Author

FMteam

Browsing

Himna svetoj Stošiji

Ona je obrana Zadra nam rodnoga, Dalmacije ures uzvišen.
Romulskih knezova, svijetao izdanak, zarana nauci prezirat slavičnost,

Raskošje, bogatstvo, zamamne radosti: Kristu se posvemu posveti.
Prijetnja se muževih okrutnih ne boji, tamnice odvratne u njegovim dvorima,

Ni gladi goleme, ni žeđi strahotne, ni zlo kada bijesan sprema njoj.
Snagom da duševnom trpljenje nadjača, ustrajno moli se, pomoć zadobiva,

A silno bogatstvo po smrti muževoj odmah dijeli siromasima.
Vjerni puk kršćanski gleda zaštititi, utješit nevoljne uze što tište ih,

I svakog uza to na slavnu nastoji mučeničku borbu potaknut.
Žudeć junakinja s Bogom se združiti, strašnome pristupa ognju, smrt prezire,

Vesela napušta tijelo propadljivo, anđeoskom zboru pristupa.
Slava je Gospodu što svime upravlja, Sinu što nevoljni rod ljudski otkupi,
I u sve vijeke čast, po svijetu čitavom Duhu štono ognjem grije nas.

Amen!

Jesu li vam poznate ove povijesne zanimljivosti o zvoniku sv. Stošije?

Blagdan sv. Stošije obilježava se 15. siječnja, a ova svetica posebno je čašćena u gradu Zadru i Zadarskoj nadbiskupiji čija je i zaštitnica. Ove 2024. godine obilježava se 130 godina od završetka zvonika sv. Stošije, a u nastavku vam donosimo povijesne zanimljivosti o zvoniku koji je već godinama ponos grada Zadra.


Sveta Stošija jedna je od četiri zaštitnika grada Zadra uz sv. Šimuna, sv. Krševana i sv. Zoila. Prema legendi bila je Rimljanka, mučenica iz doba cara Dioklecijana čije je moći bizantski car Nicefor poklonio zadarskom biskupu Donatu. On je pohranio relikvije Svetice u bazilici sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.

Zanimljiva je zadarsku tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana Svete Stošije, 15. siječnja.

Neki od simbola koji se vezuju uz ovu sveticu su knjiga i škare te se ona ujedno smatra i zaštitnicom cenzure tiska.

Jeste li znali?

  • Zvonik sv. Stošije s mjedenim kipom anđela na vrhu dosiže visinu od 56 m.
  • Zvonik je građen u 15. i 19. stoljeću neoromaničkim stilom.
  • Do razine prvog kata zvonik je izgrađen između 1452. i 1480. te predstavlja jedno od najranijih ranorenesansnih izgradnji u Zadru.
  • Dovršetak zvonika; što zbog ratnih uvjeta, nedostatka novca i drugih problema nije se planirao do pretkraj 19. stoljeća. 1860. godine dotrajalo krovište zvonika probudilo je zaboravljenu ideju o dogradnji zvonika.
  • Ipak, zvonik će biti dovršen tek za nekih dvadesetak godina testamentom P. Bakmaza koji je ostavio 4000 forinti isključivo za dogradnju zvonika. Potaknuti ovom ostavštinom građani Zadra sa zadarskim nadbiskupom P.D. Maupasom i vlastima u Beču (Središnja komisija za očuvanje spomenika) kreću u projekt dovršetka zvonika.
  • Uz prijedlog T. G. Jacksona engleskog arhitekta i povjesničara koji je uz određene preinake prihvaćen bio je i prijedlog Zadranina B. Tamina koji je zvonik zamislio sličnim onom katedrale u Firenci sa spuštenim krovom. Prihvaćeni i prerađeni prijedlog T. G. Jacksona odnosio se na tri kata s otvorima i zidnom dekoracijom oblikovanom po ugledu na romanički stil.
  • Završna piramida je projektirana po uzoru na zvonik katedrale u Rabu.
  • Na vrh zvonika postavljen je kip anđela na pokretnom postolju koji pokazuje smjer vjetra.
  • Dogradnja zvonika započela je krajem 1890. a završila je u ožujku 1894.
  • Zvonik je preživio savezničko bombardiranje u Drugom svjetskom ratu s manjim oštećenjima, a temeljito je obnovljen 1988. i 1989.

