim molitvama te po strogim propovijedima kojima je od svojih vjernika tražio mir i jedinstvo.

Molio je Gospodina da mu pošalje biskupa koji bi mu pomogao u službi. Odgovor na njegove molitve došao je u osobi svetog Aleksandra Kapadočanskog, kojeg je imenovao svojim koadjutorom. Neko vrijeme su zajedno upravljali jeruzalemskom biskupijom, a Narcis je doživio 116 godina. Preminuo je u Jeruzalemu oko 216., na koljenima, za vrijeme molitve.

Izvor: Laudato.hr 

SVETAC DANA – SVETI ŠIMUN I JUDA TADEJ

Apostoli Šimun i Juda Tadej tj. njihov blagdan daje nam ovu pouku: “Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. To od njih moramo i mi naučiti.”

Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri godine bili u Isusovoj blizini. On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mogli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživljavali najdragocjenije duhovno iskustvo. Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način. I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživljavati pojedine tajne i događaje iz njegova života. Slavljenje blagdana apostola može nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza.

Novozavjetni spisi dosta nas škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo. Šimuna spominju u četiri apostolske liste. Matej i Marko nazivaju ga Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelotâ, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svome zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države. U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod te želi da živi u slobodi, u svojoj vlastitoj državi.

Prema legendi, obojica su apostola pretrpjela okrutnu mučeničku smrt. Bili su prepiljeni. U likovnoj umjetnosti Šimun se stoga obično prikazuje s pilom, a štuju ga kao svoga zaštitnika drvosječe.

Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svome Komentaru Poslanici Rimljanima drži da je Juda Tadej ista ličnost s Judom Jakovljevim. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan ga naziva Juda “ne onaj Iškariotski”. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: »Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?« (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio:

»Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. – Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh« (Iv 14,23–26).

Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao.

Sv. Judi Tadeju zahvaljujemo i jednu posve kratku poslanicu koja je uvrštena u knjige Svetoga pisma Novoga zavjeta. On je počinje ovako: “Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev.” Iz toga zaključujemo da je bio brat apostola sv. Jakova Mlađega, koji je također napisao jednu poslanicu.

U uvodu i napomenama hrvatskoga prijevoda i izdanja Biblije iz god. 1968. čitamo: “Zacijelo je Juda, poslije smrti brata Jakova, god. 62. nastupio u njegovo ime i s njegovim autoritetom da vjernike upozori na opasnost novih strujanja i zastranjenja u mladom kršćanstvu. Njegov kratki napis sav plamti živošću, jetkošću, energičnošću; odmah prelazi u polemiku i izravnim nagovorom prijeti onima koji promiču krivovjeran nauk i slobodarstvo u moralnom životu. Teško je točno odrediti o kakvim je strujanjima riječ. Bit će to preteče gnostičkih strujanja s kojima će se kršćanstvo boriti od kraja I. stoljeća pa dalje. Pisac nastupa s duhom i rječnikom kojim su se u Starom zavjetu proroci borili protiv lažnih proroka. Iskorištava i izvanbiblijske židovske spise, kao što su Uznesenje Mojsijevo i Knjiga Henokova, te iz navedenih odlomaka izvodi moralnu pouku kako je to bio običaj u sinagoškom moralnom propovjedništvu. Poslanica završava svečanom doksologijom – pohvalnicom Bogu. To upućuje na zaključak da je čitav napis sastavljen više kao propovijed nego kao poslanica te nam tako daje da osjetimo prakršćanske propovijedi.”

Štovanju su sv. Jude Tadeja pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potiče da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljeću štovanje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz. Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov Pan Taddeusz, što znači Gospodin Tadija.

Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama. Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Pius Parsch daje nam ovu pouku: “Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. To od njih moramo i mi naučiti.”

Molitva: Bože, ti si nas po blaženim apostolima priveo spoznanju svoga imena. Zagovorom svetoga Šimuna i Jude Tadeja nek Crkva tvoja neprestano raste pristupom novih vjernika. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Bitno.net

SVETAC DANA – SV. SABINA RIMSKA

Sveta Sabina se prikazuje s knjigom, palmom i krunom. Pobožni je puk zaziva kako bi od Gospodina isprosio: dar molitve, budnosti, mrtvenja te upornosti i ustrajnosti u vjeri i dobru, po uzoru na njezin život

Sveta Sabina je rimska patricija koja je ubijena 29. kolovoza 120. godine. Odrubljena joj je glava od neprijatelja vjere. Postoji svjedočanstvo o njezinu mučeništvu – “Passio”. Tu se govori kako je bila plemenita poganka, supruga senatora Valentina, koja se na kršćanstvo obratila zahvaljujući utjecaju svoje sluškinje Serapije. S njom bi noću odlazila u katakombe, gdje su se kršćani potajice okupljali; to je bilo jedino slobodno mjesto za kršćansko bogoslužje.

Kada je Serapija uhićena i pogubljena i Sabina je otkrivena i sama podnijela mučeništvo. Zemni ostaci ovih dviju mučenica, zajedno s mučenicama Aleksandre, Evencije i Teodule, nalaze se u bazilici svete Sabine na Aventinu. Tu je baziliku podigao 425. godine Petar Ilirski. Sveti Dominik je ondje utemeljio svoj Red propovjednika 1219. godine. Još se uvijek može vidjeti njegova ćelija pretvorena u kapelicu. U klaustru samostana je drvo naranče koje je ovaj svetac zasadio prigodom utemeljenja svoga reda.

Sveta Sabina se prikazuje s knjigom, palmom i krunom. Pobožni je puk zaziva kako bi od Gospodina isprosio: dar molitve, budnosti, mrtvenja te upornosti i ustrajnosti u vjeri i dobru, po uzoru na njezin život, koji je bio znak potpune pripadnosti Bogu.

Njezin se spomendan slavi 27. listopada, jer 29. kolovoza slavimo Glavosijek Ivana Krstitelja.

Izvor: Bitno.net