Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 31. SIJEČNJA 2024.

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

IV. tjedan kroz godinu

Srijeda, 31. 01. 2024.

Sv. Ivan Bosco, prezbiter

Spomendan

ČITANJA:
od dana: 2Sam 24,2.9-17; Ps 32, 1-2.5-7; Mk 6, 1-6

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Marcela, Viktor, Klaudije, Julije, Vanja

Prvo čitanje:

2Sam 24,2.9-17

Ja sam sagriješio što sam popisao narod; a oni, ovce, što su skrivili?

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Kralj David zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod, da znam koliko ima naroda.«

Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.

Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod, pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodine, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«

Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga, da ti učinim!«

Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«

David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodnje, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«

David dakle izabra kugu.

Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod, i pomrije sedamnaest tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 32,1-2.5-7

Pripjev:

Oprosti mi, Gospodine, krivnju grijeha moga.

Blažen onaj kome je zločin otpušten,
kome je grijeh pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju,
i u čijemu duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat,
okružit me radošću spasenja.

Evanđelje:

Mk 6,1-6

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Blažena Mary Ward – engleska redovnica koja je utemeljila zajednicu Loretskih sestara kojim je pripadala Majka Terezija

Mary Ward rođena je u Yorkshireu u Engleskoj 1585. godine u vrijeme žestokih progona katolika. Unatoč patnjama, gubitku imovine pa čak i smrti najmilijih, mnogi njeni prijatelji, rođaci i poznanici ostali su vjerni svojoj vjeri. Odgojena u takvom ozračju junaštva i samopožrtvovnosti, Marija je izrasla u ženu duboke vjere, čelične odlučnosti i nepokolebljive odanosti Crkvi.

Već s 15 godina odlučila je biti ‘potpuno Božja’, no tek kad je navršila 21 godinu dopušteno joj je slijediti svoj san da postane redovnica. Godine 1606. prešla je La Manche i otišla u St. Omer (Belgija) gdje se pridružila samostanu klarisa kao sestra laikinja da bi kasnije otkrila da nije trebala biti klarisa. Napustila je samostan; nakon još nekoliko godina potrage i borbe vratila se u Englesku gdje je provodila vrijeme posjećujući umrle katolike i zatvorenike, pomažući i podupirući svećenike i organizirajući im dijeljenje sakramenata. Jednog dana 1609. godine Bog joj je jasno pokazao da treba učiniti nešto drugo ‘više na slavu Božju’ čija joj je točna priroda još uvijek ostala nejasna.

Privučeni njezinom toplom i šarmantnom osobnošću te nadahnuti herojskim duhom i očitom ljubavlju prema Gospodinu, pridružilo joj se nekoliko djevojaka iz njezinog kruga prijatelja, rođaka i poznanica. Zajedno su otišli na kontinent gdje je Mary otvorila brojne škole za djecu. Vidjevši uspjeh i apostolski učinak njezina rada, crkvene i građanske vlasti pozvale su je da otvori škole u svojim zemljama. Ubrzo je Mary počela razmišljati o osnivanju redovničkog reda. Ali redovnice su se tog vremena morale pridržavati stroge zatvorenosti, pravila koje je njihove aktivnosti ograničavalo na malo više od molitve i kućanskih poslova.

Mary Ward je kroz niz mističnih iskustava uputio Bog da osnuje Red po uzoru na Družbu Isusovu. Željela je da njezina kongregacija bude izravno pod papom i da bude oslobođena ograđivanja, obveze zbora i nošenja vjerskih odora. Bile su to nove ideje i nisu bile prihvatljive za Crkvu, a Marijine inicijative izazvale su oluju protesta sa svih strana jer je njezin pokušaj osnivanja apostolskog Reda za žene bio protivan normama i običajima toga vremena. Ali Mary, shvaćajući velike mogućnosti otvorene redovnicama u obrani i zaštiti vjere, odbila je pokleknuti pred pritiscima. Kao rezultat toga morala je mnogo trpjeti i bila je žigosana kao heretik i zatvorena, a njezina Kongregacija potisnuta. Samo je vjerni bend ostao vjeran njenoj viziji. Unatoč svim pokušajima da je se diskreditira i uništi njezino djelo, ostala je čvrsta, do kraja uvjerena u svoje poslanje. Iako je kasnije oslobođena svih optužbi za krivovjerje i dano joj je dopuštenje da živi sa svojim drugovima u Rimu, zabrana koja je zabranjivala njezino osnivanje nije opozvana.