Od kad je izgrađen ovaj zvonik je nezaobilazna i dominantna vizura grada Zadra.

Izvor: hkm.hr

Devetnica Sv. Franje Saleškog

Franjo Saleški je ženevski biskup, crkveni naučitelj i katolički svetac. Radio je na povratku protestanata katolicizmu i bio je uspješan propovjednik. Poznat je i po svojim teološkim spisima, osobito o temama duhovnog vodstva i duhovne formacije. Najvažnije djelo mu je “Filotea” ili “Uvod u pobožni život”. Spomendan sv. Franje Saleškog slavimo 24. siječnja.


1. dan (15. 1.)

Blažene su duše koje se uistinu i potpuno
predaju u službu Božju, jer
ih Bog nikada ne ostavi neplodne.
Za ništa, koje su ostavile radi Boga,
Bog im daje nazamislive nagrade
na ovom i na drugom svijetu.

    Vježba u kreposti:

    VELIKODUŠNOST 

2. dan (16. 1.)

Blaženi ste, jer poznate svoju bijedu.
Zahvalite Bogu za tu spoznaju,
odsijecite svu nepotrebnu nježnost,
koja je uzrok da se tužite nad svojom slaboćom.
Imamo nježnost za svoje tijelo,
koja je vrlo protivna savršenstvu, a
li još je veća nesavršenost nježnost našega duha,
razmaženost.

Vježba u kreposti:

    PONIZNOST 

3. dan (17. 1.)

Blaženi pokorna srca jer se neće
nikada slomiti.

Vježba u kreposti:

POPUSTLJIVOST

4. dan (18. 1.)

Blaženi oni koji nemaju ništa
ljubaznoga, jer su sigurni da je ljubav koju im iskazuju
savršena, jer je posve u Bogu.

Vježba u kreposti:

LJUBAV DO PONIŽENJA

5. dan (19. 1.)

Blaženi su oni koji žive u očekivanju
i ništa se ne umore od čekanja!
To je što kažem za mnoge,
koji se žele usavršiti po stjecanju kreposti,
hoće ih imati odmah, kao da savršenost postoji samo u želji.
Bilo bi to veliko dobro, ako bismo mogli biti ponizni
odmah kad si to zaželimo, bez svakoga truda.
   

Vježba u kreposti:

STRPLJIVOST

6. dan (20. 1.)

Nikada nećemo moći zapriječiti,
da nam se krv ne digne u lice
kada dobijemo opomenu
i ne osjetimo nikakve srdžbe.
Blaženi ćemo biti, ako budemo imali tu savršenost
četvrt sata prije smrti.

Vježba u kreposti:

LJUBAV DO OPOMENE

7. dan (21. 1.)

Kada u svijetu pitamo za put,
jedan nam kaže desno,
drugi lijevo i konačno nas se najčešće prevari;
ali vi ne trebate drugo, nego se pustiti voditi.

Vježba u kreposti:

LJUBAV DO KRŠĆANSKOG POZIVA

8. dan (22. 1.)

Blažena duša koja se savim preda brizi,
koju ima za nju vrlo razumna Providnost Stvoriteljeva.
Ona će primiti bez nemira različite nezgode koje se zbivaju.
U kojoj god zgodi bila, ona izriče od srca svoj pristanak.
Da, moj Oče, jer se Tebi tako sviđa.

Vježba u kreposti:

SJEDINJENJE S VOLJOM BOŽJOM

9. dan (23. 1.)

Blažena duša koja vrši BOŽJU VOLJU, jer ona je vjerna i istinita.
U dušama koje su vjerne BOŽJIM ZAPOVIJEDIMA
bit će obilje mira, radosti i utjehe u Duhu Svetom.