Unatoč brojnim preprekama na putu dobivanja odobrenja njezina Instituta, Mary je svoje povjerenje položila u Gospodina govoreći: „Što se ne učini u jednoj godini, može se učiniti u drugoj. Moramo čekati dokolicu Svemogućeg Boga, jer moramo ga slijediti, a ne ići ispred njega.”

Godine čekanja i neizvjesnosti odrazile su se na Marijino zdravlje. Godine 1640. vratila se u Englesku gdje je bjesnio građanski rat. Ona i njezini drugovi potražili su utočište u Heworthu, selu izvan Yorka. Tu je provela posljednje mjesece života, a 30. siječnja 1645. izdahnula je, tri puta izgovorivši ime Isusovo.

Mary Ward je pokopana na groblju anglikanske crkve, Osbaldwick, a njezina nadgrobna ploča još uvijek se čuva u crkvi na kojoj stoji sljedeći natpis:

“Voljeti siromahe,
ustrajati u istom,
živjeti, umrijeti i ustati s njima,
bio je cilj Mary Ward
koja je živjela 60 godina i 8 dana i
umrla 30. siječnja 1645.”

Molitva prije umnog rada sv. Tome Akvinskog

“Neizrecivi Stvoritelju,

koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela

i postavio ih na nebu u čudesnom redu,

koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira,

Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor,

udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu mog uma,

uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja.

Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim,

pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova.

Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju,

vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora.

Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak,

Ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Amen.”

SVETAC DANA – SV. MARTINA RIMSKA

Povijest ove svetice započinje pronalaskom njezina groba 1534., kada se papa Urban VIII. jako zauzeo za duhovnu obnovu Crkve te je dao obnoviti brojne rimske crkve.

Sveta Martina, mučenica III. stoljeća, bila je kćerka uglednog Rimljanina, koji je obnašao službu gradskog prefekta. Ostavši bez oba roditelja, Martina je, iz ljubavi prema Kristu, sve podijelila siromasima te svoj život posvetila dvorbi bolesnika i pomaganju siromaha. Bila je izvanredno lijepa djevojka, tako da ju je za ženu htio uzeti sam car Aleksandar Sever. No ona je to odbila.

Kada je car saznao da je Martina kršćanka, dao ju je zatvoriti te izvesti pred sud. Odbivši želju mučitelja da se odrekne svoje vjere, prošavši kroz mnoge muke, Martini je odrubljena glava. Ali to je bila njezina pobjeda, jer je nisu mogli slomiti.

Nad grobom Svete djevice i mučenice Martine uskoro je podignuta bazilika. Riječ je o crkvi Sv. Luke i Sv. Martine. Nakon pronalaska relikvija podignuta je nova crkva posvećena u njezinu čast, koja danas nosi naslov S. Luce e Martina.  Štuje se kao sjajan primjer postojanost i hrabrosti u vjeri. Njoj u čast papa Urban VIII. ispjevao je dva himna za časoslov.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 30. SIJEČNJA 2024.

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

IV. tjedan kroz godinu

Utorak, 30. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32 – 19, 3; Ps 86, 1-6; Mk 5, 21-43

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Martina, Hijacinta, Tina, Darinka, Gordana, Alan

Prvo čitanje:

2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32 — 19,3

Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe!

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane, i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.

Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.«

A Joab uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu.

David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče:

»Odmakni se i stani!« On se odmakne i stade.

Uto stiže Etiopljanin koga posla Joab, i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Gospodin ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su stali na tebe.« A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri — prođu kao taj mladić!«

Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka: jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« I javiše Joabu: »Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.« Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 86,1-6

Pripjev:

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me!

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me,
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju, jer sam tvoj pobožnik;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga,
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.

Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju,
i pazi na glas vapaja mog.

Evanđelje:

Mk 5,21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva poslije pričesti svetog Tome Akvinskog

Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.

Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje. Nek’ istrijebi moje pogrješke, iskorijeni požude i putenost, nek’ mi uveća ljubav, strpljivost, poniznost, poslušnost i sve kreposti. Nek’ mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, nek’ smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja.

Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu, gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost, najveća naslada i savršena sreća. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

SVETAC DANA – SV. GELAZIJE II.

Sveti Gelazije II, redovnik benediktinac, 161. rimski papa (od 1118. do 1119), rodio se 21. prosinca 1060. u Gaeti (provincija Latina, Lazio) kao Giovanni Caetani (Giovanni da Gaeta), zvani Coniulo, sin Crescenzija, vojvode od Fondija. Kao mladić ušao je u benediktinski samostan u Montecassinu (provincija Frosinone, Lazio), gdje se istaknuo svojom darovitošću u teološkim znanostima i potporom gregorijanskim reformama. Papa Grgur VII. postavio ga je 1082. za kardinala đakona rimske bazilike svete Marije u Cosmedinu, papa Urban II. proglasio ga je 1088. papinskim kancelarom, a papa Paskal II. oko 1100. svojim savjetnikom, arhiđakonom i knjižničarem. Na tim je položajima Giovanni, autor vrijednih povijesnih djela, učinio mnoga dobra djela za Crkvu (obrana pape i kanonskih konstitucija). Nakon smrti pape Paskala II (21. siječnja 1118) Giovanni se iz Rima vratio u Montecassino i povukao se u samoću. Tri dana kasnije, 24. siječnja, izabran je za papu, a uzeo je ime Gelazije II. Velikaš Cencio Frangipane, pristaša cara Henrika V, usprotivio se njegovom izboru i dao ga je uhititi, ali ga je rimski vjernički puk oslobodio. No, dolazak cara Henrika V. u Rim onemogućio je njegovo posvećenje za papu.

To se posvećenje dogodilo tek 10. ožujka 1118. u Gaeti, rodnom gradu novog pape, kamo se morao povući zajedno s kardinalima koji su mu ostali vjerni. Za vrijeme uskrsnog slavlja papa Gelazije održao je sabor na kojem je izopćio iz Crkve cara Henrika i njegovog protupapu Mauricea Bourdina, nadbiskupa Brage, koji se prozvao Grgur VIII. Gelazije se pod normanskom zaštitom uspio vratiti u Rim 29. lipnja. Stolovao je nakratko u bazilici svetog Pavla jer je u bazilici svetog Petra još uvijek boravio Henrikov protupapa Bourdin. Gelazije II. morao je ipak zbog stalnih napada carevih pristaša 2. rujna pobjeći morskim putem iz Rima, preko Pise i Genove. Usput je posvetio katedralu u Pisi. U listopadu 1118. stigao je u Marseille. S velikim oduševljenjem dočekan je u francuskim gradovima Avignonu, Montpellieru, Valenceu i Vienneu. U Vienneu (jugoistočna Francuska, departman Isere) održao je u siječnju 1119. sinodu. Kad je obolio od upale porebrice, zatražio je 18. siječnja 1119. da ga odvezu u benediktinsku opatiju Cluny (istočna Francuska, departman Saône-et-Loire). Tamo je preminuo na današnji dan, 29. siječnja 1119, a u toj opatiji je i pokopan.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 29. SIJEČNJA 2024.

Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!

IV. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 29. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
2Sam 15,13-14.30; 16,5-13a; Ps 3,2-7; Mk 5,1-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Valerije, Konstancije, Zdravko, Tvrtko, Zdeslav

Prvo čitanje:

2Sam 15,13-14.30; 16,5-13a

Bježimo od Abšaloma! Pustite Šimeja neka proklinje, ako mu je Gospodin to zapovjedio.

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Stiže Davidu glasnik te mu javi: »Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.« Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: »Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo, i ne pobije grada oštricom mača!«

David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući.

Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Saulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. A Šimej je ovako govorio proklinjući: »Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! Gospodin je okrenuo na tebe svu krv Saulova doma, mjesto kojeg si se ti zakraljio. Gospodin je predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju, jer si krvnik.«

Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: »Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!« Ali kralj odgovori: »Što hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Gospodin zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ — tko ga smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’« Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: »Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje, ako mu je Gospodin to zapovjedio. Možda će Gospodin pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku.«

Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iđaše gorskom stranom usporedo s njim.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 3,2-7

Pripjev:

Ustani, Gospodine, spasi me!

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih,
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore:
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine;
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih,
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti,
i onda se probuditi, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi
što me opsjedaju dušmanski.

Evanđelje:

Mk 5,1-20

Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus i učenici stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti — on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. TOMA AKVINSKI

Spomendan svetog Tome Akvinskog slavi se 28. siječnja, a riječ je o jednom od najznačajnijih teologa u povijesti Katoličke Crkve, onome koji je znao skladno povezati razum i vjeru, filozofiju i teologiju.

Sveti Toma Akvinski rođen je 28. siječnja 1225. god. nedaleko od Napulja, na imanju Aquino, u grofovskoj obitelji. Majka mu je bila rođakinja njemačkoga cara Fridrika II. Odmalena se isticao u znanju i želji za stjecanjem novih spoznaja, što mu je pomoglo i u sazrijevanju u vjeri i traženju puta k Bogu. U djetinjstvu je ušao u samostan Monte Cassino kao benediktinski oblat (onaj koji živi u samostanu, ali nema redovničke zavjete), gdje je primio temeljnu naobrazbu, a onda je studij nastavio u Napulju. U dobi od 19 godina, protivno roditeljskim željama, stupio je u dominikanski red. Kako je prepoznat kao veliki um, poglavari su ga poslali na daljnji studij u Köln i Pariz, gdje mu je učitelj bio sveti Albert Veliki. Poznata je anegdota prema kojoj je Toma u vrijeme studija bio vrlo šutljiv, iako je bila jasno uočljiva njegova učenost, pa su ga zbog toga kolege prozvali šutljivim volom. Na takvo zadirkivanje sveti je Albert uzvratio: „Taj će nijemi vol jednom tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti!“ Daljnji život svetog Tome potvrđuje da je tako i bilo. Nakon stjecanja doktorata predavao je na studijima u Parizu, Rimu, Anagniju, Viterbu, Orvietu i Napulju.

Ostavio je iznimno velikoga traga na cjelokupnu teološku misao Katoličke Crkve, a između njegovih djela posebno se ističe Summa theologiae (Teološka suma), podijeljenu u tri dijela, u kojoj je sustavno obradio cijelu teologiju svoga vremena. I danas to njegovo djelo zauzima vrlo važno mjesto unutar teologije, o čemu svjedoče i prijevodi na mnoge jezike. Strukturirano je kroz pitanja i odgovore, odnosno na način da se sustavno i jasno obrazlažu sva teološka pitanja, uvažavajući doprinos svih znanosti.  

Načelno se može reći da je središnja Tomina misao vezana uz odnos razuma i vjere, odnosno filozofije i teologije. Razumom se istina, promatrajući stvarnost oko sebe, može doći do Boga, ali teško i ispravljajući mnoge zablude, i u tom smislu filozofija pokazuje svoje nedostatke. S druge strane Božja Objava je ona koja rasvjetljuje čovjekov razum i omogućuje mu ne samo da racionalno spozna Božje postojanje i njegov vrhovni autoritet, nego da ga spozna kao Biće ljubavi, kao onoga koji nas po svojem nedokučivom naumu spašava po žrtvi svoga Sina. U tom svjetlu, Toma priznaje važnost filozofije i slijedeći njezine metode donosi mnoge zaključke, od kojih se mogu posebno istaknuti pet puteva ili pet argumenata kojima dokazuje Božje postojanje: iz kretanja, iz uzročnosti, iz nenužnosti, iz stupnja savršenosti i iz svrhovitosti, ali još više naglašava važnost usklađenosti filozofije i teologije, jer samo na takav način čovjekov razum može doprijeti do Božje uzvišenosti. Filozofija je zato ancilla theologiae (sluškinja teologije), tj. ona koja pomaže otkrivanju božanskih i vječnih istina, ali i teologija zahtijeva metode spekulacije koje se oslanjaju na razum.