Vježba u kreposti:

TOČNO VRŠENJE BOŽJIH ZAPOVIJEDI

LITANIJE NA ČAST SVETOG FRANJE SALEŠKOG

Sveti Franjo, najdostojniji biskupe, moli za nas!
Sveti Franjo, drag Bogu, moli za nas!
Sveti Franjo, nasljedovatelju Isusa Krista, moli za nas!
Sveti Franjo, prepun darova, moli za nas!
Sveti Franjo, najdraži Bogorodici, moli za nas!
Sveti Franjo, veliki štovatelju svetaca, moli za nas!
Sveti Franjo, ljubitelju Kristova Križa, moli za nas!
Sveti Franjo, najodaniji Božjoj volji, moli za nas!
Sveti Franjo, posudo izabrana, moli za nas!
Sveti Franjo, svjetlo Crkve, moli za nas!
Sveti Franjo, uzore bogoljublja, moli za nas!
Sveti Franjo, izvore mudrosti, moli za nas!
Sveti Franjo, branitelju katoličke vjere, moli za nas!
Sveti Franjo, dobri pastiru naroda, moli za nas!
Sveti Franjo, odlični propovjedniče, moli za nas!
Sveti Franjo, borče protiv krivovjerja, moli za nas!
Sveti Franjo, sol zemlje, moli za nas!
Sveti Franjo, pravilo pravde, moli za nas!
Sveti Franjo, zrcalo poniznosti, moli za nas!
Sveti Franjo, ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Sveti Franjo, uzore blagosti, moli za nas!
Sveti Franjo, preziratelju svijeta, moli za nas!
Sveti Franjo, slavodobitniče nad tijelom, moli za nas!
Sveti Franjo, pobjedniče demona, moli za nas!
Sveti Franjo, pomagaću pokornika, moli za nas!
Sveti Franjo, utočište grešnika, moli za nas!
Sveti Franjo, tješitelju siromaha, moli za nas!
Sveti Franjo, pomoć bijednih, moli za nas!
Sveti Franjo, uzore savršenosti, moli za nas!
Sveti Franjo, posudo svetosti, moli za nas!
Sveti Franjo, anđeoski čist, moli za nas!
Sveti Franjo, mudrošću kerubin, moli za nas!
Sveti Franjo, u ljubavi serafin, moli za nas!
Sveti Franjo, naš patrijarho, moli za nas!
Sveti Franjo, naše svjetlo, moli za nas!
Sveti Franjo, naš zaštitniče, moli za nas!
Sveti Franjo, naš vođo, moli za nas!
Sveti Franjo, naše utočište, moli za nas!
Sveti Franjo, takmac anđela, moli za nas!
Sveti Franjo, nasljedovatelju apostola, moli za nas!
Sveti Franjo, dioniče mučenika, moli za nas!
Sveti Franjo, slavo ispovjednika, moli za nas!
Sveti Franjo, utemeljitelju djevica, moli za nas!
Sveti Franjo, sugrađane svih svetih, moli za nas!

Bože, htio si da sveti biskup Franjo Saleški postane svima sve za spasenje duša.
Daj da po njegovu primjeru i mi svojoj braći uvijek služimo u krotkosti i ljubavi.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.
Amen.

Molitva za domovinu

Gospodine, Bože naš,
Gospodaru svega stvorenoga,
Ti si otac svih naroda,
I svaki je od njih slika naroda nebeskoga.
Od Tebe nam dolazi htijenje da za slikom nebeske domovine težimo.
Potičeš nas da i oko ove zemaljske revno nastojimo.
Od čovjeka tražiš da o njoj skrbi i za nju moli,
Da za nju odgovara i o njoj se brine.
Od Tebe je i vlast da svoje zemaljske predstavnike bira i postavlja.

Kao što Ti čovjeka imenom pozivaš i šalješ,
I kao što će svaki od nas pred Tvoje lice doći,
I za sebe položiti račun, i primiti nagradu,
Daj da tako bude i u zemlji Hrvatskoj.
Kako na nebu tako i na zemlji:
Da bude moguće birati predstavnike, svakog imenom njegovim.
Jer u svakom je od njih vlastita volja, savjest i odgovornost.
Daj da naši predstavnici vlasti budu pravi odraz htijenja naroda
Kako bi i njegovi zakoni bili slika njegove volje i uvjerenja.

Tvoji su vjekovi i vremena,
U Tebi je snaga i mudrost i moć.
Blagoslovi svoj hrvatski narod:
Udijeli mu milost da po Tvojoj volji dovršuje djelo Tvoje.
Udijeli nam mudrosti u promicanju istine i dobra,
Odvažnosti da pravdu i istinu odlučno branimo,
Spremnosti da se za njih žrtvujemo,
Snage da u toj revnosti ustrajemo,
Da svoje zakone po Tvojima uskladimo.