Sveti Toma je bio ne samo najznačajniji predstavnik zrele skolastike, nego je do danas ostao jedan od najvažnijih teologa Katoličke Crkve. Njegova je vrijednost i u tome što je unio aristotelovsku misao u katoličku teologiju na način da joj je dao kršćanske naglaske i oplemenio Božjom Objavom. Također je ponudio i vrijedne ekumenske impulse, razradio važnost naravnog zakona, dao drukčiji pogled na kršćansku etiku itd. Napisao je ukupno 118 djela, a osim Teološke sume mogu se posebno istaknuti Suma protiv pogana, O istini, O besmrtnosti duše, O duši, O sjedinjenju utjelovljene Riječi itd.

Iako je naglašavao važnost uskladivosti razuma i vjere, filozofije i teologije, prirode i Objave, intelekta i osjećaja, svojim je životom pokazao kolika je neiscrpna vrijednost one vjere koja se ne zaustavlja samo na racionalnosti, nego seže duboko u kontemplaciju i mistiku. Sam je tako,  iako vrlo učen, ostao iznimno ponizan i siromašan duhom, a takva je nagnuća posebno crpio iz ljubavi prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. O tome svjedoče i njegovi himni „Klanjam Ti se smjerno, tajni Bože naš“ i „Divnoj dakle“ („Usta moja uzdižite k preslavnome Tijelu glas…“), koje je napisao 1264. god. na molbu pape Urbana IV. za proslavu novog blagdana Tijelova, a koji i danas kod vjernika svojom dubinom izazivaju potrebu za skrušenošću pred tolikim Božjim otajstvom. Drugim riječima, iako je bio izvrstan um, za sebe bi rekao da je više naučio ispod Isusova križa nego iz svih pročitanih knjiga.

Iako, dakle, za Tomu sve počinje i sve završava u Bogu, on u svojim djelima pokazuje i veliko zanimanje za čovjeka, naglašavajući njegovo dostojanstvo i razvijajući određeni antropocentrizam. Taj antropocentrizam nije zatvoren u imanenciju ili glorificiranje čovjeka mimo Boga, nego naprotiv onaj koji želi naglasiti čovjekovo dostojanstvo kao onoga bića koje je stvoreno iz ljubavi i s ciljem da svojim umom otkrije izvor i uvir Božje ljubavi. Stoga je sveti Toma prije svega čovjek vjere i mistike, a onda znanosti i racionaliziranja. To se posebno može reći nakon što je imao pred kraj života viđenje Krista na križu. O tome svjedoči još jedna anegdota iz njegova života, a koja kazuje kako sveti Toma nije dovršio svoju Teološku sumu, nego je to učinio njegov učenik, kojemu je rekao da mu se nakon Božje objave sve što je napisao čini tek kao pljeva.

Papa Grgur X. ga je pozvao da kao vrsni poznavatelj teologije sudjeluje na Drugom lyonskom saboru, ali ondje nije stigao jer je umro na putu, u cistercitskom samostanu Fossanovi, kojih stotinjak kilometara jugoistočno od Rima. Bilo je to 7. ožujka 1274. god., u dobi od 49 godina. Svetim ga je proglasio papa Ivan XXII. 1323. god., a papa Pio V. 1567. crkvenim naučiteljem. Naziva se i „anđeoski naučitelj“, „univerzalni naučitelj, „zajednički naučitelj“ „naučitelj čovječnosti“. Zaštitnik je filozofa, akademika, katoličkih sveučilišta,  studenata, teologa, prodavača knjiga, nakladnika itd.

Preuzeto s vjeraidjela.com

MISNA ČITANJA – 28. SIJEČNJA 2024.

Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

IV. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 28. 01. 2024.

ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Pnz 18,15-20; Ps 95,1-2.6-9; 1Kor 7,32-35; Mk 1,21-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Tomislav, Tomo, Leonid, Leonka

Prvo čitanje:

Pnz 18,15-20

Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 95,1-2.6-9

Pripjev:

O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje:

1Kor 7,32-35

Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 1,21-28

Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It