Vjeru nam umnoži, nadu učvrsti, ljubav ražari.
Tebi, višnji Oče, sa Spasiteljem Isusom, u jedinstvu Duha Svetoga neka bude slava u vijeke!

Amen.

Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.

15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. 

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. 

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. 

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. 

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. 

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. 

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. 

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.   

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern SlavoniaUNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

SVETAC DANA – SV. ANASTAZIJA (STOŠIJA)

Sveta Anastazija rodila je se u Rimu u uglednoj senatorskoj obitelji. Otac joj bijaše poganin, a majka, imenom Filomena, kršćanka. Već u ranoj dobi majka ju je poučila u kršćanskoj vjeri i bez očeva znanja ju dala krstiti. Baš u njezino doba vladali su veliki progoni kršćana sa strane rimskih careva Dioklecijana (284. – 305.) i Maksimilijana. Žrtve ovih progona bile su skoro nebrojene. Crkveni pisac Laktancije piše: “Na istoku i na zapadu bijesnile su tri divlje zvijeri i po čitavoj zemlji razliježe se jauk i vapaj”. U to doba podnesu među ostalima mučeničku smrt i Sv. Agneza, Sv. Sebastijan i Sv. Venancije.

Bračni život i zatočeništvo

Nakon majčine smrti predade ju otac za ženu sudcu Publiju, osobitom neprijatelju kršćana. U ženidbenom stališu znala je Sv. Anastazija sačuvati ne samo bračnu, nego i djevojačku čistoću. Bilo joj je tim lakše, pošto Publij i onako nije imao spram nje nikakve ljubavi, već je više držao do njezinog velikog imetka. Bračni život uz ovako ljuta poganina bio je Sv. Anastaziji veoma nesnosan i tegotan. Još tegotniji joj postade onda, kad je njezin suprug doznao da je ona kršćanka, da pohađa kršćane po tamnicama, nosi im hranu, povezuje rane te im iskazuje sva moguća djela kršćanske ljubavi. Radi toga ju posvema zamrzi, ali ne ostade jedino pri tom. Bojeći se kao sudac carske nemilosti, ako car sazna da mu je žena kršćanka, dade ju zatvoriti u domaću tamnicu, te odredi da joj se svaki dan daje samo toliko hrane koliko joj je upravo bilo nužno za uzdržanje njezina života. Tu u tamnici uhvati Sv. Anastazija priliku, da napiše pismo svom ispovjedniku Krizogonu, koji bijaše zatvoren u jednoj blizoj tamnici. U tom pismu javlja mu ona svoje velike nevolje, preporučuje se u njegove molitve, te ovako završava: “Bolje je dušu izdahnuti, nego Sina Božjega zatajiti. Svjedok mi je Krist, da ću, ako se oslobodim iz tamnice, neprestano svete nasljedovati i sve moje čim prije njima podijeliti. Ostaj zdravo, čovječe Božji, i spomeni se mene.” Na ovaj list odgovori Krizogon pismo u kom razveseljuje Anastaziju i bodri neka sve svoje ufanje postavi u Isusa Krista, koji će ju doista osloboditi i omogućiti joj da podvori još mnoge mučenike. Tako se kasnije i zbilo. Radi pomanjkanja nužne hrane zdravlje se njezino tako pogoršalo, te se bilo bojati, da će naskoro umrijeti. Tom zgodom pisala je opet rečenome Krizogonu drugo pismo u kom veli: “Dolazi konac, da se moja duša rastane sa tijelom; spomeni se mene, da dušu moju primi Onaj, kome za ljubav ovo podnosim. Ostaj zdrav u Gospodinu i moli se za mene.” Bog Gospodin, koji svoje vjerne kuša na razne načine, ne dopušta da budu većma kušani, nego mogu podnijeti. On znade kušnje njihove okrenuti na dobro. Tako je bilo i sa Sv. Anastazijom. Car Dioklecijan pošalje njezinoga supruga u Perziju. Ovaj odlazeći od kuće ostavi ju i nadalje u tamnici te odluči pogubiti ju kad se varti. No, Gospodin mu pomete njegovu zlu nakanu. Na putu u Perziju stigne Publija smrt usljed čega dođe ona ne samo do slobode, već primi također bogati imetak svoga muža. Taj imetak upotrijebila je Sv. Anastazija na korist sv. mučenika, koje je poput sluškinje dvorila i pomagala.(…)

Put u Akvileju

U to vrijeme pozove car Dioklecijan iz rimskih tamnica Krizogona i ostale kršćanske uznike pred sud u Akvileju. Čuvši to Sv. Anastazija proda sve svoje imanje te pođe za njima u Aklvileju, da im ondje uzmogne u još većoj mjeri iskazivati djela kršćanskog milosrđa, nego je to do sada u Rimu činila. Za to pak svoje blagoslovno djelovanje našla je u Akvileji obilno prilike. Ondašnji kršćani oba spola, kojima se u to tužno doba nije smjelo ništa prodati, niti se smjeli na svjetlo pokazati, pohađali su, dakako potajno, Sv. Anastaziju kao zajedničku svoju majku, a ona ih je potpomagala, uzdržavala i krijepila. Dnevice je Sv. Anastazija molila Gospodina Boga, da joj barem tako dugo dade živjeti dok sav svoj novac potroši na kršćanske sirote. Jednaka djela kršćanskog milosrđa činila je ona i kasnije i u Solunu te po Srijemu, koje je krajeve polazila čuvši za velike nevolje tamošnjih kršćana.Za sva ova nebrojena dobročinstva, koja je ona iskazivala kršćanskim mučenicima s tolikom ljubavlju i poniznošću, odluči milosrdni i pravedni Bog da ju nadari mučeničkom krunom. Kad je već gotovo sav svoj novac razdijelila, saznalo se sa strane rimskih oblasti, da je kršćanka. Radi toga je odmah ulovljena te stavljena u jednu tamnicu u Srijemu, da ondje od glada pogine. Ali Gospodin, koji je hrana gladnima i utjeha žalosnima, ne ostavi svoju vjernu službenicu bez pomoći. Na čudnovati način hranio ju je u tamnici cijela dva mjeseca. Kad je gladom ne mogahu ubiti, zapovjedi sudac Lucij da ju stave u jednu staru i šuplju lađu zajedno s još dvije stotine i sedamdeset kršćana, koje je ona obratila na vjeru Isusovu, pak da je sve potope na najdubljem mjestu jedne rijeke. I tu ne zaboravi Gospodin svojih vjernih te im pošalje jaku obranu sa Siona. Njegovom pomoću doplove treći dan sretno do otoka Palmire, gdje su dočekani s velikim veseljem od biskupa i kršćana, koji su ondje bili u progonstvu.

Mučeništvo i progonstvo

Čuvši sudac-poganin otoka Palmire za dolazak tolikih kršćana, dade ih izvući iz lađe te zahtijevati od njih, da žrtvuju poganskim bogovima. Kad oni toga ne htjedoše učiniti, dade ih raznim mukama pogubiti. Sv. Anastaziju dade privezati za jedan stup, kod nogu joj naložiti vatru i tako je živu paliti. Usred ovih strašnih muka izdahne ona svoju plemenitu dušu, koja na krilima božanske ljubavi poleti u nebeske visine u naručaj Onoga, koga je nadasve ljubila i koji je postao njezina vječna plaća na nebu. Bilo je to dana 25. prosinca 303. godine po narođenju Kristovom. Njezino mrtvo, malo ogorjelo tijelo neka pobožna gospođa Apolonija pomaže dragocijenom masti, zavije u čiste plahte te u svom vrtu pokopa. Za par godina podigne na njenom grobu u čast crkvu. Kasnije bude njezino tijelo prenešeno u Carigrad. (…) Zadarski biskup Donat 807. godine ostatke Sv. Anastazije prenio je u Zadar, a do danas se čuvaju u stolnoj crkvi u Zadru.

Preuzeto s zupa-svanastazija.com

MISNA ČITANJA – 15. SIJEČNJA 2024.

Zaručnik je s njima.

II. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 15. 01. 2024.

Svagdan: ili: sv. Anastazija, mučenica; sv. Mavro, opat

ČITANJA:
1Sam 15,16-23; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mk 2,18-22

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Pavao Pustinjak, Mavro, Anastazija, Stošija, Ita

Prvo čitanje:

1Sam 15, 16-23

Poslušnost je vrednija od žrtve.
Gospodin te je odbacio, da ne budeš više kralj.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Samuel reče Saulu: »Stani da ti kažem što mi je noćas objavio Gospodin.« A on reče: »Govori!« Tada će Samuel: »Koliko god si malen sam u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Gospodin te pomazao za kralja nad Izaelom. Gospodin te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši »herem« na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ Zašto nisi poslušao riječi Gospodnje? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Gospodnjim očima?«

Saul odgovori Samuelu: »Ja sam poslušao riječ Gospodnju: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkog kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima. Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Gospodinu, tvome Bogu, u Gilgalu.« A Samuel odvrati:

»Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice

nego poslušnost njegovu glasu?

Znaj, poslušnost je vrednija od žrtve,

pokornost je bolja od ovnujske pretiline.

Nepokornost je kao grijeh čaranja,

samovolja je kao zločin s idolima.

Ti si odbacio riječ Gospodnju, zato je Gospodin odbacio tebe, da ne budeš više kralj.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50,8-9.16b-17.21.23

Pripjev:

Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

»Ne korim te zbog žrtava tvojih —
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova.«

»Što nabrajaš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje za leđa bacaš?«

»Sve si to učinio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

»Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim —
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Evanđelje:

Mk 2,18-22

Zaručnik je s njima.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

PRAŠKO DIJETE ISUS

Priča o Čudotvornomu Djetetu Isusu počinje krajem 11. stoljeća, u Španjolskoj, u jednomu nakon rata polurazrušenu Karmelu. Brat Josef bio je nadaleko poznat po dubokoj ljubavi prema tajni Isusova djetinjstva. Jednoga dana, dok je čistio, stao je kraj njega graciozan dječak, neko ga je vrijeme pažljivo promatrao, a zatim upitao: “Znaš dobro čistiti, brate Josefe, ali znadeš li izmoliti jednu Zdravomariju?” “Da.” “Pa moli onda!” Kada je počeo moliti Andeo Gospodnji, dijete ga prekine kod riječi “…i blagoslovljen plod utrobe tvoje” i reče: “To sam ja!”, a zatim je nestalo.

Sveti je štovatelj Djeteta Isusa prema viđenju u dubokoj starosti izradio maleni voštani kipić koji je nakon njegove smrti procesijom unesen u crkvu. Kipić je odavde iznijela Maria Manrique de Lara i kao vjenčani dar predala svojoj kćerki Polyxeni, koja je dragocjeni kip poklonila prioru bosonogih otaca karmelićana samostana sv. Marije od Pobjede u Pragu s riječima: “Evo, predajem vam što mi je najdragocjenije; častite njegov znamen i ništa vam ne će nedostajati.” Tako je započelo štovanje Svetoga Djeteta i pripisan mu je velik broj čudesnih događaja, među kojima je i obrana grada od opsade Šveđana. Donacijama bosonogih karmelićana iz samostana Djeteta Isusa u Pragu kip Maloga Isusa dospio je tijekom ra ta u rezidenciju Družbe Isusove u Osijek. Otac Ignac Čižmešija, isusovac, podupro je ideju skupine vjernika o darivanju kipa upravo crkvi u Dalju. Dana 3. travnja 2011. godine kipić praškoga Djeteta Isusa u svečanoj je procesiji unesen u župnu crkvu sv. Josipa u Dalju, gdje je čuvan i izložen kako bi bio dostupan vjernicima i hodočasnicima za štovanje.

ŠTO ME VIŠE ŠTUJETE, TO ĆU VAM VIŠE POMOĆI!

Čudotvorno Dijete Isus zaista želi biti konkretnim djelom i savjetom uz svaku osobu. Postoje mnogi divni zapisi o toj činjenici. No ono nije zadovoljno jer želi puno više štovanja i ljubavi. Uvijek je u potrazi za novim pristašama jer mali veličanstveni Kralj prebogat je milostima i njegova je desnica puna darova. Od njega potječe izjava: “Što me više štujete, to ću vam više pomoći!” (pater Cyrillus a Mater Dei).

Papa Pio XI. stavio je krunu na kip praškoga Malog Isusa 27. rujna 1924., a papa Benedikt XVI. postavio je novu krunu, kao i novo krzno od hermelina tijekom svojega apostolskog posjeta Češkoj u rujnu 2009. godine.

Uz kipić Djeteta Isusa iz Praga vezane su stoljetne pobožnosti djetinjstvu Isusovu, kao i mnoge legende i čudesa. No vijesti o čudesnim ozdravljenima nisu stvar prošlosti, već se nastavljaju i danas.
Jedna takva vijest došla je iz Brazila. Tamara, dvogodišnja djevojčica, od rođenja je imala teške poremećaje i morala je koristiti posebne sprave za hodanje. Samo je uz puno truda uspijevala napraviti koji korak. Njezini su roditelji molili devetnicu u čast praškomu Djetetu. Šestoga dana devetnice djevojčica je prohodala bez pomagala. Liječnici su ostali zapanjeni. Neki nisu povjerovali da se radi o čudu, ali roditelji su uspjeli skupiti dovoljno novca za put do Praga i tako zahvalili Djetetu Isusu 1995. godine.

Drugi je slučaj izlječenje jedne Indijke koja je kao djevojka ostala nepokretna. Jednoga dana ukazalo joj se Dijete Isus iz Praga i ona je naslutila da može biti ozdravljena. Započela je moliti devetnicu Svetomu Djetetu služeći se knjižicom koju je pribavila odnekuda. Tijekom molitve osjetila je malo – pomalo, najprije u nogama, a zatim u čitavu tijelu, kako u njoj cirkulira život. Nakon nekoliko tjedana bila je izliječena od paralize. Godine 1994., nakon što je cijeli život prikupljala
novac, u dobi od 71 godine, uspjela je otići na zahvalno hodočašće u Prag, gdje je kleknula pred Onim koji ju je izliječio.

Izvor: iz knjižice Pobožnost Djetetu Isusu

Održan prvi koncert domoljubne glazbe „Domu mom“

Prvi veliki koncert domoljubne glazbe „Domu mom“, u organizaciji Laudato TV-a, održan je u subotu 13. siječnja u Areni Zagreb, izvijestila je Laudato TV.


Na koncertu je bilo 18.500 posjetitelja. Na početku koncerta, koji je održan na 32. obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od Svete Stolice, molitvu za Hrvatsku predmolio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Na koncertu je nastupilo 25 izvođača hrvatske glazbe, a ukupno 150 glazbenika izmjenjivalo se na bini u obliku slova ‘V’, simbola pobjede. Izvodile su se poznate pjesme o Hrvatskoj, a izvođače je  glazbeno pratio orkestar pod ravnanjem Ante Gele.

Članica zbora ‘Zvjezdice’ izvele su hrvatsku himnu. Nakon molitve mons. Lingue, uslijedila je pjesma ‘Zdravo djevo’ u izvedbi Vokalista trogirske katedrale. Zatim je Klapa ‘Sv. Juraj’ HRM otpjevala pjesmu ‘Ratnici svjetla’, a Dražen Žanko ‘Od stoljeća sedmog’. Nastupali su zatim ‘Najbolji hrvatski tamburaši’ otpjevavši ‘Croatio, ponosna u duši’ i ‘Živila Hrvatska’. Pjesmu ‘Suzu za zagorske brege’ izveo je Adalbert Turner Juci, a Ana Žagar i Ličke drvosječe izveli su pjesme ‘Košulja’ i ‘Lička kapa’.

Pjesmu ‘Dajem ti srce’ otpjevala je ženska klapa Cesarice, a pjesmu ‘To je tvoja zemlja’ izveo je Đani Stipaničev, koji je otpjevao i ‘Kome bi šumilo more moje sinje’ u pratnji Klape Cambi. Pjesmu ‘Zemlja dide mog’ izvela je, svirajući na klaviru, Meri Cetinić. Pjesme ‘Ne damo te pismo naša’ i ‘Croatio, iz duše te ljubim’ izveo je Tomislav Bralić uz Klapu Intrade. Uz pratnju supruga Joška Banova, Zorica Kondža je otpjevala pjesmu ‘Bodulska balada’, a vratila se i kasnije u programu izvedbom pjesme ‘Lupi petama’. Tijekom drugog izlaska Klape ‘Sv. Juraj HRM’ izvedena je pjesma ‘Mi smo hrvatski mornari’, a nastupali su i Zaprešić boys. ‘Opća opasnost’ je započela nastup istoimenom pjesmom te nastavila s ‘Tri rijeke’.

Mladu generaciju izvođača na koncertu ‘Domu mom’ predstavljali su Iva Ajduković, Pava, Goran Orešković, Dino Petrić i Josip Palameta, a zajedno su otpjevali ‘Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj’. Pred kraj koncerta, Dražen Zečić izveo je pjesme ‘Pravi Hrvat ne umire nikada’ i ‘Poljubi zemlju’. Miroslav Škoro izveo je domoljubne pjesme ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i ‘Sude mi’. Mate Bulić izveo je pjesme ‘Domu mom’ i ‘Moja Hercegovina’, a Tiho Orlić je oduševio  izvedbama pjesama ‘Ruža Hrvatska’ i ‘Lijepa li si’. Koncert je završen zajedničkom izvedbom pjesme ‘Moja domovina’.

Voditelj koncerta bio je Marin Periš, koji je naglasio kako se Hrvatska pjeva i u vlastitom domu svojoj ženi, djeci, pjeva se na radnom mjestu i pjeva se poštenjem. U završnici  koncerta organizatori su najavili idući koncert ‘Domu mom’ koji će se održati 30. studenog 2024. u 20 sati u Zadru u velikoj dvorani Krešimira Ćosića, izvijestila je Laudato TV.

Na današnji dan 1924. godine rođen fra Bonaventura Duda – jedan od najznačajnijih hrvatskih teologa

Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, svećenik, redovnik, bibličar, prevoditelj Svetog Pisma, jedinstveni tumač i propovjednik Evanđelja, pjesnik i skladatelj i mnogo više od toga – Božji čovjek – životno je djelo fra Bonaventure Duda


Na današnji dan 14. siječnja 1924. rođen je jedan od najvećih redovnika i svećenika Hrvatske franjevačke provincije fra Bonaventura Duda, podrijetlom s otoka Krka.

Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, svećenik, redovnik, bibličar, prevoditelj Svetog Pisma, jedinstveni tumač i propovjednik Evanđelja, pjesnik i skladatelj i mnogo više od toga – Božji čovjek – životno je djelo fra Bonaventure Duda, piše portal Narod.

Fra Bonaventura Duda objavio je više tisuća znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga te više od 40 knjiga. Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu svetog Franje na Kaptolu u Zagrebu, a kao neumoran pastoralni djelatnik, istaknuti propovjednik i publicist bio je smatran najuglednijim hrvatskim franjevcem.

Bio je među prvim svećenicima koji se pojavio na televizijskom ekranu.

Usprkos svojim izuzetnom i višestrukom talentu i darovitosti, fra Duda je oduvijek sve pripisivao samo i isključivo Božjoj dobroti i milosti. Nikada nikakve zasluge nije pripisivao sebi, već ih je nastojao samozatajno sakriti od očiju javnosti i slušatelja, da se ne bi štogod slučajno pripisalo njemu, a ne Bogu kojem vjerno služi od djetinjstva do staračkih dana.

Odgojen u vrlo pobožnoj katoličkoj obitelji, već se kao predškolski dječak isticao svojom darovitošću pa je tako znao napamet velike dijelove evanđelja ili cijele nedjeljne propovijedi.

Kada je otišao u Rijeku na školovanje, ministrirao je kod trsatskih franjevaca. Upravo na tom posvećenom mjestu u dječakovu srcu rodila se želja za franjevačkim zvanjem. 1941. postao je franjevac, a 1950. svećenik.

Na Antonianumu u Rimu doktorirao je 1956., a nakon studija na Papinskom biblijskom institutu postigao je biblijski licencijat.

U jesen iste godine počeo je predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Uz to predavao je i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru i na Trsatu. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.).

Glas Koncila bio je dugo godina gotovo jedino tiskano svjetlo za hrvatski puk u mračna vremena zabrane i progona slobodnog mišljenja i izražavanja.

Bio je s Jurom Kaštelanom pokretač i glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je s Jerkom Fućakom Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (1968.).

Napisao je brojne knjige sa različitom tematikom.

Bio je dobitnik znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. Godine 2010. postaje dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.

Rodni grad Rijeka mu se 2014. odužio nagradom za životno djelo, tako odajući priznanje čovjeku koji nije zadužio samo Crkvu u Hrvata već i cijelu Hrvatsku.

Prije toga isto je učinio Zagreb u kojem je proveo većinu svog aktivnog i plodnog djelovanja.

Preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. godini redovništva i 68. svećeništva.

Temeljna misao fra Bonaventure Dude bila je: „Uvijek propovijedajmo Boga svojim životom“.

Pin It